‘Prebivala sam u svijetu između svjetova. Više nisam mogla komunicirati s ljudima izvan sebe, ali moj život ipak nije bio ugašen. Nisam bila čudna samo ljudima koji su me okruživali, već sam iznutra i sama sebi bila čudna.’
Ujutro 10. prosinca 1996. godine Jill Bolte Taylor, tridesetsedmogodišnja neuroznanstvenica, pretrpjela je težak moždani udar. Kao stručnjakinja za neuroanatomiju znala je što se događa i promatrala je kako njezin um gubi funkcije. Više nije mogla hodati, govoriti, čitati, pisati ni prisjetiti se ičega o vlastitom životu, a sve u samo nekoliko sati. Za oporavak joj je trebalo osam godina, ali Jill to iskustvo smatra neprocjenjivim. Zahvaljujući znanju o tome kako mozak funkcionira, poštovanju prema vlastitom tijelu i ponajviše svojoj brižnoj majci, uspjela je obnoviti svoj um te iznova oblikovati svoje shvaćanje svijeta. Svoje iskustvo opisala je u ovom toplom i duhovitom videu koji izražava divljenje prema ljudskom tije i njegovoj sposobnosti za oporavak.
Fora.