Današnja kriza je kriza sustava, a političke stranke su proizašle iz tog sustava. (bolesno stablo nemože dati zdravi plod) Cilj svake stranke, šefova stranaka, članova jest osvojiti vlast, zasjest na tron (kao što su nekada kraljevi) i vladati državom/narodom. Da bi stranke zasjele na tron, potrebna im je potpora naroda. Do sada se pokazalo, da što brojnije članstvo (glasačka mašinerija) donosi pobjedu na izborima. Današnje stranke na razne načine prikupljaju članstvo, a najčešće zapošljavanjem istih, što smatram jednim od glavnih uzroka današnjeg stanja u državi.. Članstvo, svrstavanje nekoj političkoj opciji zasigurno je problem društva, a eto i zašto.
Stranke su svijesne ukoliko sakupe što više članova, zaposli ih ili zbrine na neki drugi način, da ta skupina ljudi više neće imati kritički pogled na njihove odluke već će ih slijepo podržavati bez razmišljanja, preispitivanja ijako te odluke bile usmjerene i protiv njih samih. Tako da danas imamo ljude po županijskim, gradskim ili općinskim sredinama, koji slijepo odrađuju sve što im se plasira sa vrha, bilo da se radi o nošenju letaka, ljepljenju plakata ili verbalnim sukobima sa prijateljima, bližnjima u obranu “šefova” koje znaju samo sa TV ekrana.
Svrstavanje nekoj političkoj opciji, fanatičkim vjerovanjem u njihov rad, gubimo kritičko razmišljanje o istima i najčešće radimo protiv samih sebe a da toga nismo niti svijesni. Posljedica toga je današnja kriza. Moramo priznati sami sebi, da smo imali prste u nastanku ove krize. Krivi smo što smo se dali izmanipulirati, nasjeli na obećanja, što smo se poistovjetili sa stranačkim predznakom, što smo gurali glavu u pijesak smatrajući da se to nas ne tiće. E pa trebalo nas se ticati! Sve je isprepleteno, željeli mi to ili ne, svi ovisimo jedni o drugima. Svaki nezaposleni je problem svake osobe u ovoj zemlji. Ne važi ono razmišljanje: “što susjedu gore to meni bolje” već “što susjedu bolje to meni bolje”. Ovaj sustav je sustav podjela i razlika, i kao takav jednostavno je neodrživ.
Naj smješnije je to, što svi gore navedeni problemi mogu nestati u sekundi, jedino što moramo napraviti jest odbaciti ovaj zastarjeli sustav. To znači odbaciti POLITIKU i pomoću dostupne nam tehnologije, omogućiti narodu da sam glasa, donosi propise/odredbe/zakone koji se tiću njih samih, njihove djece i bližnjih.
U Njemačkoj, prvo su došli po komuniste,
ja se nisam protivio, jer nisam bio komunista,
onda dođoše po Jevreje, ja se nisam bunio,
jer nisam bio Jevrej, onda su došli po unioniste,
ja nisam protestovao, jer nisam bio unionist,
onda su došli po Katolike, ja se nisam suprostavio,
jer sam bio Protestant, Kad su došli po mene,
niko više nije ni ostao, ko bi mogao da se pobuni.
Martin Niemoeller
