Službeno, Prehrambeni Kodeks (Codex Alimentarius) uveden je radi brige o sanitarnoj sigurnosti prehrambenih proizvoda. No, budući da je u sukobu s alternativnom medicinom ili s dodacima prehrani, otkrivaju se sasvim druge ambicije.
Prehrambeni Kodeks je zbirka međunarodnih normi, smjernica i preporuka o prehrani. Tekstove je prikupila i razradila Komisija za Prehrambeni kodeks, tijelo formirano 1962. godine u okviru dviju institucija UN-a: Organizacija za prehranu i poljoprivredu (engl. FAO), i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).
Kodeks svoj nastanak djelomično duguje napretku kemijske industrije, i svojim vezama s njom, a njihova je međusobna povezanost, bez obzira radi li se o farmaceutskoj ili fitosanitarnoj grani, iz dana u dan sve očitija.
Zdravlje bi trebalo biti u središtu interesa, i svakako bi ga trebao i zastupati Prehrambeni kodeks, samo što ispada da se kvaliteta onoga što jedemo ne kontrolira pa su deseci raznih fitosanitarnih proizvoda i dodataka prehrani zapravo već odavno trebali biti zabranjeni. Jedan od njih je i dobro poznati “Aspartam”, no, jedna od službi Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), tzv., Mješoviti stručni odbor za dodatke prehrani (JECFA), zadužen za odlučivanje jesu li određeni dodaci prehrani opasni ili nisu, je procijenio kako se “Aspartam” može konzumirati na osnovi tjelesne težine svakoga dana kroz cijeli život bez većeg utjecaja po zdravlje. Dakle stručnjaci FAO-a su ili neznalice ili su korumpirani.
Europska direkcija za sigurnost prehrambenih proizvoda procjenjuje da maksimalna dnevna količina aspartama u hrani ne smije prijeći 40 mg/kg. Istodobno prema Prehrambenom kodeksu dozvoljen je maksimalni dnevni unos od, pazite sad ovo:
- 1000 mg/kg u dijetetskim pripravcima, džemovima, želeima, marmeladama, žitnim pahuljicama, desertima, sladoledima, smrznutom povrću, sušenim proizvodima, gustim i bistrim juhama;
- 1200 mg/kg u pireu od povrća, raznim voćnim namazima.
- 2000 mg/kg u raznim začinskim preljevima i umacima, ušećerenom voću, sušenom i smrznutom voću;
- 3000 mg/kg u namazima na bazi kakaa, u octu, slatkišima, nugatima i namazima na bazi badema;
- 4000 mg/kg u kruhu i drugim pekarskim proizvodima;
- 55000 mg/kg u dodacima prehrani;
- 6000 mg/kg u mlijeku u prahu i drugim praškastim nadomjescima za pripremu toplih napitaka;
- i 10 000 mg/kg u žvakaćim gumama
Prehrambena i agrokemijska industrija zalaže se da se mi hranimo upravo onako kako je ona odlučila, i nikako drugačije. Zbog toga se, je li, treba pobrinuti da proizvodi koji nisu došli iz velikih multinacionalnih tvornica agrobiznisa nestanu s naših jelovnika. Ovdje u igru ulazi Prehrambeni kodeks, i tome služe norme koje on donosi: pod krinkom osiguranja kvalitete naše hrane, on zapravo osigurava da nekoliko multinacionalnih grupacija preuzme potpunu kontrolu nad onim što imamo mogućnost i pravo konzumirati.
Radi se o kontroli opskrbe svijeta hranom, o njenoj sljedivosti od proizvođača do potrošača (od polja do stola), kako to kaže P. A. Taylor. I nastavlja: “Kontrolirajući pristup zdravoj prehrani i prirodnim lijekovima, gospodarski interesi koji se skrivaju iza Prehrambenog kodeksa žele kontrolirati naše živote.” Prema Tayloru, tom kontrolom, i takvim ograničavanjem našeg pristupa zdravoj hrani i zdravim dodacima prehrani, Kodeks zapravo štiti interese nekolicine multinacionalnih farmaceutskih kompanija. Za tu industriju, sve što razvija dobro zdravlje nauštrb bolesti predstavlja izravnu prijetnju prodaji kemijskih i sintetičkih lijekova.
Pravila, koja nameće Codex razrađena su sa ciljem da osiguraju zaradu ogromnih korporacija, koje proizvode hranu, i za tvrtke, koje se bave genetskim inženjeringom. Ova pravila predstavljaju ogromnu opasnost za zdravlje svake osobe na ovom planetu.
To, što oni predlažu je apsurdno. Prirodni dodaci prehrani, alternativni lijekovi, vitamini i minerali će postati nezakoniti, dok će se otrovne kemikalije koristiti kao dodatci prehrani i aditivi. Većina hrane će biti podvrgnuta zračenju, a na genetski modificirane proizvode neće se smjeti staviti oznaka GMO.
Paul A. Taylor i neki drugi ovo nazivaju “trgovanjem bolešću”, jednom vrstom biznisa. Optimalno zdravlje i dobra prehrana oduvijek su prijetnja farmaceutskoj industriji koja zapravo ‘trguje bolešću’, jer joj smanjuje tržište sintetičkih prehrambenih proizvoda. Prehrana oslobođena ostataka pesticida, umjetnih aditiva i drugih onečišćivača po definiciji ovisi o smanjenju, ako ne i o potpunoj eliminaciji kemijskih proizvoda iz hrane. Takva evolucija nikako ne može biti u interesu farmaceutskih i kemijskih kompanija koje ih prizvode.
.
.
Comments are closed.