Iako novinari i njihovi “stručnjaci” uporno tvrde kako se virus covid-19 ponaša prema Vladinim represivnim mjerama, čvrsti dokazi za njihove tvrdnje ne postoje. Štoviše, sve je više objavljenih znanstvenih radova koji upućuju na sasvim suprotno.
PIŠE: MARIO NAKIĆ
Nedavno je objavljena studija danskih znanstvenika koji su usporedili rezultate širenja virusa na dva slična područja zemlje gdje je jedan dio stanovništva bio pod čvrstim lockdownom, a drugi ne – i pokazalo se da razlike u širenju virusa među njima nije bilo. Također, francuska studija je nedavno usporedila rezultate među preko stotinu zemalja diljem svijeta u odnosu na mjere koje su njihove vlade nametnule i također su došli do zaključka da nikakve represivne mjere nemaju značajan utjecaj na stopu smrtnosti od covida.
A sada bomba – vjerojatno najznačajniji rad do sada. Autori su Eran Bendavid, Christopher Oh, Jay Bhattacharya i John P.A. Ioannidis, ugledni profesori medicinskih predmeta na prestižnom sveučilištu Stanford u SAD-u. Njihova studija, objavljena nakon “peer reviewa” (pregleda i odobrenja drugih stručnjaka) u znanstvenom časopisu European Journal of Clinical Investigation, razvrstala je države i područja u dvije temeljne kategorije: tvrde mjere i mekane mjere.
Tvrde mjere uključuju zapovijed “ostani doma” i zabranu rada za pojedine biznise, a “mekane mjere” znače preporuku distanciranja, zabranu većeg okupljanja i preporuku izbjegavanja mjesta gdje može doći do gužve. Usporedili su rezultate širenja virusa između tih dviju kategorija kako bi dobili odgovor na pitanje utječe li lockdown značajnije na virus od blagih mjera. Posebno su razmatrali Švedsku i Južnu Koreju, koje nisu implementirale lockdown, i usporedili ih s regijama u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Iranu, Italiji, Nizozemskoj, Španjolskoj i SAD-u – onim dijelovima tih zemalja gdje su implementirane čvrste mjere ili lockdowni.
Na kraju zaključuju:
“Iako se male koristi ne mogu isključiti, ne nalazimo značajne koristi od uvođenja restriktivnijih mjera u odnosu na područja s blažim mjerama. Slična smanjenja zaraze pod lockdownom mogu se postići i manje restriktivnim intervencijama.”
Cijelu studiju pročitajte ovdje.
Preuzeto sa: liberal.hr
Dokaz ovoj tezi je i susjedna BiH o kojoj su mediji naširoko pisali
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
