Kad je Adolf Hitler 27. veljače 1933. godine spalio zgradu njemačkog parlamenta, Reichstaga u Berlinu, svi u Njemačkoj prihvatili su ono što su izvještavali mediji, da su to učinili komunisti. Započeo je progon komunista pa je iste noći uhićeno oko četiri tisuće ljudi. Uskoro su nacisti prigrabili vlast, na red su došli ostali neprijatelji režima, a ostalo je povijest.
Niti je to bio prvi, a nažalost ni zadnji inscenirani događaj kojim je jedna odvratna klika zadobila masovno povjerenje javnosti i istovremeno se obračunala s neistomišljenicima. No, ova je strašna priča jedna od onih koje je povijest razotkrila, naravno ne zbog čovjekoljublja, nego jer je pobjednicima tako odgovarala. Pobjednici iz drugoga svjetskoga rata, pokazat će se kasnije, i sami su imali vlastite Reichstage. Bilo da su dopustili mafijašu Lucky Lucianu da odradi spaljivanje jednoga banalnog broda na istočnoj obali SAD-a ili ignorirali obavještajne podatke o japanskom napadu na Pearl Harbour, jer im je trebao povod da uđu u rat.
Danas to više nije niti teorija zavjere, nego činjenica. Kao što će, u to nema nikakve sumnje, u nekoj bližoj ili manje bližoj budućnosti svakome biti jasno da nikad nije postojala teroristička organizacija al-Qaida s moćima koje su im umjetno napumpali, a sukladno tome nije bilo ni velikog terorističkog uma Osame bin Ladena, godinama svjetskog neprijatelja broj jedan.
Mediji su leglo arogancije, gluposti i neznanja
Danima smo bombardirani nevjerojatnim glupostima, lažima, neprovjerenim tobože činjenicama da je upravo nevjerojatno da naši najmoćniji mediji mogu tako olako pričati idiotarije koje nitko normalan ne bi popušio, samo da se 10 minuta dnevno potrudi malo prošvrljati alternativnim izvorima informacijama. Zapravo, čak niti to. Dovoljno je stati, sjesti i malo promisliti i za trenutak će i najveći nevjerni Tome među nama shvatiti koliko su prozirne priče koje nam mediji serviraju, koliko je rupa u njima i kad bi ljudi htjeli razmišljati, brzo bi shvatili da ni osnovnoškolci ne bi prihvatili te tobožnje činjenice koje nam mediji plasiraju kao neupitnu istinu, samo kad bi smjeli.
Baš kao što je očekivano da djeca ne mogu shvatiti visoku politiku i dramatična globalna zbivanja, upravo tako i najšira javnost prihvaća da su «djeca» u odnosu na medije. Jer tko će znati ako neće mediji, zar ne? Da tu ima nešto sumnjivo, odavno bi to već netko otkrio, slušamo svakodnevno takve odgovore. Nažalost, slično rezoniraju i ljudi u medijima, a nema arogantnije populacije od novinara koji razmišlja «da se tu nešto sumnjivo događa, ja bi naravno to znao». I u toj silnoj aroganciji tako su i hrvatski mediji bespogovorno prihvaćali sve ove dane priglupe priče o ubojstvu tog Arapina koji je mrtav tko zna otkad, ako je uopće i bio ikakav međunarodni faktor još nakon što je poslužio američkoj CIA svrsi za vrijeme ruske okupacije Afganistana. U principu, svaki najniži obavještajac zna da je to tako, vjerojatno je jasno i nekim novinarima. Ali zašto bi postavljali pitanja koja ne postavljaju puno jači igrači od njih? I tako to onda ide u krug. Od rušenja blizanaca u New Yorku profitirali su mnogi. Vlasnici tornjeva koji su kupili zgrade taman da izvuku vrhunske premije od osiguranja, vlada koja je dobila razlog za represiju, uvođenje novih zakona i ukidanje građanskih prava na način da glupa većina samo što ih nije molila da to učine, toliko su umovi javnosti kontrolirani. Dobili su razlog za napad na Afganistan, a onda i na Irak. Dobili su vrhunskog neprijatelja, idealnoga jer što je bolje od «borbe protiv terorizma» i motiva da pošalješ svoje trupe u bilo koju muslimansku zemlju, ne zato jer je muslimanska nego zato jer je bogata naftom, naravno…. i tako bi sad mogli nabrajati. Nažalost, i uz sve te činjenice, dokaze, na kraju krajeva uz zdrav razum, ljudima je i dalje lakše odmahnuti rukom i reći, ne mogu u to vjerovati ili – to su besmislice. I ne treba ih kriviti.
Čitav sustav osmišljen je i djeluje tako da većina ne može razmišljati na taj način. I ne samo zato jer nema vremena jer moraju raditi, izluđeni su suludim monetarnim sustavom, marketingom, potrebom da kupuju, prihoduju, posjeduju, indoktrinirani religijama koje, iako im to nije funkcija, po defaultu ih svrstavaju na stranu protiv onih drugih pa je u spomenutim globalnim dramatičnim zbivanjima i da komponenta i više nego zanimljiva. Jer nakon rušenja blizanaca oni koji nose križ dobili su motiv da još više mrze one s polumjesecom. I obratno, dakako. Nakon insceniranog atentata na bin Ladena, Arapi imaju itekako razloga mrziti ove druge. Osim toga, prema verziji tih patetičnih muljatora, ubijen je nenaoružani čovjek koji nije pružao otpor. Ubijeni su i drugi oko njega, civili. Neposredno prije tog izmišljenog događaja s unaprijed osmišljenim dugoročnim motivima, pobijeni su članovi obitelji Libijskog šefa države Gadafija, čak i mala djeca. Nije globalni politički mainstream nešto previše ronio suze radi toga. Kao što nije bilo velike empatije kad se dogodila Srebrenica, kad je žrtvovan Vukovar, BTW, još jedan primjer mini Reichstaga.
Istina boli-kako priznati sebi da smo dopustili da nas lažu?
Pobjednici pišu povijest. Problem je što se danas povijest piše uživo, doslovno, događa se na CNN-u. A ljudi su jednako idioti kao u veljači 1933. godine, kao i bilo kada prije. Neke se stvari očito ne mijenjaju. Problem je, kako ljudima otvoriti oči, kako im pristupiti, reći im da ono što im serviraju mediji, sustav općenito, nije istina, ili barem nije jedina istina? Kako uvjeriti vojnika da ne ide ginuti u daleke zemlje radi domovine nego interesa pojedinaca i da radi opasan posao za nikakve pare, dok on luđački opijen domovinskim ponosom nosi tu zastavu, a zapravo pojma nema da je lutka? Kako pristupiti vjernicima, a to je definitivno najteže, ukazati im na nevjerojatne nelogičnosti i manjkavosti sustava u koji tako slijepo vjeruju, a ne povrijediti ih? Strašno je teško. Istina najviše boli i kako će netko, pa čak i da poruka dopre do njega, prihvatiti da je godinama ili možda desetljećima, bio tako slijep, slijep pored zdravih očiju?
Danas kada je znanje dostupno kao nikada ranije, ono nikad nije bilo ignorirano u većoj mjeri. Što zbog arogancije, što zbog ega koje ne dopušta srcu da se čuje, ne prihvaća da je svijet u koji gleda od rođenja jedna obična iluzija. I da baš ništa nije onakvo kakvim se predstavlja, bolje rečeno, kakvim ga predstavljaju. Oni, tko god oni bili. A oni definitivno postoje i gledamo ih svakodnevno, na svim razinama piramide. I u Ivu Sanadera su se kleli još mjesecima prije nego što je postao glavni nacionalni otpadnik. Njegova nasljednica Jadranka Kosor mu je tepala, kao uostalom i cijela Vlada. To je bezvezan lokalni primjer, ali govori puno, on je šablon, a šablon je uvijek isti. Ako su globalni centri moći odlučili zagovniti do kraja, učiniti svoj križarski rat većim, jačim, isplativijim, i ako je cijena proširenja masovnog sukoba sa sjevera Afrike na Europu, onda je izmišljena likvidacija bin Ladena idealan povod za navodno muslimanski Reichstag negdje u Europi. pa bila to 10 kilotonska nuklearna bomba negdje na europskom tlu ili nešto drugo. Oni isplaniraju svoj prljavi, perverzni plan, insceniraju događaj kojim će navesti javnost na reakciju i onda izvedu ono što su željeli. Ta igra traje stotinama, tisućama godina. I stalno pali. Mijenjaju se samo zastavice, fino ispolirana crno bijela postolja šahovske ploče, ili dizajn figurica. Ali igra ostaje ista.
Oduprimo se igri, strgnimo okove
Jasno je da treba naći načina za oduprijeti se igri, a to bi prvenstveno trebali alternativni izvori informacija, web portali koji se bave takozvanim teorijama urote, nesretnog li i glupog naziva koji s razlogom većinu plaši i ne ulijeva im nimalo povjerenja. Jer samo im ime sugerira da ne nude činjenice. Nažalost, malo je sadržaja koji nude odgovore, a većina se bavi nebitnim detaljima tipa – je li Obama zna da Osama nije Osama i jesu li tornjeve pogodili avioni ili projektili nalik na avione, što je u SAD-u trenutno glavna rasprava na portalima toga tipa. No, trebalo bi smišljati kako spasiti pojedinca iz ralja korporatizma, jer sve je danas na zapadu korporacija, od Vlade do Crkve. I sve je na prodaju, od hrvatskog vojnika koji u Afganistanu brani interese zapadnjačkih moćnika, ne zbog ideala nego zato jer u vlastitoj zemlji ne može svojoj obitelji osigurati život dostojan čovjeka, do novca jer na kraju i novac je postao običan proizvod, s jednakim marketinškim pravilima igre kao što je čokolada ili igračka, kao što su minerali ili banane.
Potpuno je isto. Svijet ne možemo mijenjati, svijet je i dalje ona ista ravna ploča i tko kaže drukčije, bit će spaljen, javno i sramotno, za sebe i svoju obitelj. Treba pokušati misliti lokalno, djelovati tamo gdje jesmo i gdje možemo. Iako je demokracija loša, trenutačno je jedini sustav koji poznajemo i dok je ne poboljšamo, moramo igrati prema pravilima igre svojih neprijatelja, ljudi se moraju znati boriti za sebe. Važno je samo da djeluju iz srca i misle svojom glavom. Ništa se ne događa preko noći, ali baš svatko može odlučiti odnositi se bolje prema okolišu, ne podlijegati sirovim marketinškim strastima i dopuštati korporacijama da se bogate na proizvodima koji nisu potrebni nikome, a kupuju se naveliko. Tko može, trebao bi maksimalno ulagati u poljoprivredu, u lokalne kulture, obrađivati zemlju, tražiti alternativne oblike eksploatacije energije…. zapravo, bezbroj je načina kako se može oduprijeti lošem sustavu. Važno je početi. A prije svega, ništa nije moguće bez onih 10 minuta dnevno zdravog razuma – prestati biti rob smeća koje se svakodnevno plasira i preuzima bez razmišljanja, zdravo za gotovo. Nije niti može biti nešto istina samo zato jer je to rekao predstavnik politike, medija ili religije. Jer oni su ljudi i samo ljudi, sa svim vrlinama i manama. I nitko od njih nije ništa bolji niti gori od bilo kojeg drugog smrtnika. Kad se ti nametnuti okovi odbace i pojedinac počne istinski razmišljati svojom glavom, svijet odjednom postaje drukčije i najčešće, puno ljepše mjesto za život. Zašto ne bi za promjenu makar pokušali ignorirati tobožnje istine i pokušati vjerovati intuiciji, vlastitome srcu? Jer najčešće, sve što nam govore obične su laži, toliko vješto upakirane da čak i oni koji nam ih prenose, vjeruju da su istinite. Kad se dovoljno često ponavljaju, laži postaju istina i to je tako oduvijek. Živimo u svijetu istinitih laži i stalno ispočetka dopuštamo sebi da im povjerujemo. Iako nam nešto govori da ne povjerujemo, radije vjerujemo njima, tko god oni bili, sustav, tradicija, okruženje, nego vlastitim instinktima, svome srcu, savjesti. Ponekad je tako lakše, ponekad tako imamo opravdanje za vlastite slabosti i sablasti. Ali laž je laž. Dok god bude tako, bit ćemo ovce, iako su naši pastiri najčešće veći idioti od nas samih. Mi i dalje slijepo vjerujemo, svemu što nam kažu na TV, s oltara, u tradiciji, okruženju… Oni su iznad samo zato jer im mi to dopuštamo. A istina, istina će nas osloboditi. Samo kad bi se htjeli založiti za sebe same, shvatili bi koliko smo bogati i koliko možemo.
Dotad, mrzit ćemo jer su nam rekli da mrzimo i nikad se nećemo zapitati zašto? Kupovat ćemo nepotrebne proizvode samo zato jer su nam rekli da ih kupujemo i nikada nam neće pasti na pamet da razmislimo zašto. Vjerovat ćemo u stvari u koje vjerovala ne bi ni mala djeca, a kad nas djeca upitaju zašto, reći ćemo im “zato jer to je tako, zato jer ja kažem da je tako”. Ponavljat ćemo poput robota naučeno ali nikad se nećemo usuditi niti promisliti zašto. Što smo mi, ovce? Ili smo ljudi? Nije sramota shvatiti da smo pogriješili, bili u zabludi godinama ili desetljećima jer smo bespogovorno vjerovali svemu što su nam rekli. Grijeh je ne poslušati vlastito srce, savjest, razum, promisliti i reći dosta. Oni možda imaju svu moć ovoga svijeta, ali nas je više. Sposobni smo za sve što i oni, uz razliku da mi imamo dušu, jer smo ljudi. Imamo savjest i dužnost pružiti ruku onima manje sretnijima pokraj sebe. Zato, odjebimo njih i njihove okove i okrenimo se jedni prema drugima. Budimo ljudi, a neka ovce ostanu ovce. (Ante PANCIROV)
Izvor: skriveno.com
Spoznajom da smo dio problema, postajemo dio rješenja.
Spoznajom da moć manipulatora leži u našim rukama, da smo mi njihova moć, manipulatori je gube.
Comments are closed.