Ljudi koji su odlučili prestati biti osobe

“Ja vas moram ispraviti odmah na početku – ja prije svega nisam gospodin, nego sam čovjek. I nisam Đurić, nemam ime i prezime, već sam ja među ljudima poznat kao Aljoša iz obitelji Đurić. Ja se nemam šta deklarirati, nepobitna činjenica je da sam ja čovjek”.

Ovako je već na prvo pitanje u razgovoru za Al Jazeeru rekao Suvereni čovjek na planetu Zemlji Aljoša iz obitelji Đurić koji živi, kako kaže, na geografskom području na planetu Zemlji poznatom kao Pula, koji je s osobom Aljošom Đurićem sve veze raskinuo 2013. godine.

On je naime jedan od 18 ljudi u Hrvatskoj koje su institucijama države poslale dokument ‘Objava o nepostojanju osobe’.

Osoba kao vrsta tvrtke

Oni ne priznaju autoritet države i njezinih institucija – države općenito, ne samo Hrvatske – odbijaju biti osobe jer sebe smatraju živim čovjekom, dok je osoba fiktivan entitet koji slobodnom čovjeku dodijeljuje država i nad kojim institucije imaju nadležnost, a oni smatraju da čovjeku nitko ne može biti nadređen – odnosi mogu postojati samo između čovjeka i čovjeka pri čemu je ključno da nijedan čovjek ne može nad drugim imati nadmoć ili autoritet i bilo što mu naređivati.

Čovjek čovjeku, kaže Aljoša, može samo nešto ponuditi, a slobodna je volja onog drugog hoće li to prihvatiti.

Odbijaju pripadnost društvu u okviru države i zagovaraju prirodni zakon, računajući na čovjekov moral i urođen osjećaj za pravdu i slobodu.

Smatraju da su zakoni fiktivni kao i država, za koju kažu da je postala svrha samoj sebi koja čovjeka pretvara u osobu, odnosno vrstu tvrtke koju čini dijelom svog sustava poslovnih odnosa, koju iskorištava poslujući preko nje te joj prisilno uzima novac ne dajući zauzvrat ništa.

“Tzv. ‘Vlada Republike Hrvatske’ u odnosu na ljude koji sebe smatraju tzv. hrvatskim građanima ima svoju Internet adresu čiji je sastavni dio ‘gov’. To ‘gov’ stoji za ‘govern-ment’, a potječe iz latinskog ‘guberno – mentis’ što prevedeno znači ni manje ni više nego pravo sablasno ‘kontrola misli’ ili ti ‘upravljanje mislima'”, kaže Aljoša.

Problemi sa zakonom

Ti ljudi ističu da to ne znači da ne ispunjavaju svoje financijske obveze, ali kao ljudi, ne kao članovi društva – plaćaju račune jer smatraju ispravnim platiti ono što koriste, no odbijaju plaćati namete sustava za usluge koje nisu koristili ili koje zapravo i ne postoje.

Zbog tog stava, ti ljudi dolaze u sukob s državnim tijelima. Aljoša, koji se, kaže, već 30 godina bavi ovom tematikom, priveden je početkom ožujka kada ga je zaustavila policija jer na svojem automobilu nije imao registarske tablice, već pločice na kojima piše ‘suveren’.

“Prije svega, to nisu policajci, nego su to ljudi zaposleni na nekakvoj poziciji policajaca. I to nisu tablice, nego informativne pločice, svatko tko se približi mom putnom pomagalu prva stvar koju primijeti je da na tome ne piše samo suveren, nego piše i ‘privatna svojina, ne iznajmljuje se'”, kaže Aljoša, koji kao i svi ti ljudi svoje vlasništvo smatra nepovredivim i nitko osim njih nema pravo njime raspolagati.

Aljošin istomišljenik Vedran Miočić-Stošić iz Zadra problema je imao kada je automobilom skrenuo u suprotnom smjeru nego je pokazivao prometni znak.

“Pritom nisam nikome napravio štetu niti sam ikoga ugrozio jer nije bilo drugih auta na cesti. Međutim, policajac je u tom trenu mene zaustavio jer sam ja kao napravio prekršaj. Auto je već bio odjavljen i sa mojim tablicama”.

Miočić-Stošić: Nema kontradikcije

Policajac je prvo tražio dokumente, na što se Miočić-Stošić pozvao na Objavu u kojoj između ostalog stoji i da je arbitražni sud osnovan pri udruzi Čovjek, koja okuplja njegove istomišljenike, isključivo nadležan za sve sporove u slučaju njezina kršenja.

Policiju je, kaže, temeljem Objave ranije obavijestio o svojim privatnim pločicama i od kada će početi svoj automobil koristiti kao privatno pomoćno sredstvo za kretanje.

No, policajac je to ignorirao i pod prijetnjom sile zatražio da pođe s njim u policijsku postaju.

Nakon toga je podnio tužbu arbitražnom sudu, koji je donio presudu u njegovu korist, a koju tuženi policajci, navodi, odbijaju zaprimiti.

Bilo je, kaže, još situacija – primjerice kada je od Porezne uprave primio uplatnicu za porez na automobil.

“Predao sam direktorici Porezne uprave obavijest u kojoj sam se pozvao na Objavu, naveo da oni nisu nadležni i da ja to ne moram platiti. Nikada od njih ništa nisam dobio nazad”.

Unatoč svemu posjeduje sve uobičajene dokumente, kao i zdravstveno osiguranje i slično. U tome, smatra, nema kontradikcije.

‘Zanima me živi, a ne poslovni odnos s ljudima’

“Osoba je tvrtka koja je dodijeljena svima nama, kreira ju država putem rodnog lista te preko nje onda s nama posluje. Ja i dalje imam pravo koristiti svoju tvrtku. Ali ja sam se deklarirao prema državi da ja nisam ta tvrtka, nego sam živ čovjek i ono što se odnosi na tvrtku, odnosi se samo na tvrtku, ne može se odnositi na živog čovjeka. Znači, bit je da ljudi shvate kad u kojem svojstvu djeluju – ako ja hoću biti korisnik npr. zdravstvenog osiguranja, ja ću iskoristiti svoju tvrtku i onda, naravno po uvjetima države koja je vlasnik te tvrtke, s njima isposlovati tu uslugu. Ali ako to ne želim, ne moram”.

Bitna je, kaže, promjena stanja svijesti, a on ide u smjeru da jednog dana više ne koristi nikakve usluge države.

“Za početak sam krenuo s autom, sutra će to biti nešto drugo i odlučio sam se za taj put, svoj fokus i energiju više ne usmjeravam u tu priču sustava, takav sistem razmišljanja i komuniciranja, takav odnos s ljudima – mene ne zanima poslovni odnos s ljudima, mene zanima živi odnos s ljudima. Dosta ljudi kroz ovu priču je krivo shvatilo da se ja želim izuzeti iz društva – pa ne želim se ja od nikoga izuzeti, upravo suprotno, ja se želim ujediniti s ljudima, ali u živom životu, a ne kroz poslovanje”.

Sustav je, smatra, osmišljen da ljude degradira, širi atmosferu straha i prisile.

“U takvoj atmosferi ljudi se ponašaju kako se ponašaju i onda imamo svijet kakav imamo, pun konflikata, nitko nikome ne vjeruje pa zato sve moramo staviti na papir da ne bi netko nekoga prevario”.

Arbitražni sud

Dražen Kasalo ima portal Kontrola uma. Pokušava podići svijest i znanje ljudima o sebi kao živim bićima i društvu kao pravnom sustavu koji funkcionira tako da kao služba ne služi svojoj svrsi – da poštuje čovjeka i njegovu imovinu i omogući lagodniji život – nego se država odmetnula od čovjeka i počela služiti, umjesto čovjeku, kao svrha samoj sebi.

“Objava o nepostojanju osobe je jedan pravni dokument koji je samo deklarativnog oblika koji kaže: Ja sam ono što ja kažem da jesam i nitko drugi osim mene to ne može kazati i ta se Objava tiče samo mene i nikoga drugoga jer čovjek po svom prirodnom pravu ima mogućnost i pravo samoopredijeljenja, samoodređenja – ja kažem za sebe da sam to što jesam i nikad nitko drugi to ne može pobiti. Objava je uručena kao pravni dokument, tako da službe koje ulaze u neki odnos – danas su sve službe poslovnog karaktera jer i ministarstva imaju OIB, registrirane su kao tvrtke – smatra se poslovnim odnosom”, kaže Kasalo.

Stoga su pri udruzi Čovjek osnovali arbitražni sud. U Objavi stoji i klauzula da je u sporu između čovjeka i države nadležan isključivo taj sud. Ustanovljen je, kaže, prema zakonu o arbitraži koji kaže da arbitražni sud može osnovati bilo koja pravna osoba.

No, njegove odluke nisu obvezne – on ne donosi presude nego pravorijek, a arbitražnog postupka i poštovanja pravorijeka nema ako druga strana na to ne pristane.

Država ne reagira

“Međutim, u zakonu o arbiraži postoji članak koji kaže da se smatra da je ugovor o arbitraži zaključen ako je jedna od strana uputila drugoj strani ili ako je neka treća osoba uputila objema stranama pisanu ponudu o zaključenju ugovora o arbitraži, a protiv te ponude nije pravodobno izjavljen prigovor”.

U ovom slučaju rok je, kaže, bio 30 dana. Država na to nije reagirala, no ona, kako objašnjavaju u više ministarstava, smatra da Objava nema pravnu snagu, pa time niti klauzula o arbitražnom sudu.

Kasalo kaže da sa svojom inicijativom idu dalje, a ona je miroljubiva – ljudi unutar sustava su, kaže, isto ljudi, koji ne razumiju točno o čemu se radi i što se događa.

“Pristupamo prema njima s ljubavlju, razumijevanjem i time da im se pokuša objasniti na jednostavan način da ne može čovjek čovjeku biti neprijatelj. Čovjek je čovjeku brat”.

Tomislav Šoštarić

Izvor: Al Jazeera