Mike Adams razgovara s Dr. Rayem Strandom, autorom knjige “SMRT OD RECEPATA” i “ODBACIVANJE MASTI” o štetnim posljedicama uzimanja lijekova, te o potrebi da svi preuzmemo više odgovornosti za vlastito zdravlje.
Mike: Imat ćemo zadovoljstvo podijeliti s Vama dio Vašeg znanja, kao i mnoge naše slušatelje, muči me znatiželja: Vi ste doktor medicine, pa ipak prilično izravno govorite o opasnostima od lijekova koji se izdaju na recept. Kako je to moguće?
Dr. Strand: Pa, iza sebe imam 31. godinu liječničke prakse i mislim da svi liječnici razumiju neizbježne rizike koje lijokovi predstavljaju za njihove pacijente. Uvijek uspoređujemo rizik od lijeka, ili rizik od negativne reakcije na lijek, sa zdravstvenom koristi koju mogu iskusiti. Ono što mi je stvarno privuklo pozornost bio je jedan članak objavljen 1998. u časopisu The Journal of American medical Association, u kojem je pokazano da su pravilno propisani lijekovi, propisani i uzimani na pravilan način, četvrti najveći uzročnik smrti u zemlji. Kada tome probrojite nepravilno propisane lijekove koji se ne uzimaju pravilno to je dodatnih 80.000 mrtvih, što ih čini trećim vodećim uzročnikom smrti. Ipak svi drugi istraživači iznose činjenice da bi se preko pola tih smrtnih slučajeva moglo izbjeći kada bi ljudi znali što trebaju raditi. rekao bih da je to bila svrha i razlog što sam napisao svoju prvu knjigu. kako bi se ljude upozorilo da ne trebaju uzimati toliko lijekova . Ako doista trebate uzeti lijek, uzimajte ga. Ali moja je filozofija oduvijek bila: lijekove bi trebalo uzimati kao posljednju mjeru, a ne kao prvi izbor. Nemojte imati slijepo povjerenje u FDA, farmaceutsku industriju, liječnika ili farmaceuta. Morate preuzeti malo osobne odgovornosti kako biste zaštitili sebe i vaše voljene od negativnih reakcija na lijekove.
Mike: Zanimljiv izraz – slijepo povjerenje u institucije. Mislim da su, općenito uzevši, ljudi skloni previše vjerovati i imati povjerenja u ono što im kažu farmaceut i liječnik. Vjeruju da FDA doista štiti njihove najbolje interese. Ali čini se da velik dio vašeg materijala pokazuje da to nije nužno tako.
Dr. Strand: Točno. Postoji lanac događaja koji se javljaju. Vidjet ćete da se za obavljanje studija morate oslanjati na farmaceutsku industriju. Oni su ti koji ih trebaju obavljati. FDA pregledava te studije, tražeći očigledne koristi za zdravlje i djelotvoran lijek i uspoređuje to s rizikom koji taj lijek predstvlja. Nakon toga potreban vam je liječnik koji sve to razumije i pravilno ga propisuje. Morate imati farmaceuta koji će lijekove izdati. I onda ih pacijent uzme i mora ih pravilno piti. Taj lanac događaja uvijek se javlja u tom obliku. Problem koji postoji kod većine ljudi je to što jednostavno vjeruju farmaceutskoj industriji, FDA, liječniku i farmaceutu, imaju to slijepo povjerenje.
Mike: Preporučio bih čitateljima da pogledaju samo prvih 20 stranica knjige “SMRT OD RECEPATA”. Mislim da nikada više na isti način neće gledati svoje ormariće s lijekovima.
Dr. Strand: Istina. Uvijek spominjem nešto što stvarno naglašava tu činjenicu, a to je da nakon što FDA odobri lijek za široku primjenu, oni znaju za manje od polovice ozbiljnih negativnih reakcija na lijek u trenutku kad se on pojavi na tržištu. Jednostavno ih je nemoguće znati sve. No, otkriju ih. Sljedeće pitanje trebalo bi biti: Kako otkriju ostale? Pa, zahvaljujući vama, javnosti, ili onome što u svojoj knjizi nazivam “veliko kliničko ispitivanje”. Ali to je dobrovoljni sustav izvještavanja. Zapravo se manje od jedan posto tih negativnih reakcija na lijek prijavi FDA, jer se od liječnika i bolnica ne zahtjeva da o njima izvještavaju. Nakon toga, o tome se izvještava odbor u FDA koji nema nikakvih ovlasti. Kad se skupi dovoljno takvih upozorenja za neki lijek onda to pošalju izvornom odboru koji je lijek odobrio. Smatram da oni nemaju nepristran stav kada to pogledaju. Zbog toga je u preko 99% slučajeva sve što se dogodi to da naprave izmjene na etiketi lijeka ili na uputama u kutiji. To obično prođe neprimijećeno ,čak i ako špošalju pismo , dragi doktore, s upozorenjem na te lijekove i napomenom da bi trebali biti s njima oprezni. Napravljene su studije koje pokazuju da liječnici tome ne pridaju mnogo pažnje. Dakle, to nije baš dobar sustav.
Mike: Da. Samo da pojasnim, jer mislim da je lako propustiti ozbiljnost ovog što ste upravo rekli ako ljudi ne paze, zapravo ne postoji nikakav proces, nikakav obavezan proces za prijavljivanje opasnih, pa čak i fatalnih nuspojava ovih lijekova na recept. Jeste li nam to željeli reči?
Dr. Strand: To je to. U knjizi sam naveo mnoge lijekove koji su povučeni s tržišta. jedan od njih, prvi nesedativni antihistamnik, zvan Seldane, nije nije bio povučen s tržišta 12 godina, iako su počeli shvaćati da kada kombinirate lijekove poput eritromicina sa Seldaneom, što će biti česta kombinacija zbog alergija, prehlada i upale grla, imali su neobičnu nuspojavu zvanu iznenadna smrt. Bilo je potrebno 12. godina da se to otkrije i da ga se povuče s tržišta. Dakle, sustav je vrlo slab i vidimo da se lijekovi povlače. Baycol je još jedan lijek koji je povučen s tržišta zbog višestrukih šteta po zdravlje, otkazivanju bubrega i smrti. Ukinut je prije otprilike dvije godine. I tako počnete analizirati proces i vidite da on stvarno nije dobar.
Mike: Zanimljivo kako je sve to temipirano, jer otkad je objavljena vaša knjiga, marketing i propaganda lijekova na recept vrtoglavo rastu.
Dr. Strand: To se događa i prije. Kao liječnik bio sam začuđen kad je farmaceutska industrija počela reklamirati svoje proizvode širokoj javnosti. Moja instiktivna reakcija bila je: “Zašto to rade?” Jer, ljudima je potreban recept da bi dobili lijek koji oni reklamiraju.Kad sam istraživao za potrebe knjige, bilo je vrlo zanimljivo otkriti da razne studije pokazuju kako u 70 do 90 posto slučajeva kada pacijent dođe kod liječnika i zatraži određeni lijek koji je vidio na reklami ili u oglasu, izađe s receptom upravo za taj lijek. Dakle, farmaceutske kompanije znaju da je to djelotvorno, a to baš ne prikazuje u lijepom svjetlu liječnike i njihove navike kod propisivanja lijekova.
Mike: Vidite li to i vi u svojoj praksi? Viđate li pacijente koji dolaze i traže , ili čak zahtijevaju, neki lijek koji su vidjeli na televiziji?
Dr. Strand: Hoću reči, upravo je u tome stvar. Oni će zapravo zakazati pregled upravo zbog nekog reklamiranog lijeka. Bilo da je to ljubičasta pilula, neki lijek protiv alergijee, Viagra, ili svi lijekovi za impotenciju na tržištu, ljudi dolaze i traže baš njih. To stalno viđamo. U našem radu to se događa svaki dan. PRITISAK DA SE UZIMAJU LIJEKOVI
Mike: U svijetu moderne medicine i svih tih farmaceutskih lijekova, Vaš glas baš i nije večinski glas, recimo tako, organizirane medicine. Primate li mnogo kritika zbog toga? Kako se industrija odnosi prema vama?
Dr.Strand: Pa, ispalili su nekoliko strijela u mom pravcu. To se svakako događa. Napisao sam knjigu o prehrambenoj medicini i upravo sam završio knjigu o epidemiji pretilosti i dijabetesa. Ono što pritom otkrivate je da su liječnici uglavnom školovani o farmaceutskim sredstvima i da su orijentirani na bolesti. Zato se liječnici najbolje osijećaju kada pišu recepte. Razumiju svoje lijekove, barem ih većina razumije, za to su bili školovani. Mi tražimo bolest i tretmane koje znamo da možemo prepisati. Ali ono što se događa je da je umijeće medicine nekako zastranilo jer ne provodimo vrijeme sa pacijentima. Ne učimo ih kako najbolje mogu izbjeći lijekove za povišeni krvni tlak, ili lijekove za snižavanje kolesterola, ili lijekove za dijabetes, jer kao prvo, nemamo vremena. A kao drugo, ne vjerujemo da će promjene koje mogu napraviti biti djelotvorne. Želimo se oslanjati na naše lijekove, usprkos činjenici da svaki put kad odem na liječnički sastanak uvijek govore o prvom koraku u terapiji. Ako netko dođe s visokim krvnim tlakom, povišenim kolesterolom ili postaje pretio trebali biste tim ljudima dati barem šansu sa zdravim promjenama načina života kako ne bi trebali uzimati lijek. To se zove prvi korak u terapiji. Ali moram sa žaljenjem konstatirati da većina liječnika tu preporuku podržava samo na riječima, dok u stvarnosti napišu recept. To je ono što se događa. Dijelom se radi o zahtjevima ljudi i pacijenata, ali to je također i zbog našeg obrazovanja, zato što nas prepravljuju predstavnici farmaceutskih tvrtki koji dolaze u naše ordinacije predstavljati svoje proizvode.
Mike: Čuo sam statistiku koja kaže da farmaceutske kompanije troše prosječno 10.000 dolara godišnje po liječniku samo za oglašavanje liječnicima u SAD-u. Dr. Strand: To me nebi iznenadilo, jer kad bih mogao postrojiti u red predstavnike farmaceutskih kompanija, ili, ljude za detalje, koji dolaze u moju ordinaciju, pronašao bih čak deset njih na jednog od mojih pacijenata. Morate ih ograničiti, ali oni su tamo, prodaju svoju robu. Znaju da je to učinkovito, nebi trošili novac da to ne djeluje. Besplatni su uzorci druga stvar na koju troše mnogo novca. Mnogo više nego što su ljudi svjesni. Dakle, to je zabrinjavajuće. Toga ima sve više i više, zbog čega se javljaju problemi. Jednostavno smatram da imamo društvo koje uzima previše lijekova zbog svih tih pritisaka da se koriste lijekovi. Mike: Uz to pretjeranu uzimanje lijekova mislite li da nam prijeti nakakva protureakcija ili neka vrsta krize koja će se dogoditi.?
Dr. Strand: Pa da. To već vidimo s upotrebom i zloupotrebom antibiotika koja je u tijeku, Godinama, od pojavljivanja sulfonanida i penicilina, uspjevali smo pronalaziti nove spojeve i molekule za suzbijanje infektivnih bolesti. Ali ponestaje nam tih novih proizvoda, a susrećemo sve veću rezistentnost na te antibiotike. To je velik problem za bolnicu i liječnike. Tijekom 1990. ogroman napor uložen je kroz Amričku akademiju pedijatriju i razne zdravstvene organizacije da se ljude upozori na pretjeranu upotrebu antibiotika kod virusnih prehlada. Bili smo istinski zadivljeni što je kroz to razdoblje upotreba antibiotika pala za trećinu. Ali ono što je najzanimljivije je to da su odlasci kod liječnika zbog tih istih problema pali za jednu trećinu. Dakle, ono što se stvarno dogodilo je da su ljudi, roditelji postali svjesni toga što je virus, a što nije. Antibiotici ne pomažu kod virusa, pa jednostavno više nisu vodili djecu u bolnice ili kod liječnika. Ali kad bi ipak došli u ordinacije postotak antibiotika koje su im prepisivali liječnici, nikad se nije mijenjao. Tako da je to zapravo bilo zagvaljujući ljudima koji koji su postali svjesni što me je ohrabrilo da napišem ovu knjigu, jer trebamo početi obrazovati pacijente o upotrebi lijekova. Oni bi mogli postati proaktivniji u vezi sa vlastitim zdravljem, a ako ipak uzimaju lijekove, mogli bi ih uzimati mudrije i izbjeći one negativne reakcije na lijek. PROTIV BOLESTI ZDRAVIJIM NAČINOM ŽIVOTA
Mike: Želio bi istaknuti koliko je izvanredna činjenica da ste klasično školovani kao liječnik na medicinskom fakultetu i sa svim iskustvom kliničke prakse, ali ste u stanj zasržati otvorenost i sagledati širu sliku. Danas se to baš i ne susreće često. Kako se to dogodilo, i po čemu se razlikujete od drugih?
Dr. Strand: Moja se žena razboljela. Dobila je bolest koja se zove fibromijalgija, kronični umor, i živjeli smo s tim preko dvadeset godina. Tijekom 80-ih i 90-ih, stanje joj se počelo pogoršavati. Svake joj je godine bilo sve gore, imala je sve teže bolove i bila sve umornija. 1995 oboljela je od teške upale pluća. Uspjeli smo to prebroditi, ali ostao joj je jak kroničan umor. Zapravo nije mogla više biti izvan kreveta od jednog do dva sata dnevno. To je trajalo mjesec za mjesecom, i usprkos tome što smo posječivali četiri različita specijalista i što je uzimala devet različitih lijekova, zapravo joj nije bilo bolje. Liječnici nam nisu davali mnogo nade. Pa u to vrijeme netko je mojoj supruzi dao dodatke prehraniu koje ja tada nisam nimalo vjerovao. Bio sam tipičan liječnik, mislio sam da će to samo stvarati skupi urin ili biti bacanje novca. Ali rekao sam svojoj supruzi, dušo možeš probati bilo što, jer jednostavno joj nismo pomagali. Kad se to dogodi nekom iz vaše obitelji stvarno vas pogodi u srce, kada ste liječnik. Moram priznat da joj je nakon nekoliko tjedana bilo bolje . nakon nekoliko mjeseci prestala je uzimati sve svoje lijekove., a za otprilike 5-6mjeseci osijećala se bolje nego ikad u zadnjih devet, deset godina. To me zainteresiralo i privuklo mi pozornost i tako sam počeo istraživati. Dakle ovu temu istražujem gotovo deset godina i otkrivam obilje informacija koje me nikada nisu naučili na medicinskom fakultetu.
Mike: Možete li nam dati koji primjer?
Dr.Strand: Hoću reći postoje dobro dokumentirane zdravstvene koristi od uzimanja dodataka prehrani i zdravstvenih koristi za koje znamo od vježbanja i zdrave prehrane. Kad bi ljudi samo to radili nebi me trebali posjećivati toliko često. Počinjemo viđati šest ili sedam tipova uzroka smrti u zemlji, pored lijekova na recepte koji su stvarno blisko povezani s našim načinom života. Ljudi moraju znati da su srčane bolesti, rak, dijabetes, osteoporoza, moždani udar i tako dalje i tako dalje zapravo blisko povezani i može ih se spriječiti zdravijim načinom života. Zato sam bitno promijenio svoj rad, tako da sam više uključen u Wellnes i zdravlje, a dio toga je da učim ljude zdravim načinima života. To je ono do čega sam došao u zadnjih deset godina. Mike: Kakav fascinantan put. Zanima me, prepisujete li onda svojim pacijentima dodatke prehrani? Dr. Strand: Svakako! I vjerujem da od toga ima velike koristi za zdravlje. Kada miji kolege dođu k meni i pitaju: Zašto preporučuješ vitamine svojim pacijentima? Ja ih pogledam i odgovorim: Pa jeste li ikad preporučili vježbanje svojim pacijentima? Oni odgovore pa naravno da jesam. Ja ih pitam zašto to radite? Oni odgovore, mislim da su moji pacijenti koji vježbaju boljeg zdravlja od onih koji to ne rade. Opet ih pitam, pa na temelju čega to mislte? A oni odgovaraju, na temelju medicinskih literatura. Odvračam im, dakle vi liječite bolest? Kažu mi, ne. Ja bih mogao reči istu stvar o zdravoj prehrani, jedenju voća i povrća. Postoje zdravstvene koristi od konzumiranja osam do dvanaest porcija voća i povrća svakoga dana. Kada proučite medicinsku literaturu shvatite, bez sumnje, da pacijenti koji uzimaju potpuno uravnotežene i optimalne razine visokokvalitetnih dodataka prehrani imaju koristi po zdravlje u odnosu na one koji to ne rade. Ja ne gledam na to kao na liječenje bolesti. Gledam na to kao zdravstvenu korist koja poboljšava njihovo zdravlje. Na taj način samo gradimo prirodni imunološki sustav tijela, prirodni sustav za popravke ili ono što zovemo obrambeni sustav antioksidanata. Počnete shvaćati da dodaci prehrani mogu umanjiti ono što ja zovem štetom od slobodnih radikala ili tamnom stranom kisika. Mi zapravo hrđamo iznutra. Počinjete to sve više i više shvaćati. Postaje vam jasno da lijekovi neće biti odgovor za smanjenje rizika od raka, srčanih bolesti ili demancije. Ali kada započnemo s tim zdravim načinom života doista možemo smanjiti naš rizik i , u mnogim slučajevima, eliminirati ga.
SMRTONOSNO PARTNERSTVO
Mike: Ja sam jedan od onih koji govore o tome i, poput vas, ne mislim da je to zavjera. Mislim da je to samo korporacijska pohlepa. Hoću reči, žele zarađivati više novca.
Dr. Strand: O, da! To je ekonomska odluka. U mojoj knjizi nalazi se poglavlje zvano “Smrtonosno partnerstvo” . Mnogi ljudi neznaju da je 1992. Kongres prihvatio zakon zvan “Zakon o korisničkoj pristojbi”, prema kojem su farmaceutske kompanije zapravo trebale plačati korisničku pristojbu kako bi FDA mogao provjeravati njihove lijekove. To je bilo četvrt milijuna dolara po prijavi za novi lijek. Pa to je dosat toliko naraslo da farmaceutska indistrija zapravo plaća preko pola budžeta FDA. tako, umjesto da je FDA izolirana grupa koja stvarno pažljivo ispituje sve te lijekove, oni su zapravo formirali partnerstvo. Danas pritisak na FDA nije tolko, Bili ovaj lijek trebao biti odobren? Stav se promijenio u: Kako možemo dobiti odobrenje za ovaj lijek? To je ono što vidimo, mnogo je toga napisano u brojinim studijama. Dakle, to je stvarno promijenilo atmosferu odobravanja lijekova, i mislim da će nam se to odbiti o glavu jer se radi o vrlo lošem sustavu. Mislim da farmaceutska industrija kao vrlo moćna, vrlo bogata industrija, stvarno koristi svoju snagu u svim tim metodama, kao što su alternativno zdravlje i integrirana medicina. Sve njih liječnici napadaju i omaložavaju. Ali farmaceutska industrija mora početi obraćati pažnju, jer sada ima vrlo mnogo literature koje potvrđuju zdravstvene koristi. Ne mogu samo nastaviti to ignorirati.
Mike: kako bi reforma ili promjena mogla poboljšati FDA i povećati njenu odgovornost prema javnosti umjesto prema farmaceutskoj industriji?
Dr. Strand:
Prije svega, mislim da bi FDA trebala biti od strane naše savezne vlade, i to u potpunosti. Hoću reći, trošimo mnogo novca drugdje. Rekao sam vam da je to treći najveći uzrok smrti u ovoj zemlji. Mislim da bismo se trebali ugledati na Europu, posebno Englesku. Kod njih liječnici imaju obvezu prijavljivati sve sumnje na negativne reakcije na lijekove unutar prve tri godine od dolaska lijeka na tržište; drugim riječima, to nije na dobrovoljnoj osnovi, morate to učiniti. To bi ubrzavalo prijenos informacija i ne bi ostavljalo mogućnost izgovora FDA i farmaceutskoj industriji. Vidjet ćete lijekove kao što je Rezulin koji dođu na tržište kao lijek protiv dijabetesa. Tipičan obrazac je da kada lijek upadne u nevolje, kao prvo, nije lijek taj koji izaziva probleme. Sigurno je pacijent dobio bolest jetre ili tako nešto. Onda se prijavljuje sve više i više smrtnih slučajeva i, konačno, farmaceutska kompanija mora priznati : “Da naš lijek može uzrokovati bolest jetre, ali to se događa samo jednom na sto tisuća slučajeva”. To sam u svojoj ordinaciji čuo bezbroj puta za različite lijekove. Na kraju se prijavljuje tako mnogo slučajeva i toliko ljudi umre da konaćno moraju povući lijek sa tržišta. Onda čujete cijelu istinu. U ovom slučaju na kraju se pokazalo da zapravo jedan na osamsto ljudi koji su uzimali Rizulin ili umro od zatajenja jetre ili morao biti podvrgnut transplataciji jetre. To je prilično visok broj, a taj je lijek bio na tržištu oko dvije i pol godine prije no što je povučen. Uzrokovao je tisuće smrti. Zato mislim da trebamo imati agresivniji sustav izvještavanja. Mislim da liječnici trebaju biti svijesni jker se čini da sustav upozoravanja koji sada koristimo ne djeluje. Ljudi ga ne slušaju. Mislim da je sve otvoreno za raspravu. U međuvremenu, čitatelji, pacijenti i roditelji moraju štititi sebe, svoju djecu i svoje stare roditelje, jer su to ljudi koji uzimaju najviše lijekova. Ljudi trebaju postati proaktivni, znati kakve su te negativne reakcije na lijek, poznavati opasne kombinacije ili, u najmanju ruku, proučiti lijek koji oni, njihova djeca ili njihovi roditelji uzimaju.
Mike: drago mi je što ste spomenuli Rezulin, usput rečeno. To je dobar primjer različitosti između FDA i farmaceutskih regulatornih tijela u drugim zemljama. Taj je lijek u Europi bio vrlo brzo povučen s polica, pa ipak je vrlo sporo povučen u SAD-u.
Dr. Strand: To je stvarno istina. Rezulin zapravo nikad nije povučen s tržišta. Ono što se dogodilo je da su izašla dva druga lijeka i FDA je na neki način pustila kompaniji da prestane proizvoditi lijek jer su imali bolje opcije na tržištu. Teoretski nije čak nikad ni povučen, što je zastrašujuće. Kad počnete to istraživati i pročitate moju knjigu, počnete osjećati sve veće poštovanje prema tim lijekovima. Od tih negativnih reakcija na lijek ne umiru samo stari ljudi, nego i mladi. Bilo je mnogo fluorokinolonskih antibiotika, dva ili tri takva uklonjena su s tržišta. Pogledate li lijekove za koje ne treba recept, nesteroidne protuupalne lijekove, to su: Aleve, Motrin i tome slično, oni dovode do 1000,000 bolničkih prijama svake godine zbog krvarenja u gornjem gastrointestinalnom traktu i 16.000 smrtnih ishoda. kad su intervjuirali te ljude, manje od trečine ili 40% tih ljudi nije čak ni znalo da oni mogu nadražiti njihov želudac ili uzrokovati krvarenje u gastrointestinalnom traktu. Dakle, to je nešto gdje doista radimo vrlo loš posao, kao da ne možemo vidjeti ništa loše u vezi s lijekovima. Zato niti ne slušamo. Bolnice to obično nastoje skrivati jer ne žele da ljudi znaju kako lijekovi koje primaju u bolnici mogu uzrokovati probleme. Ali to je nešto što moramo prevladati želimo li zaštititi ljude koji uzimaju sve te lijekove.
OPASNI ČUDESNI LIJEKOVI
Mike: Među naj novijim lijekovima koji su stekli jako veliku popularnost i u čije se reklamiranje mnogo ulaže su lijekovi iz klase statina. Čini se da ih reklamiraju kao čudesne lijekove za liječenje praktično svega. Čak sam čuo kako liječnici govore: Ja ću ih uzimati svakodnevno do kraja života, bez obzira dali mi trebaju ili ne.
Dr. Strand: Pa, nikada nisam pročitao taj izvještaj, ali sam čitao u New York Timesu da su rekli kako bismo ih trebali dodavati u vodu. Mike: Da, i ja sam to vidio.
Dr. Strand: Evo jedno vrlo tipične stvari. Upravo su snizili preporučenu razinu LDL kolesterola, ili lošeg kolesterola, ispod 70 za visoko rizične ljude. Pa, kod vjerovatno manje od 4 ili 5 posto svojih pacijenata viđam LDL kolesterol ispod 70. Drugim riječima, skoro svi bi onda trebali biti na statinskim lijekovima. To je prava stimulacija farmaceutskoj industriji , jer imaju vladinu agenciju, oko devet vodečih ljudi u ovoj industriji, koji donose te preporuke. Pa, onda saznate da je barem sedam od tih devet liječnika koji su bili glavni , ključni ljudi u studijima i zalaganju za te promijene primalo novac i, u nekim slučajevima, prilično dobre honorare od farmaceutske industrije.
Mike: Velikog li iznenađenja, zar ne?
Dr. Strand: Da, velikog li iznenađenja. Dakle, tako se to radi, i oni ju stalno snižavaju. Sve to znači da sve više i više ljudi trebaju uzimati lijekove. Ali vidite, srčana bolest nije bolest kolesterola. Više od polovice ljudi koji dobiju srčani napad zapravo imaju normalne razine kolesterola. Srčana bolest je upalna bolest arterija. LDL kolesterol čak nije ni loš. On postane loš samo kada postane oksidiran ili modificiran zbog viška slobodnih radikala. Dakle, počnite gledati sve uzroke upale kojas je izazvana viškom slobodnih radikala uzrokovanih dijabetesom, visokim krvnim tlakom, pušenjem cigareta, masnim obrocima, obrocima bogatim šečerom, obrocima s visokim glikemijskim indeksom, oni će uzrokovati da vaše arterije dobiu spazam zbog upale četiri do šest sati nakon obroka. Počnite gledati homocistein, i LDL kolesterol je faktor koji je oksidiran. Zbrojite sve to, i skoro svi ti uzroci upale mogu se ili značajno smanjiti ili eliminirati zdravim načinom života koji preporučujem na svojim web-lokacijama. Dakle, ono što će liječnici i medicinska zajednica trebati učiniti je pronaći načine da izliječe upalu nakon što je ona već počela, dok će u preventivnoj medicini, wellnessu i zdravlju biti, “kako da osiguramo da do upale uopće ne dođe”. To će biti veliki rat koji ćete gledati u narednih 10 godina.
Mike: Želio bih se vratiti na statistike lijekova, jer sam se sjetio kako sam vidio oglas preko cijele stranice za jedan statinski lijek sa zaštićenim imenom, ukojem je otprilike pisalo da promijene u smjeru zdravog načina života nisu dovoljne. Trebaju vam statinski lijekovi. Ta mi je poruka bila prilično šokantna.
Dr. Strand: Uvijek su bili vrlo dobri u tome: kažu vam da biste trebali koristiti statinske lijekove tek nakon što ste isprobali zdrav način života. To je nekako bio standardni pristup, ali to me nimalo ne iznenađuje. Mislim da idemo prema tome. Ono što je u tome žalosno jest da statinski lijekovi nisu toliko sigurni. Hoću reći, ni sam ne znam koliko je bilo pacjenata kojima sam morao ukinuti te lijekove zbog bolova u mišićima, slabosti mišića ili zato što su im porasli jetreni enzimi. Borite se s tim, a statinske lijekove trebate uzimati do kraja života. Druga stvar je to što mnogi ljudi ne shvaćaju činjenicu da statinski lijekovi, ijako blokiraju stvaranje kolesterola, također blokiraju stvaranje vrlo važne hranjive tvari zvane koenzim Q10. U medicinskoj literaturi pojavljuje se neke studije koje ukazuju na činjenicu da nakon što ste bili na tim lijekovima duže od osam godina, značajno raste vaš rizik od raka. Koenzim Q10 vrlo je važna hranjiva tvar za naš imunološki sustav, štiti naša tijela od raka i bolesti. Zato smatram da je to stvarno žalosna situacija da se promoviraju lijekovi. Čvrsto sam uvjeren da nove preporuke nisu ispravne, da ne bismo trebali ići u tom smjeru. Da, LDL kolesterol i oksidirani LDL jesu problem, a to je samo jedan od desetak problema kojima se treba baviti kada vam dođe pacijent koji ima ili visok rizik za srčanu bolest ili je imao srčani udar. Ne obraćamo pažnju na činjenicu da je upala to na čemu trebamo raditi, ne kolesterol.
