Pobuna, a ne revolucija!

Svjesnost budenje

.
Revolucionar je dio političkog svijeta. Djeluje kroz politiku. Vjeruje da je promjena u političkoj strukturi dovoljna da bi se primijenilo i ljudsko biće. Pobunjenik je, kako označava taj termin, duhovni fenomen. On djeluje potpuno samostalno. Njegov stav je da, ako želimo da promijenimo društvo, moramo promijeniti pojedinca.

Izvor: duh-vremena.bloger

Društvo samo po sebi ne postoji; ono je samo riječ, kao i ‘gomila ljudi’. Ako ga tražite, nećete ga nigdje naći. Gdje god da se susrećete s nekim, susrećete se s pojedincem. Pojedinac ima dušu, mogućnost da evoluira, promijeni, transformira. Dakle, razlika je ogromna.

Pobunjenik predstavlja suštinu religije. On svijetu donosi promijenu svijesti. Ako se svijest promijeni, onda će se sigurno i društvena struktura promijeniti. Obrnut proces je nemoguć, a to su sve revolucije dokazale svojim neuspjesima. Feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, fašizam – svi su oni na svoj način bili revolucionarni sistemi, svi su oni propali jer je čovjek ostao isti. Propadala je i zbog samih revolucionara, jer kada bi jednom postali moćni, počeli bi razmišljati drugačije. Jedino oko čega se trude je održati moć zauvijek, te kontrolu nad ljudima. Jedan Gautama Buda, Zaratustra ili Isus – bili su pobunjenici. Niti oni nisu uspjeli, ali se njihov neuspjeh razlikuje od neuspjeha revolucionara. Revolucionari su isprobali svoje metodike u raznim zemljama, i nisu uspjeli. No, pristup Bude nije uspio jer nije ni isproban. Isus nije uspio er su ga Židovi razapeli a Kršćani sahranili. Nije mu čak bila ni dana šansa. Pobunjenik još predstavlja ne istražen pojam.

Mi moramo biti pobunjenici, a ne revolucionari. Revolucionari pripadaju sferi svjetovnog; pobunjenici i njihova pobuna su sveti. Svijet poznaje vrlo malo pobunjenika. Ali sada je pravo vrijeme; ako se čovječanstvo pokaže nesposobnim da iznjedri veliki broj pobunjenika, pobunjenički duh, onda su naši dani na zemlji odbrojani., desetljeća pred nama mogu nam biti posljednja.

Moramo promijeniti svoju svijest, stvoriti još meditativne energije u svijetu, stvoriti više nježnosti. Moramo uništiti staro – njegovu ružnoću, njegove trule ideologije, njegove glupe diskriminacije, idiotska uvjerenja, i stvoriti novo ljudsko biće s novim pogledima i novim vrijednostima. Raskid s prošlošću – to je suština pobunjeništva.

Reforma je prerada. Staro ostaje, a vi mu dajete novu formu, novi oblik. To je poput renoviranja zgrade. Prvotna struktura ostaje, vi ju samo krečite, očistite, napravite nekoliko prozora, nekoliko novih vrata. Revolucija zadire dublje od reforme. Staro ostaje ali se vodi više promjena. Čak se mijenja i njihova prvotna struktura.ne samo što mijenjate boju zgrade nego možda dodajete i nekoliko katova u visinu. Ali staro nije uništeno već je ostalo skriveno ispod novog. U stvari, staro ostaje u osnovi novog. Revolucija čuva vezu sa starim. Pobuna predstavlja prekidanje tih veza. Ona nije reforma, niti je revolucija; ona prosto predstavlja prekid veza između vas i svega starog. Stare religije, stare političke ideologije, staro ljudsko biće – prekinite veze sa svim što je staro, počnite nov život, iz početka. Revolucionar pokušava promijeniti staro; pobunjenik jednostavno ostavlja za sobom staro, kao zmija kada presvuče kožu i nikad ne gleda nazad. Stare religije, stari um, sare ideologije – one su nas zajedno dovele do globalnog samoubojstva. Nisu nam potrebne nikakve revolucije u budućnosti. Treba nam novi eksperiment koji još nije isproban.

Samo novo ljudsko biće može spasiti čovječanstvo i ovaj planet. Ako na Zemlji ne stvorimo ljude pobunjeničkog duha i ako mi ne postanemo pobunjenici, čovječanstvo nema budućnosti. Promjena je na pojedincu.

Osho

Preneseno sa: duh-vremena.bloger

.