Odakle problem dolazi?

Piše:  Louise L. Hay

“Prošlost nema nikakvu moć nad nama.”

Pažljivim ispitivanjem onoga što smo mislili da je naš problem, došli smo do onog što ja smatram pravim problemom. Ako se osjećate nedovoljno dobrima, to je nedostatak samopouzdanja. S moga gledišta, takvi osjećaji uzrokuju sve vaše probleme. Zato pogledajmo odakle nam takva uvjerenja.

Kako smo od sićušne bebe, svjesne svoje savršenosti i savršenosti života, postali osoba s problemima, s osjećajem bezvrijednosti i bez ljubavi? Ljudi koji već vole sebe, mogu se naučiti još više voljeti. Zamislite ružu dok je još pupoljak. Kada se rascvjeta, pa sve dok joj ne otpadne i zadnja latica, uvijek je lijepa, uvijek savršena, uvijek drukčija. Tako je i s nama. Uvijek smo savršeni, uvijek lijepi i uvijek drukčiji. Radimo najbolje što možemo u okviru svjesnosti, razumijevanja i znanja koje imamo. Kada spoznamo više, stvari ćemo činiti drukčije.

Veliko mentalno pospremanje

Istražimo svoju prošlost malo bolje, pogledajmo koja nas
uvjerenja vode kroz život. Mekim je ljudima ovakav način
pospremanja vrlo bolan, a ne bi trebao biti. Moramo pogledati
u ono što je bilo da bismo to mogli pospremiti.
Ma primjer, ako vršite veliko spremanje sobe, pregledat ćete
svaku stvar koja se nalazi u njoj. Ma neke ćete pogledati s
ljubavlju, skinut ćete prašinu s njih i ispolirati ih da zasjaju
novim sjajem. Uvidjet ćete da neke stvari treba završiti ili
popraviti. Zabilježit ćete da to učinite. Meke vam stvari više
neće moći poslužiti, pa ih se treba riješiti. Možete sasvim mirno
baciti stare časopise, novine i prljave papirnate tanjure. Nema
razloga da se uzrujavate dok spremate sobu. Ista je stvar i s
pospremanjem naše mentalne kuće. Nemojte se uzrujavati ako
neka uvjerenja treba odbaciti. Odbacite ih tako lako kao što
biste bacili hranu nakon obroka. Biste li stvarno kopali po
jučerašnjem smeću da napravite večeru? Kopate li, isto tako,
po starim mentalnim otpacima da biste stvarali nova iskustva?
Ako vam misao ili uvjerenje nije poslužilo, odbacite ga. Ne
postoji nikakvo pisano pravilo koje kaže da, ako ste jednom
nešto vjerovali, to trebate uvijek vjerovati. Pogledajmo neka od
tih uvjerenja koja nas ograničavaju i promotrimo odakle dolaze.
Ograničavajuće uvjerenje: “Nisam dovoljno dobar.”
Odakle ono dolazi: otac mu je često govorio da je glup.
Rekao mi je da je želio uspjeti kako bi se njegov otac
ponosio njime. Umjesto toga, bio je preplavljen grižnjom
savjesti i ogorčenošću, te je doživljavao neuspjeh za
neuspjehom. Otac ga je financirao, a on propadao sve dublje i
dublje. Prisilio ga je da plaća. Naravno, najveći je gubitnik bio
on, a ne njegov otac.
Ograničavajuće uvjerenje: nedostatak samopouzdanja.
Odakle ono dolazi: od pokušavanja da zadobije očevu
podršku.
Posljednje što je željela bilo je da bude slična ocu. Nikada se
nisu mogli složiti oko nečega i neprestano su se svađali. Tražila
je njegovu podršku, a dobivala samo kritike. Njeno je tijelo bilo
puno bolova, a i otac je slično patio. Nije shvaćala da su njezini
bolovi uzrokovani potisnutim bijesom, kao što ni otac nije
shvaćao da je bijes uzrok njegovu bolu.
Ograničavajuće uvjerenje: život je prepun opasnosti.
Odakle ono dolazi: od uplašenog oca.
Jedna druga pacijentica gledala je na život vrlo sumorno; za
nju je sve bilo okrutno. Rijetko se smijala, a i kada se smijala,
bojala se da će joj se nešto ružno dogoditi. Odrasla je s
upozorenjem: ” Nemoj se smijati jer bi te oni mogli kazniti.”
Ograničavajuće uvjerenje:” Ja nisam dovoljno dobar.”
Odakle ono dolazi: od toga što ste se osjećali napušteni i
zaboravljeni.
Bilo mu je teško govoriti. Tišina je bila njegov način života.
Upravo se odvikao od droge i alkohola i bio je uvjeren da je
grozan. Otkrila sam da mu je majka umrla dok je bio vrlo
malen i da ga je odgojila tetka, koja je rijetko s njim
razgovarala, osim kada bi izdavala naredbe, pa je odrastao u
samoći. Čak je sam i jeo provodeći dane i dane u tišini svoje
sobe. Imao je ljubavnika koji je također bio šutljiv čovjek.
Obično su provodili vrijeme sami, u tišini. Ljubavnik je umro a
on je ponovo ostao sam.
Vježba: Negativne poruke
Sada uzmite list papira i zapišite sve što su vam roditelji
govorili dok su vas kritizirali. Što nije bilo u redu s vama?
Dajte sebi dovoljno vremena da se prisjetite svega što
možete. Obično je dovoljno pola sata.
Što su govorili za novac? Što su rekli za vaše tijelo? Što
su govorili o ljubavi i vezama? Što su rekli o vašim
sposobnostima? Kakve su vam ograničavajuće i
negativne misli usadili?
Ako možete, razmislite objektivno o tome što ste zapisali i
recite sebi: “Znači, odatle dolazi moje uvjerenje.”
Sada uzmimo novi list papira i počnimo kopati još dublje.
Koje ste druge negativne poruke dobili kao dijete?
Od rođaka
Od nastavnika
Od prijatelja
Od ljudi koji su za vas bili autoriteti
Od svoje crkve
Polagano ih sve zapišite.
Budite svjesni misli koje vas preplavljuju. Sve što ste
zapisali na ova dva komada papira jesu misli koje treba
ukloniti iz svoje podsvijesti. Upravo zbog tih uvjerenja
osjećate se nedovoljno dobri.
Zamislite sebe kao dijete

Zamislite da dijete od dvije ili tri godine stavimo nasred sobe
pa onda zajedno počnemo vikati na njega: govoriti mu da je
glupo, da ništa ne može napraviti kako treba, ili kako bi trebalo
da učini ovo, a ne ono, da pogleda kakav je nered napravio,
možda, da ga još udarimo koji put. Sve će završiti time što će
se dijete preplašeno povući u kut ili će se razbjesnjeti i uništiti
sve oko sebe. Dijete će reagirati na jedan od ovih dvaju načina,
ali mi nikad nećemo saznati mogućnosti tog djeteta.
A, zamislite da uzmemo isto dijete i da mu govorimo koliko
ga volimo, koliko nam je stalo do njega, da nam se sviđa kako
ono izgleda, da je bistro i pametno, da nam se dopada kako
ono rješava stvari i da je u redu da pravi pogreške dok uči, da
ćemo mi uvijek biti uz njega. Tada će dijete lako iskazati svoje
potencijale.
U svakom od nas krije se trogodišnje dijete i mi puno
vremena provodimo vičući na to dijete. I onda se još pitamo
zašto nam ništa ne ide u životu!
Ako imate prijatelja koji vas uvijek kritizira, želite li često biti
u njegovoj blizini? Ako želite, onda su vas tako tretirali kao
dijete. A to je vrlo tužno. Međutim, to je bilo jako davno i ako
sada odabirete da vas tako tretiraju, onda je to još tužnije.
Sada ispred sebe imamo listu negativnih poruka koje smo
čuli kao djeca. Ima li nekakve veze između ove liste i onog što
nam se čini da nije u redu s nama? Je li to gotovo jednako?
Najvjerojatnije jest. Naš se život zasniva na porukama
dobivenim u djetinjstvu. Svi smo bili dobra mala djeca, koja su
poslušno prihvatila što su im odrasli rekli da je istina. Najlakše
je za sve okriviti roditelje i ostati žrtva do kraja života. Ali to nije
nimalo zabavno, a pogotovo nas neće izvući iz životnog
ćorsokaka.
Okrivljavanje porodice

Okrivljavanje nekog drugog najsigurniji je način da se
ostane u problemu. Okrivljujući drugog, samo gubimo svoju
energiju. Razumijevanje drugih omogućuje nam da se
uzdignemo iznad problema i da preuzmemo kontrolu nad
svojom budućnosti.
Prošlost se ne može promijeniti. Budućnost određuje naše
sadašnje razmišljanje. Veoma je važno, radi naše slobode,
shvatiti da su naši roditelji učinili najbolje što su mogli s
razumijevanjem, svjesnošcu i znanjem koje su imali. Kada god
krivimo nekog drugog, prebacujemo odgovornost sa sebe.
Svi ti ljudi koji su nam učinili sve te grozne stvari, bili su
jednako tako uplašeni kao i mi. Osjećali su se isto tako
bespomoćno kao i mi. Jedino što su nas mogli naučiti jest ono
što su i njih naučili.
Koliko znate o djetinjstvu svojih roditelja, posebno o
vremenu prije njihove desete godine? Ako ga možete saznati,
pitajte ih. Ako saznate nešto o njihovom djetinjstvu, lakše ćete
razumjeti zašto su tako postupili. Razumijevanje će vam
donijeti suosjećanje.
Ako ne možete saznati ili sami otkriti, pokušajte zamisliti
kako je njihovo najranije djetinjstvo moglo izgledati. Kakvo
djetinjstvo može stvoriti takve odrasle osobe kao što su oni?
Potrebno vam je to saznanje radi vaše slobode. Ne možete
osloboditi sebe dok ne oslobodite njih. Ne možete oprostiti sebi
dok ne oprostite njima. Ako tražite savršenstvo od njih, tražit
ćete i od sebe, i biti ćete nesretni cijeli život.
Izbor roditelja

Slažem se s teorijom da mi biramo svoje roditelje. Lekcije
koje smo naučili izgleda da savršeno odgovaraju slabostima
naših roditelja. Vjerujem da smo svi mi na beskrajnom
putovanju do vječnosti. Došli smo na ovaj planet da naučimo
određene lekcije potrebne za svoj duhovni razvoj. Mi odabiremo
svoj spol, boju kože, zemlju i onda tražimo savršeni par
roditelja koji će odslikati kao u ogledalu sve sheme koje želimo
imati na tom putu.
Naši su posjeti ovom planetu kao pohađanje škole. Ako
želite postati kozmetičar, ići ćete u školu za kozmetičare. Ako
želite postati mehaničar, ići ćete u školu za mehaničare. Ako
želite postati pravnik, studirat ćete pravo. Roditelji koje ste
odabrali savršeni su par za ono što očekujete naučiti na ovom
planetu.
Kada odrastemo, imamo naviku optužujuće upirati prstom
u svoje roditelje i govoriti: “Vi ste mi to učinili!” Ali, ja vjerujem
da ih mi biramo.
Slušanje drugih

Dok smo maleni, naša su braća i sestre bogovi za nas. Ako
su bili nesretni, vjerojatno su to prenosili na nas fizički ili
verbalno. Možda su govorili ovakve stvari: “Tužit ću te da
si ” (Usadili su vam grižnju savjesti.)
“Još si malen i ne možeš to napraviti.”
“Preglup si da bi se igrao s nama.”
Na nas, također, znatno utječu nastavnici u školi. U petom
razredu nastavnica mi je naglasila da ne mogu plesati balet jer
sam previsoka. Povjerovala sam joj i odrekla se svojih plesačkih
ambicija sve dok nije postalo prekasno za moju baletnu
karijeru.
Zar niste razumjeli da su testovi i ocjene bili samo trenutno
mjerenje našeg znanja? Ili ste vi bili od one djece koja su
testovima mjerila svoju vrijednost? I naši prijatelji iz djetinjstva u
mnogim su stvarima odredili naše shvaćanje života dijeleći s
nama svoje pogrešne informacije o životu. Na primjer, djeca u
školi mogu nam se podsmjehivati, a to nas može boljeti cijeli
život. Kad sam ja bila dijete, zbog mog prezimena Lunney,
djeca su me zvala “luđakinja”.
Susjedi, također, mogu utjecati na nas, ne samo zbog svojih
primjedbi o nama, već i zbog toga što se i mi sami unaprijed
pitamo: “Što će susjedi reći?”
Razmislite i o osobama koje su vam bile autoritet, a snažno
su utjecale na vas u djetinjstvu. Naravno, na vas su utjecale
vrlo moćne i uvjerljive reklame iz novina i televizije. One su vas
prisilile da se osjećate bezvrijedno ako ne koristite proizvode
koji se reklamiraju.
* * *

Svi smo došli na ovaj planet da bismo nadvladali svoja
ograničenja. Ovdje smo da bismo prepoznali svoju
veličanstvenost i božanstvenost, bez obzira na to što su nam
rekli. Trebamo zajedno svladati svoje negativne misli.