Tisućljećima ljudi su za ozdravljenje, osim urođenih mehanizama tijela, na raspolaganju uglavnom imali biljke. I kad je došlo tehnološki prosvjećenije doba, biljke su ostale izvor ljekovitih molekula.
Nije ih se više koristilo cjelovite, ali su iz njih ekstrahirane ljekovite tvari da bi se od njih radilo lijekove. No, te tradicije nikad nisu potpuno nestale, a u nekim krajevima svijeta koje je civilizacija taknula nešto kasnije, poput Afrike i Amazone, one su još i danas prisutne, ponekad kao jedino što ljudi imaju na raspolaganju.
Tijekom druge polovice 20. stoljeća ljudi iz Europe počeli su sve više i lakše putovati, a s njima su počele putovati i informacije i priče. Zato danas znanje o ljekovitim amazonskim biljkama nije više ograničeno na Južnu Ameriku, a pojavile su se i ideje da se ožive ili prodube domaće tradicije biljne medicine.
