Porfirija – uzrok kroničnih bolesti

Dvadeset posto čovječanstva moglo bi imati genetski nedostatak koji se aktivira po izlaganju mnogim vrstama toksina, često dovodeći do kroničnih degenerativnih bolesti ili alergijama sličnih bolesti, uključujući Alzheimerovu bolest, kronični umor, fibromijalgiju, hipoglikemiju i višestruku kemijsku osjetljivost

Izvor: http://www.svjetlost-online.com

Piše: Steven Roschlitz, PhD

Bi li temeljni uzrok vaše kronične ili okolišem potaknute bolesti mogao biti «rijetka» bolest za koju bi zapravo 20 posto čovječanstva moglo imati predispoziciju? Mnogi ljudi imaju neku kroničnu bolest, ili bolest okoliša, za koju se čini da nitko nema rješenja. Modernog čovjeka muče kronični umor ili bolesti kopnjenja (sindrom kroničnog umora [SKU], mijalgični encefalomijelitis [ME], fibromijalgija), alergijski poremećaji (na hranu, kemikalije, elektromagnetska polja [EMP]), bolovi i upalne bolesti, «mentalne» bolesti te degenerativne bolesti kod starijih osoba. Oni koji boluju od tih poremećaja uglavnom najprije odlaze ortodoksnim liječnicima, a potom alternativnim liječnicima. Često ne pronađu nikakav lijek ili olakšanje.
Bi li odgovor mogao biti u slabo poznatom metaboličkom poremećaju za koji se pogrešno govori da je vrlo rijedak? Bi li ta slabo poznata metabolička bolest mogla biti skriveni uzrok barem nekih slučajeva SKU-a, ME-a, fibromijalgije, Alzheimerove bolesti, hipoglikemije, astme, čireva, autizma, predmenstrualnog sindroma (PMS), bolesti nadbubrežnih žlijezda ili štitnjače, anksioznog i paničnog poremećaja, depresije, shizofrenije, epilepsije i eksplozije netolerancije na kemikalije iz okoliša i hranu? Kao što ćemo vidjeti, jedan od tragova je pitanje jeste li u prošlosti imali lošu toleranciju na kofein, alkohol, lijekove, stres, određene namirnice (uključujući agrume, rajčicu, začine), mononatrijev glutamat (MNG), Sunčevu svjetlost, toplinu, pa čak i vitaminske i mineralne dodatke prehrani?
Taj skriveni metabolički poremećaj zove se porfirija. Naziv porfirija izveden je iz grčke riječi za ljubičasto. Zapravo se radi o skupini od osam metaboličkih poremećaja kod kojih tijelo pravilno ne stvara bjelančevinu zvanu hem. Umjesto toga, rezultat je višak tvari zvanih porfirini, od kojih su neke ljubičaste. One djeluju kao unutarnji toksini. Nakupljaju se ili ulaze u stanice i organe štetno djelujući na njih. Jedna hemska bjelančevina već vam je poznata: hemoglobin, koji prenosi kisik kao dio naših crvenih krvnih zrnaca. Hem je gotovo identičan klorofilu, s tom razlikom što ima željezo u središtu svojih četiriju dijelova porfirinskog prstena, dok klorofil u njegovom središtu ima magnezij (slika 1). Zato je hemoglobin crven, dok je klorofil zelen.
Porfirija je bila poznata još Hipokratu u staroj Grčkoj kao bolest krvi i jetre. Godine 1871. objavljena je uzročna uloga ljubičastih pigmenata – porfirina – u porfiriji. Klinički sindrom detaljno je opisan 1889. što je datum koji se poklapa s gotovo epidemijskom raširenošću porfirije u Europi, izazvanom lijekom sulphonalom. Neki stručnjaci tvrde da je između 1888. i 1890. u Europi čak 14 posto ljudi koji su uzimali spomenuti lijek sa sumporom za nesanicu imalo porfirijske reakcije na njega, što je dokaz, još prije više od stotinu godina, da porfirija nije rijetka bolest. Štoviše, znatan postotak ljudi mogao bi imati genetski nedostatak, ili predispoziciju, za dobivanje porfirije nakon izlaganja otrovima.
U tijelu postoji barem devet različitih hemskih bjelančevina. Pored hemoglobina ključnu skupinu hemskih bjelančevina predstavljaju citokrom P450 enzimi. Kod (skrivenih) bolesnika od porfirije tih enzima ili nema dovoljno ili ne funkcioniraju. Ti ključni enzimi većinom se nalaze u jetri, ali također se javljaju u gastrointestinalnom traktu, bubrezima, mozgu, nadbubrežnim žlijezdama, spolnim organima, krvnim žilama i koži. Citokrom P450 enzimi metaboliziraju mnoge spojeve i rade na detoksikaciji brojnih stranih spojeva koji ulaze u tijelo. Ti spojevi uključuju kofein, alkohol, toksične kemikalije iz okoliša, lijekove i sastojke hrane. Ali citokrom P450 enzimi također metaboliziraju naše vlastite hormone i mogu biti uzrok nekih bolesti nadbubrežnih žlijezda ili štitnjače. Također metaboliziraju neke vitamine.
Zanimljivo, citokrom P450 enzimi dobili su naziv na temelju zapažanja da te proteinske molekule reagiraju na svjetlost valne duljine 450 nanometara koja se nalazi u indigoplavom dijelu vidljivog spektra. Takva svjetlost može proći kroz većinu staklenih prozora te može potaknuti ili aktivirati citokrom P450 enzime i izazvati bolest kod ljudi sa skrivenom porfirijom, zbog čega neki moraju potpuno blokirati prolaz svjetlosti u vlastiti dom. Obratite pažnju na to da u filmu Taksist (1976.) lik kojega glumi Robert De Niro mora potpuno blokirati prodor svjetla na svim prozorima tijekom dana i izlazi i radi isključivo noću, postajući kroz to vrijeme sve više mentalno neuravnotežen.
Jedan drugi hemski enzim metabolizira triptofan, zbog čega neki skriveni porfiričari – i astmatičari – ne podnose triptofanom bogate namirnice (puretinu, piletinu, bučine sjemenke) ili dodatke prehrani. Živčanim stanicama za pravilan rad također je potreban hem. Zato bi porfirija mogla biti odgovorna za neke slučajeve Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, za koje se zna da su povezane s toksinima iz okoliša. U SAD-u oko 50 posto  ljudi koji dožive srednje osamdesete boluje od nekog oblika Alzheimerove bolesti.
Poznato je da i kod višestruke kemijske osjetljivosti (VKO) i kod porfirije i najmanje količine kemikalija mogu biti okidač za tešku bolest. Kod klasične porfirije najgora je mogućnost toliko teška neurološka dezorganizacija da može doći do respiratornog kolapsa. Srećom, to se rijetko događa i najčešće je posljedica reakcija na lijek. Tako bi, opet, moglo biti nužno prekinuti nepotrebno uzimanje lijekova. Mnoge kožne ili bihevioralne reakcije na lijekove zapravo bi mogle biti porfirijske reakcije. Ekstremne, nasilne reakcije (ubojstvo, samoubojstvo) na neke antidepresive mogle bi biti porfirijske reakcije, budući da je za tu klasu lijekova poznato da snažno potiče porfiriju.
Osam različitih porfirijskih sindroma javlja se zato što postoji osam metaboličkih koraka u pretvaranju porfirinskih spojeva u hem u tijelu. Pola od osam porfirijskih poremećaja uzrokuje tegobe koje uključuju neurološke (ili «mentalne»), gastrointestinalne ili mišićne simptome. Druga polovica porfirija uzrokuje kožne bolesti. Ljudi koji pate od kožnih problema koji su reakcija na lijekove ili izlaganje suncu mogli bi imati jednu od kožnih porfirija.

Slavne osobe s porfirijom – koje to nisu znale…
Medicinski detektivi vjeruju da su neke vrlo slavne osobe bolovale od porfirije. Možda ste vidjeli film Ludilo kralja Georgea (1994.) u kojem je britanski kralj George III prikazan kako boluje od neuroloških i bihevioralnih smetnji. Na kraju filma napomenuto je kako se danas vjeruje da je imao porfiriju. Georgeovom šukun-šukununuku, princu Williamu od Gloucestera, 1968. dijagnosticirana je porfiria variegata u dobi od dvadeset i sedam godina. I spomenuti princ William i George III. bili su potomci Mary, kraljice Škotske, za koju se danas također vjeruje da je imala porfiriju. To bi mogao biti razlog za tvrdnje o takozvanoj kraljevskoj plavoj krvi, jer krv, urin ili stolica mogu imati drukčiju boju kada bolesnik ima težak napad, posebno ako se njihov uzorak neko vrijeme ostavi na suncu (to obično nije slučaj).
Ja sam iznio tezu da je Adolf Hitler možda bolovao od porfirije. Kad se pušilo u njegovoj blizini bilo mu je zlo, što je pušača moglo koštati života. Također je trpio bolove u trbuhu – što je navodno tipično za porfiriju. Zanimljivo, poznato je da su mu njegovi liječnici davali injekcije glukoze, što je nekada bio jedini službeni tretman za porfiriju. Ne trebam ni komentirati njegovu mentalnu poremećenost.
Možda najtipičniji primjer osobe s porfirijom bio je Vincent van Gogh. Danas mnogi vjeruju da su njegove tegobe nastajale po sljedećem scenariju. Van Gogh bi slikao i onda bi se ozbiljno razbolio. Žalio se na probleme sa želucem i probavom, tjeskobu, halucinacije, smušenost, agresivnost i nesanicu. Članovi njegove obitelji bolovali su od epilepsije, depresije, otkazivanja rada bubrega i suicidalnosti. Kad bi se van Gogh osjećao bolesno nakon slikanja svoje je probleme pokušavao ublažiti tako što bi se omamio alkoholnim pićem apsintom (koje sadrži pelin). Međutim, danas je poznato da i alkohol i sam pelin uzrokuju ili pogoršavaju napad porfirije. I doista, popivši alkohol/pelin, van Gogh je često bio mentalno poremećen. Jednom je prilikom odrezao dio svog uha i poklonio ga prostitutki. Kasnije se ubio, kao što je učinio i jedan od njegove braće. Ali prije nego što je počinio samoubojstvo više puta mu je pružena pomoć tako što je odveden u sanatorij. Tamo mu nisu dopuštali da slika ili pije svoj apsint. Oporavio bi se, pustili bi ga, ali bi se vratio slikanju. Tada bi van Gogh udisao te kemikalije iz boja, pio svoje piće s alkoholom i pelinom i ponovno postao poremećen. (Višestruka kemijska osjetljivost kao dijagnoza u to je vrijeme bila nepoznata.)
Među slavne ljude koji su možda bolovali od porfirije – kao rezultat namjernog ili slučajnog trovanja teškim metalima – spadaju Mozart i Beethoven. Analiza minerala na uzorku kose dokazala je da su kralj George III i Beethoven bili otrovani – George arsenom, a Beethoven olovom. Kronična porfirija često može biti rezultat trovanja teškim metalima. Beethovenov liječnik tretirao je i Napoleona Bonapartea za kojeg je poznato da je bio otrovan arsenom.

Bolesti okoliša i netolerancije na hranu
Važno je zapamtiti da teški metali ili drugi otrovi mogu uzrokovati teške bolesti bez izazivanja porfirije. Ali skriveni porfiričar često se nikada ne oporavi nakon nekih izlaganja – uključujući izlaganja teškim metalima, pesticidima, plijesnima i drugim toksinima. On može postati kronično bolestan i/ili «alergičan». Živa – poput one koja se nalazi u zubnim plombama, cjepivima, ribi, zraku i drugim izvorima – ima vjerojatno najjaču sposobnost izazivanja kronične porfirije. Dok je otrovnost žive dobro poznata alternativnim liječnicima, činjenica da kod takvih pacijenata često izaziva porfiriju nažalost nije.
Slučaj van Gogha također je oličenje onoga što ja zovem «dvije strane iste medalje». S jedne su strane bolesti okoliša; s druge je strane porfirija, a možda i kasnije bolesti koje se jave nakon što čovjekov sustav oslabi zbog porfirije. Bolesti okoliša uključuju VKO, osjetljivost na elektromagnetska polja (OEMP) i gotovo univerzalno reagiranje na hranu. Porfirija bi također mogla biti kriva za sindrom Zaljevskog rata i bolesti koje su posljedica umetaka za grudi. Prvi koji je predložio vezu između VKO-a i porfirije bio je američki stomatolog David C. Downey, čiji je izvještaj objavljen 1992. On je otkrio da su neki od njegovih pacijenata postajali kronično bolesni i «alergični» nakon što bi im implantirao zubne proteze s metalom i činilo se da ne uspijevaju ozdraviti.
Sredinom 1990-ih nekoliko je liječnika provelo studije koje su pokazale da od 70 posto do 90 posto osoba koje boluju od VKO-a ima poremećaje metabolizma porfirina. Godine 1996. dr. Downey je postavio hipotezu da bi čak do 20 posto čovječanstva moglo imati genetsku predispoziciju za razvoj nekog oblika kronične porfirije nakon izlaganja otrovima, od čega bolesnik zatim dobije neke trajne, kronične bolesti i/ili bolesti okoliša.
U novije vrijeme drugi liječnici napisali su članke za časopise o vezi skrivene porfirije s fibromijalgijom i Alzheimerovom bolesti. Treći su liječnici otkrili da kronične infekcije kod nekih ljudi uzrokuju ili pogoršanje genetske porfirije ili obolijevanje od stečene. Bi li mnogi ljudi koji postanu teško bolesni i/ili alergični nakon infekcije kandidom, virusima, lajmskom bolesti ili protozoama također mogli imati porfiriju? Iako je porfirija genetski poremećaj, može ju uvelike pogoršati izlaganje toksinima i/ili uzročnicima infekcije. To bi, barem dijelom, moglo biti zato što dodatni toksini preopterete detoksikacijski kapacitet citokrom P450 enzima.
Različiti ljudi imaju različite netolerancije na hranu. Neki ljudi moraju strogo izbjegavati namirnice koje sadrže bilo što od sljedećeg: mononatrijev glutamat, spojeve sumpora (luk, češnjak, brokulu, kupus i drugo povrće), salicilate (mnoge vrste voća), oksalate, sijalinsku kiselinu (meso ili mliječne proizvode), namirnice koje stvaraju histamin, začine, gluten, lecitine, biljke iz porodice pomoćnica (rajčicu, krumpir, paprike) ili masti/ulja. Jedan od razloga za reagiranje na različite tvari iz hrane leži u tome što postoje različiti citokrom P450 enzimi koji detoksiciraju svaku od tih tvari. Tako možete vidjeti da neki dobro poznati problemi zapravo mogu biti dio porfirije. Uzmimo, na primjer, hiperaktivnost: preporuka Feingoldove prehrane za hiperaktivnu djecu je izbjegavanje voća koje sadrži salicilate, ali na salicilate djeluje poseban citokrom P450 enzim. Jedna klasa kemikalija proizvodi se ciljano radi uništavanja citokrom P450 enzima – pesticidi. Da, biljke također imaju citokrom P450 enzime koji im omogućuju da detoksiciraju ili metaboliziraju tvari.
Mnogi pesticidi, možda i većina, preopterećuju ili uništavaju citokrom P450 enzime u biljkama. A naši citokrom P450 enzimi gotovo su identični onima u biljkama, što vam govori koliko je zastrašujuće dopuštati da ljudi jedu namirnice koje sadrže bilo koju količinu pesticida.

Što potiče porfiriju, simptomi i tretmani
Službeni simptomi klasičnog akutnog napada porfirije mogu uključivati bolove u trbuhu ili druge bolove, tjeskobu/paniku, mučninu, zatvor, ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, smušenost i poteškoće s disanjem. Nažalost, neki liječnici kao odlučujući faktor koriste učestalost pritužbi na bolove u trbuhu. To je vrlo pogrešno i strahovito opasno. Objasnit ću zašto.
Najčešći oblik neuroloških porfirija zove se akutna intermitentna porfirija (AIP). Jedan poznati medicinski stručnjak za taj češći oblik porfirije primijetio je da «kada osobu kojoj je ranije bila pogrešno dijagnosticirana histerija pronađu mrtvu od respiratornog kolapsa, potvrđuje se točna dijagnoza akutne intermitentne porfirije.» U prijevodu: mnoge osobe s prividnom «teškom anksioznošću» ili drugim «mentalnim» bolestima imaju postavljenu pogrešnu dijagnozu – možda, dijelom, zbog toga što mnoge od njih ne trpe bolove u trbuhu kada imaju napade porfirije. Prevelikom broju zdravstvenih radnika napad porfirije često izgleda poput napada anksioznosti.
Kaže se da je najbolji tretman za porfiriju prevencija. Preporučljiva je prehrana bogata ugljikohidratima – do 70 posto, s čestim obrocima. Treba jesti složene ugljikohidrate i imati pri ruci glukozu u tabletama ili prahu za slučaj napada, nešto što rade hipoglikemičari. Dobro bi bilo napraviti test tolerancije na glukozu od pet ili šest sati. Takozvana reaktivna hipoglikemija može biti skrivena porfirija, barem kod nekih ljudi. Ako vam razina šećera u krvi brzo padne, često do razine niže od one pri postu u razdoblju između dva i četiri sata, to je mogući znak porfirije, a ne (samo) reaktivne hipoglikemije.
Prevencija uključuje izbjegavanje faktora koji potiču bolest. Svaka osoba ima drukčije faktore. Oni mogu uključivati stres, kemikalije iz okoliša (dim, mirisi, boje, benzin, dizel, sredstva za čišćenje ili druge kemikalije), EMP, prehrambene faktore (kao što je spomenuto gore), infekcije, lijekove i anestetike.
Iskoristite sve ovdje spomenute znakove kako biste odlučili trebate li se testirati na porfiriju. Imate li slabu toleranciju na kofein, alkohol, određene namirnice (uključujući agrume, rajčicu, začine), mononatrijev glutamat, stres, lijekove, vitaminske ili mineralne dodatke, Sunčevu svjetlost, vrućinu, kemikalije iz okoliša ili EMP? Ima li u vašoj obitelji takozvanih mentalnih bolesti? Morate li jesti svaka dva do tri sata kako biste izbjegli napad «hipoglikemije»? Je li vam urin tamniji kad se osjećate bolesno? To su mogući znakovi. Netolerancija na prehranu protiv kandide ili na prehranu Atkinsovog tipa može upućivati na porfiriju kao osnovni uzrok, jer skriveni porfiričar mora jesti mnogo ugljikohidrata kako bi izbjegao ili ublažio napade. Ponekad to dovodi do ozbiljne pretilosti, jer skriveni porfiričar nauči liječiti svoje tegobe golemim količinama ugljikohidrata.
Stres je često jedan od najvećih poticaja za napade (skrivene) porfirije. Razlog bi mogao biti sljedeći. Stres vodi do povišenih razina adrenalnih hormona. Njih obrađuju citokrom P450 enzimi; drugim riječima, adrenalni hormoni pozitivno reguliraju enzime. Kod porfiričara se tada stvaraju suvišni porfirini i osoba se osjeća vrlo bolesno i vrlo tjeskobno. Može očajnički željeti napraviti bilo što kako bi izbjegla bilo kakav stres.
Ako se čini da stres također potiče i jaku glad to bi mogao biti još jedan znak skrivene porfirije ili čira. U stvari, postoji veza između čireva i stvaranja želučane kiseline. Nedavno je otkriveno da prestanak jedenja potiče želudac na stvaranje bjelančevine PGC-1 alfa. Ona potiče stvaranje hema, što dovodi do viška porfirina kod (skrivenog) porfiričara. Utvrđeno je da lijek za čir cimetidin zaustavlja akutni napad porfirije kod nekih porfiričara, koji ga toleriraju zahvaljujući neutralizaciji PGC-1 alfa bjelančevina.
Tako neke, ili mnoge, kronične bolesti i/ili bolesti okoliša mogu imati porfiriju na «drugoj strani medalje». I dalje će biti mnogo patnji sve dok obje strane medalje ne budu priznale postojanje one druge strane.
Neki ljudi s poremećajima nadbubrežnih žlijezda ili štitnjače koji se teško kontroliraju mogli bi imati skrivenu porfiriju, opet zbog toga što hormone tih žlijezda obrađuju citokrom P450 enzimi. Slično tome, žene koje kažu da su se trajno razboljele ili postale «alergične» nakon što su uzimale kontracepcijske pilule, ili inače boluju od teškog PMS-a, mogle bi imati skrivenu porfiriju.
Među holističke tretmane koji mogu pomoći kod porfirije spadaju: utvrđivanje i eliminiranje faktora koji potiču napade, uključujući skriveno izlaganje teškim metalima, kao i bujanje crijevnih mikroorganizama; sigurni dodaci prehrani; smanjenje stresa i uravnoteženje energije. Korisni dodaci prehrani mogu uključivati smirujuću aminokiselinu/neurotransmiter GABA, liposomalni glutation i magnezij. Ispravljanje drugih nedostataka, ako su prisutni, također može pomoći. Ponekad oboljela osoba  također ima piroluriju, hemoglobinski poremećaj koji bi mogao biti povezan s porfirijom, i kod kojeg bi moglo biti korisno uzimanje dodatnog cinka, vitamina B6, biotina i ulja noćurka. Kod ljudi s tim problemima moguće je da količine dodataka prehrani i učestalost njihovog uzimanja trebaju biti bitno drukčije od uobičajenih. Dodatke prehrani – poput namirnica – može biti potrebno izmjenjivati i uzimati u manjim količinama. U najgorem slučaju, može biti potrebno izbjegavati sve ili većinu dodataka prehrani.
Izmjenjivanje namirnica ovdje može biti ključno. Često postoji teška ovisnost o hrani. Kada se svakodnevno jedu iste namirnice, ili svakodnevno uzimaju isti dodaci prehrani, to uzrokuje aktivaciju ili pozitivnu regulaciju relevantnih citokrom P450 enzima,. što može dovesti do oslobađanja velikih količina porfirina. Sjetite se, van Gogh je vjerojatno bio ovisan o svom apsintu koji ga je tjerao u ludilo. Ali to se skrivenim porfiričarima može događati s bilo kojom namirnicom. Često su najbolesniji ljudi oni koji jedu samo tri do pet namirnica svaki dan. Viđao sam tešku ovisnost o govedini, pšenici, krumpirima, cikli, mrkvi, kavi, koli, šećeru, mliječnim proizvodima i drugim namirnicama. Prehrana s ciklusom izmjenjivanja od pet dana pomaže u prekidanju začaranog kruga ovisnosti i ublažava reakcije na namirnice.
Napade je također moguće ublažiti odlaskom u hladnu, tamnu, tihu sobu u kojoj nema elektromagnetskih polja. Potrebno je u velikoj mjeri smanjiti stimulaciju jer može postojati rasplamsavanje. Rasplamsavanje se javlja kada su dijelovi mozga pretjerano podraženi. To se često poklapa s pretjeranom podražljivošću osjetila: vida, sluha, njuha, dodira, okusa. Kada dođe do rasplamsavanja potrebno je drastično smanjiti osjetilne podražaje. Terapija kisikom također može biti od koristi. Ako se javlja rumenilo, pomaže na lice ili glavu stavljati obloge s ohlađenim gelom. Naučiti kontrolirati disanje kako bi se zaustavila skrivena hiperventilacija može biti od velike pomoći. Otkrio sam da neki porfiričari imaju vrlo niske razine ugljičnog dioksida u krvi. Zato, radite ili Buteykove metode plitkog disanja i zadržavanja daha ako je moguće, ili kao alternativu spore, duge izdisaje. Ali moguće je da sam otkrio dublju razinu u vezi s Buteykovim disanjem i hipokapnijom (niskim razinama ugljičnog diokisda). Nedostatak enzima ovisnog o glutationu (2,3-difosfoglicerata) zapravo može uzrokovati hipokapniju. Metaboliti porfirina iscrpljuju glutation u tijelu. Zato porfirija ili druge metaboličke bolesti, ako su prisutne, mogu uzrokovati potrebu za Buteykovim disanjem – što bi trebali znati i astmatičari. Među druge metode koje pritom mogu biti od koristi su manipulacija trigger-točkama, kineziološko uravnoteženje i uravnoteženje vagusnog živca.
Dok se ne ostvari liječenje genskom terapijom izbjegavanje faktora koji potiču napad – određenih namirnica, kemikalija iz okoliša, EMP-a, stresa, nepotrebnih lijekova, teških metala, pesticida, plijesni i infekcija – od presudne je važnosti.
U borbi protiv sklonosti porfiriji pomažu ekološka prehrana, konzumiranje manjih količina mesa i masti i primjena autorovih jedinstvenih novih kinezioloških testova i tehnika uravnoteženja energije (povezanih s neravnotežom koju porfirija u tijelu stvara). Moje metode također se mogu koristiti za otkrivanje namirnica ili dodataka prehrani na koje bi osoba mogla imati porfirijsku reakciju.

Testiranje na porfiriju
Dokumentirano je da su laboratorijski testovi na porfiriju ponekad ili netočni ili nisu u korelaciji s intenzitetom simptoma, posebno kod AIP-a, koji bi mogao biti povezan s kroničnim bolestima ili bolestima okoliša. Kao što njegov naziv govori, taj potencijalno težak oblik porfirije može se pokazati na testiranju samo kada bolesnik ima jak napad, kao u slučaju reakcije na lijekove. Čak i tada, članci otkrivaju da su testovi ponekad i dalje bili normalni. Teškoće se javljaju zato što (1) porfirinski spojevi reagiraju sa svjetlošću; (2) «normalne» vrijednosti mogu uključivati mnoge porfiričare; (3) potpuno testiranje krvi, urina i stolice rijetko se obavlja; i (4) potpuno testiranje enzima i porfirinskih spojeva također se rijetko obavlja. Sada su dostupni novi genetski testovi.
Slično tome, testiranje citokrom P450 enzima na defekte ili nedostatak sada je također dostupno; ali u SAD-u je neka od tih testiranja nedavno obustavila Uprava za hranu i lijekove: čini se da ne želi da ljudi znaju. Želite li obaviti testiranje krvi ili urina na porfirine, pronađite laboratorij koji ne daje tumačenja od Velikog brata, tvrdeći da su razine iznad normalnih u redu, osim ako nisu nekoliko puta više od gornje granice normalnog. Kad bi vaša razina šećera u krvi prilikom posta bila «samo» 50 posto viša od gornje granice normalnog, mislite li da bi vaš liječnik rekao: «Ma, zaboravite to»? Posjetite laboratorij koji će dopustiti vašem liječniku da interpretira rezultate i, štoviše, pronađite liječnika koji će si odvojiti vremena da nauči nešto o porfiriji, po mogućnosti iz nepristranih izvora.
Predložio sam jedan mogući odgovor na problem testiranja. To je pitanje propusnosti krvno-moždane barijere (KMB). Ako postoji propusnost KMB-a, čak i male količine porfirina mogu dospjeti u mozak i uzrokovati teške simptome. Međutim, ako je KMB trenutno nepropustan koliko je god to moguće, veće količine porfirina koji kruže tijelom možda neće stići u mozak.
Nedavna istraživanja pokazuju da mnogo toga može uzrokovati propusnost KMB-a: skrivene srčane mane, stres, vrućina, alergije, nedostaci hranjivih tvari, toksini i drugi faktori. Iznio sam hipotezu da ako je prisutna česta srčana mana otvoreni foramen ovale (PFO) – koji bi mogla imati čak svaka treća osoba – to može dovesti do propusnosti KMB-a i time do osjetljivosti ili netolerancije čak i na male količine suvišnih porfirina. PFO je atrijski septalni defekt. To je rupa ili tunel između dvije gornje komore srca koje se ne zatvore pravilno kod jedne trećine čovječanstva. PFO je povezan s izazivanjem migrena (posebno ako je prisutna aura) i moždanim udarima.

Genetika, izloženost toksinima i sile na vlasti
Zašto samo neki ljudi postanu kronično bolesni i/ili alergični nakon izlaganja živi, plijesnima, pesticidima i drugim toksinima, ili pak od kandide, bujanja drugih mikroorganizama ili infekcije? Čini se da pitanje porfirije to dobro objašnjava. Ako osoba ima skriveni genetski nedostatak svaki dodatni toksin u sustavu može ih gurnuti preko granice i time su oni u stanju pojačane porfirije u kojem su i bolesniji i osjetljiviji («alergični») na druge stvari. Dva liječnika demonstrirala su vezu između bujanja mikroorganizama i kronične porfirije kod njihovih pacijenata s artritisom. Za mnoge je utvrđeno da imaju kroničnu infekciju bakterijom Chlamydia pneumoniae, a kod mnogih je također bilo vidljivo da su zbog toga oboljeli od jednog oblika porfirije. Teški metali, plijesni, pesticidi ili kemikalije također mogu trajno oštetiti DNK, ostavljajući ljude u trajno povišenom stanju porfirije – i/ili bolesnima od VKO-a, OEMP-a, alergija na hranu i nekih «novih» kroničnih bolesti.
Kao što je mudar čitatelj mogao pretpostaviti, postoji posebna politička sfera u vezi s pitanjem koliko točno ljudi stvarno obolijeva od kroničnog oblika porfirije nakon izlaganja toksinima. Kad je stručnjak za porfiriju William Morton, dr. med., vidio da mnogi pacijenti boluju od VKO-a i porfirije i zatim pomogao stotinama njih da dobiju invalidske povlastice, ukinuta mu je dozvola za rad. (On je odlučio da se neće boriti protiv svog medicinskog povjerenstva za ocjenjivanje u Oregonu i prestao je primati pacijente.)
Protiv pitanja kronične porfirije s pratećom kroničnom bolesti i/ili bolesti okoliša nastalom zbog izlaganja toksinima energično i podmuklo bore se sile na vlasti (SNV). Sjetite se da je trebalo proći više od 70 godina da postane opće prihvaćeno da je azbest kancerogen. Kroz to vrijeme brojni znanstvenici i liječnici pod kontrolom industrije kleli su se da nije. Budući da mnogi različiti tipovi toksina mogu dovesti do kronične porfirije i kronične bolesti i/ili bolesti okoliša, razumljivo je da se svi SNV-i udružuju kako bi se borili na toj posljednjoj crti obrane. U stvari, SNV još uvijek ne žele čak ni priznati VKO kao legitimnu bolest. Neki još uvijek tvrde da se od vrlo malih razina ksenobiotika nitko ne može razboljeti, da je ta bolest samo psihološka, i da, što god ona bila, nije oblik porfirije. Sve to usprkos nedavnom znanstvenom otkriću da dijelovi na bilijun uzrokuju bolesti kod drugih sisavaca i da kronično izlaganje toksinima dokazano uzrokuje kroničnu porfiriju.
Kad su dr. Downey, dr. Morton i brojni drugi liječnici i bona fide znanstvenici objavili članke 1990-ih pokazavši da između 70 posto i 90 posto osoba s VKO-om ima neki oblik porfirije, SNV je uzvratio smislivši tvrdnje da znak bolesti nisu samo abnormalno visoke razine porfirina, nego da se moraju izmjeriti neke proizvoljno određene, mnogo više abnormalne razine porfirina prije nego što se nekome može dijagnosticirati porfirija ili dopustiti da ju koristi kao osnovu za invalidske povlastice. I to usprkos čimbenicima poput onih koje sam gore iznio – točnije, da ako postoji propusnost KMB-a viši postotak porfirina može dospjeti u mozak.
Zbog činjenice da ljudi vjerojatno imaju druga skrivena medicinska stanja stvorio sam terminologiju koja to uzima u obzir. Analogno dijabetesu tipa II, nazvao sam to stanje porfirija tipa II, s brojnim potklasifikacijama ovisno o drugim medicinskim stanjima koja se kod osobe utvrde. Ti drugi faktori mogu biti u interakciji i uzrokovati da bilo koja abnormalno visoka razina porfirina izaziva jače simptome nego što bi inače možda bilo slučaj. Ta druga stanja uključuju više od jednog tipa porfirije (među osam), piroluriju, bolest mastocita, propusnost KMB-a, bolesti pluća (astmu, kroničnu opstruktivnu bolest pluća, reaktivnu bolest dišnih putova) i bolesti srca (PFO, prolaps mitralne valvule i druga stanja).
Ako ste u prilici testirajte se na porfiriju i sva druga relevantna stanja navedena u ovom članku, ako to već niste napravili. Mnogi ljudi imaju skrivenu astmu, reakcije na hranu, apneju u spavanju, hijatalnu herniju/poremećaj vagusnog živca, defektne citokrom P450 enzime ili njihove nedovoljne razine i druge probleme za koje ima pomoći.
Ovo je doba u kojem kada se utvrdi i najmanje povećanje razine kolesterola SNV će se obrušiti na pacijenta i pokušati mu nametnuti doživotno uzimanje lijekova (koji često uzrokuje daleko teže probleme od onih koje bi lijek trebao liječiti), ali kad se utvrdi teška ili kronična bolest kroz povišene razine porfirina u krvi ili urinu, očajnički se traže svakakvi izgovori kako bi se pacijentu poručilo: «To je zapravo u redu; zaboravite to». Čini se da je razlika u tome što kroničnu porfiriju uzrokuje izloženost otrovima, a netko ne želi da ljudi saznaju do čega bi to moglo dovesti kod čak do 20 posto čovječanstva! Ako imate kroničnu bolest i/ili bolest okoliša na vama je da se s tim nosite. Borite se protiv trovanja okoliša, a time i čovječanstva. I, pronađu li vam abnormalne razine porfirina, borite se protiv tvrdnji da to ništa ne znači.
Za mnoge ljude s kroničnim bolestima i/ili bolestima okoliša porfirija može biti neka vrsta «zadnjeg dijela slagalice». Ona također može objasniti mnoge reakcije na hranu kada pacijentu njegov liječnik kaže: «Obavio sam sve te testove na alergije i nisam našao nikakav dokaz alergijske reakcije». Testovi alergije na hranu negativni su zato što se ne radi o alergijskoj reakciji (antitijelima), nego o metaboličkoj porfirijskoj reakciji koja uključuje citokrom P450 enzime. Na porfirijski dio slagalice trebali bi se testirati ljudi koji boluju od VKO-a, OEMP-a, «univerzalne» alergije na hranu, kroničnog umora, fibromijalgije, mijalgičnog encefalomijelitisa, Alzheimerove bolesti, hipoglikemije, autizma, sindroma Zaljevskog rata, bolesti spasilaca 11. rujna, astme, čireva, «mentalnih bolesti» (anksioznosti, panike, depresije, shizofrenije) i drugih bolesti kako se veze budu otkrivale u budućnosti.
Sa znanjem o tom mogućem «posljednjem dijelu slagalice» – porfiriji, nerijetkoj bolesti – za kronične bolesti ili bolesti okoliša, život koji ćete spasiti, poboljšati ili produljiti mogao bi biti upravo vaš.

O autoru:
Dr. Steven Rochlitz, izvorno je bio profesor fizike, ali zdravstveni problemi natjerali su ga da promjeni karijeru. Napisao je devet knjiga, od toga šest o alternativnoj medicini. Tijekom posljednjih 30 godina koncentrirao se na otkrivanje temeljnih uzroka kroničnih bolesti i bolesti okoliša. Od 1984. održava seminare diljem svijeta, uključujući Australiju, Novi Zeland, Europu i Amerike. Vratio se iz mirovine kako bi napisao svoju najnoviju knjigu Porphyria: The Ultimate Cause of Common, Chronic, & Environmental Illnesses (Porfirija: Temeljni uzrok čestih, kroničnih bolesti i bolesti okoliša). Dodatna istraživanja dostupna su na http://www.wellatlast.com. Dr. Rochlitza može se.