Za početak, rastuće cijene hrane i energije prirodno će pojesti našu ušteđevinu. Ako nemate ušteđevine, nećete moći ništa staviti sa strane. Svaki cent će ići na plaćanje osnovnih životnih potreba.
U Ujedinjenom Kraljevstvu inflacija će biti znatno iznad 20% nedugo nakon Božića 2022. Druge će zemlje doživjeti sličan rast stope inflacije.
Poslovni prihodi bit će opustošeni lošim proizvodnim brojevima (pogoršani štrajkovima, radom od kuće i bizarnom novom modom popularnom među mladima da rade što je manje moguće) pa će se investicije i mirovine naći u dugom, sporom padu. Nadolazeća recesija brzo će se pretvoriti u depresiju.
I zapamtite, ništa što se događa ne događa se slučajno. Kamatne stope nastavit će rasti i milijuni ljudi s hipotekama otkrit će da si više ne mogu priuštiti svoje domove. Rezultat će biti pad vrijednosti kuća.
A kako vrijednosti budu padale, problemi s hipotekama će se pogoršavati. Neće proći dugo prije nego što će milijuni imati više hipotekarnih dugova nego što vrijedi njihov dom. Kuće će im biti oduzete i ostat će im ogromni dugovi. Druga je mogućnost da vlada kaže: “Preuzet ćemo tvoju hipoteku i možeš nastaviti živjeti u svojoj kući… ali je više nećeš posjedovati.” Pretpostavljam da će mnogi bankroti biti neizbježni.
Zapamtite da se ništa od ovoga ne događa slučajno. Sve je orkestrirano. A tko ima ušteđevinu, također neće preživjeti, jer ušteđevina će izgubiti svoju vrijednost.
Iako će kamatne stope rasti, one neće ići dovoljno visoko da bi se popele iznad inflacije.
Ako kamatne stope idu na 5%, a inflacija je 25%, ulagači i štediše će izgubiti 20% svoje imovine svake godine.
U iznimno kratkom vremenu, zavjerenici će uspjeti uništiti bogatstvo i neovisnost desetaka milijuna ljudi u Velikoj Britaniji i stotina milijuna diljem svijeta.
Neće vise biti srednje klase. Starci će umrijeti u siromaštvu. Mladi nikada neće posjedovati kuću, niti imati sigurnost neke ušteđevine.
Urotnici žele da svi bankrotiramo, jer znaju da nam novac daje slobodu i neovisnost.
Sve je to jasno već godinama. Ali ljudi nisu htjeli slušati.
A sada je, bojim se, skoro prekasno.
Praktično gledano, jedini način da se sada zaštitite je smanjiti potrošnju, smanjiti svoj dug i svoje troškove i pripremiti se za jednostavniji način života.
Naravno, još ima vremena da se svi dignu i kažu NE urotnicima.
Na početku godine rekao sam da mislim da imamo vremena do Božića da nešto promijenimo. I dalje mislim da je tako. Ali, nažalost, bojim se da neće biti pravog otpora kakav nam je svima potreban.
Suradnika na tom planu je previše, a nas je premalo. I, nažalost, previše je onih koji, unatoč tome što razumiju krizu s kojom se suočavamo i sve užase Velikog resetiranja, a koji uključuju nestanak novca, uspon digitalnog svijeta i paradigme socijalnog kredita, na sve to samo odmahuju rukom, nasele se pred svoje televizore i ne čine baš ništa da sve to zaustave.
Izvor: epoha.com
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
