Od atoma do kozmosa (2.dio): model univerzuma

U drugom dijelu posta ´od atoma do Kozmosa´ pozabavit ću se daljnjim istraživanjima Itzhaka Bentova koji je putem jednostavnih dijagrama i mjerila uporno prikazivao smjernice  u kojima se kreće naša svijest, iliti naša evolucija kako bi to svima bilo što jednostavnije i što razumljivije. Bentov je veliku većinu toga zabilježio prilikom svojih proširenja svijesti za vrijeme dubokih meditacija. Kako je mnogo svog vremena posvetio upravo tome, i to iz aspekta inženjera i istraživača, nasuprot automatskoj pretpostavci da se radi o duhovnjaku i guruu, svoja otkrića je crtao na papiru i bilježio ih u svojim knjigama kako bi ista bila što čitljivija i razumljivija ljudima. (Duh Vremena)

Bentov je tako razvio i svoju vlastitu teoriju o Velikom prasku, te je izradio i model univerzuma po uzoru na ono s čim se susreo na svojim putovanjima.

´Ja sam samo turist, hvatam slike i donosim ih natrag, a ne znam u što gledam. Ja sam samo jedan od svih Vas, mi smo svi na tom kozmičkom putovanju autobusom, samo što neki od nas imaju sjedišta kraj prozora,a drugi nemaju. Dobio sam sjedište do prozora i mogu sa Vama podijeliti ono što vidim.´

Kvazari – cigle starog zida

Sva energija, sav vrijeme-prostor bili su sabijeni u jednu točku, u tzv. “kozmičko jaje”. To je kozmičko jaje, zbog razloga koje nikad nećemo saznati (iako teološka perspektiva inzistira na svojoj, neargumentiranoj verziji događaja), eksplodiralo ravnomjerno u svim smjerovima i energija je izašla u obliku svjetlosne radijacije fotona. Zatim su se postepeno formirale stabilne čestice, protoni, neutroni i oblikovali su se plinovi vodik i helij.  Plinovi su se stoga kondenzirali u zvijezde koje su u svojim jezgrama počele oblikovati teže elemente. Zvijezde su se skupile u galaksije, u klastere (jata, nakupine) spiralnih i drugih galaksija.

Stare zvijezde se pretvaraju u Crvene divove i u svojoj smrti eksplodiraju šireći kozmičku prašinu kroz univerzum. Ta kozmička prašina sadrži teže elemente koji se ponovno skupljaju u oblake, nove zvijezde i planete.

Atomi sa udaljenih galaksija mogu se pronaći na Zemlji, stoga i u našim vlastitim fizičkim tijelima. Ovo je hologram kojem mi pripadamo i čiji smo nerazdvojni dijelovi.

U 60-im g. prošlog stoljeća, otkrivena su nova nebeska tijela, nazvana Kvazari. To su radio-galaksije ogromne veličine najstarija nebeska tijela ikada promatrana. Prividno izgleda kao obična zvijezda s vrlo izraženim pomakom prema crvenom dijelu spektra. Smatra se da su u pitanju jezgre aktivnih galaksija ranog svemira. Mnoga od njih imala su mlaz koji izvire iz centra prema vani. To su jednosmjerne eksplozije slične onoj koja se dogodila kozmičkom jajetu i na temelju toga Bentov je modificirao postojeću ideju Velikoga praska jer, ono što je on vidio, jest nešto drugačija vrsta praska. On je to nazvao ´kontinuirani, umjereni prasak´. Ben tvrdi da je to stvarni prototip početka/nastanka univerzuma i da su Kvazari ‘cigle staroga zida’.


Tvrdi da je Veliki prasak zapravo bila eksplozija u JEDNOM smjeru, poput balona piknutog iglom. U daljnjim eksperimentima Bentov objašnjava da je sve nakon velikog praska nastalo po potpuno identičnom modelu univerzuma. U svojim crtežima je ilustrtirao što se to događa kada se dogodi prvobitni mlaz iz kozmičkog jajeta – po uzoru na mlazove/jednosmjerne eksplozije iz poznatih Kvazara. S obzirom da oko´kozmičkog jajeta´ nije bila apsolutno ničega, možemo pretpostaviti što se dogodilo. Taj mlaz se vraćao natrag prema svom izvorištu, prema vlastitoj gravitacijskoj masi.

Ovaj proces je analogan vodoskoku i vodi koja pada i podiže se ponovo, to će biti strujanje koje će se uspostaviti. Dakle, to će biti KONTINUIRANI prasak; umjereni, ali kontinuirani.

Kvazari su uočeni kao nejednako raspodijeljeni po vidljivom univerzumu. Vidljivi univerzum je ono što vidimo našim teleskopima. Kvazari su uočeni brzo krećući se u području ‘sjevernog’ galaksijskom pola, a na ‘južnom’ polu položaj njihove nakupine ima lagani otklon od 30 stupnjeva u odnosu na pol. Ben je zapazio tu nepravilnost i protumačio ju kao argument svojoj teoriji što mu je omogućilo da jasno ilustrira sam model univerzuma.

Model univerzuma

Prema rasporedu kvazara shvatio je da treba uvesti novi element u teoriju Velikog praska. Zato je došao do modela, ´torusa´, dinji sličnoj strukturi.

Na ilustraciji ´torusa´ vidimo tvar koja izvire iz centra u istim sekvencama koje smo vidjeli prije proučavajući istosmjernu eksplozije u Kvazara  iliti kozmičkog jajeta. Ista tvar, zgušnjavajući se od svjetlosne radijacije, fotona, do stabilnih čestica itd. se širi, ide uokolo i vraća se natrag prema sebi u crnu rupu. Ovo zamislite kao 3D prikaz.

Vidite ‘bijelu rupu'(A)  i ‘crnu rupu’ (B) – leđima naslonjene jedna na drugu.

Između njih se nalazi gravitacijski kolaps (C), urušavanje, kako galaksije bivaju uvučene u crnu rupu i zatim ponovno iskrsavaju kao energija u još jednom CIKLUS, okolo na okolo. U svakom slijedećem krugu, materija biva pročišćena a njena svjesnost biva podignuta na slijedeći nivo spirale.

Na točku `D`  Bentov smješta našu galaksiju, Mliječni put

S obzirom da su kvazari pronađeni van osi pravog južnog galaksijskog pola, drugim riječima, ovuda možda gledamo baš u ‘mlaz’. Druga strana pokazuje kvazare dalje naprijed koji se kreću brže a to znači da ulaze u ovo proširenje, gdje se materija prorjeđuje i kreće u okolo.

Sad, ako izjednačimo materiju sa sviješću, kao što je i sam Bentov, uz mnoštvo ljudi i istraživaća koji tumače i ponavljaju istu stvar;  nema ničega osim svijesti,materija je samo OBLIK u kojem se pojavljuje svjesnost,  dakle, u tom slučaju proširenje u koje naša galaksija sada ulazi, proširenje materije, MOŽE također značiti i (ulazak u) proširenje svijesti. To možda može objasniti zašto doživljavamo izvjesne promjene u svijesti na ovoj planeti. I Ovo su stvari koje upravo opisuje i sam Majanski kalendar. Više o tome na ovom linku.


Ovo bi bila jezgra torusa. Iz bijele rupe se energija širi, izvire, zgušnjava, postaje materija ide uokolo, i biva uvučena natrag kroz crnu rupu. Između njih je nešto što bi mogli nazvati točkom singularnosti. U fizici je to situacija u kojoj više ne vrijede zakonitosti i tu se zbiva trans-mutacija, preobražaj materije koja se krajnje sažela, u energiju koja izvire kao novi univerzum (reinkarnacija samog univerzuma, ili kozmičke svijesti). Možemo reći da postoji nekoliko faza na tom putu materije oko torusa; Od energije u materiju kroz proširenje, krajnje proširenje, u ovoj točki, prema zgušnjavanju i konačno gravitacionom urušavanju u crnu rupu gdje je gravitacija tako jaka da čak ni foton ne može pobjeći i ispričati što se tamo dešava. To se zato i zove crna rupa. Ovo je, ukratko, rođenje i smrt univerzuma, šablona koja se ponavlja na svim nivoima života, od atoma do kozmosa, od biljke, čovjeka, Zemlje, Sunca, Galaksije, Kozmosa – sve je uređeno po istom sistemu i sve ima svoje rođenje, život i smrt (na materijalnoj razini).

Slika A – slika B

Ako se prisjetite, govorili smo o hologramu u više postova. Ono što je hologram karakteristično jest da funkcionira po jednom od osnovnih principa; interferencijskom uzorku informacija, tj. svaka mrlja materije na površini odašilje informacije o sebi uokolo. Jednako kao što tri kapljice vode na metalnoj površini svojim valovima odašilju informacije o svom prisustvovanju na površini – primjer na slici (A). Upravo tako i čovjek odašilje informacije o svom postojanju uz pomoć svojih vibracija prema drugim ljudima svojoj okolini – primjer na slici (B), što čine i svi drugi čvrsti predmeti stvarajući hologram.

Jednako tako, same galaksije šalju informacije o sebi unutar torusa (slika gore).  Naša galaksija to radi (D), kao i galaksije koje su otišle dalje od naše (E). Informacije odaslane van, tvore jednu mrežu informacija o cijeloj strukturi. Očigledno jest da su galaksije na daljem stadiju svog puta iliti proširene svijesti u mogućnosti da odašilju informacije o sebi na mnogo veću daljinu (kao što je prikazano na ilustraciji). Tim informacijama se može pristupiti u stanjima proširene svijesti – dubokim meditacijama (o čijim prednostima sam pisao upravo u prvom dijelu ovog dvodjelnog posta). Mnogi ljudi su opisivali iskustva susreta s bićima ´iz drugih dimenzija´ te svojim astralnim putovanjima. To je upravo dio iste priče.

Mnogi su uspjeli ući u znanje koje je dostupno o čitavoj strukturi. Jer mi smo dio tog holograma, mali odlomak, koji JOŠ uvijek ZADRŽAVA neke od tih informacija, i uštimavanjem u sveukupnost holograma, možemo imati informacije o svakom njegovom dijelu. I to je upravo ono što je Ben učinio.

Priroda namjerno ponavlja određeni dizajn. I ova struktura jedna je od njih koja se ponavlja, samo na drugom nivou. Kao inženjer Ben je radio sa strukturama, i znao je reći: “Uvijek postoje teko elegantna rješenja problema.”

Također to uključuje i koncept vremena u priču  jer materiji treba vremena da napravi krug i energiji u obliku fotona, svjetlosnoj energiji da postane materija. Vrijeme tako postaje faktorom udaljenosti energije koja izlazi iz bijele rupe i ide okolo, jer vrijeme postoji kad postoji pokret i gdje je masa. To je dakle linearno vrijeme. Odavde prema ovamo. Jedan ciklus, krug. Ovo je rođenje vremena, a ovo njegova smrt. Gledano izvana, kako to radimo sada, iz drugačije dimenzije,Vidimo da je to kontinuum. I gledamo u njega možda iz perspektive vječnosti,tako da je to linearno vrijeme veoma ograničen fenomen.

I ponovo je to sila evolucije koja to sve održava, a Bentov je običavao reći da je torus pročišćavajući stub svjesnosti, da ova struktura zapravo pročišćuje svijest, koja je jednaka materiji koja ponovno cirkulira od bijele do crne rupe.

Postoji polje poput ovog oko ljudskog tijela – koje funkcionira poput umanjenih torusa (vraćamo se ponovno na priču o hologramu i prirodnog modela koji se konstantno ponavlja). Sve većim poznavanjem ili bolje rečeno, prepoznavanjem ovih modela, te različitih frekvencija u međuodnosu, dovesti će  do toga da će medicina jednoga dana biti prisiljena preseliti se u novo područje – vibracionu medicinu.

S obzirom na ograničeni prostor na blogu to bi bilo to za sada o Itzhaku Bentovu koji je iznimno važna ličnost na polju ozbiljnog istraživanja svijesti, svemira i ljudske evolucije. U svojoj knjizi; ´Kozmička knjiga – mehanika stvaranja´ opisao je svoje osobno doživljaje iz viših nivoa svijesti. O istima se govori u filmiću ´Od atoma do kozmosa´ kojega sam koristio kao izvor informacija za ovaj post. Na svojim putovanjima, prilikom meditacija, Bentov je svoja putovanja proširenom sviješću opisivao kao na putovanja s vodičem; ´možete postaviti pitanja – i dobite odgovore, i jednom kad ste ih shvatili, kažete: “OK, shvatio sam” i stranica se okreće pokazujući vam nove stvari.´

Nakon razotkrivanja strukture univerzuma, Bentov je počeo razotkrivati svjesnost koja stoji iza tog modela, svjesnost koja se projicira u materijalnoj stvarnosti putem ovakvih modela. Isti patentni uzorak sama priroda ponavlja uvijek iznova, u našim biološkim stanicama koje nas grade na materijalnom nivou pa nadalje.

Bentov je nesumnjivo jedan od ljudi čija će istraživanja jednoga dana biti prepoznata kao van-vremenska. To će biti kada se kompletno čovječanstvo probudi iz sna i otpusti kočnice svoje vlastite evolucije, te kada ono pristupi univerzalnom znanju, nakon izlaska iz ´pregibnog´ stanja svijesti. Ljudima će tada biti jasno da su postojali ljudi (poput Itzhaka) koji su govorili o prirodi stvarnosti, no trebalo je mnogo vremena da ih se shvati za ozbiljno.

Duh-Vremena

Video´Od atoma do Kozmosa´ ;