Piše: Georgij Stankov
Zlo ne postoji kao zasebna cjelina. Zlo je odsutnost ljubavi, a ljubav je svjetlo. Svjetlo je Informacija. Svjetlost, ljubav, informacija su sinonimi za energiju, a Energija je Osnovni Pojam ljudske ili kozmičke svijesti – to je Sve-Što-Jest. Svi dijelovi Svega-Što-Jest su otvoreni i usko povezani – oni postoje u stanju konstruktivne interferencije, u harmoniji. Oni su ne odvojene. Odvajanje je uvjet destruktivne interferencije. Ovo stanje omogucuje postojanje zla.
Ali kako?
Odvajanje od cjeline zbog destruktivne interferencije je najgore iskustvo koje subjekt može izdržati.
To je izgon iz raja. Odvajanje stvara strah, a strah povečava odvojenost. To su dva dijalektička aspekta jedne te iste stvari. Strah stvara više straha. Strahovi su snažni emocionalni impulsi koji zahtijevaju akciju. Akcija znači smiriti strah. Ali Umjesto toga, ona stvara više strah. Strah jedino može biti eliminiran ljubavlju i suosjedacanjem. Također i razumijevanjem i informiranjem, na kraju bez informacije nema razumijevanja.
Ako osoba ne može iskusiti ljubav, oni ne može cijeniti suosječanje, razumijevanje i informaciju.
Oni će djelovati iz straha i to će generirati više straha, ipak strah je zarazan. Takve osobe mrze znanja i informacije, to jest, transparentnost i rade svoje odvratne stvari u mraku – odatle izraz “mračnih sila”.
Zlo je uvijek aspekt tame. Na kraju, takve zle mračne sile (laž, ego) mrze svjetlo (istinu, znanje). Jer u svjetlu (istini) se zlo (laž) može vidjeti i razgraditi. Ali kako se može začarani krug zla prekinuti?
Ne dok entiteti ne dožive toliko zla i tame tako da polako nastane čežnja za nečim drugim u njihovoj
tamnoj svijesti. Ova čežnja je Božja iskra koja postoji u svakoj različitoj svijesti, bez obzira na to koliko je one mračna i zla. To je neugasiva poveznica s Izvorom. Svaki entitet je skup Svega-Što-Jest i nosi svoju bit kao element čak i ako je to zaboravio. Kada se dogodi ta čežnja, sve se mijenja. Subjekta počinje njegovati iskra svjetlosti što je otkrio u sebi i počinje tražiti mogućnost da je izrazi u vanjskom prostoru. To je trenutak kada subjekt kaže zbogom tami, jer shvaca da postoji jedna alternativa-ona Svjetlosti i Jedinstva.
Međutim, taj proces je dug i bolan. Za to vrijeme mrak (ego, iluzija) i svjetlo (istina, znanje) postoje jedno uz drugo i stvaraju iluziju dualnosti. Bitka koja je sada bjesni između tih dviju ekstremiteta je borba za Uzašašde i sjedinjenje s Izvorom ili daljnje odvajanje od Cjelini. Tijekom ove borbe, zlo konačno može osvojiti neku bitku, no konačni ishod ovog višegodišnjeg rata kozmičkih dimenzija je uvijek u korist Svjetlosti.
U tom stanju iluzije, zlo može postati personifikacija, ali u konačnici sve ideje proizlaze iz Svega-Što-
Jest. Kada je zadnja granica iluzije prevaziđena, put do Uzašašda i spajanja sa Svime-Što-Jest je
konačno slobodan. Rasipni sin se vraca k Ocu. Pali anđeli se vracaju Bogu. To je ono što će mnogi ljudi doživjeti u iduće dvije godine. To je apoteoza ovog planeta i svih civilizacija koje je gajila eonima vremena, budući da svi oni postoje u vječnoj simultanosti Svega-Što-Jest i povezani su s trenutnim čovječanstvom.
Ovo je dio iz knjige Georgija Stankova: Kozmički Zakoni Stvaranja i Razaranja: Zašto i Kako će se Svjetski Ekonomski Poredak srušiti u 2011 pdf 1,21 MB
Comments are closed.