Obično se kaže: „Daj nekome vlast, da vidiš kakav je čovjek“.
Sve je počelo od sjemena, kao ideje za rađanje duše i tijela vrste. U našem slučaju, postoje spiritualne moći, evolucijom potvrđene, da nam je dovoljno samo jedno sjeme za život, a sve ostalo dolazi od svijesti.
Da li je u praksi zaista tako?
Nije. Čovjek se grčevito bori stvarati sjeme za reprodukciju duše, od koje ona samo dobije zastoj metaboliziranja energije u tijelo. Proizilazi da je sjeme veliki grijeh zbog ega.
Što je ego?
Jednom stvoreno tijelo iz duše i rođeno, ima potrebu sazrijeti, osvijestiti se i živjeti u skladu s životom (stvoriteljem, u prostoru Boga).
Zbog mnogih propusta u odrastanju, razvoju tijela se poklanja više pažnje, čime se baca u drugi plan razvoj mentalnog sadržaja – uma. Time se sve vraća na početak i umjesto napredovanja u osvješćivanju tijela, ono i dalje stvara novo sjeme, koje nikome nije potrebno, izuzev za rađanje djeteta. Duši je sjeme beskorisno, ako neće biti pretočeno u duh. Mnogo je potrošača energije u samom biću. Osjetila, misli, um, traže puno čiste energije, a nije izgrađen duh kojim se duša može povezati sa Izvorom. Tako se ego pretvara u pravu branu, prerasta u tjeskobu tijela, nagon i lepezu mogućih slabosti koje prelaze u bolest, ako se brana ega ne sruši.
Osjećanja tu ne mogu ništa pomoći, sjećanja još manje, emocije najmanje, i tako misli beskrajno vrte u krug isti film stvorenog uma koji nezna kako dalje voditi energiju, jer je zapravo nema. Ona je blokirana u egu.
U pomoć uskače prirodna inteligencija, preko daha, čime se cjela stvar vraća na početak osjećanja. Dublje se promišlja, moguć je mir i time um dobija osvježenje u energiji. Usmjerenim mislima (kontemplacijom) i koncentracijom na branu ega, um dobiva snagu srušiti ego. Sav potencijal brane ega tako prelazi na stranu uma, kao poraženi u sukobu, ali cjela stvar poprima novi oblik kao LJUBAV. Uz malo daha, mira i dubljeg promišljanja, sjeme se razložilo po tijelu, nije bilo ni uživanja u orgazmu, ali smo zato dobili kvalitetu više, sa kojom naša alkemija ide dalje prema jačanju životne sile, energiziranju limfe i krvi, jačanju imuniteta i stvaranju mogućnosti za duh.
Ljubav je umiljato ime za sabranost rijeke uma koji je uspio srušiti branu ega i od iscrpljene duše stvorio duh. Ovo nazivamo moć čovjeka za percipiranje stvarnosti.
U ljubavi je nestala tjeskoba, sve napetosti bića, nagon, a sjeme kao esencija životne sile, raspršena je po tijelu kroz limfu koja savršeno prenosi energiju i krvi koja regulira ritam srca.
Iluzija o egu je srušena, ljubav nam je pokazala blaženstvo i milost, um je dobio malo jasniji uvid i cjela stvar kreće putem duha, koji je potpuno neovisan o materijalnom i strogo se penje po vertikali života, bez vremena, sada, na putu prema istini i svjetlosti, čistoj vibraciji energije, koju će najširim kanalom univerzalne svijesti vratiti duši preko sustava čakri (endokrini sustav).
Sklad duše i tijela nije bio moguć uz ego, jer je tada duša podijeljena na dvije nebitne stvari; na skrb osjetila i stvaranje sjemena. Tako je energija ostala blokirana u egu, bez mogućnosti povezivanja s čistom vibracijom kozmosa.
Kako shvatiti ljubav?
Mnogo je lakše prosvjetliti duh, nego probuditi ljubav, jer je duh na putu ka istini i svjetlosti, a ljubav je potpuna neizvjesnost da li će um srušiti ego.
Naivno je razmišljanje da energija „hoda“ tijelom kroz kanale, cjevčice ili nadije, jer je prisutna u svakoj točkici prostora, jedino joj gustina nije svuda jednaka.
Limfa i krv najbolje prenose energiju, daju imunitet i toplinu tijela.
Praktički, ljubav je naš život.
Sve što dobivamo iz vana, posljedica je želja, koje lako mogu preći u patnju. Sve što budimo u sebi, posljedica je dopuštenja uma. Kada ne ispunimo želju, javlja se patnja, a kada ne dopuštimo ljubav, dovodimo u pitanje doživljaj života.
Treće oko je veoma moćan alat duše. Iz pinealne žlijezde (veličine 6-8 mm), hipofize mozga, energija duše se najvećim dijelom usmjerava na početak života, u prvu čakru, u regiju spolovila, gdje se tvori esencija sjemena, s kojom energija najlakše vibrira kroz limfu i krv. To je prirodan proces, a ego se brani time što ne dopušta umu da iskoristi sjeme za život duše.
Svaka podvojenost ličnosti izvire iz ega, čime se formiraju komplicirane obrane karaktera, kao veliki potrošači energije, čime se narušava sklad duše i tijela, gdje se dovodi u pitanje ponašanje čovjeka.
Rijetki su pojedinci čiji su karakteri čisti (kojima se ego ne brani). Statistički je 70 % ljudi u strahu ega i 50 % ljudi s karakternom obranom lažnog ponosa.
Čest je slučaj da pojedinac pati od svih pet karakternih obrana (straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa). Problem je veći ako se ove karakterne obrane nazovu imenima šizoidnog, pohlepnog, psihopatskog, mazohističkog i krutog ponašanja pojedinca, čiji se ego brani.
Tijelo opstaje dok je moćno stvarati sjeme za život duše. To je uzajaman proces duše i tijela, kao najsloženija alkemija, koju nazivamo metaboliziranje duše. Alkemiju podržava prostor, a koči je vrijeme, čime se energija dodatno blokira zbog ograničenosti tijela, jer nije čisto. Tijelo u vremenu stari.
Preko čakri (svaka stanica tijela je čakra) – endokrinog sustava, duša se napaja energijom iz kozmičkih izvora zračenja.
Temeljem duha, jednom stvoren život duše se ne može ugasiti, već postaje vječan, mijenjanjem oblika.
Radi lakšeg praćenja čakri, sveli smo ih na sedam glavnih, koliko imamo tijela (oklopa ili kalupa) u biću, vezano za regije unutarnjih organa.
Kod životinja je fenomen reproduktivne sposobnosti preko sjemena najbitniji za održanje vrste.
Čovjek posjeduje spiritualne moći i nije mu potrebno sjeme, nagon i ego za stvaranje duha.
Alkemijom ljubavi, duha i svijesti, sve postaje direktno. Povezivanjem svake stanice tijela izravno na izvor kozmičkih zračenja, život duše će biti sveden u okvir svjesnog entiteta. To će biti pravi doživljaj života, sve u jednom, tijelo, duša-energija i život, sjedinjeni kroz ljubav i istinu u radost.
Ovo nazivamo osvješćivanje tijela.
Svijest kao preslika prostora svijeta (Boga), izravno podržava život, u sadašnjem trenutku, neovisno od vremena, po vertikali duha, kao beskrajan promet između bića i svjetlosti istine.
Cilj svega je SLOBODA, slavlja što je cjela stvar (sjedinjenje s životom) uspjela.
Čovjek jedino postaje nevin kroz ljubav, duh, istinu, svijest i slobodu. Ta nevinost ga oslobađa grijeha tijela.
Božansko smo dijete uvijek, samo kada smo svjesni.
Sve što radimo tiče se energije, a nju imamo u izobilju kroz svijest. Zar nam treba neznanje, paradoks i slijepost tražiti energiju u hrani, novcu, sexu i željama izvan bića, kada je imamo u izobilju putem probuđene svijesti.
Princip sjemena je stvar proste reprodukcije života. Kroz svijest sjeme direktno dolazi iz kozmičkih zračenja. Gdje je sjeme, tu je ego, nagon, tjeskoba, bolest, arogancija i smrt.
Egoisti su ograničeni ljudi, slijepo vezani za spolovila i nagon. Za njih je ljubav, istina i život i dalje nepoznanica. Oni neznaju za radost i slobodu, jer su uvijek u žurbi, stresu i strahu. Za takve ljude mir ne postoji.
Ego je fizička, a svijest duhovna dimenzija bića. Bez njihove cjeline ličnost mora biti podvojena.
Temeljem visokog procenta karakternih obrana kod ljudi, zamislite koliko je oko vas prijatelja i poznanika, priznatih i uspješnih, s razvijenim umovima, diplomama i položajima, materijalnim bogatstvima i nadmoći nad drugima, koji su ipak egocentrični, bez imalo ljubavi i sa niskom razinom prosuđivanja i svijesti.
Od njihovih uspješnosti boli nas glava, puno je nesloge, poremećenih odnosa, mogući su veći sukobi, pa i rat.
Sloboda je u osvješćivanju pojedinca, a ne u jačanju društvene nadmoći. Škole, bolnice, crkve, policija, vojska, vlast, samo su namet, zlo i blokada razvoja svijesti pojedinca, jer ništa nije postavljeno temeljem duhovnosti,čovjeka, već temeljem dominacije moći.
Oko nas je sve više mraka, straha, bolesti, nesretnih ljudi, koji vape za energijom, za iscjeljenjem duše, a ne znaju da sve potencijale blokiraju u neprobuđenoj svijesti i brani ega.
U svijesti se iscjeljuje svaka slabost. Mnoge „neizlečive bolesti“ su samo posljedica ega.
Naravno, običan um vidi samo posljedicu, kao realnost bez istine. Jedino kroz svijest uviđamo uzrok svakog poremećaja i lako navodimo snop energije da zacjeli ranu.
Sami odlučujete, skrivati se iza ega, grijeha, neistine, sexa, pohlepe i ostalih nebitnih stvari, ili ste za ljubav, istinu, duh, svijest i slobodu, kako priliči princu evolucije – ljudskom biću. Međutim, morate voditi računa o mogućoj povredi drugih duša, jer ništa na ovom svijetu nije vaše.
Društvo vam daje vlasnički list za prolazne vrijednosti koje ne možete ponijeti sa sobom u apsolutnom životu (zemlju, kuću, diplomu, ime, prezime, položaj, brak, itd.), ali vam ne može dati tapiju za duhovne vrijednosti, jer su one nedjeljive, čine cjelinu prostora svijeta, kroz jednog Boga, u kome se i vi šepurite, ali ga ne priznajete zbog ograničenosti ega.
Dajte si malo ljubavi, istine, zahvalnosti, pažnje i odgovornosti za život, svetinju pred kojom možemo biti ponizni.
—
Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
Comments are closed.