Medijska kampanja je očito počela – još jedan dokaz da mediji i političari rade ruku pod ruku
Umjesto da se javnost bavi ključnim pitanjima, sve više se pažnja putem medija usmjerava na poruke poput: “nema razloga za strah”, “digitalna valuta neće zamijeniti gotovinu”, “digitalna valuta ne značiti kontrolu”, “to je samo modernizacija”, “digitalna valuta je pitanje praktičnosti, smanjit će troškove” itd.
No, povjerenje se ne gradi medijskim uvjeravanjem nego jasnim pravnim jamstvima.
Umjesto medijskih spinova i umirivanja javnosti, trebalo bi otvoreno odgovoriti na nekoliko temeljnih pitanja. Poput, hoće li gotovina ostati trajno u opticaju ili će s vremenom postati samo formalna mogućnost?
Hoće li pravo na plaćanje gotovinom biti zaštićeno na najvišoj pravnoj razini, primjerice Ustavom – kako nijedna buduća vlast ne bi mogla postupno ukinuti njezinu stvarnu uporabu?
Hoće li trgovine, banke, javne ustanove i ostali pružatelji usluga imati zakonsku obvezu prihvaćati gotovinu? Jer ako je mogu odbiti, tada pravo na gotovinu postoji samo na papiru, ne u stvarnosti.
Upravo zato mnogi upozoravaju da se ne bi smjele ponoviti situacije u kojima građani, unatoč tome što imaju novac, ne mogu njime platiti određenu uslugu ili događaj.
Hoće li vlasti onemogućiti svaki oblik, mogućnost penaliziranja korištenja gotovine?
Hoće li digitalna valuta biti programabilna? Ako tehnologija omogućava postavljanje uvjeta korištenja novca – primjerice ograničenja gdje, kada ili za što se može potrošiti, postoje li zakonske zaštite koje bi takvu mogućnost izričito zabranile?
Umjesto pretpostavki, važno je razgovarati o tome koje će pravne granice vrijediti, i da li se uopće o njima razmišlja.
Hoće li se na najvišoj razini zaštititi privatnost građana? Hoće li svakodnevna kupnja ostati stvar privatnosti, anonimna ili će svaka transakcija ostavljati digitalni trag dostupan institucijama? Gdje će biti povučena granica između borbe protiv kriminala i prava građana na financijsku privatnost?
To nisu pitanja za teoretičare zavjera, to su pitanja o ustavnim pravima, privatnosti i odnosu građanina i države.
Ako je digitalna valuta doista korisna i u interesu građana, tada vlastima kako na razini EU tako i na razini svake članice ne bi trebalo biti teško ugraditi čvrsta i jasna ustavna i zakonska jamstva:
da gotovina ostaje trajno dostupna,
da je trgovci moraju prihvaćati,
da se digitalni novac ne može koristiti za proizvoljno ograničavanje zakonitih transakcija,
te da se privatnost građana štiti u najvećoj mogućoj mjeri u skladu s pravnim okvirom. Povjerenje se ne traži riječima i propagandom. Povjerenje se gradi zakonima koji vrijede jednako za svaku sadašnju i buduću vlast.
Jer ako su takva jamstva moguća, a jesu, zašto se o njima ne govori jednako glasno kao o prednostima digitalne valute? Zašto o njima ne govore mediji? To je pitanje koje zaslužuje ozbiljnu javnu raspravu, i zato vas molim da podijelite ovaj post kako bi došao do što većeg broja ljudi.
“Sloboda i povjerenje ne počivaju na obećanjima da se ovlasti neće zloupotrijebiti. Sloboda počiva na zakonima koji onemogućuju njihovu zlouporabu.”
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
