Umijeće Sagledavanja Šire Slike

 

“Možete živjeti svoj život kao da ništa nije čudo, ili možete živjeti kao da je sve čudo.”
– Albert Einstein

Shvatio sam da je izvanjski svijet kojeg svakodnevno doživljavamo, na jednoj dubljoj razini doista samo zrcalo našeg unutarnjeg svijeta. Iako se na površini doima čvrstim i određenim, vanjski je svijet mnogo plastičniji prostor, jedno zbirno kontekstualno polje koje se u velikoj mjeri mijenja i modelira ovisno o našoj percepciji. Zapravo, nekakav izolirani i čisto objektivni svijet doista nikada ne može ni postojati, jer ga svatko od nas promatra i doživljava na svoj jedinstven način. To nam se potvrđuje svakog dana iznova u raznim situacijama.

Piše: Nova Vizija

Primjerice, kad automatski i nesvjesno prolazimo kroz život, kad smo nezahvalni i ravnodušni prema svemu, sve oko nas nam daje trenutačnu potvrdu tog našeg unutarnjeg stanja. Odjednom nam se ljudi koje susrećemo čine kao neprijatelji i stranci, a okolnosti u kojima se nalazimo djeluju sumorno, opterećujuće i sivo. To je naša projekcija koju nam izvanjski svijet reflektira. S druge strane, kad smo zahvalni na životu i prisutni u svakom trenutku, naš svijet odmah poprima sasvim drukčiji smisao. Na svakom koraku i u svemu oko sebe prepoznajemo ljepotu. Sve što vidimo je sveto, savršeno i veličnastveno… Ljepota se rađa u oku promatrača…

Do te spoznaje svetosti života i buđenja onog božanskog osjećaja povezanosti sa svime i divljenja, duboko u sebi, čovjek može doći jedino preko zahvalnosti… Zahvalnost je put koji nas trenutačno vodi do stanja u kojem smo istinski opijeni ljepotom trenutka, u kojem nas intenzitet doživljaja vječnog “ovdje i sada” prožima u potpunosti i otvara našu percepciju za prepoznavanje ljepote i čudesnosti života koja seže mnogo dublje od površnog svakodnevnog poimanja…odjednom shvaćate dublji smisao u svemu, uviđate da ste vi na toj dubljoj razini zapravo samo glumci koji glume u ovoj predstavi života.

To otkriće vam postaje očigledno jasno… shvaćate da ste se previše uživljavali u uloge i zaboravili, bez obzira kakva je radnja filma, da ste vi tek glumci koji su pristali sudjelovati u njemu zbog samog iskustva…različitih iskustava. Shvaćate da ciljevi ega nisu važni, važan je način na koji duša doživljava život i koliko ćete kvalitetno u tom smislu odigrati svoju ulogu…koliko ćete ljubavi dati, koliko ste spremni oprostiti, možete li i u kojoj mjeri bezuvjetno voljeti…to su okviri unutar kojih počinjete sagledavati život. Počinjete nazirati obrise mnogo većeg scenarija od onoga koji vaš ego može uopće zamisliti i shvatiti. Sve više osjećate prisutnost skrivenog redatelja koja vam se očituje kroz mnoštvo naizgled slučajnih podudarnosti, događaja i okolnosti koje se savršeno poklapaju kako bi vas dovele do sve dubljeg i potpunijeg iskustva vas samih. Uviđate da se cijeli vaš dosadašnji život sastojao od niza svetih trenutaka koji su vas doveli do onoga što jeste upravo sada. U svemu tome prepoznajete veličanstvenost i koliko god to vašem egu djelovalo zastrašujuće i odbojno, koliko god se on tome opirao, shvaćate da je sve upravo onako kako treba biti, da je taj skriveni redatelj zapravo vaše više Ja i da ste vi na jednoj višoj razini sami odabrali scenarij vašeg života. Mjesto rođenja, godina rođenja, vaš izgled, spol, visina, boja kože, obitelj u kojoj ste rođeni, vaši roditelji i ljudi koji vas okružuju, same te okolnosti su već u početku poslužile kao smjernice koje su vas vodile do jedinstvenih iskustava, a ne nekih drugih.

Tada shvaćate da u takvom grandioznom planu ne postoji nešto što bi se moglo nazvati slučajnošću, onako kako smo ju navikli doživljavati. Kada se osvrnete na svoj život, prepoznajete, duboko pod maskom pojavnosti, promjenjivih životnih okolnosti, ljudi i događaja, vječno i nepromjenjivo lice LJUBAVI koja vas cijelo vrijeme gleda u oči i tiho promatra, čekajući da vidi hoćete li ju prepoznati, hoćete li ju otkriti. Ta vas spoznaja ispunjava dubokom zahvalnošću i dovodi do potpunog prihvaćanja života. Tada se umjesto opiranja i straha rađa jedno dublje povjerenje u život, gdje ste svjesni da će se život uvijek pobrinuti za vas. Počinjete biti svjesni svetosti svakog pojedinog trenutka i na svaku situaciju gledate kao na priliku da steknete dublji uvid u to što vi uistinu jeste.

Sve jače osjećate da se “nalazite u svijetu ali niste više od svijeta”. Sjećam se da sam prije, čitajući razne duhovne knjige, često znao osjetiti odbojnost i čuđenje kad bih pročitao da neki duhovni učitelj govori kako osoba na putu spoznaje često gubi interes za druženjem i sve više prihvaća samoću. To mi je bilo zastrašujuće… Što može biti zanimljivo u samoći, pomislio sam, pa ja volim biti s drugim ljudima i družiti se s njima. Tek sada shvaćam pravo značenje tih riječi. Njihova mi istina odzvanja tako jasno dok sjedim sam u šumici, na starom panju i uživam u ljepoti zalaska sunca, okružen potpunom mirnoćom i spokojem koji natapaju prostor. Tamo mogu biti sam sa sobom, mogu jasnije sagledati mnoge stvari. Osjećam da tamo na jednoj dubljoj razini učim više o životu nego bilo gdje drugdje. Shvaćam da nas izvanjske stvari stalno i neumorno mame i vabe da reagiramo, da se bunimo, da budemo uvučeni u dramu, da prosuđujemo, da se brinemo i neprestano usmjeravamo svoj pogled prema nekoj imaginarnoj budućnosti s neizvjesnošću i nepovjerenjem. Sve nas to sprječava da vidimo širu sliku, da budemo svjesni onoga što je uistinu bitno – ovog trenutka.

Baš zato, u toj mirnoći dotičem temeljnu srž života i najvišu istinu svoje duše – da jesam upravo ovdje i sada i da je to jedino što će ikada biti stvarno i važno u mom životu… Koliko sam prisutan i svjestan te ljepote, koliko radosti osjećam zbog toga i koliko sam zahvalan… samo ovaj trenutak… Shvaćam da se ispod olujne površine ega i emocija krije ona vječna prisutnost, onaj tihi JA JESAM. Javlja se svjesnost promatrača u kojoj granica između promatranoga i onoga koji promatra nestaje i stapa se u jedan bezvremeni trenutak ushićenja i ljepote koji postaje srž onoga što ja jesam. To je duboko i sveto iskustvo.

Ako bolje razmislite o tome, shvatit ćete da su događaji koji su vam živo ostali u sjećanju i koji vam prije svih drugih jasno dolaze u svijest, upravo oni u kojima ste bili istinski prisutni i svjesni trenutka, kad ste bili zahvalni i kad ste izražavali ljubav i radost, svoju pravu prirodu. Ti trenuci bivanja sa sobom mi omogućuju jedan dublji doživljaj prirode odnosa s drugim ljudima. Shvaćam da mi u suštini nije potrebno društvo drugih da bih bio sretan ili potpun. Ne postoji onaj imperativ očekivanja ili uzvrata na kojem se temelji većina današnjih međuljudskih odnosa i to je potpuno oslobađajući osjećaj, jer tek kada od drugih ljudi ništa ne očekuješ, možeš doista biti prisutan u odnosu s njima i voljeti ih zbog toga što jesu i takve kakvi jesu. Tek kada se riješimo iluzija ovisnosti i raznoraznih prosudbi ega, možemo istinski i cijelim svojim bićem prigliti život u svim njegovim oblicima i iz dubine duše reći “Hvala”.

Tada svhaćate da u tom probuđenom stanju imate priliku preispitati svoju ulogu u ovom filmu. Tko ste vi? Kako ćete odgirati svoj dio? Na koji ćete način doprinijeti kvaliteti filma? Čemu ćete pridavati važnost? Je li vaša uloga možda da podižete svijest i širite ljubav? Je li ona u tome da budete promatrač i divite se veličanstvenosti svega stvorenoga? Ili sve to u jednom? Što ste zapravo ovdje došli iskusiti i manifestirati, što ste odlučili, tamo negdje, onkraj dualnosti, prije nego što ste odabrali doći u ovaj život, ovu inkarnaciju? Prisjetite se…

 

Comments are closed.