Illuminati, tajni vladari, stvorili, nametnuli su nam potrebe koje nisu potrebe, stvorili su iluziju potreba, no, danas kada nam te iluzije žele oduzeti, grčevito se borimo kako bismo ih zadržali, spremni smo odreći se vlastite slobode, slobode budućih naraštaja, a sve s ciljem, svrhom, održavanja postojećih iluzija.
Mi smo zatvorenici okovani normama i strahovima od nemogućnosti ispunjavanja istih.
Danas više nego ikada imamo mogućnost bijega iz zatvora strahova i normi, samo moramo postati svjesni, da to što gubimo urušavanjem ovog iluzornog na strahu temeljenog sustava, nije sloboda, nije sreća, već okovi iluzija koji nas drže zarobljenima, koji nas udaljavaju od slobode, sreće i ljubavi koja je u nama.
Danas se nalazimo na prekretnici, ili ćemo se utopiti u tragediji gubitka nemogućnosti ispunjavanja normi, ojačati okove zatvora, ili ćemo spoznati da to što gubimo, nisu ništa drugo nego iluzije, a samom tom spoznajom ,oslobodit ćemo se okova iluzija i postati ono što i jesmo, slobodni.
Istina je da samo neosviještena osoba pokušava iskoristiti nekoga ili manipulirati ljudima, ali podjednako je istina kako se samo neosviještenu osobu može iskoristiti ili manipulirati njome.
Sve dok čovječanstvo ne spozna, da svijet u kojem vjeruju da žive, ne postoji, bit će marionete onih koji im taj svijet prikazuju stvarnim.
Ljudi vole svoje zatvorske ćelije, jer im pružaju osjećaj sigurnosti i lažan osjećaj ,ja znam”.
Dogme – religijske, političke, znanstvene – izrastaju iz pogrešnog uvjerenja da misao može obuhvatiti stvarnost ili istinu.
Istina je da se svaka dogma prije ili poslije raspada, jer stvarnost će naposljetku razotkriti njezinu lažnost. No, ako ne prepoznamo njezinu temeljnu zabludu, zamijenit ćemo je nekom drugom.
Koja je to temeljna zabluda? Poistovjećenost s mišlju. Duhovno buđenje je buđenje iz sna misli, ne poistovjećivanje sa mislima.
Pamet u kojoj nema mudrosti iznimno je opasna i destruktivna.
Ovaj trenutak – Sadašnji trenutak – jedino je od čega nikada ne možete pobjeći, jedini stalan čimbenik vašeg života. Što god se događalo, kako god vam se život mijenjao, jedno je sigurno: uvijek je Sadašnji trenutak. Budući da ne možete pobjeći od Sadašnjeg trenutka, zašto ga ne biste srdaćno dočekali, zašto se ne biste sprijateljili s njime?
Sadašnji je trenutak takav kakav jest. Uvijek. Možete li ga takvim prihvatiti?
Odnosite li se prema ovom trenutku kao da je prepreka koju morate nadvladati? Imate li osjećaj da morate stići do nekog budućeg trenutka koji je mnogo važniji? Gotovo svaki čovjek živi tako većinu svog života. S obzirom na to da budućnost nikada ne stiže, osim u obliku sadašnjosti, takav je način života nefunkcionalan.
Osjećaj Ja Jesam sjedinjen je sa Sadašnjim trenutkom. Uvijek ostaje isti. U djetinjstvu i starosti, u zdravlju ili bolesti, u uspjehu ili neuspjehu.
Kad ljudska bića zaborave tko su, pojavljuje se zbunjenost, bijes, depresija, nasilje i sukobi. No, kako je samo lako prisjetiti se istine i tako se vratiti svom domu: ja se ne svodim na svoje misli, emocije, osjetilne opažaje i iskustva. Ja se ne mogu svesti na sadržaj svog života. ]a jesam život, ja jesam prostor u kojemu se sve dogada. ]a jesam svijest, ja jesam Sadašnji trenutak. Ja Jesam.
Jedna od najvažnijih stvari u postizanju stalnog stanja sreće, jest SADAŠNJI TRENUTAK. SADA. Ne možemo biti sretni jučer ili sutra, sretni možemo biti samo SADA, jer SADA je jedino što postoji, sada je život.
Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja.
Ako živimo u iluziji, a ta iluzija stvara, manifestira strah, onda je i strah ILUZIJA, jer iluzija ne može stvoriti, manifestirati ništa drugo nego li ILUZIJU. Strah je tvorevina iluzija, i kao takav, sam strah je iluzija.
Život je jedna velika škola u kojoj bismo trebali naučiti mnogo malih i velikih lekcija. Događaji koje iznova, nanovo proživljavamo, samo su lekcije koje prethodno nismo naučili.
Mi živimo u beskonačnoj mogućnosti, mi smo beskonačna mogućnost i mi možemo promijeniti ovu stvarnost kad god to poželimo, samo toga moramo postati svjesni.
Ako ne mijenjamo naša vjerovanja ne možemo mijenjati iskustvo. To je nemoguće, jer je jedno manifestacija drugog.
Svijet u kojem živimo je odraz naše mentalne i duhovne razine, naše svijesti. Ukoliko smo dovoljno svjesni, nećemo podržavati sustav koji ljude pretvara u robove, laž u istinu, ljubav u bol, rat u mir, a samim time, sustav ne može opstati i jednostavno je primoran mijenjati se.
Savršenost manipulacije i masovne kontrole uma je da mi ne znamo da smo pod kontrolom. Prema tome, mi još uvijek u životu možemo činiti izbor koliko god želimo ali svi izbori su ograničeni na zbilju u kojoj živimo. Mi ne možemo učiniti izbor o nečemu o čemu ništa ne znamo.
Ljudi se moraju sami promijeniti, drugo nešto niti nije promjena, drugo je samo reakcija na prisilu… istinska promjena dolazi našom voljom iz našeg srca.
Nekada su postojale sluge, robovi kojima je bilo jasno dano na znanja da su robovi, a danas postoje robovi koji vjeruju da su slobodni.
Da bismo krenuli ka slobodi, prvo moramo spoznati da smo robovi. Robovi vlastitih misli, vjerovanja, uvjeranja, robovi vlastitih strahova.
Sve dok čovječanstvo ne spozna, da svijet u kojem vjeruju da žive, ne postoji, bit će marionete onih koji im taj svijet prikazuju stvarnim.
Da bismo iskusili nešto novo, moramo odbaciti nešto staro, moramo odbaciti stara vjerovanja, uvjerenja, programe koji govore umjesto nas, i otvoriti će se prostor novih mogućnosti, novih iskustva za koja do sada nismo bili niti svjesni da su moguća, da postoje.
Ovaj svijet je predivno mjesto, a mi ga činimo nepodnošljivim ogranicavenjem vlastitim ILUZIJAMA i prihvačanjem istih kao stvarnost.
Govorimo o tome kako smo odvojeni od Jednote, a u stvari, mi uopće nismo odvojeni. I ne možemo biti, zato što je Jedno uvijek Jedno. Preciznije rečeno, nasjeli smo na iluziju odvojenosti, dvojnosti i polarnosti, i kao takvi stvaramo privid odvojenosti.
Ne trebamo se ponovno povezati, jednostavno moramo shvatiti da nikada nismo ni bili odvojeni. Osjećaj podijeljenosti indoktrinirana je iluzija.
Sve negativno proizlazi iz straha, sve negativno jest manifestacija straha, odnosno strah, samo u različitim oblicima.
Strah je iluzija, i kao svaka iluzija, tako i strah potrebuje našu energiju kako bi preživio. Sve dok toga ne postanemo svjesni, hranit ćemo, održavati vlastite strahove.
Strah je uzrok negativnog, kako kod pojedinca, tako i u čitavom društvu. Strah je glavna prepreka spoznaji, buđenju. Kako se probuditi kada živimo u strahu od novog i gubitka starog i dobro poznatog ?
Vezani postovi:
Sjeti se … 3. dio
Comments are closed.