Pošto mediji, političari te institucije države svakodnevno zaboravljaju javnost informirati o njihovim ustavnim, zakonskim i međunarodnim pravima, vrijeme je da internet preplavimo ovim informacijama

 

Dijelite, objavljujte i šaljite u porukama. To što postoji “novi ” virus ne znači da više ne postoje osnovna ljudska prava i slobode, u tom slučaju, trebala bi biti proglašena diktatura.

Čitajući ustav bit će vam jasno da stožer i vlast krše skoro pa sve temeljne odredbe ustava kao i međunarodne ugovore.

TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

1. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 17.

U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.

Članak 20.

Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.

OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

Članak 22.

Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.

Članak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.

Članak 24.

Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode.

Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom. Uhićena osoba mora odmah na način njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhićenja, te o svojim pravima utvrđenima zakonom.

Svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode.

Članak 38.

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

Članak 49.

Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog us­tro­ja Republike Hrvatske.

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja odre­đenog zakonom.

Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.

Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.

Članak 54.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Članak 55.

Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.

Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.

Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlu­či­vanju u poduzeću.

Članak 56.

Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.

Članak 58.

Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.

Članak 69.

Svatko ima pravo na zdrav život.

Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.

Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI

Članak 70.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

MEĐUNARODNI UGOVORI

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

REZOLUCIJA VIJEĆA EUROPE 2361

Članak 7.3.1. osiguraju da su građani informirani o tome da cijepljenje NIJE obvezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to sami ne žele

Članak 7.3.2. osiguraju da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili zato jer ne želi biti cijepljen

Članak 7.5.2. koriste potvrde o cijepljenju samo u svrhu koja im je predviđena, za praćenje učinkovitosti cjepiva, potencijalnih nuspojava i štetnih događaja

Nürnberški kodeks

1) Dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta je apsolutno neophodan.

To znači da osoba koja sudjeluje treba imati pravnu sposobnost dati pristanak; treba biti u takvom položaju da može ostvariti slobodu izbora, nad subjektom se ne smije činiti niti jedan vid sile, prijevare, obmane, prinude, ograničenja, prekoračivanja ovlasti ili drugog skrivenog oblika prisile, te bi osoba trebala imati dovoljno znanja i razumijevanja za sve dijelove uključene u radnju, kako bi mogla donijeti razumnu i osviještenu odluku.

Ovaj potonji element zahtijeva da, prije pristanka samog subjekta eksperimenta, subjekt treba biti upoznat s naravi, trajanjem i ciljem eksperimenta; metodama i sredstvima pomoću kojih će eksperiment biti vođen; svih neugodnosti i rizika koje je razumno očekivati; mogućih zdravstvenih učinaka koji su vjerojatni da se dogode a zbog njegove uključenosti u eksperiment.

Dužnost i odgovornost za utvrđivanje kvalitete pristanka za sudjelovanje u eksperimentu leži na svakoj pojedinoj osobi koja pokreće, upravlja ili je uključena u izvođenje eksperimenta.

Radi se dakle o osobnoj dužnosti i odgovornosti koja se ne može prenijeti niti delegirati na drugu osobu, a kako bi joj bilo oprošteno.

2) Eksperiment bi trebao biti tako koncipiran da se dobiju plodonosni rezultati za dobrobit društva u cjelini, ukoliko nisu dostupni drugim metodama ili sredstvima, i da eksperiment ne bude prema svojoj naravi obavljen na slučajan i nepotreban način.

3) Eksperiment bi trebao biti osmišljen i temeljen nakon eksperimenata nad životinjama i s poznavanjem prirodne povijesti bolesti ili nekog drugog problema koji je predmet istraživanja, a kako bi predviđeni rezultati mogli opravdati samo izvođenje eksperimenta.

4) Eksperiment bi trebao biti tako vođen da se izbjegnu nepotrebne patnje i povrede, kako fizičke, tako i duševne.

5) Niti jedan eksperiment ne bi trebao biti vođen ako na njegovom početku postoji bilo kakav razlog o postojanju mogućnosti smrti ili trajne povrede, osim možda, u onim eksperimentima gdje kao subjekt sudjeluje i sam liječnik.

6) Preuzeti stupanj rizika nikad ne bi trebao dovesti do toga da rješavanje postavljenog problema u eksperimentu bude iznad brige za čovjeka (subjekta).

7) Za eksperiment je potrebno izvršiti pravilne pripreme i pripremiti prikladne uređaje kako bi se zaštitio subjekt od makar neznatne mogućnosti povrede, onesposobljenja ili smrti.

8) Eksperiment trebaju voditi samo znanstveno kvalificirane osobe. Osobama koje upravljaju i izvode eksperiment treba biti jasno postavljen zahtjev da se trebaju ravnati prema najvišem stupnju umijeća i pažnje tijekom izvođenja eksperimenta.

9) U slučaju da subjekt dosegne ono fizičko ili duševno stanje kad bi se za njega nastavljanje s eksperimentom činilo nemogućim, mora mu se dozvoliti pravo na odluku hoće li će nastaviti sudjelovati u eksperimentu.

10) Tijekom eksperimenta znanstvenik voditelj mora biti spreman prekinuti eksperiment u bilo kojoj fazi, u skladu s njegovom dobrom vjerom, umijećem prepoznavanja i brižnog prosuđivanja, ukoliko ima dovoljno dobrih razloga da povjeruje kako će nastavak eksperimenta dovesti do povrede, invalidnosti ili smrti subjekta.

Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini

Navedena konvencija (u okviru temeljnih odredbi) već u čl. 1. navodi da će štititi dostojantsvo svih ljudskih bića te jamčiti svakome poštovanje, bez diskriminacije, njihovog identiteta, ljudskih prava i temeljnih sloboda.  U čl. 2. navodi da interesi i dobrobit ljudskog bića moraju prevagnuti nad interesima društva i znanosti.  U daljnjim člancima Konvencija razrađuje pojedina prava pacijenata u skladu  sa preambulom i temeljnim odredbama.

Čl. 5. Postavlja opće pravilo koje kaže da se medicinski zahvat može provesti samo nakon što je pacijent dao slobodan i informiran pristanak. Pojam informiranog pristanka se definira u istom članku koji navodi da pacijent mora biti obaviješten o svrsi i prirodi postupka kao i mogućim posljedicama i rizicima. Važno je napomenuti da osoba može u svakom trenutku povući svoj pristanak.

Opća deklaracija o bioetici i ljdskim pravima

Članak 3. – Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava 1. Ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode moraju se poštivati u cijelosti. 2. Interesi i dobrobit pojedinaca trebaju imati prioritet nad samim interesom znanosti ili društva.

Članak 6. – Pristanak

1. Bilo koja preventivna, dijagnostička i terapeutska medicinska intervencija može se provesti samo uz prethodni i slobodni pristanak dotične osobe koji podrazumijeva dobivanje dostatnih informacija. Kada je prikladno, dotična osoba treba izraziti svoj pristanak a može ga i povući u bilo koje vrijeme i iz bilo kojeg razloga bez nepovoljnih posljedica i šteta.

2. Znanstveno istraživanje može se provesti samo uz prethodni i slobodni, izrečeni pristanak dotične osobe koji se temelji na dobivenim dostatnim informacijama. Informacije trebaju biti odgovarajuće, pružene u sveobuhvatnom obliku i trebaju uključivati modalitete za povlačenje pristanka. Pristanak može dotična osoba povući u bilo koje vrijeme i iz bilo kojeg razloga bez bilo kakvih negativnih posljedica ili štete. Izuzeci iz ovog principa mogu biti učinjeni samo u skladu s etičkim i zakonskim standardima koje su usvojile države, sukladno načelima i odredbama utvrđenim ovom Deklaracijom, posebno u čl. 27. te međunarodnim zakonom o ljudskim pravima.

3. U odgovarajućim slučajevima za istraživanja koja se provode na skupini osoba ili zajednici, potrebna je i dodatna suglasnost pravnog zastupnika te skupine ili zajednice. Kolektivni sporazum ili pristanak voditelja zajednice ili drugog tijela ni u kojem slučaju ne može zamijeniti individualni pristanak pojedine osobe dobiven temeljem dostatnih i relevantnih informacija.

Članak 9. – Privatnost i povjerljivost

Treba se poštivati privatnost dotičnih osoba i povjerljivost njihovih osobnih informacija. Takve se informacije, u najvećoj mogućoj mjeri, ne smiju koristiti ili otkrivati u bilo koje druge svrhe osim onih za koje su prikupljene ili za koje su dobile pristanak, sukladno međunarodnom pravu, a napose međunarodnom pravu o ljudskim pravima.

Članak 10.

– Ravnopravnost, pravednost i jednakost Temeljna ravnopravnost svih ljudskih bića glede dostojanstva i prava treba se poštivati tako da se prema njima postupa pravedno i na jednak način.

Članak 11.

– Nediskriminacija i nežigosanje predrasudama Niti jedan pojedinac ili grupa ne smije biti diskriminirana ili žigosana predrasudama iz bilo kojeg razloga u kršenju ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i temeljnih sloboda.


 

 

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.