Rat nikada nije stvar naroda. Rat je odluka elita. U njegovim rovovima umiru obični ljudi – radnici, studenti, očevi, sinovi, majke, kćeri. Ljudi koji juče nisu znali jedni za druge, danas pognutih glava s puškom u ruci gaze preko leševa jednako izgubljenih “neprijatelja”. A sve to – na zapovijed onih koji se jako dobro poznaju, koji skupa piju, slave, trguju i sjede po istim kongresima. Njihovi životi nikad nisu na liniji
fronta. Njihova djeca nikad ne ginu. Njihove vile, računi, poslovni interesi, ostaju netaknuti – sa svih strana.
Zato, vi koji nas huškate na mržnju, vi koji crtate neprijatelje po televizijama i društvenim mrežama, vi što u kostimima domoljublja širite strah i bacate šibice u bure baruta – imamo prijedlog.
Uzmite oružje. Skupite se, vi: generali bez borbe, političari bez hrabrosti, urednici bez etike. Otiđite negdje daleko, na neku nenapučenu visoravan ili pustinju. Tamo izvolite – ubijajte se međusobno koliko vas volja. Mi nećemo ni plakati, ni navijati. Samo nas pustite da živimo. Jer vi ste gladni rata, ali ne trpite njegove posljedice. Mi smo gladni mira, a stalno plaćamo njegovu cijenu.
Nismo mi stvoreni da ratujemo jedni protiv drugih. Nismo stvoreni da gledamo kroz nišan,
nego kroz prozor. Ne želimo pucati – želimo živjeti. Učimo djecu da pišu, ne da nišane.
Gradimo mostove, ne rovove. Ali svaki put kad pokušamo disati, vi nas podsjećate da imate
plan. Da treba još jedna “specijalna operacija”, još jedan “konflikt”, još jedan “povijesni trenutak”.
Ne. Vi idite. I ponesite svoj patriotizam u uniformama i cipelama iz zloga. A mi ćemo ostati
ovdje, među biljkama, knjigama, obitelji i prijateljima – da sačuvamo ono što vi uporno pokušavate da uništite.
Dosta je bilo.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
