GENERALNA PROBA: AUSTRALIJA UVODI PROVJERU DOBI ZA DRUŠTVENE MREŽE

 

Australija od 10. prosinca 2025. uvodi obveznu provjeru dobi za Instagram, Facebook, YouTube i ostale platforme. Službeno objašnjenje: zaštita djece.
Stvarni efekt: uvođenje infrastrukture za digitalni identitet i kontrolu pristupa internetu.

Ovo je prvi put da se globalne platforme moraju uskladiti s državnim zahtjevom za identifikaciju korisnika, i to ne samo prilikom otvaranja računa — nego i za nastavak korištenja.

Drugim riječima:
internet više nije slobodan prostor — postaje prostor koji se “otključava” identitetom.


Zašto je Australija odabrana kao poligon?

Australija se već više puta koristila kao “pilot država” za nove modele nadzora:

  • COVID mjere među najstrožima na svijetu
  • digitalno praćenje tijekom karantena
  • centralizirani registar državljana
  • izrazito poslušne Big Tech korporacije

Kada želiš testirati novu globalnu politiku, biraš zemlju gdje otpor građana nije jak, a političari su skloni strogoj regulaciji.


Zašto je provjera dobi opasno pametno formulirana?

Zato što stvara presedan.

Ako jednom platforme uvedu:

  • obvezno dokazivanje identiteta
  • provjeru starosti
  • obradu dokumenata, biometrije, ili trećih servisa za verifikaciju

…onda ih se kasnije lako prisili da te iste mehanizme primijene i za druge svrhe:

  • pristup internetu
  • komentiranje na portalima
  • kupovinu online
  • digitalne novčanike
  • glasanje online
  • državne e-usluge
  • bankarske transakcije

Kad se infrastruktura jednom izgradi, lako se preusmjeri.


Kako se ovo povezuje s Digitalnim ID-om i CBDC-om?

Ovo je logičan slijed:

  1. Provjera dobi / identiteta za društvene mreže
    → Navikavanje građana da “moraju dokazati tko su” da bi koristili internet.
  2. Digitalni ID kao “najjednostavnije rješenje”
    → Vlast tvrdi da je to sigurnije, brže, praktičnije.
  3. Povezivanje digitalnog ID-a s javnim uslugama i bankama
  4. CBDC + ID = potpuna kontrola pristupa ekonomiji

Dakle: provjera dobi je prvi sloj tehnokratskog sustava.


Zašto je ovo važno za Hrvatsku i Europu?

Zato što EU već ima spremne:

  • Digital Wallet (EUDI)
  • Digitalni identitet
  • obveznu verifikaciju pristupa platformama za mlade
  • DSA / DMA, zakone koji daju državama moć regulacije platformi
  • pripremu infrastrukture za digitalnu valutu (CBDC)

Ako Australija uspije provesti ovaj model bez masovnog otpora, EU ga može puno lakše kopirati.

A Hrvatska — kao poslušna članica — uvodi sve brže i bez javne rasprave.


Što je najvažnija poruka građanima?

Društvene mreže ne postoje bez nas.
Ako mi ne pristanemo — one gube sve: korisnike, sadržaj, prihode, tržišnu vrijednost.

Korporacije ovise o našoj pozornosti i pristanku.
Ne o državnim uredbama.
Ne o zakonima.
Ne o političarima.
O nama.

Ako građani odbiju verifikaciju dobi — cijeli model se ruši.

Big Tech tada mora birati:

  • ili odbiti Vladu (rizik kazni)
  • ili izgubiti korisnike (rizik propasti)

To je moć koju ljudi zaboravljaju da imaju.


Najtočnija rečenica koja opisuje situaciju

“Korporacije nemaju moć nad narodom — osim one koju im narod sam da.”

Australija je samo prva pločica domina.

Hoće li pasti dalje — ovisi o tome koliko će se ljudi pokoriti, a koliko će reći jednostavno, mirno i svjesno:

NE.


Kako će australska provjera dobi na društvenim mrežama prijeći u EU: obrazac koji se ponavlja

Ono što Australija uvodi od 10. ovog mjeseca — obaveznu verifikaciju dobi za pristup Facebooku, Instagramu i drugim platformama — nije izolirana odluka. To je još jedan primjer globalnog obrasca koji se uvijek odvija na isti način:

  1. Jedna zemlja uvede mjeru.
  2. Druga je preuzme kao “dobre prakse”.
  3. EU je kodificira u pravilnik.
  4. Na kraju postane standard za cijeli Zapad.

Iako se javnosti prodaje priča da se radi o zaštiti djece, šira slika otkriva nešto puno veće: postupno uvođenje obavezne digitalne identifikacije za sve korisnike interneta.


EU je već pripremila teren

Europska unija ima tri ključna dokumenta koji omogućuju gotovo identičnu mjeru kao u Australiji:

● Digital Services Act (DSA)

Platforme su obvezne “učinkovito procijeniti dob korisnika” kako bi osigurale sigurnost maloljetnika.
Ono što još nedostaje jest: tehnički mehanizam za dokazivanje dobi.

Australija ga upravo uvodi — i time EU-u daje izgovor:
“Ako je kod njih uspjelo, možemo i mi.”

● eIDAS 2.0 i europski digitalni novčanik (EUDI Wallet)

Ovo je ključ.
DSA traži procjenu dobi.
EUDI Wallet nudi “službeni digitalni dokaz dobi”.

Dva zakona se savršeno uklapaju — samo je trebalo čekati da neka druga zemlja prije EU napravi prvi korak.

● EU-ov “predlog za zaštitu djece online”

U službenim dokumentima već padaju riječi poput:

  • “age verification”
  • “obvezna potvrda identiteta za pristup platformama”
  • “osobni identifikacijski atributi”

Drugim riječima — zakon je napisan, samo treba povod.

Australija im upravo daje povod.


Kako će se preliti na EU – korak po korak

Korak 1: EU Komisija izdaje preporuku

Obično počinje s formulacijom:
“Preporučujemo državama članicama razmatranje modela provjere dobi primijenjenom u Australiji.”

To još nije zakon, ali jest signal.

Korak 2: Velike platforme globalno uvode isti sustav

Facebook, Instagram, TikTok i YouTube uvijek rade istu stvar — uvedu jedinstvenu tehničku mjeru za cijeli svijet.

Ako Australija to zahtijeva, platforme će jednostavno implementirati alat globalno i aktivirati ga po regiji.

Korak 3: EU DSA nadzorni odbori kažu: “Ovo je dobra praksa.”

Time se otvara put da se to uvede kao obaveza, a ne preporuka.

Korak 4: Nacionalne vlade u EU uvode verifikaciju dobi kao zakon

Prvo kroz zaštitu djece.
Kasnije kroz:

  • borbu protiv dezinformacija
  • borbu protiv online govora mržnje
  • borbu protiv “lažnih profila”
  • transparentnost kampanja
  • sprječavanje manipulacija iz inozemstva

Sustav se širi na sve uzraste.

Korak 5: Bez digitalnog identiteta – nema interneta

Provjera dobi postaje samo početni korak.

Nakon nje ide:

  • verifikacija identiteta,
  • potvrda rezidentnosti,
  • digitalni potpis,
  • ID u aplikaciji,
  • EUDI Wallet kao jedinstvena ulaznica.

U konačnici:
internet postaje “kontrolirani prostor” u kojem se možeš kretati samo ako si službeno identificiran.


Zašto baš sada?

Pogledaj širu sliku:

  • EU uvodi potpuni digitalni identitet (eIDAS 2.0) 2026.–2027.
  • CBDC pilot ide paralelno.
  • Uvodi se obavezna autentifikacija za sve usluge (banke, zdravstveni sustav, javne usluge).
  • U isto vrijeme, društvene mreže se označavaju kao glavno “žarište dezinformacija”.

Age verification je “meki uvod”, jer nitko ne želi izgledati kao da “gazi prava odraslih”.

Ali realno:
ako dokažeš dob – dokazuješ identitet.

Nema načina da se dokažeš da imaš 18 godina, a da usput ne potvrdiš tko si.


Tko ima koristi od toga?

  1. Tehnokratske strukture moći
    Lakše je kontrolirati sadržaj kad znaš tko govori.
  2. Platforme
    Smanjuju “pravno opterećenje” jer se mogu braniti:
    “Svi su verificirani. Mi smo uradili svoj dio.”
  3. Vlade
    Transparentniji uvid u javno mnijenje, lakše praćenje, manje anonimnosti.
  4. EU regulatorne agencije
    Dobivaju ovlasti koje prije nisu imale.

A tko gubi?

  • anonimni građani
  • novinari
  • zviždači
  • aktivisti
  • obični ljudi koji žele privatnost

Je li to put prema cenzuri ili prema većoj sigurnosti?

Realno – prema oboje.

Sigurnost se zaista može poboljšati.
Ali cijena te sigurnosti je potpuni nestanak anonimnosti.

A kad nestane anonimnost na internetu, nestaje i:

  • istinski slobodan govor
  • politička kritika
  • mogućnost organiziranja
  • zaštita od zloupotreba moći
  • privatnost kao temeljno pravo

To je ključna točka:
provjera dobi zvuči bezazleno, ali tehnički dovodi do verificiranog interneta.


Zaključak

Australski model je probni balon.
EU ga neće samo kopirati — integrirat će ga u već postojeći digitalni okvir:

  • digitalni identitet
  • digitalni novčanik
  • centralizirane valute
  • kontrola pristupa internetu
  • regulacija informacija

Ovo je jedno poglavlje u širem procesu: internet kao prostor potpune identifikacije.

Pitanje je, da li ćete pristati, jer se ovisi o vama!


OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.