Piše: David Icke
Ljudi mi govore da ne mogu razumjeti zašto govorim da moramo voljeti one koji nas nastoje kontrolirati i produžiti ljudsku patnju. Ali ljubav je Jednota i zato je ljubav ravnoteža svih stvari. Mržnja potječe od iluzije podijeljenosti. Mržnja nije suprotan pol u odnosu na ljubav, zato što je ljubav Jednota, a Jednota nije polarna. Ako mrzimo one koji uzrokuju kaos, držimo sami sebe u iluziji i, stoga, pod kontrolom onih koje mrzimo. To je još jedna omča. Manipulatori su puni mržnje i straha; želimo li im se pridružiti?? Voljeti nekoga ne znači stajati po strani i puštati ga da nameće svoju volju vama i drugima. Ljubav se zalaže za ono što smatra ispravnim, bez obzira na izazove ih zastrašivanja. Moguće je razotkriti što se zbiva i izmijeniti tu stvarnost bez mržnje prema onima koji su u to uključeni. Neizbježno je tako postupati, j e r smo u suprotnom isti kao ono što tvrdimo da ne volimo.
Stalno to vidimo kad se zavaravamo da metode koje osuđujemo kad ih koriste drugi sami možemo opravdano koristiti zato što pokušavamo činiti «dobro». Ono što smatramo ispravnim ne možemo postići radeći ono za što znamo da je pogrešno.
Friedrich Nietzsche ovako je to objasnio: «Onaj tko se bori protiv čudovišta trebao bi paziti da i sam ne postane čudovište. A ako dugo zurite u ponor, ponor također zuri u vas.»
Koliko često smo svjedoci da se oni koji se suprotstavljaju «zlu» pretvaraju u odraz onih koje osuđuju? Pogledajte političku ljevicu i desnicu, koje su najbolji primjer. Ekstremna ljevica mrzi ekstremnu desnicu i obrnuto. Ipak, one su isto, kako po shvaćanjima, tako i po metodama. Mržnja, ogorčenje i potreba za osvetom rak su duše. Kada osjećamo te emocije, tko je žrtva? Mi. Predmet naših osjećaja možda uživa kao nikad, nesvjestan onoga što osjećamo prema njemu, dok se mi kuhamo u našem vlastitom sosu od proključalog bijesa, na štetu radosti i ljubavi. Mržnja i ogorčenje, uz strah, najgori su oblik samozlostavljanja. Vrijeme je da ih odbacimo i prozremo ih kao iluzije kakve jesu. Ne trebamo se boriti protiv Iluminata već promijeniti stvarnost u kojoj oni postoje. Znanstvenik i filozof Buckminster Fuller rekao je: «Nikada nećete promijeniti stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da biste nešto promijenili, stvorite novi model koji će postojeći model učiniti zastarjelim.»
Živi, voli, smij se i budi sretan
Ovo je tako uzbudljiv trenutak, biti ovdje u iluziji pet osjetila. Mi smo svjedoci i manifestiramo preobrazbu stvarnosti koja će izmijeniti naše svjesno iskustvo u nevjerojatnim razmjerima. Jednoto, pristavi kavu – stižemo kući. Ali zapravo, nikada nismo ni otišli; samo smo se zavaravali da jesmo. Smijeh je vrlo važan u svemu ovom. Glas koji mi govori pun je veselja i smijeha, a budući da sam iskusio odakle dolazi, to me ne čudi. U ‘raju’ nema suza; u Jednom nema boli. I, na kraju krajeva, nije li sve jedna velika komedija? Što nam drugo preostaje nego smijati se? Druge noći iskustva s ayahuascom u Brazilu gotovo se nisam mogao prestati smijati stvarima koje je glas govorio. Pam i ja satima smo se histerično smijali onome što mi je glas rekao o prirodi ljudske stvarnosti. To je tako komično. Trčimo ovdje ukrug po Vremenskoj omči poput miša u kotaču, vjerujući u ‘vrijeme’ koje ne postoji. Što se brže ‘krećemo’ ‘naprijed’, brže ‘stižemo’ ‘natrag’, a u stvari, cijelo vrijeme ne idemo nikamo. Koja smijurija. Naša tijela ‘umiru’ samo zato što mislimo da umiru. Mi osjećamo bol i trpimo bolesti samo zato što tako mislimo. Starimo samo zato što mislimo da starimo. Udaramo glavom o čvrst zid koji ne može biti čvrst; udaramo nožnim prstom o stol, a stol je iluzija, kao i prst. Bojimo se budućnosti, a ona ne postoji. Žalimo zbog prošlosti, a ona ne postoji. Bojimo se nepoznatog, a mi smo Sveznajuće. Kako kaže jedna kineska poslovica: «Konačno, na kraju kad je sve gotovo i kad sva pitanja imaju svoj odgovor, ne preostaje ništa drugo nego sjesti i dobro se nasmijati.«
Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Hoćeš reći da Mjesec nije stvaran? Nije. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. A što je sa Suncem? Nema ga. Uuuuaaa, ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Ali ja hodam po Zemlji, zar ne? Ne, stojiš na svom vlastitom umu. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. OK, vidimo se sutra? Ne postoji sutra. Događa se sada, baš kao i jučer. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Koliko je sati? Koliko god ti misliš da je. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Ne, stvarno, šališ se, jeda? Vučeš me za nos? Jok, istina je, časna riječ. Stvarno je istina? Aha – ako misliš da j e ! Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu. Ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Stani, zaboljelo me. Ne, ne može me boljeti, bol je iluzija. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu.
Za umrijeti od smijeha. Ali kakva divna spoznaja. Mi smo Beskrajna Jednota. Ne možemo ‘umrijeti’, i sve smo što odlučimo biti kroz čitavu vječnost. Što god se dogodilo, mi smo učinili da se to dogodi i imamo beskrajnu moć to promijeniti. Moja kći Kerry ne smatra sebe filozofom, ali ona to je i živi svoj život manifestirajući ono što joj je potrebno onda kad joj je to potrebno. Jedna od njenih mudrosti je: «Sve je dobro. A ako nije, bit će, jer na kraju uvijek bude.» Savršeno.
Beskrajna ljubav jedina je istina; sve ostalo je opsjena.
David Icke
Comments are closed.