Necijepljeni su znali ono što mi nismo. Neki od njih rekli su premalo. Većina nije rekla baš ništa. Puno je krvi sada na njihovim rukama.
Izvor: iqfy.com
Dok se svijet bori da se pomiri s razornim učincima pandemije COVID-19, jedno pitanje koje se i dalje pojavljuje je zašto necijepljeni nisu učinili više kako bi nas upozorili na potencijalne opasnosti od ubrizgavanja cjepiva.
Dok su građani s dobrim namjerama stali u red, učinili pravu stvar i primili svoja cjepiva protiv COVID-19 — za koje se sada čini da čine više štete nego koristi — njihovi necijepljeni prijatelji stajali su po strani i pustili ih da to učine. Neki od njih rekli su premalo. Neki nisu rekli ništa.
Iako su znali ono što mi nismo.
Naša krv je sada na njihovim rukama.
To su jake riječi. Ali necijepljeni su imali pristup važnim informacijama o mogućim nuspojavama cjepiva. Znali su za rizike od teških alergijskih reakcija, krvnih ugrušaka i drugih ozbiljnih zdravstvenih komplikacija. Znali su da nas cjepiva ne imuniziraju. Znali su da nije učinkovito i da mogu uzrokovati više štete nego koristi.
Oni su sve to znali, ali umjesto da nas upozore, necijepljeni su odlučili šutjeti. Odlučili su pogledati na drugu stranu i ne govoriti o potencijalnim opasnostima cjepiva. Pustili su milijune dobrih ljudi koji su učinili pravu stvar (u to vrijeme) da padnu u smrt i bolest. Oni đavolskiji čak su pozivali ljude s kojima se ne slažu da se “docijepe”.
Sve je postalo previše jasno. Šutnja necijepljenih bila je opasna, sociopatska i neodgovorna odluka koja je imala ozbiljne posljedice za nas koji smo se cijepili.
A šutnja je ipak pristanak.
Vrijeme je da necijepljeni preuzmu odgovornost za svoje postupke i da zajedno s nama ostalima pronađu rješenje za ovu krizu. Ne možemo si dopustiti da njihova sebičnost i nedostatak akcije i dalje štete našim zajednicama. Vrijeme je da se necijepljeni pokrenu i učine pravu stvar.
Necijepljeni bi prema svakom moralnom mjerilu trebali učiniti više kako bi upozorili na potencijalne rizike — kako bi nam pomogli da donosimo informirane odluke o svom zdravlju. I sada nas moraju zamoliti za oprost.
A, ruku na srce, možda ga i dobiju.
Jer mi smo dobri ljudi. Uzimali smo te injekcije jer je to bila prava stvar — dok se nije pokazalo drugačije.
Kraj… 🙂
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
