Hrvatski građani, točnije nešto više od 45 posto njih, odlučilo se na nedavnom referendumu zaokružiti DA kao odgovor na pitanje ‘Jeste li za ulazak u Europsku uniju’. Ono što su domaći političari, ekonomisti, bankari, mediji i mnogi drugi gotovo jednoglasno ocijenili ‘velikim uspjehom’, ‘povijesnim i sudbonosnim DA’, ‘pametnom odlukom’, ‘važnijom odlukom od proglašenja nezavisnosti’, itd. zapravo je bilo neizbježno. Stoga je pomalo licemjerno slaviti događaj koji je pripreman tijekom dugog niza godina na svim razinama funkcioniranja hrvatskog društva i koji je duboko ukorijenjen nemilosrdnom propagandom dostojnom jednog od majstora te nauke Paula Josepha Goebbelsa.
Paradoks ‘Nema alternative’
I prije dolaska danas uvelike kompromitiranog premijera Ive Sanadera, tehnike ‘proizvodnje pristanka’ bile su debelo započele. Gledajući u prošlost, pred kraj 90-tih godina, kada su se kotačići mehanizma ‘kontrole misli’ počeli sve brže okretati, evidentno je kako je na Hrvatskoj primijenjen klasični, udžbenički obrazac propagandnog djelovanja koji je, valja napomenuti, rijetko kada u povijesti podbacio.
U takvom obrascu, kako je to već zadano, Hrvati nikada nisu ni došli do stupnja da o nečemu odluče ili da nešto izaberu, već je narod isključivo bio pripreman za što bolje prihvaćanje neizbježnog. U pomalo grotesknom primjeru, taj proces je vrlo sličan tehnici smirivanja ovaca prije strizanja. Poznati škotski filozof David Hume u svojim radovima o političkoj stvarnosti i kapitalističkoj demokraciji objasnio je ovaj problem kroz svojevrsni paradoks u kojem država ili zajednica ne može postojati bez određene ‘proizvodnje pristanka’ i ‘kontrole misli’, kojom se javno mnijenje pretvara u zbunjeno stado pasivnih promatrača.
Hrvatskim političarima u čitavoj priči vezanoj za euro-atlantske integracija treba odati priznanje jer su se oko tog pitanja uspjele usuglasiti sve najrazličitije i inače suprotstavljene strane, te je postignut nevjerojatni konsenzus kakav priliči predratnoj političkoj koheziji. Ujedinjena elita, mora se priznati, odradila je svoj dio posla vrlo profesionalno držeći se svih pravila i metodologija zapisanih u dostupnoj literaturi uspješne propagande i indoktrinacije. Koliko puta je u samo posljednjih nekoliko godina putem medija odaslana tradicionalna poruka ‘Nema alternative’, koja zapravo predstavlja frazu preuzetu iz jednog od mnogih priručnika o uspješnoj propagandi? Još jedan svjetski poznati filozof, Avram Noam Chomsky, u svojim radovima o modernim načinima okupacije i kolonizacije oštro kritizira socio-ekonomski poredak koji se nameće pod spomenutim sloganom TINA (There Is No Alternative ili Nema alternative). U takvom poretku, koji prema njemu služi isključivo nekim privatnim interesima, obični ljudi postaju predmeti eksperimenta od kojih se niti ne traži pristanak za sudjelovanje. Teško je biti protiv nečeg što nema alternativu, zar ne?
Finale indoktrinacije
Još jedan zanimljiv predložak nalazimo u zapisanim smjernicama Trilateralne komisije 1960-tih (Trilateralna komisija je privatna organizacija utemeljena sa svrhom ostvarenja bliže suradnje Sjedinjenih Država, Europe i Japana. Utemeljena je u srpnju 1973. godine na inicijativu
Primjer EU propagande u Hrvatskoj su i zastave EU, koje, postavljene na sve važnije hrvatske državne institucije imaju za zadatak u građanima poručiti da je sve već spremno i da je RH već gotovo sigurno postala dijelom te institucije.
Davida Rockefellera), koja je suočena s ‘neumjerenom i pretjeranom demokracijom’ tih godina ponudila program za jednu ‘umjerenu demokraciju’ u kojoj bi pak nekoliko korporacija kontroliralo sustav informacija, štiteći, naravno, stanovništvo od demokratskog dogmatizma, a ista metodologija zabilježena je i u ciklusu proizvodnje našeg pristanka na EU. Naime, na marginama tog plana usuglašena je i kasnije izbrušena teza kako propaganda često bolje djeluje među obrazovanima nego neobrazovanima, jer obrazovani više čitaju, pa do njih dolazi i više propagande, a između ostalog većina obrazovanih je dio povlaštene elite koja dijeli iste interese i percepcije. Stoga ne treba čuditi što su hrvatski mediji, pozivajući se na razne analize anketiranih građana, u završnici privole na europski put bez alternative, prikazali tzv. euroskeptike kao neobrazovane i neinformirane, ruralne ekstremne nacionaliste koji ni sami ne znaju zašto su protiv tog uzvišenog postignuća. U istom propagandom paketu servirane su narodu i poruke, koje su zapravo više nalikovale priprostom uvjeravanju bez pokrića, odaslane u neprekidnim prilozima na TV-u, radiju i tiskovinama u kojima su isključivo predstavnici političke elite sipali u eter najrazličitije slogane iz udžbenika o uspješnoj propagandi. Da slika bude potpuna i u potpunosti usmjerena jednom cilju, napravljeni su i spotovi u kojima smo imali prilike vidjeti izrugivanje s građanima i njihovim mogućim skeptičnim stavovima o eventualnim nedostatcima ulaska u EU. U spotovima se između ostalog prijetilo građanima povratkom u totalitarnu Jugoslaviju u slučaju neulaska u EU. Potom je 5 do 12, nekoliko dana prije održavanja referenduma odaslan još jedan apel u službi potpune afirmacije situacije u kojoj ‘nema alternative’, proglasom ministrice vanjskih poslova koja je sve glasače, naravno, bez argumentiranja, upozorila kako NE na referendumskom listiću označava život bez mirovina, dakle, bez prosperiteta, motiva i bilo kakvog napretka i time zapravo predložila scenarij u kojem je alternativa Europskoj uniji postupno izumiranje postojećeg stanovništva. Korak po korak u tom finalu indoktrinacije produbljen je spomenuti jaz između inteligentnih te nadasve pametnih eurofila i neukih i priprostih skeptika, te je zabijen kolac u srce nemilosrdne zvijeri koja predstavlja bilo kakvu drugačiju opciju ili alternativu.
Bernaysov priručnik
Primjera koji potvrđuju da su hrvatski građani poslužili kao žrtva još jednom u nizu projekata ‘proizvodnje pristanka’ ima na pretek, a u procesu lociranja sličnih i identičnih propagandnih obrazaca valja se vratiti na početak 20. stoljeća. Iako se pojam propagande, u znanosti definiran kao sustavni pokušaj oblikovanja percepcije i spoznaje te manipuliranja ponašanjem pojedinca koji se uglavnom koristi u političkom kontekstu, dok se pak na području ekonomije govori o ‘oglašavanju’, pojavljuje i u starijoj povijesti, pažnju valja pridodati kristalizaciji tog umijeća koja se pojavila na samim počecima razvoja kapitalističke demokracije u svijetu.
U jednom od svojih predavanja Chomsky navodi: ‘Propaganda je demokraciji isto što i nasilje totalitarizmu, a u demokraciji su tehnike propagande izbrušene u visoku umjetnost.’
Kreatore umjetnosti sofisticiranog oblika nasilja nalazimo u vremenu prije Prvoga svjetskog rata koji je odigrao ulogu velike prekretnice kada je državna propaganda po prvi put postala dobro organizirana.
Britansko Ministarstvo informacija, čiji su djelokrug i misija otkriveni u mnogim povijesnim studijama, bilo je opremljeno za slanje propagande s glavnim ciljem uključivanja SAD-a u rat. Ubrzo je ustrojena i kopija tog ministarstva u SAD-u koja se zvala Odbor za javne informacije ili Creelov odbor (George Creel bio je novinar i političar kojeg je predsjednik W. Wilson postavio na čelo odbora za javno informiranje i propagandu). Taj trenutak u američkoj povijesti smatra se početkom uspostave prve i jedine važne državne agencije za propagandu. Jedan od istaknutih članova tog odbora bio je Edward Bernays, rođak utemeljitelja psihoanalize Sigmunda Freuda i autor knjige ‘Propaganda’, smatran jednom vrstom gurua po tom pitanju te ‘ocem spina i odnosa s javnošću’, puno prije glasovitog Goebbelsa. Izvjesno je kako su metode koje su iskorištene u ‘kampanji za EU’ u Hrvatskoj zasnovane upravo na temeljnim idejama iz njegove knjige. Čini se da većina članova domaće političke elite kod kuće čuva jedan primjerak ‘Propagande’.
– Termin propaganda slučajno nije imao negativnih konotacija u to doba. Tijekom Drugoga svjetskog rata, termin je postao tabu jer je bio povezan s Njemačkom i svim tim lošim stvarima. Ali za vrijeme Creelovog odbora, termin propaganda je značio samo informaciju. Bernays je knjigu “Propaganda” napisao oko 1925. i u njoj je izjavio da primjenjuje lekcije iz Prvog svjetskog rata. Sustav propagande iz Prvog svjetskog rata i taj odbor čiji je on bio član pokazuju da je moguće ‘ustrojavati ljudske umove na način na koji vojska ustrojava svoje jedinice’. Ove nove metode kontroliranja moraju koristiti inteligentne manjine žele li da ostali ostanu na ispravnome putu. Sad to možemo jer imamo nove načine. Ta je knjiga najvažniji priručnik industrije za odnose s javnošću – objašnjava Chomsky u svojoj knjizi ‘Mediji, propaganda i sistem’ koju je u Hrvatskoj izdalo Društvo za promicanje književnosti na novim medijima.
Ubrani su plodovi proizvedenog pristanka
Prateći Bernayseve smjernice o važnosti ‘svjesne i inteligentne manipulacije u organiziranju navika i mišljenja masa u demokratskom društvu’ provedene su gotovo sve političko-ekonomske promjene u zapadnom svijetu, uključujući i integraciju Hrvatske, a ranije ostalih zemalja u Europsku uniju. Da se od cilja koji su zadali provoditelji propagande, prema Bernaysu ‘skriveni vladari koji manipuliraju nevidljivim mehanizmima manipulacije društva i drže stvarnu moć u rukama’, ne može pobjeći jasno ukazuje i irski primjer. Kada su Irci odbili Lisabonski ugovor na referendumu, EU je uložila milijune eura u ‘promotivne letke’ i ‘edukacijski program’ u kojima je Ircima na suptilan način bilo poručivano da bi se trebali složiti s ugovorom.
Zaključno stoga treba naglasiti kako su zahtjevi pojedinih organizacija u Hrvatskoj koje su prozvale nedavni referendum nelegalnim i zatražili njegovo poništenje u najmanju ruku beskorisni, budući da na tom referendumu nitko nije o ničemu odlučivao i birao, već su se ubirali plodovi proizvedenog pristanka koji su postavljeni na specifičnim stupovima legitimiteta, daleko od očiju malih i beznačajnih ljudi.
***Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja mase je važan element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju neviđeno mehanizam društva, čine nevidljivu vladu koja je prava vladajuća moć naše zemlje. Ona upravlja, oblikuje naše misli, formira nas ukus, naše nacine zivota predlažu uglavnom ljudi, za koje nikada nismo ni čuli. To je logična posljedica načina na koji naše demokratsko društvo funkcionira. Veliki broj ljudskih bića mora surađivati na ovakav način, ako žele živjeti zajedno kao glatko funkcionirajuće društvo. U gotovo svakom činu našega života, bilo u sferi politike i poslovnog, socijalnog ponašanja ili naših etičkih razmišljanja, nama dominira relativno mali broj ljudi koji oblikuju mentalni proces i obrazac ponašanja masa. Oni su oni koji vuku konce javnog diskursa.***
– Odlomak iz knjige ‘Propaganda’ Edwarda Bernaysa
Kontrola mišljenja u Hrvatskoj
Komunikacija o Europskoj uniji je na rubu totalitarnog incidenta. Posrijedi je jednostrana indoktrinacija, totalno kontrolirana komunikacija s podijeljenim ulogama, od politike, preko medija, sveučilišta i crkve. U Hrvatskoj je na djelu metodologija kojom se veliki dio populacije ocrnjuje, sotonizira i označuje. Nije normalna atmosfera gdje se drugima i drugačijima ne daje pravo na legitimiranje bez posljedica. Riječ je o novom tipu nasilja moći koji provode različite institucije, mediji, agencije za odnose s javnošću i eurounionističke stranke. Temeljna pozicija tog tipa svijesti je dogma i isključivost. Hrvatska je zemlja gdje je mišljenje kontrolirano, gdje vlasnici medija, napose oni izvana, određuju kako će se nešto prikazati i gdje se identificiraju s aktivnom državnom politikom. Kada je riječ o EU, na djelu je sjevernokorejski program propagande, ocijenio je kampanju za EU u Hrvatskoj Anđelko Milardović, voditelj Centra za politološka istraživanja i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju Instituta za migracije i narodnosti.
Izvor: dnevno.hr
Comments are closed.