Svijet je jedan beskrajno veliki prostor, kao jedna duša i jedna univerzalna energija, bez polarizacije, koja pilzira valovima. Gustina učestalosti vibracije energije u prostoru je različita, od najčistije energije svjetlosti, do tame.
Univerzalni dio energije duše, predstavlja duhovnu suštinu svijeta, u smislu apsolutnog Boga, života i postojanja. Apsolut je, samo mu ime kaže, nešto apsolutno, bez ikakvih mogućnosti, promjena i odnosa. To je vječni mir, kao spokoj duše, koji možemo spoznati preko apsolutne istine i prosvjetljenja. Istina apsolutno štiti dušu od bilo kakvog onečišćenja. Ne možemo razmišljati da li je Apsolut nešto najsvjetlije ili je najveća tama. Jednostavno, odgovor je – apsolutno je.
Jedna univerzalna duša (život), može se dijeliti u beskrajno mnogo sitnijih duša i nikada ne može biti kao nula, bez moći deobe. Zbog takve prirode duše, nastala je i priroda u kojoj živimo, jer smo stvoreni od sjemena, koje je jedna mala dušica u univerzumu. Obzirom da se radi o energiji, ona se uvijek može sjediniti sa univerzalnom vibracijom ( Izvorom).
Kako je sve duša – energija i JEDNO, na svijetu ništa ne može biti podvojeno od toga, kao nešto drugo. Znači, i najmanja kap vode je dio beskrajnog oceana i snaga te kapi je jednako beskrajna, samo kada je kap jedno s oceanom. To je univerzalno pravilo života i postojanja.
Svi oblici i životi u prirodi imaju dušu i bezuvjetno su povezani s Univerzalnom dušom. Kada se mala duša odvoji od matice, nema više odlike JEDNO, već poprima polarnost energije. To je potrebno da bi se stvorilo biće i tijelo. Koliko nam je poznato, čovjek je izuzetak u tome, jer je evolucijom probudio spiritualne moći, preko kojih direktno može sabrati svoju dušu (podjeljenu umom), u jedan duh, i nakon istine, ponovo se vratiti u Univerzalno stanje, sjedinjen sa JEDNO. Ta moć je svijest, kao univerzalna svijest duše energije. Temeljem spiritualnih moći, čovjek je presedan Univerzuma, jer jedini nešto kalkulira. To kalkuliranje je samo grijeh, kratko traje i umjesto beskrajnog svjesnog života, taj čovjek sramno i nesvjesno umire.
Kada bi mogli shvatiti kako atom rotira u molekulu, kako pauk plete mrežu, kako pčela stvara med, kako suncokret prati svjetlost, kako životinje vide noću, onda bi shvatili koliko su bezuvjetno predani Univerzalnoj duši. Čovjek se ne predaje, ništa ne prihvaća, ništa ne daje od sebe, želi posjedovati svijet, stalno spava, uživa, misli i nikada nije budan nad životom. Za uzvrat je griješnik u strahu, koji ne prepoznaje vlastiti život, nego ga, preko ega, identificira sa prolaznim tijelom.
Možda nećete povjerovati, ali um je samo pročišćeno tijelo, a tijelo je nepročišćeni um. Kod malog djeteta mentalni sadržaj nije razvijen, ali se odrastanjem usklađuje s tijelom. Kada dijete progovori, počinje koristiti um.
Zamislite da se čovjek rodi u nekom zatvorenom balonu bez mogućnosti da vidi i osjeti prirodu. Njegov um bi poslije sazrijevanja tijela bio drugačije usmjeren od uma običnog čovjeka, jer se um formira od navika.
Ovaj svijet je temeljem jednog Boga, jedne energije, jedne istine, sve je uvijek jedno, ništa nema jednako dva puta.
Prostor svijeta (Bog-život), ne možete podijeliti. Ne možete podijeliti ni istinu, niti energiju.
Koliko god da idete nešto usitniti i podijeliti na pola, uvijek će ono drugo ostati jedno.
To jedno je za nas najbitnija stvar, jer od rasutog tijela u prostoru bića, koje blokira energiju na mnogo načina, na kraju ipak možemo sastaviti cjelu dušu i prevesti je u duh. U stanju mira bića, potrošači energije (misli i um) su isključeni. Tada možemo izgraditi duh koji će nas povezati sa univerzalnom energijom prostora. Energija je praktički neuništiva. Ona stalno pulzira, a njome se koriste u prostoru, razni oblici i životi prirode. Nitko tu energiju ne može zadržati, niti posjedovati. Često puta kažemo kako nečisto tijelo blokira energiju. Ni to nije točno. Za vrijeme blokade u tijelu, energija će stvoriti nešto novo. Tako nastaju bolesti. Kod čistog tijela, nema zastoja valova i vibracije energije i tada kažemo da je tijelo zdravo. Ako taj proces nepažnjom zaustavimo (najčešće zbog misli i uma), energija će početi oblikovati nešto novo u tijelu čega prije nije bilo.
Svako iscjeljenje je samo obrnuti red stvari sa energijom. Istu tu energiju koristimo za iscjeljivanje, samo je umom vodimo u obrnutom smjeru, vraćajući se na neko stanje koje nas zadovoljava. Tako rade i računala. Često može doći do zastoja hardvera i softvera, ali samo pritiskom na jedno dugme „Restart“, sve se vraća na nekakav normalan početak.
Na Istoku su prije više tisuća godina mudraci spoznali suštinu života i temeljem toga je nastalo više disciplina za pročišćenje bića i usklađivanje duše (energije) s tijelom.
Čovjek ne bi smeo dozvoliti da bude lošiji od svog sjemena, jer bi time dokazao da nije dozvolio duši da ga oblikuje kako je zamišljen. I obični ljudi znaju reći, sin mora biti bolji od oca.
Bez budnosti nad tako složenim sustavom kao što je naše biće, ne možemo očekivati ništa pozitivno. Ponašanjem isključujemo sebe od zacrtanog životnog puta, dajući mnogo razloga za to. Naravno, uvijek su u pitanju nebitne stvari, pred kojima smo slabi. Našem biću je uvijek potrebna istina, izobilje čiste energije svjetlosti, izobilje duha, izobilje ljubavi, svijesti i slobode. Sve drugo nam nije potrebno.
Svako društvo postoji zbog grupice moćnika, a ne zbog svih pojedinaca i oni će uvijek izmišljati nešto kako bi sebe zaštitili, vjerujući slijepo da se sloboda štiti fizički. Sloboda je duhovne prirode, nitko na nju ne može utjecati, jer se to odnosi na slobodu duha i svijesti.
Čovjek je samo jedno zrno sjemena koji je uz pomoć energije malo porastao u fizičkom tijelu. Koliko god da se tijelo širi, energija u prostoru je uvijek ista. Zato je beba božanska, nezaprljana duša, a odrastao čovjek je mnogostruko zaprljao dušu i proširio tijelo?
Beba još nema razvijen um ni misli, tako da ne vodi dušu u pogrešnim smjerovima, već ga duša oblikuje po zamisli sjemena.
Fizički čovjek treba izgledati onako od kakvog je sjemena. Ako se previše udeblja, onda nije bio budan nad svojim bićem i došlo je do grijeha, bolesti i svega drugog što nije normalno.
Energija je neudrživa i tko joj stane na put, biti će kažnjen. S druge strane, kada smo mirni, energija će nas savršeno oblikovati, čak i prosvjetliti.
Pogrešno je reći da generatori stvaraju energiju. To se nikada ne može dogoditi. Energija je uvijek jedno i nikada neće biti nula. I kada stanu generatori, energija i dalje postoji. Dokaz da generatori ne proizvode energiju je jednostavan. Ako iz generatora ne vodimo usmjereni napon, u njima neće doći do havarije, jer oni ništa ne proizvode. Nemojte miješati energiju univerzuma (koja je veoma suptilna) i sabijenu električnu struju generatora (koja je pod visokim naponom i velike jakosti).
Napor je pričati o čovjeku, koji sve zna a bježi od istine, zato što je griješan, zato što ima želje i zato što voli uživati. Taj isti čovjek bježi od duhovnosti, jer zna da se u njoj mora odricati svega, pa i vlastitog tijela.
Ne postoji oblast znanosti koju ljudski um nije napao i osvojio, a o duhu nema pojma. Jednostavno to neće.
Stvoreni smo od sjemena, koje smo svakako morali njegovati, jer ne bi dalo dušu. Zašto ne nastavimo njegovati dušu, jer i ona na kraju mora stvoriti sjeme za novo rađanje? Toliko smo egoisti, sebični, pohlepni, psihopate, mazohisti i ponosni na svoje gluposti, da nas nije briga kakva će nam biti pokoljenja (sjemena).
Kome je stalo do duhovnosti, do nje će i doći. Zato nemam namjeru utjecati na bilo čije uvjerenje, dok sam ne uvidi stvarnost života. Tako je pravedno. Naravno, zbog osobnih uvjerenja, zbog slobode misli, zbog usijanih umova, imamo kolateralnu štetu, kroz devastiranu prirodu. Što bi rekao Antoni de Mello: „Svi kažu da je sve u redu“, ne zato što je sve u redu , nego što svi spavaju, nitko ne želi biti budan nad životom.
Nekada su djeca rađana iz ljubavi, a danas ljudi rađaju djecu iz interesa, možda zbog dječjeg doplatka, da nasljede imetak ili nečeg drugog.
No, ništa nije kao prije, evolucija ide dalje. Ipak je sve to progres, čime se energija pročišćava. Možda ćemo toliko upropastiti prirodu da će se jednog dana sama od sebe raspasti.
Na ovom svijetu ne postoji nešto što ljudski um ne može stvoriti, samo ga trebamo usmjeriti. Naša duša je jedinstvena na svijetu, preko aure koja daje dvodimenzionalnu sliku u prostoru, vidljive iz svake perspektive prostornog holograma.
Kada se duša sabere u biću i prevede u duh, onda njena slika postaje čista svjetlost, jer je duh frekfencije i gustine vibracije svjetlosti.
Nemamo potrebu kopirati nikoga, jer smo jedinstveni, po kodovima sjemena koje će duša prekopirati u naše biće i fizičko tijelo.
Kada duh pređe u razinu univerzalne svijesti, dolazi do prosvjetljenja, do utjelovljenja Boga, do sjedinjenja s Bogom. Zato ljudski um može sve, jer je stvarni Bog, kada se kroz svijest pokaže. Isti taj duh može raskomadati dušu, oslabiti fizičko tijelo, uzročiti bolesti i smrt tijela, što predstavlja sraman čin za svemoguću dušu, jer ju je um iskoristio za bezvrijedne stvari.
Ako je duhovnost pročišćenje u svakom pogledu, onda to može biti dosadno za griješnog čovjeka, jer njemu ne treba tolika čistoća. Zamislite još i apsolutnu istinu i apsolutnu svijest, pa to zaista može biti dosadno. Zato čovjek radije griješi, uživa u strastvima, onečišćuje tijelo, slama dušu, izmišlja bolesti i na kraju nema izbora, mora bježati u spavanje. Zato čovjek ne želi biti budan.
Jedini problem koji čovjek ima jest strah od smrti. Ako kojim slučajem izmisli pilulu protiv straha od smrti, a to se lako može dogoditi, ovaj planet će se morati raspasti, jer će svi uznemireni umovi raskomadati Zemlju kao pirane, grabeći sve ono što im ničemu ne služi.
Tada će se svi probuditi u jednom danu, jer će osvanuti u ruhu nove svjesne evolucije, kada će se morati služiti sviješću, umjesto mislima i umom. Zato ništa nije slučajno, koliko god nam se činilo da rušimo prirodu. I lijepa priroda je velika nečistoća za energiju svjetlosti.
Elektricitet ima dva pola. Tako i naš osobni Ki. Ki univerzuma je cjelina bez
polova. Ki koji stvara ljudska svijest poprima ili pozitivan ili negativan vid. Strana zida
izložena suncu je svijetla, strana u sjenci je tamna. Obje strane, naravno, čine “stvarni”
zid. Nema smisla raspravljati koja je strana izvornija.
Ispravno je reći da je riječ “bog” srodna po značenju riječi “ljubav”.
Opravdano je reći da je univerzum nemilosrdan. Sve zavisi od kuta gledanja. Ako želite
živjeti sretno, da vaš život bude sretan i moćan, trebate gledati u svijetlu stranu. Ako vas
privlači bijeda i jad, gledajte u tamnu.
Ako želite ojačati vaš Ki, tjelesnu snagu i uspjeti u životnim podvizima,
morate se nastojati sjediniti s Kijem univerzuma. Svježa količina Kija ulazi u vas kada
širite Ki. Zato je nužno da svijest koristite pozitivno i da na taj način širite Ki.
Da biste postali jedno sa Kijem univerzuma, najvažnije je da uskladite tijelo i um.
Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
Comments are closed.