Piše: Louise L. Hay
“Prošlost nema nikakvu moć nad nama.”
Pažljivim ispitivanjem onoga što smo mislili da je naš problem, došli smo do onog što ja smatram pravim problemom. Ako se osjećate nedovoljno dobrima, to je nedostatak samopouzdanja. S moga gledišta, takvi osjećaji uzrokuju sve vaše probleme. Zato pogledajmo odakle nam takva uvjerenja.
Kako smo od sićušne bebe, svjesne svoje savršenosti i savršenosti života, postali osoba s problemima, s osjećajem bezvrijednosti i bez ljubavi? Ljudi koji već vole sebe, mogu se naučiti još više voljeti. Zamislite ružu dok je još pupoljak. Kada se rascvjeta, pa sve dok joj ne otpadne i zadnja latica, uvijek je lijepa, uvijek savršena, uvijek drukčija. Tako je i s nama. Uvijek smo savršeni, uvijek lijepi i uvijek drukčiji. Radimo najbolje što možemo u okviru svjesnosti, razumijevanja i znanja koje imamo. Kada spoznamo više, stvari ćemo činiti drukčije.
Veliko mentalno pospremanje
Istražimo svoju prošlost malo bolje, pogledajmo koja nas uvjerenja vode kroz život. Mekim je ljudima ovakav način pospremanja vrlo bolan, a ne bi trebao biti. Moramo pogledati u ono što je bilo da bismo to mogli pospremiti. Ma primjer, ako vršite veliko spremanje sobe, pregledat ćete svaku stvar koja se nalazi u njoj. Ma neke ćete pogledati s ljubavlju, skinut ćete prašinu s njih i ispolirati ih da zasjaju novim sjajem. Uvidjet ćete da neke stvari treba završiti ili popraviti. Zabilježit ćete da to učinite. Meke vam stvari više neće moći poslužiti, pa ih se treba riješiti. Možete sasvim mirno baciti stare časopise, novine i prljave papirnate tanjure. Nema razloga da se uzrujavate dok spremate sobu. Ista je stvar i s pospremanjem naše mentalne kuće. Nemojte se uzrujavati ako neka uvjerenja treba odbaciti. Odbacite ih tako lako kao što biste bacili hranu nakon obroka. Biste li stvarno kopali po jučerašnjem smeću da napravite večeru? Kopate li, isto tako, po starim mentalnim otpacima da biste stvarali nova iskustva? Ako vam misao ili uvjerenje nije poslužilo, odbacite ga. Ne postoji nikakvo pisano pravilo koje kaže da, ako ste jednom nešto vjerovali, to trebate uvijek vjerovati. Pogledajmo neka od tih uvjerenja koja nas ograničavaju i promotrimo odakle dolaze. Ograničavajuće uvjerenje: “Nisam dovoljno dobar.” Odakle ono dolazi: otac mu je često govorio da je glup. Rekao mi je da je želio uspjeti kako bi se njegov otac ponosio njime. Umjesto toga, bio je preplavljen grižnjom savjesti i ogorčenošću, te je doživljavao neuspjeh za neuspjehom. Otac ga je financirao, a on propadao sve dublje i dublje. Prisilio ga je da plaća. Naravno, najveći je gubitnik bio on, a ne njegov otac. Ograničavajuće uvjerenje: nedostatak samopouzdanja. Odakle ono dolazi: od pokušavanja da zadobije očevu podršku. Posljednje što je željela bilo je da bude slična ocu. Nikada se nisu mogli složiti oko nečega i neprestano su se svađali. Tražila je njegovu podršku, a dobivala samo kritike. Njeno je tijelo bilo puno bolova, a i otac je slično patio. Nije shvaćala da su njezini bolovi uzrokovani potisnutim bijesom, kao što ni otac nije shvaćao da je bijes uzrok njegovu bolu. Ograničavajuće uvjerenje: život je prepun opasnosti. Odakle ono dolazi: od uplašenog oca. Jedna druga pacijentica gledala je na život vrlo sumorno; za nju je sve bilo okrutno. Rijetko se smijala, a i kada se smijala, bojala se da će joj se nešto ružno dogoditi. Odrasla je s upozorenjem: ” Nemoj se smijati jer bi te oni mogli kazniti.” Ograničavajuće uvjerenje:” Ja nisam dovoljno dobar.” Odakle ono dolazi: od toga što ste se osjećali napušteni i zaboravljeni. Bilo mu je teško govoriti. Tišina je bila njegov način života. Upravo se odvikao od droge i alkohola i bio je uvjeren da je grozan. Otkrila sam da mu je majka umrla dok je bio vrlo malen i da ga je odgojila tetka, koja je rijetko s njim razgovarala, osim kada bi izdavala naredbe, pa je odrastao u samoći. Čak je sam i jeo provodeći dane i dane u tišini svoje sobe. Imao je ljubavnika koji je također bio šutljiv čovjek. Obično su provodili vrijeme sami, u tišini. Ljubavnik je umro a on je ponovo ostao sam. Vježba: Negativne poruke Sada uzmite list papira i zapišite sve što su vam roditelji govorili dok su vas kritizirali. Što nije bilo u redu s vama? Dajte sebi dovoljno vremena da se prisjetite svega što možete. Obično je dovoljno pola sata. Što su govorili za novac? Što su rekli za vaše tijelo? Što su govorili o ljubavi i vezama? Što su rekli o vašim sposobnostima? Kakve su vam ograničavajuće i negativne misli usadili? Ako možete, razmislite objektivno o tome što ste zapisali i recite sebi: “Znači, odatle dolazi moje uvjerenje.” Sada uzmimo novi list papira i počnimo kopati još dublje. Koje ste druge negativne poruke dobili kao dijete? Od rođaka Od nastavnika Od prijatelja Od ljudi koji su za vas bili autoriteti Od svoje crkve Polagano ih sve zapišite. Budite svjesni misli koje vas preplavljuju. Sve što ste zapisali na ova dva komada papira jesu misli koje treba ukloniti iz svoje podsvijesti. Upravo zbog tih uvjerenja osjećate se nedovoljno dobri. Zamislite sebe kao dijete Zamislite da dijete od dvije ili tri godine stavimo nasred sobe pa onda zajedno počnemo vikati na njega: govoriti mu da je glupo, da ništa ne može napraviti kako treba, ili kako bi trebalo da učini ovo, a ne ono, da pogleda kakav je nered napravio, možda, da ga još udarimo koji put. Sve će završiti time što će se dijete preplašeno povući u kut ili će se razbjesnjeti i uništiti sve oko sebe. Dijete će reagirati na jedan od ovih dvaju načina, ali mi nikad nećemo saznati mogućnosti tog djeteta. A, zamislite da uzmemo isto dijete i da mu govorimo koliko ga volimo, koliko nam je stalo do njega, da nam se sviđa kako ono izgleda, da je bistro i pametno, da nam se dopada kako ono rješava stvari i da je u redu da pravi pogreške dok uči, da ćemo mi uvijek biti uz njega. Tada će dijete lako iskazati svoje potencijale. U svakom od nas krije se trogodišnje dijete i mi puno vremena provodimo vičući na to dijete. I onda se još pitamo zašto nam ništa ne ide u životu! Ako imate prijatelja koji vas uvijek kritizira, želite li često biti u njegovoj blizini? Ako želite, onda su vas tako tretirali kao dijete. A to je vrlo tužno. Međutim, to je bilo jako davno i ako sada odabirete da vas tako tretiraju, onda je to još tužnije. Sada ispred sebe imamo listu negativnih poruka koje smo čuli kao djeca. Ima li nekakve veze između ove liste i onog što nam se čini da nije u redu s nama? Je li to gotovo jednako? Najvjerojatnije jest. Naš se život zasniva na porukama dobivenim u djetinjstvu. Svi smo bili dobra mala djeca, koja su poslušno prihvatila što su im odrasli rekli da je istina. Najlakše je za sve okriviti roditelje i ostati žrtva do kraja života. Ali to nije nimalo zabavno, a pogotovo nas neće izvući iz životnog ćorsokaka. Okrivljavanje porodice Okrivljavanje nekog drugog najsigurniji je način da se ostane u problemu. Okrivljujući drugog, samo gubimo svoju energiju. Razumijevanje drugih omogućuje nam da se uzdignemo iznad problema i da preuzmemo kontrolu nad svojom budućnosti. Prošlost se ne može promijeniti. Budućnost određuje naše sadašnje razmišljanje. Veoma je važno, radi naše slobode, shvatiti da su naši roditelji učinili najbolje što su mogli s razumijevanjem, svjesnošcu i znanjem koje su imali. Kada god krivimo nekog drugog, prebacujemo odgovornost sa sebe. Svi ti ljudi koji su nam učinili sve te grozne stvari, bili su jednako tako uplašeni kao i mi. Osjećali su se isto tako bespomoćno kao i mi. Jedino što su nas mogli naučiti jest ono što su i njih naučili. Koliko znate o djetinjstvu svojih roditelja, posebno o vremenu prije njihove desete godine? Ako ga možete saznati, pitajte ih. Ako saznate nešto o njihovom djetinjstvu, lakše ćete razumjeti zašto su tako postupili. Razumijevanje će vam donijeti suosjećanje. Ako ne možete saznati ili sami otkriti, pokušajte zamisliti kako je njihovo najranije djetinjstvo moglo izgledati. Kakvo djetinjstvo može stvoriti takve odrasle osobe kao što su oni? Potrebno vam je to saznanje radi vaše slobode. Ne možete osloboditi sebe dok ne oslobodite njih. Ne možete oprostiti sebi dok ne oprostite njima. Ako tražite savršenstvo od njih, tražit ćete i od sebe, i biti ćete nesretni cijeli život. Izbor roditelja Slažem se s teorijom da mi biramo svoje roditelje. Lekcije koje smo naučili izgleda da savršeno odgovaraju slabostima naših roditelja. Vjerujem da smo svi mi na beskrajnom putovanju do vječnosti. Došli smo na ovaj planet da naučimo određene lekcije potrebne za svoj duhovni razvoj. Mi odabiremo svoj spol, boju kože, zemlju i onda tražimo savršeni par roditelja koji će odslikati kao u ogledalu sve sheme koje želimo imati na tom putu. Naši su posjeti ovom planetu kao pohađanje škole. Ako želite postati kozmetičar, ići ćete u školu za kozmetičare. Ako želite postati mehaničar, ići ćete u školu za mehaničare. Ako želite postati pravnik, studirat ćete pravo. Roditelji koje ste odabrali savršeni su par za ono što očekujete naučiti na ovom planetu. Kada odrastemo, imamo naviku optužujuće upirati prstom u svoje roditelje i govoriti: “Vi ste mi to učinili!” Ali, ja vjerujem da ih mi biramo. Slušanje drugih Dok smo maleni, naša su braća i sestre bogovi za nas. Ako su bili nesretni, vjerojatno su to prenosili na nas fizički ili verbalno. Možda su govorili ovakve stvari: “Tužit ću te da si ” (Usadili su vam grižnju savjesti.) “Još si malen i ne možeš to napraviti.” “Preglup si da bi se igrao s nama.” Na nas, također, znatno utječu nastavnici u školi. U petom razredu nastavnica mi je naglasila da ne mogu plesati balet jer sam previsoka. Povjerovala sam joj i odrekla se svojih plesačkih ambicija sve dok nije postalo prekasno za moju baletnu karijeru. Zar niste razumjeli da su testovi i ocjene bili samo trenutno mjerenje našeg znanja? Ili ste vi bili od one djece koja su testovima mjerila svoju vrijednost? I naši prijatelji iz djetinjstva u mnogim su stvarima odredili naše shvaćanje života dijeleći s nama svoje pogrešne informacije o životu. Na primjer, djeca u školi mogu nam se podsmjehivati, a to nas može boljeti cijeli život. Kad sam ja bila dijete, zbog mog prezimena Lunney, djeca su me zvala “luđakinja”. Susjedi, također, mogu utjecati na nas, ne samo zbog svojih primjedbi o nama, već i zbog toga što se i mi sami unaprijed pitamo: “Što će susjedi reći?” Razmislite i o osobama koje su vam bile autoritet, a snažno su utjecale na vas u djetinjstvu. Naravno, na vas su utjecale vrlo moćne i uvjerljive reklame iz novina i televizije. One su vas prisilile da se osjećate bezvrijedno ako ne koristite proizvode koji se reklamiraju. * * * Svi smo došli na ovaj planet da bismo nadvladali svoja ograničenja. Ovdje smo da bismo prepoznali svoju veličanstvenost i božanstvenost, bez obzira na to što su nam rekli. Trebamo zajedno svladati svoje negativne misli.
