Digitalni planetarni zatvor: Kako tehnologija može ugušiti slobodu i kako to spriječiti

 

Uvod

Svijet u kojem živimo prolazi kroz duboku transformaciju. Digitalne tehnologije donose mnoge pogodnosti: olakšavaju komunikaciju, povećavaju učinkovitost, pomažu u upravljanju resursima i donose inovacije. Ali, iza blistavog sjaja napretka krije se ozbiljna prijetnja – sustav nadzora i kontrole koji bi mogao ugušiti slobodu i autonomiju ljudske vrste.

Kombinacija digitalnih valuta, digitalnih identiteta, društvenih kreditnih sustava, pametnih gradova, Interneta stvari (IoT), 5G mreža i tehnokracije ne predstavlja samo tehnički razvoj, već potencijalni model “digitalnog planetarnog zatvora”. U ovom tekstu istražujemo kako i zašto, te koje konkretne korake možemo i moramo poduzeti da bismo spriječili takav scenarij.

Digitalna valuta: privatizacija novca i života

**Što se događa kada novac postane potpuno digitalan i pod kontrolom centralnih institucija?**

Digitalne valute koje izdaju centralne banke (CBDC) dolaze s obećanjem brzih, sigurnih i učinkovitih transakcija. No, njihov “skriveni trošak” je potpuna transparentnost i programabilnost novca. To znači da:

* Svaka transakcija može biti praćena, analizirana i kontrolirana.

* Novac može biti zamrznut, ograničen ili usmjeren prema određenim ciljevima.

* Gotovina, koja je do sada služila kao alat anonimnog financijskog djelovanja i otpora, polako nestaje.

**Primjeri iz stvarnog života:**

  • Kanada, 2022.* – Tijekom protesta kamiondžija vlada je zamrznula bankovne račune sudionika bez sudskog naloga. Zamislite samo koliko bi lakše bilo učiniti to sa CBDC-om, bez ikakve pravne zaštite.
  • Kina* – Digitalni juan je već povezan sa sustavom društvenog kredita, gdje građani s niskim bodovima gube pristup putovanjima, kreditima i osnovnim uslugama.

Ovdje digitalna valuta postaje **instrument prisile i kontrole**, a ne samo sredstvo plaćanja.

Digitalni identitet i društveni kredit: potpuni nadzor i “bodovanje” ljudi

Digitalni identiteti (digitalni ID) postaju sve rašireniji. Umjesto da nam služe kao alat za jednostavnu i sigurnu identifikaciju, oni se sve češće integriraju u sustave praćenja ponašanja i bodovanja:

* Sustavi društvenog kredita poput onoga u Kini ocjenjuju građane prema poslušnosti, društvenom ponašanju i “vjerodostojnosti”.

* Ovi sustavi mogu ograničiti pristup javnim uslugama, zapošljavanju, obrazovanju i putovanjima.

* Digitalni ID omogućava praćenje svakog koraka, svake kupovine, svake online interakcije.

Kad se kombiniraju s digitalnom valutom, digitalni identiteti omogućuju potpuni nadzor i kontrolu nad svakim aspektom ljudskog života.

Pametni gradovi, Internet stvari (IoT) i 5G: tehnologija koja nas okružuje i nadzire

Pametni gradovi koriste milijarde povezanih uređaja za prikupljanje podataka i upravljanje urbanim resursima. IoT uređaji prate sve – od kretanja ljudi i vozila, preko potrošnje energije, do kvalitete zraka i navika građana.

5G mreže omogućuju brzu i stalnu povezanost, što daje moćnu infrastrukturu za prikupljanje i analizu ogromnih količina podataka u stvarnom vremenu.

**No što ako:**

* Svaki naš korak u gradu postane dio velike baze podataka?

* Na temelju tih podataka algoritmi donose odluke o našem pristupu uslugama ili čak slobodi kretanja?

* Tehnološki giganti i vlade imaju pristup i kontrolu nad tim informacijama bez stvarne demokratske kontrole?

Tehnologija može postati sredstvo nadzora, a ne samo alat za poboljšanje kvalitete života.

Tehnokracija: upravljanje bez demokracije

U tehnokratskom modelu upravljanja odluke donose stručnjaci i algoritmi, često bez uključivanja građana i bez transparentnosti. Iako se to može opravdavati učinkovitošću i racionalnošću, rizik je da se:

* Ljudski faktor, etika i prava zanemaruju u ime “naučne” uprave.

* Odluke postaju nepromjenjive, automatizirane i nedostupne za žalbu.

* Demokracija polako zamre jer građani gube pravo glasa i utjecaja.

Karbonski otisak i sustavi bodovanja: kontrola ponašanja kroz “zeleno” i “društveno”

Praćenje i bodovanje ekoloških i društvenih navika postaje novi oblik kontrole. Cilj je promovirati održivost, ali i postaviti nove granice slobode:

* Građani s visokim “ekološkim kreditom” mogu imati bolje uvjete i pristup.

* Oni s niskim ocjenama mogu biti sankcionirani – ograničen pristup prijevozu, kupovini, obrazovanju.

* Ovakvi sustavi mogu lako prijeći u represivne mehanizme kontrole.

Digitalni planetarni zatvor: scenarij koji moramo izbjeći

Kombinacijom svih ovih sustava nastaje model u kojem ljudi nisu slobodni pojedinci, već objekti kontrole i nadzora. Novac, identitet, kretanje, ponašanje i čak misli mogu biti podložni algoritamskoj procjeni i upravljanju.

To nije distopija daleke budućnosti – to je scenario kojem danas svjedočimo i koji se brzo razvija.

Zaključak

Tehnološki napredak možda nije sam po sebi loš – ali bez demokratske regulacije, transparentnosti i zaštite prava, on može postati sredstvo potpune kontrole i gubitka slobode.

Digitalni planetarni zatvor nije neizbježna sudbina, ali samo ako se sada probudimo, educiramo i zajednički borimo za budućnost u kojoj tehnologija služi ljudima, a ne obratno.

Sloboda, privatnost i ljudsko dostojanstvo nisu luksuz – oni su temelj naše civilizacije i moraju ostati neupitni.


OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.