Prije nego što krenemo putem u kojem sustav mora utvrđivati imaš li 12, 14, 17, 18 ili 50 godina, trebali bismo se zapitati, zašto sustav mijenja pristup, a ne način na koji platforme, društvene mreže funkcioniraju, a čime stvaraju ovisnost, gubitak koncentracije itd., jer koliko znamo problem nije samo tko je na mreži, već kako mreža utječe na korisnika, imao on 5, 10 ili 50 godina.
Jer problem nije samo u djeci. Platforme od kojih danas vlasti kao pokušavaju “zaštititi” djecu, istodobno su dizajnirane tako da i odrasli beskonačno skrolaju, stalno provjeravaju obavijesti, traže novu nagradu, gube koncentraciju i sve teže ostaju duže vrijeme uz jednu misao.
Beskonačno skrolanje. Automatsko pokretanje videa. Push obavijesti. Streakovi. Algoritmi koji uče što nas najviše zadržava. Sadržaj koji se neprestano prilagođava našim slabostima i interesima nisu slučajni elementi dizajna, već ciljani, zašto se onda njima ne pozabave vlasti?
Europska komisija je upravo zbog takvih elemenata 2026. pokrenula postupke protiv TikToka te preliminarno utvrdila probleme s dizajnom Instagrama i Facebooka, navodeći između ostalog, upravo beskonačno skrolanje, autoplay, push obavijesti i personalizirane preporuke.
Zašto onda razgovaramo o provjeri dobi umjesto o namjerno dizajnu društvenih mreža?
Jer smjer bi trebao biti ukidanje i zabrana elemenata platformi, a koji stvaraju ovisnost i gubitak koncentracije kod svih uzrasta, ne samo kod djece. Cilj bi trebao biti zaštititi sve, ne do određene dobi već za života.
AKO SU DRUŠTVENE MREŽE PROBLEM, ZAŠTO NE PROMIJENE NJIHOV DIZAJN?
Kako?
Tako da Feed ima kraj.
Tako da se video ne pokreće sam.
Tako da se ukinu obavijesti koje vuku čovjeka natrag na mrežu. Izmjenom algoritama koji nagrađuju bijes i beskonačno zadržavanje.
Omogućavanjem kronološkog feeda i više stvarnog sadržaja, a manje mamaca za pažnju.
Što nije samo dobro za djecu, već i za odrasle. Jer ako je nešto štetno za dječju pažnju, nije zdravo ni za odraslu, što možemo jasno vidjeti u vlastitoj okolini.
Zato bi pravi put trebao biti mijenjanje platforme, a ne provjera dobi. Jer ako platforme izbace manipulativni dizajn, da li problem još postoji? Ako platforme ne uzrokuju gubitak pažnje i koncentracije, ne stvaraju ovisnost, da li su problem?
Put koji vidimo odabiru vlasti je put uvjetovanja korisnika, koji na kraju i dalje dobiva štetan manipulativni sadržaj, platformu koja i dalje izaziva ovisnost, samo uz provjeru dobi, kontrolu.
Zašto? Da bi ljudi zbog ovisnosti o mrežama pristali na digitalni ID u svrhu pristupa istima, a sutra u svrhu pristupa samom internetu koji, kao što vidimo, sve više postaje temelj samog sustava te pristupa sustavu.
Ne trebamo birati između sigurnosti djece i slobode, jer možemo tražiti oboje. Mozemo zaštititi i djecu i sve korisnike promjenom samih platformi, ali očito to nije u interesu.
PROBLEM JE U PLATFORMI, A RJEŠENJE TRAŽE U PROVJERI ČOVJEKA. ZAŠTO?
KAKO BI DRUŠTVENE MREŽE MOGLE SMANJITI OVISNOST / ILI IH VLASTI NA TO PRISILITI?
1. UKINUTI BESKONAČNO SKROLANJE
Feed treba imati kraj. Nakon određenog broja objava: „Dosegnuli ste kraj sadržaja.”
Čovjek tako dobiva prirodnu točku za prestanak.
2. ISKLJUČITI AUTOMATSKO POKRETANJE VIDEA
Video ne treba krenuti sam. Korisnik treba sam odlučiti želi li ga pogledati.
3. UKINUTI AUTOMATSKI PRIJELAZ NA SLJEDEĆI VIDEO
Jedan video → kraj → odluka korisnika.
Ne: video → video → video → video…
4. OGRANIČITI PUSH OBAVIJESTI
Ne treba nas svakih nekoliko minuta obavještavati da je netko nešto objavio, lajkao ili komentirao. Posebno ne noću.
5. UKINUTI „STREAKOVE” I SLIČNE MEHANIZME
Sustav ne bi trebao stvarati osjećaj:
„Ako danas ne uđeš, nešto ćeš izgubiti.”
6. ALGORITAM NE BI TREBAO BITI OPTIMIZIRAN ZA VRIJEME PROVEDENO NA MREŽI
Cilj ne bi trebao biti: „Kako da korisnik ostane još jedan sat?”
nego: „Kako da korisniku prikažemo relevantan sadržaj bez nepotrebnog zadržavanja?”
7. MANJE ALGORITAMSKOG POJAČAVANJA EMOCIJA
Ako sadržaj izaziva bijes, strah, sukob ili šok i upravo zato dobiva više pažnje, algoritam ne bi trebao automatski zaključiti da ga treba još više širiti.
8. OMOGUĆITI PRAVI KRONOLOŠKI FEED
Korisnik treba moći odabrati:
„Želim vidjeti objave redom kako su objavljene.”
Bez algoritma koji odlučuje što moraš gledati.
9. OMOGUĆITI POTPUNO ISKLJUČIVANJE PERSONALIZIRANIH PREPORUKA
Ne samo „prilagodi algoritam”, nego stvarna opcija:
„Nemoj koristiti moje ponašanje za preporučivanje sadržaja.”
10. SAKRITI BROJ LAJKOVA I PRATITELJA
Posebno za djecu i mlade. Manje stalnog uspoređivanja i traženja društvene potvrde.
11. UVESTI OBAVEZNE PAUZE — ALI BEZ MANIPULACIJE
Nakon određenog vremena platforma može upozoriti:
„Već ste proveli 60 minuta ovdje.”
Bez gumba tipa „Nastavi još malo” koji korisnika ponovno uvlači unutra.
12. NOĆNI MIR
Za maloljetnike, primjerice, automatski ugasiti push obavijesti tijekom noći. Za odrasle omogućiti jednostavan „mirni način”.
13. VIŠE SADRŽAJA KOJI POTIČE STVARANJE, MANJE BESKONAČNE KONZUMACIJE
Umjesto da dijete nakon videa automatski dobije još 20 videa, platforma može ponuditi mogućnost da nešto nauči, napravi, napiše, istraži ili razgovara.
I možda najvažnije:
Platforma bi trebala biti uspješna onda kada je korisnik dobio ono zbog čega je došao — a ne onda kada ga je uspjela zadržati što dulje.
To bi promijenilo samu filozofiju društvenih mreža. I to vrijedi i za dijete od 13 godina i za odraslog od 50 godina.
Jer ako je problem u dizajnu koji čovjeka neprestano vuče natrag, onda je logično prvo promijeniti dizajn platforme, a tek onda razgovarati o tome kako dokazivati tko joj smije pristupiti.
Da li se slažete?
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
