Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Sve što nas okružuje ima svoju vibraciju, i o tome kakvu hranu konzumiramo, unosimo u organizam, ovisi funkcioniranje našeg organizma, odnosno naše mentalno, emocionalno, duhovno i zdravstveno stanje, naše misli, raspoloženje, osjećaji i ponašanje.

Hrana koja doprinosi našem dobrom raspoloženju, dinamici života i životnom elanu, unutrašnjem i vanjskom miru je hrana biljnog porijekla bogata vitaminima, mineralima, ugljikohidratima kao što su: integralne žitarice, voće, povrće, sjemenke, … itd.

Namirnice koje u sebi sadrže veliki udio bjelančevina i masti a koje se prije svega nalaze u mesu i mesnim prerađevinama, ribi, jajima, mlijeku, … utječu na usporenost, tromost i lijenost organizma, jer je i sam proces probave i asimilacije sporiji. Pretjerano konzumiranje ovih namirnica ima direktan utjecaj na fizičko, mentalno i emocionalno tijelo te izaziva nervozu, agresiju, depresiju, nezadovoljstvo, nemir, …itd.

Priroda nikada nigde nije proizvela sendvič!

John Tilden

Ljudski organizam nije prilagođen niti po sistemu za preradu (vilica), ni po sistemu za probavu (želudac i crijeva) konzumiranju mesa. Nakon uzimanja mesa i prerađevina od mesa, u debelom crijevu se stvaraju toksične bakterije koje su strane ljudskom organizmu. Ljudi koji konzumiraju uglavnom meso i mesne prerađevine su agresivni, brzo planu, netolerantni su i pate od mnogih fizioloških bolesti te su zbog same fizičke, mentalne i emocionalne neuravnoteženosti skloniji manipulacijama.

Razlog ovakvog ponašanja jednim dijelom proizlazi i iz pretjerane količine adrenalina koja se unosi putem mesom, jer životinja u momentu klanja doživljava stres, strah te adrenalin koji se tom prilikom stvara, ostaje u samome mesu.

Onaj tko ne cijeni život, nije ga ni zaslužio.
* Doći će vrijeme kada će ljudi ubijanje životinja gledati istim očima kao i ubojstvo čoveka.
* Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajuće grobnice.
* Ja sam se još u najmlađoj dobi odrekao jedenja mesa.

Leonardo da Vinci, najveći genij renesanse

Suvremeni čovjek, načinom na koji živi, već je prekomjerno izložen stresnim situacijama, nervozi i strahu za vlastito preživljavanje, tako da dodatni adrenalin koji se unosi konzumiranjem mesa, samo pogoršava postojeće stanje. Uz to, čim se životinja zakolje dolazi do raspadanja bjelančevina koje izazivaju truljenje mesa i meso poprima sivkasto zelenu boju. Zbog toga se meso boji umjetnim materijama (nitriti i nitrati), te što je meso starije, to je više kemikalija potrebno da se dobije svježa, crvenkasta, “prirodna” boja.

Također, prilikom tovljenja stočnoj hrani se dodaju hormoni rasta radi bržeg sazrijevanja a taj se proces nastavlja i u samom mesu. Konzumiranjem takvog mesa (posebno junetine) kod djece dovodi do preranog puberteta, koji nije praćen usporednim psihološkim razvojem. Danas je već dobro poznato da je 90% soje koja se nalazi na tržištu, GM podrijetla, ili drugim riječima, pilići, nesilice a samim time i jaja, mliječne krave a time i mlijeko, svinje, junad, … hranjena je, tovljena, dobivena uz pomoć GMO soje.

Po svojoj biološkoj konstituciji čovjek je biljojed, odnosno plodojed i sve što sadrži meso može se nadoknaditi pravilnim izborom i kombiniranjem namirnica.

Veganska hrana bogata je vlaknima neophodnim za redovito oslobađanje organizma od otpadnih materija. Vremenski period probave veganske hrane je mnogo brži i lakši, jer organizmu nije potrebna dodatna energija, koja ostaje za regeneraciju, fizičke i umne aktivnosti.

Sve dok ne prestanemo nanostiti zlo živim bićima i dalje ćemo biti samo divljaci.

Thomas Edison, američki izumitelj

Ukoliko ne možete bez mesa, onda meso ne treba jesti više od jednom tjedno, i ako je moguće, da bude organskoga porijekla. Nikako ne treba uzimati svinjsko meso, za koje je dokazano da ima potpuno isto tkivo kao ljudsko meso. Najmanje štetno za ljudski organizam je janjeće meso (zbog blage vibracije koju ima janje), konjsko i purece meso. Meso obavezno treba konzumirati sa svježim crnim lukom, koji veže otrove i pomaže da se organizam previše ne zagadi uzimanjem mesa.

Upoznajte meso na vašem tanjuru 1. dio

STRUKTURA BJELANČEVINA SVINJETINE VRLO JE SLIČNA ONOJ U LJUDSKOM MESU, zbog toga je pri probavi obrambeni crijevni sistem ne prepoznaje kao strano tijelo,te lako kroz crijevne zidove prolazi u limfu i krv zajedno sa bjelančevinastim produktima truljenja i toksinima (otrovima). To se događa brže i lakše nego s bilo kojim drugim životinjskim ili biljnim bjelančevinama.
SVINJETINA SADRŽI JEDNU BJELANČEVINU koja na osnovi svoje strukture ima vrlo visoku stopu raspadanja (truljenja). Vrlo brzo prelazi u gnjilost. Tako nastali produkti truljenja znatno opterećuju crijeva, limfu, krv, jetra i sve organe za izlučivanje i odlaganje toksina.
SVINJSKO MESO IMA VISOK SADRŽAJ MASTI koje se nalaze u svim stanicama a ne samo u takozvanim masnim stanicama kao kod janjetine ili junetine.
VISOK SADRŽAJ KOLESTERINA, najveći je u svinjskom mesu. Kolesterin u ljudskom tijelu ima različite zadatke, npr., izgradnju staničnih opni i prijenosa masti ali što je previše, previše je!
VEZIVNA TKIVA su naročito izložena negativnom djelovanju jedenja svinjetine. Vezivno tkivo ima zadatak da organizam kao cjelinu drži na okupu. Voda se u vezivnom tkivu zadržava u spoju malih molekula koje najčešće sadrže sumpor. Što je više spojeva u vezivnom tkivu utoliko više se nakuplja voda pa je tkivo natečenije. Budući da svinjetina ima visok postotak sumpora, korištenjem svinjskog mesa se velik dio ovih sumpornih spojeva odlaže u vezivnom tkivu (tetive i hrskavice). Time se vezivno tkivo poput spužve puni vodom a kod redovite upotrebe svinjetine doslovno natiče.
SLUZAVE supstance svinjskog mesa talože se u žilama, tetivama i hrskavicama sistema za kretanje. Korištenjem svinjetine, ove supstance vezivnog tkiva postaju u neku ruku sluzave, mekane i manje otporne. Posljedica je da se žile lakše istežu, tetive ne mogu izdržati opterećenje a hrskavice degeneriraju (potroše se). Tako nastaju tipična oboljenja kao reuma, artritis, artroza, oštećenja hrskavičnih spojeva…
HORMON RASTA koji se u velikoj količini nalazi u svinjskom mesu i koji ne djeluje samo na pojačani rast mladih do puberteta, nego je aktivan i kod odraslih, pospješuje upale, bujanje itd. Budući da potiče sve procese rasta, potiče i rast stanica raka. Zakrčenjem vezivnog tkiva sudjeluje neosporno kao uzročnik u nastanku raka a porastom hormona ubrzava njegov razvoj.
HISTAMIN se u svinjetini nalazi u visokoj koncentraciji. Njegova koncentracija je najveća u usporedbi sa drugim životinjama za klanje. Histamin je pak najjači izazivač alergijskih reakcija uopće. Tijelo koje se hrani svinjskim mesom je zbog visoke količine histamina manje otporno na stres pa je zbog toga sklonije čirevima na želucu, srčanim aritmijama i infarktima. Svinjetina zbog histamina pospješuje i kožne alergije kao urticarija, neurodermatitis i peludna hunjavica.
Toksini iz svinjskoga mesa ometaju rad nervnog sistema a time i druge funkcije organizma.
Svinjetina je najveći limfni opterecevac koji se testom može obuhvatiti. Svinjetina opterećuje limfni sistem još 4 (četiri) tjedna nakon jela. Svinje iz masovnog uzgoja sadrže najveću količinu ADRENALINA i izlucuju ga direktno u krv.
.

Upoznajte meso na vašem tanjuru 2. dio

Duhovnost i Prehrana

Da bismo realizirali izvorno zdravlje, i time povratak Bogu(onom što jest), neophodno je kod sebe ostvariti istinsko poštovanje prirode i života opcenito. To podrazumijeva i shvaćanje da je i naše vlastito materijalno tijelo ništa drugo nego u-obličena i o-življena „ilovača“ („Prah majke Zemlje“), odnosno nerazdvojni dio cjelovitog jedinstva materijalne prirode. Pa, pošto u prirodi, kao takvoj, ne postoji nikakva hijerarhija po „važnosti“, to znači da ni jedan njen dio nije ništa više – ali ni ništa manje – važan od bilo kojeg drugog njenog djela. Svaka „razdvojenost“ je umjetna, i zato svako njeno podržavanje predstavlja robovanje iluziji.

     Ljudi, robujući EGU, sebično smatraju da su po „važnosti“ iznad svih ostalih formi izraženoga života, i zato sebe, bezumno i zastrašujuće, stavljaju u poziciju „Boga“ i u svoje ruke uzimaju sudbinu prirode, nesvjesni što time čine. Shodno tome, oni i svoje vlastito tijelo stavljaju pod diktaturu EGA, ugnjetavajući vlastiti organizam. Cjelokupnim tim nepoštovanjem prirode mi sebi uvjetujemo negativnu karmu, zlu sudbinu, kao i razne poremećaje zdravog, prirodnog i harmoničnog funkcioniranja organizma. Zbog toga je jedan od prvih koraka na putu ka istinskom zdravlju i, ekvivalentno, višim nivoima svijesti (svjesnosti): prevladavanje vlastite neprirodne ishrane, i uspostavljanje one ishrane koja je čovjeku „Bogom-data“ – koja je prirođena zdravom funkcioniranju organizma i ukupnom duševnom zdravlju. – Prvenstveno je riječ o nadilaženju navike (!) hranjenja mesom i mesnim prerađevinama.

Sve dok ljudi budu ubijali životinje, ubijat će i jedni druge

Pitagora (582.pr.Kr – 496.pr.Kr.)

    Ako upitate nekoga zbog čega, u okviru svoje ishrane, konzumira meso – njegov odgovor će najvjerojatnije biti u stilu: „Zato što je to normalno“; a ako ga potom upitate zašto misli da je to normalno – gotovo je sigurno da će uzvratiti u stilu: „Zato što je to opće-raširena i opće-prihvaćena pojava“. – To je upravo tipičan način razmišljanja čovjeka čija svjesnost egzistira u tami neznanja i robovanja EGU. Pošto ne poznaje istinu, i bez sposobnosti jasnog razlučivanja, on se priklanja duhu zajednice („većine“) i civilizacije u kojoj živi, smatrajući da je „jedina“ i „prava“ istina ona koju kreira, i kojoj se priklanja, velika većina.

     Koliko su relativne sve takve „istine“ možemo shvatiti, recimo, na primjeru civilizacije kanibala: Za čovjeka koji se rodi, i živi, u zajednici kanibala, jedenje ljudskog mesa (samo ne svog vlastitog) je najnormalnija stvar na svijetu. U njihovoj društvenoj zajednici ishrana ljudskim mesom je opće-prihvaćena pojava i, stoga, po njima, u tome nema nikakve neprirodnosti…

     I, zaista – ljudsko meso, kao „hrana“, nije ništa više „neprirodno“ nego što je to životinjsko meso, kao što ni životinjsko nije ništa više „prirodno“ za ishranu od ljudskog. Uostalom čovjek jest životinja, i zato je upravo sama, ta nepostojeća, „razlika“ – ta koja je umjetna, a um koji je postavlja: neprirodan. – Sva razlika postoji samo u našem vlastitom Umu, koji sebe smatra „čovjekom“, svoje tijelo „ljudskim“ a životinje nižim bićima od sebe!

Zastrašujuća je ne patnja i smrt životinja, već to što čovjek u sebi zatomljuje najviše duhovne osjećaje samilosti i sažaljenja prema sebi sličnim živim bićima, te gazeći vlastite osjećaje postaje okrutan.

Lav Tolstoj, ruski pisac

     Pošto je samo svijest, odnosno stupanj intelektualne svjesnosti, to što čovjeka čini razumnim („višim“) a životinju nerazumnim („nižim“) bićem, to znači da u samom materijalnom tijelu („mesu“!) nema nikakve istinske razlike, i da je „ljudsko“ tijelo oduvijek „životinjsko“. …Tijelo, u sebi i sobom, samo odražava prisustvo svijesti koja ga oživljava i koja se kroz njega manifestira. Prema tome, kad svijest (život) napusti tijelo, ono ostaje to što je oduvijek i bilo: beživotna „hrpa kostiju i mesa“. Ta „hrpa“ je, uistinu, sama po sebi jednako „životinjska“ koliko i „ljudska“ – razlike apsolutno nema; …samo što smo mi vrlo skloni da leš mrtve i pečene životinje nazivamo „hranom“, a leš umrloga čovjeka – „sirotim pokojnikom“. To je jedina razlika.

     Mi smo ti koji smo skloni tome da kanibale nazivamo divljacima, za razliku od nas samih koji smo, nasuprot njih, „civilizirani“. …Kanibali možda i jesu „divljaci“, ali su bar iskreni prema sebi i okolini – robuju svojoj životinjskoj prirodi i to ne kriju: isti su i „iznutra“ i „izvana“. Međutim, za razliku od njih mi svoju životinjsku prirodu, manje ili više (ne)vješto, skrivamo ispod stotinu velova, šlagova, šminki, maski i racionalnih (samo-opravdavajućih) definicija, uobražavajući nekakvu svoju civilizacijsku superiornost… – A JOŠ SMO ONI ISTI KANIBALI, S POČETKA (NAŠE ŽIVOTNE) PRIČE!

     Taj „kanibalizam“ se ne ogleda samo u ishrani beživotnim lešinama (što je samo jedan od mnogih njegovih vidova), već prvenstveno u stalnoj želji, i nastojanjima, da „proždiremo“ sve i svakog – samo ako je to u interesu našeg vlastitog „želuca“: EGA! U svrhu tog interesa funkcioniraju i svi „organi“ našeg globalnog (društveno-političkog, privredno-ekonomskog, kulturno-obrazovnog, umjetničko-zabavnog…) bića, tako da je naša civilizacija, ovakva kakva je, dakle robujuća EGU: „Civilizacija suvremenih kanibala“.

     Hraneći se mesom, mi se hranimo „mesom“ a ne „ljudskim“ mesom ili „životinjskim“ mesom – LEŠ je LEŠ, i tu nikakve suštinske razlike nema. Prema tome, u pitanju je samo „ishrana mesom“: da li je prirodna ili ne?! – Ako „životinjsko“ tijelo odgovara za našu prirodnu ishranu, onda to isto mora važiti i za „ljudsko“. Ali …koliko nas ima dovoljno dobar „želudac“ da, bez ikakvoga organskog gađenja, makar samo i zamisli, a kamoli gleda ili čak ruča, komad „ljudskog“ mesa u svom tanjuru (znajući da je ljudsko!)?…

     Krajnje je licemjerno (prvenstveno prema sebi samom) raditi razliku tamo gdje je istinski nema, jer time samo, raznim nazovi-racionalnim definicijama, nastojimo prekriti i opravdati vlastito imanentno divljaštvo dajući mu progresivno-civilizacijski karakter. Nezrelo je, i krajnje cinično, smatrati da su životinje „Bogom-date“ za našu, ljudsku ishranu, jer je njima njihov život jednako mio kao što je i nama naš. Zato, da bismo poštovali Život neophodno je jednako poštovati i naš i njihov, jer – Život je jedan (Jedan) ali je beskonačan broj oblika i formi kroz koje se on (On) izražava! …Uostalom, ako i mislimo da je Bog stvorio životinje da bi ih mi jeli,  ne možemo se zadržati samo na svom uvjerenju da je to tako, već se moramo bolje informirati o istini – o tome što je On zaista odredio za nas, a On jasno kaže:

-   „Evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveća rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu.“   (Moj. I / 1;29)

     Nigdje se ne kaže: „Evo, dao sam vam životinje pa ubijajte, koljite i jedite; to će vam biti za hranu.“…  – Takav Bog zasigurno ne bi bio Bog Ljubavi, brižni Otac koji Ljubi cjelokupno Svoje Stvaranje, i ne bi zavređivao ni trunku bilo čijeg poštovanja; na stranu to što takav „Bog“ ne bi mogao biti Istina, pa ne bi uopće bilo ni bilo čega, niti bilo koga – pa ni nas samih – koji smo u stanju, i mogućnosti, o Njemu da „raspravljamo“.

     Sve je ovako kako jeste „samo zato“ što je sve ovako kako jeste; sve je: Apsolutna Istina. Drugačije, jednostavno, nikada i nikako ne bi ni moglo biti!

     Hraniti se životinjama je neprirodno prvenstveno zato što nam to drži svijest u konstantnoj razdvojenosti od spoznaje Istine i Ljubavi, uvjetovajući nam, samim tim, i negativnu karmu. Ishrana mesom pothranjuje naše životinjske nagone, koji, svi do jednog, imaju svoju osnovu u agresivnosti. Pošto je agresivnost svojstvena isključivo EGU, jasno je da tu jest i potpora svakog zla. …Nijedna životinja neće dragovoljno doći i mirno stajati dok je mi koljemo (da li bismo mi sami drugačije reagirali?); samim tim, potrebno je SILOM da joj nametnemo svoju volju i svoju gnjusnu namjeru. Na taj način kršimo zakon apsolutne pravde i vršimo sudbonosni atak na SVOJU VLASTITU dušu.

     Sam čin ubojstva je, to sigurno nikako „normalan“ ne spori, suštinski neprirodan čin i stravičan je atak na Nevinost, Milosrđe i Ljubav, koji su suština našeg istinskog bića. Tim činom samo hranimo podmuklo zadovoljstvo „životinje“ koja čuči u nama. – Koliko je ta životinja aktivna, i koliko su njene kanđe duboko zarinute u meko tkivo naše duše, možemo uvidjeti ako samo obratimo pažnju na to sa kakvom „profesionalnom bezosjećajnošću“, i „rutinskom nevinošću“, ljudi govore o klanju životinja… – kao o najnormalnijoj mogućoj stvari na ovom svijetu. …Naime to, valjda, i jeste „normalno“ – ali samo za srca i umove onih koji nikada nisu ni spoznali što je to LJUBAV.

Životinje su moji prijatelji, a ja svoje prijatelje ne jedem.

Geroge Bernard Shaw, irski dramatičar i pisac

     Čak i sama riječ „KLANJE“, bez obzira na što se odnosila, vibrira toliko snažnom negativnom energijom bezdušnosti; što može svako iole suptilan da osjeti. Navikavajući se na sve to, mi zaista postajemo specifični duševni invalidi i monstrumi. … Danas je moguće doći do obilja video-materijala o tome kako, čak i u okviru društvenog miljea pojedinih naroda, takva praksa uopće nije neuobičajena – čak naprotiv: veoma je poželjno masakrirati sirotu životinju naočigled samog konzumenta, unutar „ugodne“ restoranske atmosfere, jer je to, „bože-moj“, dokaz „Autentičnog duha samog restorana“, kao i „Vrhunski profesionalne usluge uz maksimalno poštovanje klijentove izbirljivosti“…

     Što reći o situaciji kada „skladna mala obitelj“ jedne azijske zemlje, koju čine roditelji i nekoliko njihove maloljetne djece, dolazi u restoran na svečani obiteljski ručak, gdje biraju za jelo specijalitet kuće: „Pečenog polu-živog šarana“?!! – Kuhar ga sprema tako što živog šarana, upravo izvađenog iz akvarija i očišćenog (bez da ga ubije i vadi iznutrice) mokrim ručnikom pažljivo hvata preko glave, spušta mu tijelo na dvadesetak sekundi u već pripremljenu duboku posudu sa kipućim uljem (naravno uz sve koprcanje sirote ribe), zatim obamrlu (ali još živu!) ribu stavlja na pladanj, reže joj prženo tijelo i „puni“ sa povrćem, i uz prilog nosi je pred oduševljenu obitelj. Oni ga sa vidljivim uživanjem „čerupaju“, a šaran, za to vrijeme, još uvijek zijeva svojim ustima i gleda otvorenim očima… iako one valjda više ništa ni ne vide (ili se bar iskreno tako nadam!). …Za svo vrijeme tog „divnog i nezaboravnog obiteljskog druženja“, roditelji i djeca savršeno nevino i bezbrižno pričaju, i, naslađujući se šaranovim „simpatičnim samrtnim ropcem“, uživaju u toploj obiteljskoj atmosferi, punoj ljubavi i nježnosti!!!…

     Zaista, da nije istina, zvučalo bi kao scena iz najfantastičnijeg i najmonstruoznijeg filma strave i užasa. Ali, sve se to dešavalo pred TV-kamerama, u sklopu najnormalnije putopisne reportaže o raznim kulturnim, civilizacijskim, gastronomskim, i drugim običajima jednog naroda i tekovinama njegovog (suvremenog!!!) društva.

     Ne treba ništa više, nego samo pomislimo na što će sve ta djeca, kada jednom odrastu, biti spremna; odnosno da li će u njihovom srcu ostati makar i djelić ikakvoga suosjećanja za bilo koje drugo biće koje pati… – osim za samoga, i mizernog, sebe?!! – Sigurno je da neće. Jer su im roditelji, iz sve svoje „ljubavi i premudrosti“, nježnu biljku njihove duše posjekli i prije nego što je uspjela da prolista …a kamoli da procvata.

     Uz sve to, treba imati na umu da onaj tko, tako bezosjećajno („osjećajno“ to nije ni moguće!), može ubijati i klati životinje, ima u sebi sasvim dovoljno pritajene agresivnosti i zla da, ako (odnosno, točnije – kada) mu „popuste kočnice“ i probudi se „zvijer“, to isto učini i sa samim – čovjekom!

     Mnogi su odmah skloni da se brane, i poput Pilata da „peru ruke vodom“, kako oni osobno, premda jedu meso, ne ubijaju životinje. – To  ne da je nekakav iole valjan i prihvatljiv izgovor, već je to veoma, veoma licemjeran pokušaj „bacanja prašine u oči“, jer oni ne ubijaju samo zbog vlastite slabosti za taj čin, a ne zbog istinskog ljubljenja i poštovanja života! – I sam Pol Makartni, čuveni bivši „Bitls“, divno je zapazio suštinsku činjenicu: „Kada bi klaonice imale staklene zidove, svi bi bili vegetarijanci.“

     Hraneći se mesom, svaki od njih daje suptilnu podršku ubojicama, tako da automatski bivaju suučesnici; a za suučesništvo se čak i po ljudskim zakonima odgovara kao i za sam čin – a kamoli po zakonu apsolutne pravde. Ma kakav izgovor upotrijebili, vlastitu dušu ne možemo obmanuti jer ona zna istinu – zna da svaka karika u lancu ima, sa svoje strane, potpunu odgovornost za egzistenciju čitavog lanca. Zbog toga, da bismo bili zaista nevini, neophodno je odreći se bilo kakvog učešća, ili čak i prikrivene podrške, u tom protiv-prirodnom činu.

     Uglavnom nije lako odlučiti se na taj prvi korak – a to samo pokazuje koliko čvrsto robujemo sputani svojim vlastitim okovima i svojim vlastitim kavezom, i navikom(!) da se pridržavamo za njegove rešetke. Međutim, neophodno je „pobijediti“ sebe i zakoračiti ka istini, slobodi i ljubavi. – Nužno je osloboditi se predrasuda i, konačno, shvatiti da ishrana mesom nije nikakva „prirodna potreba“ već, naprotiv, samo jedna ružna, stečena navika, koja katastrofalno škodi našem tjelesnom i duševnom zdravlju i podržava konstantnu razdvojenost naše svijesti od istinske ljubavi i poštovanja prema božanstvenoj, ekspandiranoj, raznolikosti sveukupnoga života.

     Ishrana mesom je, pored mentalnih i duhovnih negativnih posljedica, i neposredno štetna za tjelesno zdravlje ljudi – o čemu se može mnogo toga reći iz ugla same anatomske građe cjelokupnog probavnog trakta (počevši od oblika, građe i namjene pojedinih zuba, preko sastava i kiselosti same pljuvačke, dužine crijeva, građe želuca i tako dalje…) kao i iz same fiziologije čitavog našeg, ljudskog, sistema za probavu hrane; ali to je samo nužno uvjetovan odraz, i pokazatelj, direktnog utjecaja koji ta neprirodnost vrši na razini svijesti. Naime, da je to prirođeno našoj izvornoj svijesti (poput čiste i prirodne vegetarijanske ishrane), ni sam organizam, sigurno je, ne bi zbog toga trpio!

     Jasno je da naša DUŠA svu neophodnu ishranu prima neposredno od Boga. Ta hrana („mana“, „hrana bogova“…) jest ona energija koje ima u nepresušnim količinama i vječnom izobilju: Kreativnost, Ljubav, Istina, Sloboda, Mir, Radost, itd. Ona je čista emanacija samog Božjeg Sopstva: Svjetlost Transcendentalnog Sunca. Ta Svjetlost je istovremeno i Zdravlje, što jasno govori da između prirodne ishrane i prirodnog zdravlja ne postoji čak ni to – „između“ – jer je to (dvoje) nerazdvojno jedno. Ako poremetimo jedno od ta dva (naš um ih, ipak, poima kao „dva“!) onda automatski remetimo i ono drugo. Prirodna ishrana uvjetuje prirodno zdravlje, a prirodno zdravlje rađa prirodne zahtjeve, koji su, opet, usmjereni ka prirodnoj ishrani i prirodnom načinu života. – To je krug („Bes-konačno polje“) istinske sreće i blagostanja. …Ako li se bilo što poremeti, remeti se i sve ostalo – a sve to radi samo-očuvanja vječne kozmičke ravnoteže: Ravnoteža jest Vrhovni Prioritet!

     Mi, ovakvi kakvi jesmo, lišeni smo izvornog duševnog zdravlja i zato su nam poremećeni i zahtjevi kao i kriteriji načina za njihovo zadovoljavanje. Samim tim podliježemo neprirodnoj ishrani, kao i neprimjerenom načinu življenja. Sve to nam, opet, još više remeti zdravlje… – I tako, život nam sve više i više liči na dragocjeni brod kojeg je, strahovitom nepažnjom kormilara, zahvatio ogromni vodeni vir koji ga neumoljivo vuče u ralje tamnog bezdana. Situacija je svakog trena sve dramatičnija, tako da je neophodno odmah(!) reagirati i učiniti neke promjene u smjeru – a najbolje je kad se te promjene vrše na svim planovima istovremeno, svjesno i sinkronizirano. Tada situaciju u potpunosti okrećemo u smjeru svog istinskog interesa. …Zato, kada svoj način života, zahtjeve i ishranu uskladimo sa samom prirodom, tada čvrstim i stabilnim korakom napredujemo ka Bogu i, samim tim, stanju istinskog zdravlja – a cijela Egzistencija nam tada u tome pomaže!

     Duša se, dakle, hrani direktno Svjetlošću (Superiornom Božjom Energijom) …naravno u onoj mjeri u kojoj ne ometa(mo) slobodan protok te energije. Međutim, da bi fizičko tijelo, kao materijalni „omotač“ i „nosilac“ duše, moglo egzistirati i obavljati svoju sudbinsku funkciju potrebna je odgovarajuća podrška od strane supstance majke Zemlje (prirode). Ta supstanca u sebi sadrži odraze autentične Sunčeve energije (jer, u krajnjem, od nje je i stvorena), i utoliko je prirođena našem organizmu ukoliko ti odrazi jasnije odražavaju svoju (Sunčevu) suštinu. – To znači da ako nam je jasno da energija Sunca znači za naše fizičko biće isto to što i energija Transcendentalnog Sunca znači našem duhovnom biću, onda nam mora biti jasno da i kvaliteta energije koju unosimo ishranom mora biti na što višem stupnju! S tim u vezi, a uslijed neimanja (točnije) sposobnosti za neposrednom konzumacijom izvorne sunčeve energije, imamo prirodne supstance različitih kategorija kvalitete te živototvorne energije, odnosno: minerale, biljke i životinje („meso“). Od navedenih supstanci, biljke su najadekvatnije za našu ishranu jer njima unosimo u svoj organizam sve neophodne mineralne i organske materije, kao i vitalnu životonosnu energiju.

Istinski moralni ispit čovječanstva, ispit koji je temelj svega ostaloga, očituje se u odnosu prema onima koji u potpunosti zavise od naše milosti, a to su životinje. Na tom je polju čovječanstvno pretrpjelo potpuni poraz, poraz koji je toliko potpun da svi ostali porazi proizlaze iz njega.

Milan Kundera, češko-francuski književnik

     Energija životinjskog mesa je neusporedivo siromašnija („tamnija“) od one koju nam pruža biljna ishrana – naročito ona koja potječe od mesa životinja koje se hrane drugim životinjama (čak ni ljudi ne koriste to meso za jelo: vukove, lisice, pse i druge krvoločne zvijeri; iako ima i takvih koji jedu čak i pse, mačke i štakore, ali to sigurno nije mjerilo naprednog života i razvijene ljudske svijesti!). Uz to, mesna ishrana nam dugoročno opterećuje organizam i brojnim otrovnim materijalima koje su nusproizvod metabolizma a koje ugrožavaju harmonično funkcioniranje organizma i, samim tim, stanje prirodnog zdravlja. …Da i ne spominjemo suvremeni „trend“ ubrzanog komercijalnog industrijskog tova životinja namijenjenih globalnom tržištu prehrambenih proizvoda za ljudsku ishranu. – To je zaista sve drugo samo ne „hrana za ljude“; jer se u svrhu tog brzog tova (čitaj: brzog obrta kapitala, i sticanja profita!) životinjama daju kroz hranu svi mogući i nemogući kemijski preparati, počevši od silnih antibiotika pa sve do raznih sedativa, kao što se i ubrizgavaju umjetni hormoni rasta, tako da ne samo da je sama životinja, mučena i trovana, da oboljeva od najgorih bolesti i trauma svake vrste – već tu istu bolest i mi sami unosimo u svoj vlastiti tjelesni i mentalni sklop, konzumirajući njenu lešinu (meso).

     Pa, da li, zaista, to sve može činiti „ljudska civilizacija“, ako se već takvom nazivamo?!…

     Sve komponente našeg bića – i psihička, i fizička, i duhovna – upućuju na to da je čovjek „rođeni“ vegetarijanac (plodo i biljojed) a da je njegovo „mesožderstvo“ samo plod pogrešnog odgoja, pogrešnog shvaćanja, pogrešnih navika i – pogrešnog uvjerenja našeg („ispranog“) uma. Naš Tvorac je dobro znao (zna!) prave potrebe našeg organizma (fizičke, mentalne i duhovne), pa nam je zato i odredio to što nam je odredio: biljnu ishranu, život u harmoniji sa prirodom, poštovanje bližnjih i života općenito, itd. itd. – a sve to u cilju jednog jedinog, najvišeg i jedinog istinskog, našeg interesa: ISTINSKOG POŠTOVANJA SAMOGA – SEBE.

     To što smo mi u potpunosti zastranili, naravno, uopće ne znači da je to „normalno“, već upravo naprotiv: da je hitno potrebna SUŠTINSKA PROMJENA.

.
Izvor: YouTube

.

Previous postRazgovor s predsjednikom Ekvadora Rafaelom Correom Next postMazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje