Sve veći broj ljudi deprogramira suptilnu i manje suptilnu mentalnu diktaturu kojoj su cijeli život podložni. Neprestane poruke iz medijskog, vjerskog i „obrazovnog” sustava zajedno s naslijeđenim „vrijednostima” koje usvajamo bez pitanja smišljene su da u našoj svijesti proizvedu čvrsti zatvor sazidan od dogmi. Ja religiju i druga carstva manipulacije nazivam psihološkim fašizmom. Ona naš um pretvara u tvrdog neprijatelja, dok bi zapravo trebao biti naš fleksibilni prijatelj.
Ključ je – otpuštanje dogmi. Nije bitno koji je oblik vaše dogme: uvijek će postojati suprotna dogma koja osporava vašu. Kada se te dvije dogme dovedu u sukob, nastupa scenarij „zavadi pa vladaj”. Zato su stvorene religije i političke stranke. Za Svjetsku Elitu, a stoga i svijest Zatvorskih Čuvara, takozvana „krajnja ljevica” jednako je važna kao i „krajnja desnica”. Dogmatski kršćani jednako su važni kao dogmatski muslimani ili hindusi. Sindikati su jednako važni kao i „šefovi”. Za ples i za borbu potrebno je dvoje. Stvaranje krajnosti i potom izazivanje sukoba medu njima jedno je od najdjelotvornijih oruđa tamničarske vlasti nad ovim fizičkim svijetom. Tiranija poprima razne oblike, no mnogi od njih nisu očiti. Štoviše, većina ljudi koji se ponašaju diktatorski i autoritarno čak nisu svjesni da to čine. Toliko su sigurni da su u pravu da ne primjećuju kako pod parolom „slobode” svoja uvjerenja nameću drugima. Mentalni diktatori ne izgledaju poput Adolfa Hitlera ili Josifa Staljina. Oni mogu sudjelovati u radničkim demonstracijama, marševima za slobodu ili sjediti oko svijeće na Glastonburyju.
Povratak ženske energije na ovu Planetu očajnički nam je potreban, ali ne u toj mjeri da jednu dogmu zamijenimo drugom. Na prijedlog da budem gost u BBC-evoj radijskoj emisiji Woman’s Hour (Ženski sat), pomoćnica producenta pitala je što bi jedan muškarac mogao ženama govoriti o ženskoj energiji. Ta se gospoda protivila, s punim pravom, muškom šovinizmu, ali onda je izrazila ženski šovinizam, drugu dogmu koja se temelji na potpuno istom misaonom obrascu kao i dogma kojoj se protivila! Neki homoseksualci koji, opet s potpunim pravom, zahtijevaju prestanak ugnjetavanja i tiraniziranja homoseksualaca, bore se za svoja prava na načine koji ugnjetavaju i tiraniziraju druge, često druge homoseksualce. Oni će kolektivno prestati privlačiti diskriminaciju kada sami prestanu diskriminirati. Jedna zastupnica u britanskom parlamentu zahtijevala je da se na javnoj televiziji, nakon izvlačenja lutrije, nasilne kriminalce dobro izbatina. Kakav će, po njoj, to imati učinak na društvo?
Manje nasilja u društvu! A u Sjedinjenim Američkim Državama, vjerojatno najbolesnijem i najnasilnijem društvu na svijetu, smrtna kazna primjenjuje se u više država. Zašto? Da bi se s njome smanjili nasilje i stopa ubojstva. Ubijaju ljude na električnim stolicama i streljačkim vodovima jer jamačno je, kažu, život svet i svakoga tko nekome oduzme život treba ubiti. Od ovakve me umne gimnastike boli svaki ganglij. Svi ti primjeri su isti misaoni obrasci predstavljeni kao suprotnosti. To su dogme, zatvori za um. Ono što smatramo dobrim za sebe, svakako trebamo smatrati dobrim i za druge. U suprotnom, nismo ozbiljni u svojoj želji da svi budu slobodni; želimo samo slobodu za sebe i svoju dogmu.
Diktatura i sloboda razlikuju se po tome što se u potonjoj javnosti daju sve informacije i što se poštuje pravo drugoga da o njima sam prosuđuje. Neslaganje i sklad nisu proturječja ukoliko je prisutno poštivanje tuđeg gledišta. Kada kritiziram ljude i organizacije, nije to zbog onoga što misle. Mogu misliti što žele, to je njihovo pravo. Kritiziram ih zato što, kako ja to vidim, svoja gledišta nastoje nametati drugima. Oni mogu iz sveg srca vjerovati da je svjetska vlada i mikročipirano stanovništvo odlična ideja. Međutim, kada te stvari nameću drugima, kritika postaje legitimna i nužna. Trebamo znati na što mislimo kada govorimo o slobodi. U suprotnom bismo i ne znajući mogli djelovati tako da onemogućujemo sebe i druge da budemo slobodni. Zanimljivo je vidjeti kako se stari načini razmišljanja i dogme mogu predstavljati kao nove. Ne uviđamo li razliku, ostajemo programirani i izmanipulirani, a sloboda će biti izvan našeg dohvata.
Dogme – religiozne, političke, znanstvene – izviru iz pogrešnog uvjerenja da mišljenje može sažeti stvarnost ili istinu. Dogme su kolektivni pojmovni zatvori. A čudna pojava je to da ljudi vole svoje zatvorske ćelije zato što im pružaju osjećaj sigurnosti i lažnog „ja znam“. Ništa nije nanijelo više patnje čovječanstvu od dogmi.
Točno je da se svaka dogma prije ili kasnije potroši zato što stvarnost na kraju ipak otkrije njenu lažnost; međutim, ako osnovna obmana ne bude prepoznata, jednu dogmu samo zamjenjuje druga. Što je ta osnovna obmana? Poistovjećivanje sa mišljenjem. – Eckhart Tolle
Napisao: David Icke
Comments are closed.