Cilj jedenja je da popunimo kemijske elemente od kojih se sastoje stanice i tkivo našeg tijela. Regeneracija je jedan od najosnovnijih prirodnih zakona u području organske kemije, a naše je tijelo “laboratorij” koji radi na temelju organsko-kemijskih načela.
Hrana koju jedemo treba prehranjivati stanice i tkivo. Priroda je dala čovjeku tako prilagodljivo tijelo, što se tiče podnošenja opterećenja, da ono može godinama preživjeti s hranom koja škodi tijelu, pa i kad ona godi njegovu apetitu i njegovu nepcu. Zato čovjek ugađa svom apetitu tako dugo dok ne počne degeneracija, kako duhovna tako i tjelesna. Tijelo je nositelj duha, a duh je nositelj razuma.
Razum je dio duha kojim se služimo da promatramo i razumno mislimo.
Dozvolite li svom tijelu da degenerira, ne možete očekivati da vaš razum radi ispravno ili se konstruktivno razvija, jer duhovne i duševne sposobnosti čovjeka rastu i proširuju se u neposrednoj ovisnosti o razvitku, regeneraciji i čistoći psihičkog tijela. Bolesti promatramo kao nešto zagonetno i strašno i za njih smatramo odgovornima gljivice, bakterije i viruse. Uistinu su gljivice i bakterije žderači prirode i svagdje ih ima. Kad udišemo, unosimo milijune tih malih prirodnih žderača. Njihova je zadaća da otpad u našem tijelu neutraliziraju i tako ga priprave da se može izlučiti iz tijela. Ipak je važno da svoje tijelo održavamo u takvom stanju da se to izlučivanje može izvoditi bez zapreke.
Zbog prekomjernog obilja anorganske hrane koju jedemo – hrana u kojoj je uništeno životno počelo kuhanjem, konzerviranjem i drugim postupcima – skuplja se taj otpad, konačni proizvod probave te hrane, u tijelu brže nego ga mi i ti prirodni žderači možemo odstraniti. Posljedica je da bacili i bakterije nalaze u nama plodno tlo, u kojem se mogu množiti. Tijekom njihova množenja dolazi metabolizam otpad njihovih naseobina na smeće, i posljedica je to što mi nazivamo bolešću.
Kad bacili i bakterije dospiju u koje tijelo, koje je čisto i zdravo, iznutra kao i izvana, ne nalaze plodnog tla na kojem se mogu nastaniti i opet napuštaju organizam. To je isto kao kad se sve otpadne tvari i sve skupljene bolesne supstance odstrane iz bolesnog tijela – to je tada samo prvi korak u pravcu na povratak k normalnoj ravnoteži.
Kako dolaze otpadne tvari i bolesne supstance u tijelo? Dvama različitim putovima. Prije svega hranom koja se jede prekomjerno u anorganskom obliku – na primjer kuhana – i tu tijelo niti može preuzeti niti ispravno izlučiti, a potom nenaravnim tvarima kao serumi, cijepljenja, injekcije itd. Te prouzrokuju taloge koje tijelo ne može otpremiti van svojim normalnim putovima, ako su oštećeni kanali za izlučivanje. Nadalje stanicama i tkivom tijela koji su za vrijeme naših aktivnosti stalno troše i preostaju kao mrtva materija, nakon što su dopremili tjelesnu i duševnu energiju. Te potrošene stanice trebaju stoje moguće brže napustiti tijelo, nakon što su ispunile svoju zadaću, ali pri manjkavu izlučivanju zaostaju nepotrebno dugo u organizmu.
Ovdje mogu samo kratko razložiti zašto je ispravna prehrana od tako životnog značenja. Uzmimo npr. čovjeka u dobi od 40 godina. Bez sumnje on ima, kao i većina njegovih bližnjih, naviku da jede barem tri obroka dnevno. To je više od 1000 obroka godišnje ili do 40.000 obroka za vrijeme svoga dosadašnjeg života. Pretpostavimo nadalje da su gotovo sve živežne namirnice, koje je on jeo, bile skuhane, pečene, konzervirane i drukčije prerađene i da on samo rijetko, ako uopće, jede sirovu hranu ili obrok koji se isključivo sastoji od sirovih salata, povrća i voća. Posljedica je dakle da je u tom vremenskom razdoblju kroz njegov organizam prošlo 40.000 obroka, koji se sastoje uglavnom od mrtve hrane (ili anorganskih kemijskih elemenata).
Tijelu je nemoguće organske stanice stvarati anorganskom (ili mrtvom) materijom. Mi vidimo da je doduše 40.000 obroka ispunilo cilj, da održe život, ali da se nije jela nikakva hrana u organskom stanju da obnovi stanice i tkivo njegova tijela ili da dopremi kemijske elemente od kojih se sastoje stanice i tkivo. Moramo spoznati da se granica preopterećenosti doseže obično s 40 ili 50 godina, dob u kojoj su postignuti zrelost i iskustvo, odsječak u životu kad bismo trebali znati što će nam život donijeti, istinski cvat života. Ali to je dob u kojoj većina muškaraca i žena utvrđuje da imaju slabije tijelo, degenerirano, neuporabivo, koje se kreće prema prijevremenoj starosti.
Mi znamo da tijelo treba teretne tvari (vlaknaste tvari). Ali o djelovanjima tih teretnih tvari većina nije upućena. Teretne tvari u našoj hrani moraju se složiti iz sirove celuloze (vlakana) od sirovog povrća, salata i voća, koji se koliko je moguće trebaju jesti u svom prirodnom stanju. Kad ih tako jedemo i temeljito sažvačemo, mogu se mnoge supstance sadržane u vlaknima izvući van pri probavi. Preostala vlaknasta kaša prolazi crijevima i postaje, slikovito govoreći, mišićnim miješanjem njihova visoko magnetična peristaltika. Na taj način izvlači vlaknasta kaša iz svakog dijela tijela istrošene stanice i dijelove tkiva u crijeva i prihvaća ih isto kao druge otpadne tvari. Vlaknaste tvari djeluju pri probavi kao crijevna metla ili i kao “usisavač za prašinu”.
Ako je hrana ipak bila pečena, kuhana ili prerađena, vlaknaste su se tvari ili celuloza pretvorili u anorgansku supstancu, to jest bio je uništen svaki trag života. Vlaknaste su tvari beživotne i više ne mogu djelovati kao metla ili usisavač. One umjesto toga djeluju kao (obično zaslužit) brisač i bivaju kroz crijevo istisnute bez ikakva udjela u čišćenju. Mrtve vlaknaste tvari nisu više sposobne da prihvate istrošene stanice ili druge otrovne supstance.
Promotrite te obje slike. S jedne strane preobilje sirovih vlaknastih tvari koje prolaze probavnim i izlučujućim traktom, kao metla za čišćenje i usisivač prašine aktivne su – nakon svakog obroka, triput dnevno koje ne samo da svaki put ostave iza sebe čisto crijevo nego i skupljene otpadne tvari otpremaju iz tijela. S druge strane teretne ili vlaknaste tvari u kuhanom ili neprirodnom obliku koje (gotovo uvijek u velikim količinama) prolaze crijevima i izlučnim organima – triput dnevno, 40.000 puta ili češće u 40 godina – ostavljajući svaki put sluzne taloge. 40.000 sluzni talozi ostavlja iza sebe nužno svoje tragove, i kad bi oni još bili tako neznatni.
Čovjek je jedino biće u životinjskom carstvu koje bez obzira na svoju višu inteligenciju pretjerano ugađa svom apetitu na račun svoga tijela i svjesno njeguje svoj apetit, a da se ne posluži svojim zdravim ljudskim razumom ili svojom dobrom moći rasuđivanja. On radije prisluškuje zavodljiv glas koji ga uvjerava da hrana nema nikakve veze sa slanjem njegova tijela. Nije čudno da se mi, bez služenja svojom inteligencijom upravo tada kad smo dosegli dob, u kojoj je naše znanje i naše iskustvo za nas od velike koristi te bismo doista mogli konačno živjeti, nalazimo u jednom tjelesnom stanju koje je za starački dom ako nije već pripravno za grob.
Naša je poteškoća da znamo kako moramo promijeniti svoje prehrambene navike, da svoje tijelo regeneriramo bez mnogo neugodnosti i bez reakcija koje su opterećujuće za našu psihu ili za obrate svakodnevnog života. To nam omogućuje da postignemo zdravo tijelo puno životnosti i bez bolesti.
Možemo potvrditi da javnost i mediji sad malo pomalo uviđaju vrijednost “preventivne medicine” i o tom mnogo pričaju – tema koju sam na temelju svoj ili praktičnih iskustava propovijedao već prije više od pol stoljeća.
Prvi korak je unutarnja čistoća. Temeljito i stalno svakodnevno izlučivanje je bezuvjetno potrebno. Pri neredovitoj stolici dragocjen je klistir. Želite li brze rezultate, možete postići bolje i temeljitije nutarnje čišćenje ispiranjem crijeva, pod pretpostavkom, da se ispravno obave. (Postoje ustanove koje poduzimaju takva pranja crijeva. Utvrdio da se postižu najbolji rezultati kad se u više uzastopnih dana obavi četiri ili pet ispiranja, svaki dan jedno.Tada su potrebna samo još jedno, dva ili tri ispiranja tjedno.
Kad se ta ispiranja obavljaju stručno, ona prema mojim saznanjima imaju prednost i ne uzrokuju nikakve teškoće. Tko nikad nije primio ispiranje crijeva, ne može o tom očitovati svoje mišljenje. Opomene u odnosu na stručno provedena ispiranja crijeva dolaze samo od nekoga koji ima potpuno neznanje o tjelesnoj čistoći. Ako se navede kao razlog ili prigovor da ispiranja oslabljuju tijelo i da su stoga štetna, to je posvemašnji besmisao. Pozadina toga dokazivanja je posve jednostavno manjkavo znanje i manjkavo iskustvo. Debelo je crijevo uređaj za prikupljanje i čišćenje tjelesnog otpada. Kako može tijelo povratiti svoju snagu i svoju pravu kemijsku ravnotežu, ako se prije svega ne očisti taj uređaj?
Svakodnevno svježe salate održavaju vaše zdravlje, Dr. Norman W. Walker
Izvor: sirovahrana.hr
