ISTANBULSKA KONVENCIJA Trojanski konj rodne ideologije i uvođenje transrodnosti

transrodnost

Istanbulska konvencija neće podići razinu zaštite  prava žena i zaštite od obiteljskog nasilja, što navode zagovornici njene brze ratifikacije. Neće doći do  izmjene makar i jednog članka zakona u području zaštite prava od nasilja u obitelji jer je u najnoviji Zakon donesen u srpnju ove godine ugrađena nova EU Direktiva 2012/29/EU, pa se  primjenjuju  najviši EU standardi. Dakle, ratifikacija Konvencije sama po sebi ne bi ženama i žrtvama obiteljskog nasilja donjela ništa novog i ništa bolje od onog što već sada imaju.

Pravi cilj ratifikacije Istanbulske K. je što se pod krinkom zaštite ljudskih prava žena želi nametnuti protuznanstvena i protuljudska „rodna“ ideologija. Bit rodne ideologije je tvrdnja da je spol biološki zadan i nepromjenjiv, dok je rod društvena konstrukcija, nestabilna i promjenjiva pa tako svatko prema svojoj volji može birati svoj rod, tako da prema spolu može biti muškarac, a prema rodu žena. Primjena zakona o rodnom identitetu u drugim zemljama rezultirale su pojavom daleko većeg nasilja nego do tada. Npr. osoba koja se deklarira kao „žena“ ima zakonsko pravo ulaziti u ženske nužnike i svlačionice. Postavlja se pitanje kakvi su to zakoni koji žele zaštititi žene od nasilja, a izlažu djevoje i žene neugodnostima u prostorima i okruženjima koja su namjenjena samo njima.

Rodna ideologija je uvod u transrodnost, društvo u kojem spol postaje tek hir dobrog ili lošeg raspoloženja djeteta, ili još gore, medijske propagande ili odgoja. Svijest ili duša nemaju rod, ono nisu niti muškog niti ženskog roda, ali tijelo u kojem ili kroz koje svijest doživljava ovu stvarnost, definitivno je muškog ili ženskog roda/spola.

Priče kako je možda duh žene zarobljen u tijelu muškarca ili obrnuto, su priče, duh-duša-svijest NEMA SPOL.

Američka udruga pedijatara poziva one koji rade u zdravstvu, odgojitelje i zakonodavce da odbace politiku i sve upute koje uvjetuju da djeca prihvate kao normalan život pomoć kemijskih i kiruških sredstava za promijenu spola. U nastavku donosimo ključne zaključke udruge pedijatara.

ČINJENICE – A NE IDEOLOGIJA – ODREĐUJU STVARNOST.

  1. Ljudska seksualnost je objektivno binarno svojstvo „XY“ i „XX“ kao genetička oznaka muškog i ženskog. Norma   za oznake ljudskih svojstava mora biti MUŠKO ili ŽENSKO. Ljudska seksualnost je binarna sa svrhom reprodukcije i procvata neše vrste. Ovo je načelo očito. Vrlo su rijetki poremećaji razvoja spolova (DSD), uključujući ali ne ograničavajući se na testisnu feminizaciju i kongenitalnu nadbubrežnu hipertenziju i svi su medicinski prepoznatljivi kao odstupanja od seksualne binarne norme i s pravom se prepoznaju kao poremećaj određenih ljudskih karakteristika. Pojedinci s DSD simptomima (koji se nazivaju i inter-seks) ne predstavljaju treći spol.
  2. Nitko se ne rodi s rodom. Svatko se rodi s biološkim spolom. Spol (svijest i osjećaj sebe kao muškarca i žene) sociološki je i psihološki pojam; nije objektivno biološki. Nitko se ne rodi sa svijesti o sebi kao muškarac ili žena. Ta se svijest razvija tijekom vremena poput svih razvojnih procesa. Ona može biti i istisnuta iz subjektivne percepcije, odnosa i neželjenih iskustava djeteta od ranog djetinjstva. Ljudi koji se prepoznaju kao „osjećaj suprotnog spola“ ili „negdje između“ nemaju treći spol. Oni ostaju biološki muškarci ili biološke žene.
  3. Vjerovanje osobe da je ono što nije ili da jest nešto što nije je u najboljem slučaju znak poremećenog razmišljanja. Kako bi inače zdravi biološki dječak smatrao sebe djevojčicom ili zdrava biološka djevojčica da je dječak. Tu postoji objektivni psihološki problem u svijesti a ne u tijelu i tako mu treba pristupiti. Ova djeca pate od rodne disforije. Rodna disforija (GD) ranije navedena kao poremećaj rodnog identiteta (GD) prepoznati je mentalni poremećaj u najnovijem izdanju dijagnostičkog i statističkog priručnika Američke psihijatrijske udruge (DSM). U psihodinamičnoj i društvenoj teoriji učenja GD poremećaj rodnog identiteta nikada nije bio zanijekan.
  4. Pubertet nije bolest i hormoni koji blokiraju pubertet mogu biti opasni. Hormoni koji blokiraju povratno i nepovratno pubertet uvode stanje bolesti – odsutnost puberteta – koče rast i spolnost u ranije biološki zdravom djetetu.
  5. Prema DSM-5 čak 98% spolno zbunjenih dječaka i 88% spolno zbunjenih djevojčica u konačnici prihvaćaju svoj biološki spol nakon prirodnog prolaza kroz pubertet.
  6. Djeca u doba prije puberteta s dijagnosticiranom spolnom disforijom mogu dobiti blokatore puberteta u jedanaestoj godini te će u kasnijoj adolescenciji morati uzimati corss-sex –unakrsne spolne- hormone da nastave oponašati suprotni spol. Ta djeca nikada neće moći začeti ni na koji način genetski određenu djecu čak ni putem reproduktivne tehnologije. K tome unakrsni – cross-sex -hormoni (testosterone i estrogen) povezuju se s opasnim zdravstvenim rizicima koji se ne ograničavaju samo na srčane bolesti nego uključuju i visoki krvni tlak, krvne ugruške, srčani udar, dijabetes i rak.
  7. U Švedskoj, koja je kao država koja najviše promiče LGBTQ – L( esbijski) G(homoseksualni) B(biseksualni) T(transgender) Q( čudno i upitno) je broj samoubojstava približno dvadeset puta veći među odraslima koji koriste unakrsne, cross-sex, hormone i podvrgavaju se odgovarajućim kiruškim zahvatima promjene spola. Koja će razumna osoba koja ima osjećaj samilosti osuditi malu djecu na takvu sudbinu znajući da će nakon puberteta 88% djevojčica  i 98% dječaka  prihvatiti stvarnost i postići stanje mentalnog i tjelesnog zdravlja?
  8. Poticanje i uvjetovanje djece da vjeruju životu podržanom kemijom i kiruškim zahvatima za postizanje lažnog spola je ZLOSTAVLJANJE DJECE.