Šačica ljudi – globalni planeri, financijski centri, tehnokrati i korporacijske elite – djeluju **udruženo, organizirano i usklađeno**, poput mreže u kojoj svatko ima svoju precizno definiranu ulogu.
Ono što ih povezuje nije broj, nego **zajednički cilj**: **centralizacija moći i nadzora nad čovjekom i društvom**. Njihova snaga ne počiva u sili, već u **koordinaciji**. Dok se većina bavi međusobnim sukobima, podjelama i trivijalnim razlikama, oni djeluju **zajedno**, strateški, tiho i dugoročno — vođeni idejom da svijet preoblikuju prema vlastitom modelu. Koriste sve razine društva kao instrumente iste partiture:
* **politiku** da provodi odluke donesene izvan javnosti,
* **medije** da oblikuju percepciju i emocije,
* **tehnologiju** da prikuplja podatke i stvara ovisnost,
* **financijske sustave** da određuju tko ima, a tko nema pristup životu.
Ali cijela njihova konstrukcija ima **jedan smrtonosan nedostatak**: ona opstaje samo dok ljudi **vjeruju da su nemoćni**.
Njihova moć je **iluzija**, a gorivo koje ju hrani jest **naša podijeljenost**.
Zato se neprekidno potiču sukobi, strah i mržnja: lijevi protiv desnih, nacije protiv nacija, bogati protiv siromašnih, žene protiv muškaraca, susjed protiv susjeda. Dok mi jedni druge promatramo kao neprijatelje, oni neometano grade svijet u kojem se granice brišu – ne u ime slobode, nego **u ime kontrole**. No taj se krug može prekinuti. Jer moć se mijenja onog trenutka kad se ljudi počnu **povezivati izvan zadanih okvira**. Kada počnemo razgovarati iz srca, a ne iz programiranih identiteta, **kula od karata se ruši**. Sve laži gube snagu kad **spoznamo da nas ne dijeli ništa osim iluzije**. Vrijeme je da se čovječanstvo **prisjeti tko je**. Ne potrošači, ne birači, ne podanici — nego **živa, svjesna bića povezana istim dahom života**.
Kada se ujedinimo — ne kroz ideologije, nego kroz **istinu, suosjećanje i zajednički cilj** — njihova moć nestaje. Jer prava moć nikada nije bila u rukama onih koji vladaju, nego u **jedinstvu onih koji su do sada šutjeli**. Zato, vrijeme je da prestanemo biti **podijeljeni ljudi**i da postanemo **ujedinjena ljudska vrsta**.
Ne *protiv* nekoga, nego *za* nešto: za istinu, za slobodu, za život koji pripada svima.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
