 Američki vojno – industrijsko – obavještajni kompleks raspolaže arsenalom elektromagnetskih oružja koji može upotrijebiti na današnjim bojištima, a također i protiv građana, kao sredstvo socijalne kontrole kojim se krše ljudska prava.
Peter Phillips, Lew Brown i Bridget Thornton O autorima:
Peter Phillips je profesor sociologije na Državnom sveučilištu Sonoma i direktor ‘Projekta Cenzurirano’. Lew Brown i Bridget Thornton bili su glavni istraživači za ovaj izvještaj. Lew Brown je diplomirani psiholog, bio je glavni pisac i istraživač povijesnih dijelova ovog rada. Bridget Thornton je apsolventica povijesti na Državnom sveučilištu Sonoma i glavni istraživač i pisac dijelova o novim EM tehnologijama. Autori posebno zahvaljuju dr. sc. Andyu Rothu na lekturi.
Studija povijesti kršenja ljudskih prava od strane američke obavještajne zajednice i istraživanja elektromagnetskog oružja
Predmet ovog istraživanja trenutne su mogućnosti američke vojske za upotrebu elektromagnetskih (EM) uređaja kod zlostavljanja, zastrašivanja i ubijanja pojedinaca, te stalna mogućnost kršenja ljudskih prava testiranjem i postavljanjem ovih oružja.
Tijekom 1950-ih i 1960-ih CIA je počela raditi na otkrivanju načina vršenja utjecaja na ljudsku spoznaju, emocije i ponašanje. Primjenom psihološkog shvaćanja ljudskog bića kao društvene životinje i sposobnost manipuliranja okolinom subjekta kroz izolaciju, droge i hipnozu, znanstvenici s platnog popisa Sjedinjenih Država odavno traže bolje načine kontroliranja ljudskog ponašanja. Ta istraživanja uključuju upotrebu bežične usmjerene elektromagnetske energije u sklopu “informacijskog ratovanja” i “nesmrtonosnih oružja”. Tijekom posljednjih desetljeća u projektima koji se financiraju iz ‘crnih’ budžeta razvijene su nove tehnološke mogućnosti, a uključuju mogućnost djelovanja na ljudske emocije, ometanje misli i izazivanje nepodnošljivih bolova kroz manipuliranje magnetskim poljima. Američke vojne i obavještajne agencije raspolažu zastrašujućim novim oružjima, oružjima koja su vjerojatno već potajno upotrijebljena i/ili testirana na ljudima – kako u Sjedinjenim Državama tako i izvan njih – i koja bi mogla biti usmjerena na javnost u slučaju masovnih prosvjeda ili građanskih nemira.
Ljudska prava pripadaju svim ljudima. Vjerovati da neki ta prava imaju, a drugi nemaju, poricanje je ljudskosti ljudi širom svijeta. Ipak, poricanje je upravo ono što su američki Kongres i predsjednik George W. Bush učinili potpisavši Zakon o vojnim komisijama iz 2006. Nova službena američka politika je da su tortura i uskraćivanje redovitog zakonskog postupka prihvatljivo postupanje sa svakim koga predsjednik smatra teroristom ili pomagačem terorista. Takav je stav otvoreno poricanje neotuđivih prava ljudskih bića za koja se zalažu američka Deklaracija nezavisnosti i Opća deklaracija o ljudskim pravima. štoviše, američki postupci pokazali su svijetu da SAD oduzimaju ljudska prava onima koje smatraju zlima.
Opća deklaracija o ljudskim pravima bila je vodič za međunarodno pravo skoro šest desetljeća, čime obvezuje Sjedinjene Države na poštivanje njenih općih principa. članak 10 kaže da “Svatko ima puno pravo na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog suda radi utvrđivanja njegovih prava i obveza, i bilo koje kaznene optužbe protiv njega”, a članak 5 izrijekom zabranjuje mučenje ili okrutno, nehumano i ponižavajuće tretiranje ili kažnjavanje. Oba ova osnovna ljudska prava poništena su usvajanjem Zakona o vojnim komisijama iz 2006.
Osim toga, Opća deklaracija o ljudskim pravima kaže da svatko ima pravo na slobodu misli, izražavanja i mišljenja. To znači da ljudska bića imaju neotuđivo pravo slobodno misliti vlastite misli i otkrivati vlastite istine.
Sloboda misli, ili spoznajna sloboda, prirodno je ljudsko pravo svake osobe na zaštitu svoje sposobnosti da opaža svijet u skladu sa svojim punim mogućnostima.
Imati punu spoznajnu slobodu u tako kompleksnom svijetu kao što je naš značilo bi da najprije moramo imati pristup istinitim i nepristranim informacijama o postupcima drugih i općem stanju u svijetu. Centar za spoznajne slobode to definira kao “pravo svakog pojedinca da misli nezavisno i samostalno, da koristi puni spektar svoga uma, i da se upušta u različite načine razmišljanja”.
Bez točnog izvještavanja ne možemo donositi nezavisne, informirane odluke. Imperativ je da ljudsko tijelo i um smatramo neoskvrnjivim. Djelovati na tijelo neke osobe bez njenog pristanka krajnji je zločin protiv ljudskih prava. živimo u vremenu ekstremizma, trajnog rata i jednostranih manifestacija etnocentrizma i moći od strane tajne klike iz američke vlade. Ta vladajuća elita djeluje već desetljećima i neće se zadovoljiti ničim manjim od potpune američke dominacije nad svijetom. Kako bi ostvarili svoje ciljeve gaze temeljne vrijednosti američkog naroda, što nije nova pojava.
Uspon vladajuće klase
Gušenje ljudskih prava u američkoj je vladi bilo prisutno tijekom cijele naše povijesti. Dugi niz socioloških istraživanja dokumentira postojanje dominantne vladajuće klase u Sjedinjenim Državama koja formira politiku i određuje nacionalne političke prioritete. Američka vladajuća klasa je složena i kompetitivna unutar sebe, a održava se kroz interakciju obitelji višeg društvenog položaja sa sličnim načinima života, korporacijskim vezama i članstvima u elitnim društvenim klubovima i privatnim školama.
Ta američka vladajuća klasa održava samu sebe, zadržavajući svoj utjecaj kroz institucije koje oblikuju politiku, kao što su Nacionalno udruženje proizvođača, Nacionalna trgovinska komora, Poslovno vijeće, Poslovni okrugli stol,
Konferencijski odbor, Američki poduzetnički institut, Vijeće za vanjske odnose i druge poslovno orijentirane skupine. C. Wright Mills je u svojoj knjizi iz 1956. The Power Elite dokumentirao kako je Drugi svjetski rat učvrstio trojstvo moći u SAD-u koje se sastoji od korporacijske, vojne i vladine elite u centraliziranoj strukturi vlasti motiviranoj klasnim interesima, koje usklađeno djeluju kroz “visoke krugove” kontakata i dogovora. Mills je opisao kako je elita moći ona “koja donosi sve važne odluke”.
S nastankom vojno-industrijskog kompleksa nakon Drugog svjetskog rata, predsjednik Eisenhower je 1961. primijetio da unutarnja vojno-industrijska frakcija učvršćuje svoje dugoročne planove za dominaciju nad Amerikom i, u konačnici, nad svijetom. Eisenhower nije bio u mogućnosti boriti se protiv tih ljudi, ali povijest bilježi njegovo mišljenje o toj temi koje je iznio u svom kratkom oproštajnom govoru:
“…Taj spoj ogromnog vojnog establišmenta i krupne vojne industrije nova je američka situacija. Njihov zajednički utjecaj – ekonomski, politički, pa čak i duhovni – osjeća se u svakom gradu, u parlamentu svake savezne države, svakom uredu federalne vlade. Uviđamo imperativnu potrebu za takvim razvojem. Ipak, ne smijemo previdjeti njegove teške posljedice. One se odražavaju na naš naporan rad, resurse i sredstva za život, kao i na samu strukturu našeg društva. ”
“U vladinim vijećima moramo se boriti protiv stjecanja neopravdanog utjecaja, uz zahtjeve ili bez njih, od strane vojno-industrijskog kompleksa. Mogućnost katastrofalnog gomilanja moći u pogrešnim rukama postoji i postojat će i ubuduće.”
“Nikada ne smijemo dopustiti da težina te kombinacije ugrozi naše slobode ili demokratske procese. Ništa ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Samo budni i osviješteni građani u stanju su prisiliti ogromnu industrijsku i vojnu obrambenu mašineriju na prikladno uklapanje u naše miroljubive metode i ciljeve, kako bi se sigurnost i sloboda mogle zajedno razvijati.”
“Sveobuhvatnim promjenama u našem industrijsko-vojnom stanju slična je, i velikim dijelom za njih odgovorna, tehnološka revolucija u proteklim desetljećima. U toj je revoluciji istraživanje dobilo središnju važnost; također je postalo formaliziranije, složenije i skuplje. Postojano rastući dio provodi se za federalnu vladu, ili pod njenim vodstvom…”
Danas razumijemo da je Eisenhower govorio o preusmjeravanju novca od poreza na istraživanje tajne nove tehnologije usmjerene na ništa manje nego jačanje moći i kontrole vojno-industrijske elite do globalnih razmjera.
Jedna frakcija ambicioznih ljudi, bivši vođe Hladnog rata i današnji neokonzervativci, bili su bliski sljedbenici filozofa Lea Straussa. Ta elitna grupa, u kojoj nisu bili samo generali i industrijalci, nego i filozofi, znanstvenici, sveučilišni profesori i političari, sada je postala najmoćnija javno-privatna ratna organizacija u cjelokupnoj povijesti.
Strauss je zagovarao elitističku filozofiju koja se ulagivala onima koji su naslijedili bogatstvo, živjeli lagodan život i slijedili svoje ciljeve, ma kakvi oni bili. Njegove ideje transformirane su u uvjerljivu ideologiju u kojoj se mediji, religija i vlada koriste za obuzdavanje masa dok pravo “plemstvo” provodi vlastitu volju, ne obazirući se na zakone stvorene radi nadzora nižih ljudi. Strauss je, slično tome, bio sklon tajnovitosti koja je nužna za kontrolu jer kad bi niži ljudi saznali što im se čini, nesumnjivo bi se razbjesnili. “Ljudi neće biti zadovoljni kada doznaju da postoji samo jedno prirodno pravo – pravo nadmoćnoga da vlada nad slabijima, gospodara da vlada nad robom, muža da vlada nad ženom, i nekolicine mudrih da vladaju nad vulgarnim mnoštvom”. U djelu On Tyranny Strauss to prirodno pravo naziva “tiranskim učenjem” o kojem su govorili stari Grci, kojima se on divio.
Leu Straussu, Albertu Wohlstetteru i drugima iz Odbora za socijalnu misao Sveučilišta u Chicagu općenito se pripisuju zasluge za promicanje neokonzervativnog programa kroz njihove studente Paula Wolfowitza, Allana Blooma i Bloomovog studenta Richarda Perlea.
Kanadski magazin za recenziju kulture Adbusters neokonzervativizam definira kao: “Vjerovanje da demokraciju, koliko god ona bila okrnjena, najbolje brani neupućena javnost zadojena nacionalizmom i religijom. Samo militantna nacionalistička država može obuzdati ljudsku agresivnost… takav nacionalizam zahtijeva vanjsku prijetnju, a ako ju nije moguće pronaći, treba ju izmisliti.”
Neokonzervativna filozofija pojavila se kao reakcija na eru društvenih revolucija 1960-ih. Brojni vladini dužnosnici i suradnici za vrijeme mandata Reagana i Georgea H. W. Busha bili su pod jakim utjecajem neokonzervativne filozofije: John Ashcroft, Charles Fairbanks, Richard Cheney, Kenneth Adelman, Elliot Abrams, William Kristol i Douglas Feith.
U Fordovoj administraciji vladala je podijeljenost između hladnoratovskih tradicionalista koji su nastojali minimizirati sukobe kroz diplomaciju i detant, i neokonzervativaca koji su zagovarali jače sukobe sa sovjetskim “Carstvom zla”. Ova druga skupina učvrstila je svoj položaj kad je George H. W. Bush postao direktor CIA-e. Bush je dopustio formiranje “Tima B” na čelu s Richardom Pipesom u kojem su bili još Paul Wolfowitz, Lewis Libby, Paul Nitze i drugi, koji je formirao drugi Odbor za trenutnu opasnost radi podizanja svijesti o sovjetskoj prijetnji i neprekidnoj potrebi SAD-a za jakom i agresivnom obrambenom politikom. Ti napori doveli su do jakih protusovjetskih stavova za vrijeme Reaganove administracije.
Danas kombinacija političke klime i tehnoloških mogućnosti stvara stanje u kojem je moguće postići rašireno manipuliranje ne samo protokom informacija kroz medije, nego i emocionalnim stanjima i spoznajnim sposobnostima širokih populacija. Ako političke elite ne odgovaraju javnosti za svoje postupke, i ako je javnost emocionalno izmanipulirana da ih podržava, možemo pretpostaviti da će oni svakako zloupotrijebiti svoje položaje radi ostvarenja svojih ciljeva.
Psihološko ratovanje, informacijski ratovi i kontrola uma mogu zvučati kao egzotične teme, ali te tehnologije i tehnike imaju dubok utjecaj. Na naše umove djeluje niz dugotrajnih programa usmjerenih na manipuliranje javnim mišljenjem kroz obavještajne službe, trustove mozgova, korporacijske medije i brojne nevladine organizacije stvorene da u javnosti izazivaju strah, podjele i nesigurnost.
Medijsko manipuliranje koje uključuje umjetno oblikovanje naše kolektivne stvarnosti često daje nepouzdane rezultate, ali u prošlosti su se provodile psihološke operacije, a provode se čak i danas, kroz primjenu “informacijskog ratovanja” usmjerenog na neprijatelje u inozemstvu i na američki narod.
Prema Mary C. Fitzgerald iz Instituta Hudson, oružja novih koncepcija, kao što su laserska, elektromagnetska, plazmatska, klimatska, genetska i biotehnološka, pokretač su modernizacije nacionalne obrane. Potencijal ovih oružja za korištenje u dobre i loše svrhe zaslužuje veliku pažnju, ali se malo toga može naći u medijima ili raspravama američke administracije.
Mediji su suučesnici u izostavljanju informacija nužnih za donošenje demokratskih odluka. Plan globalne dominacije uključuje prodiranje u upravne odbore korporacijskih medija u Sjedinjenim Državama.
Istraživački tim s Državnog sveučilišta Sonoma u Kaliforniji nedavno je dovršio mrežnu analizu upravnih odbora 10 velikih medijskih organizacija u SAD-u i utvrdio da ukupno članstvo odbora tih medijskih divova broji samo 118 ljudi.
Tih 118 osoba, s druge strane, sjedi u korporacijskim odborima 288 nacionalnih i međunarodnih korporacija. četiri od 10 najvećih medijskih korporacija u SAD-u u svojim upravnim odborima ima potpisnike ugovora s Ministarstvom obrane, uključujući Williama Kennarda (New York Times, Carlyle Group), Douglasa Warnera III (GE [NBC], Bechtel), Johna Brysona (Disney [ABC], Boeing), Alwyna Lewisa (Disney [ABC], Halliburton), i Douglasa McCorkindalea (Gannett, Lockheed Martin).
Imajući u vidu isprepletenu medijsku mrežu, veliki mediji u SAD-u djelotvorno zastupaju interese korporacijske Amerike. Medijska elita, ključna komponenta političkih elita u SAD-u, nadzire prihvatljivost ideoloških poruka, kontrolira sadržaj vijesti i informacija i donosi odluke o medijskim izvorima.
Psihološko ratovanje i programi financirani iz ‘crnih’ budžeta
Moderne psihološke operacije (psy-ops) znatno su usavršene tijekom Drugog svjetskog rata, a primijenjene su na američkoj javnosti tijekom 1950-ih zajedno s formiranjem široke mreže društvenih znanstvenika, novinara, političara, vojnih specijalista i obavještajnih operativaca. Psihološke operacije su korištene za promoviranje raznih programa u suradnji s vojno-industrijskim kompleksom. Njihov ključni dio informacijskog ratovanja bila je komunistička “Crvena prijetnja”.
Potkraj 1950-ih desničarski kadar unutar nove CIA-e bio je zaposlen osnivanjem tajnih vojski, planiranjem atentata i općenito smišljanjem planova za svjetsku dominaciju koji se provode još i danas. Primjer toga je operacija Gladio, dobro dokumentirana i međunarodnog opsega, u kojoj su pripadnici desnog krila američke obavještajne zajednice formirali “pozadinske” vojske u mnogim europskim zemljama. Te su se vojske uspjele infiltrirati u najviše političke krugove (najviše u Italiji, gdje Gladio znači “dvosjekli mač”), i smatra se da su odgovorne za brojne terorističke akcije pod lažnom zastavom, provedene tijekom 1980-ih i 1990-ih. Terorizam i propaganda često idu ruku pod ruku u ekstremističkim elementima unutar naših vojnih i obavještajnih zajednica.
Kako bi se neutralizirale podjele unutar obavještajne zajednice, veći je utjecaj dan organizacijama, kako formalnim tako i neformalnim. Tijekom 1950-ih jedna takva grupa, prvi Odbor za trenutnu opasnost (CPD), proglasio je niz “kriza zaostajanja”. Bombardersko zaostajanje, Raketno zaostajanje, Svemirsko zaostajanje i Zaostajanje u pranju mozga i psihotronici iskorišteni su kao opravdanje za povećanje potrošnje na vojnu tehnologiju. Kongres je bio zaveden da povjeruje kako su Sovjeti puno veća prijetnja nego što su zaista bili, i da se razvija zastrašujuće novo oružje koje će ugroziti Ameriku. Tako su ih uspjeli uvjeriti da glasaju za doslovno svaki ‘crnobudžetni’ prijedlog koji im je bio upućen. CPD je preko mreže Mutual Broadcasting emitirao niz emisija koje su posijale strah u javnosti.
Pod prvim civilnim direktorom CIA-e, Allenom Welshom Dullesom, kompanija je počela provoditi svoj plan uvjeravanja američkog naroda da prihvati novo stanje neprekidne ratne industrijalizacije. Dulles je bio osoba s jakim vezama i uspješan špijun OSS-a u švicarskoj za vrijeme rata, u rodu s tri državna tajnika, i glavni Deweyev savjetnik u njegovoj kandidaturi na predsjedničkim izborima 1948. Dulles je imao pristup najvišim razinama gdje se donose političke odluke, a utjecaj mu je bio globalan. Među njegovim bliskim prijateljima bio je Henry Luce, nakladnik magazina Time. Uvelike se oslanjajući na pouzdane krugove kontakata unutar nacionalne medijske elite, Dulles je pridobio ključne pripadnike medija da rade izravno za CIA-u u sklopu operacije Mockingbird – psihološko-informacijske kampanje protiv američkog naroda.
U kampanji koja će dovesti do prihvaćanja tajnosti za sva pitanja od važnosti za “nacionalnu sigurnost”, “Crvena prijetnja” postala je izgovor za trošenje ogromnih svota novaca na sustave naoružanja i povećanje broja tajnih operacija i u stranim zemljama i u Sjedinjenim Državama. Tijekom 1950-ih i 1960-ih, filmovi, novinski članci, knjige te radijske i televizijske emisije bili su pažljivo prožeti antikomunističkim porukama i slikama osmišljenim tako da dovedu do prihvaćanja politike koju je promicala propagandna mašinerija obrambene elite.
Sva ta aktivnost bila je više nego dovoljna da raspiri strahove javnosti i potakne kreatore politike da prihvate hladnoratovski svjetonazor. To je predsjedniku Trumanu omogućilo da uvjeri Kongres da odobri utrostručeni vojni budžet koji je sadržavao sredstva za tajna istraživanja i razvoj, kao i da zažmiri (u ime nacionalne sigurnosti) na programe “crnih operacija” odobrene pod novom hladnoratovskom stavkom “obuzdavanje” (utjecaja neprijateljskih država, prim. prev.) i usmjerene na podrivanje inače miroljubivih zemalja i poticanje ratova, mučenja i ubojstava u tako različitim zemljama kao što su Iran, Gvatemala i Indokina.
Poslijeratni razvoj stanja u Europi, posebno povlačenje Britanaca iz Grčke, naveo je Trumana na odluku da je nužno uspostaviti trajnu američku prisutnost na Starom kontinentu radi sprječavanja komunističkog utjecaja. General George C. Marshall, državni tajnik, kreirao je opsežan plan koji je obuhvaćao ekonomsku pomoć i tajne akcije usmjerene na uspostavljanje demokracije i navođenje glasača u stranim zemljama na “donošenje pravih odluka”. Direktiva Vijeća za nacionalnu sigurnost NSC 10/2, koju je praktično napisao George Kennan, američki ambasador u SSSR-u, službeno je odobrila stvaranje protukomunističke mreže za ometanje.
U tom kritičnom trenutku Truman je, kroz primjenu Zakona o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. i novoformirano Vijeće za nacionalnu sigurnost, odobrio ogroman broj tajnih projekata s kemijskim, biološkim, nuklearnim i elektromagnetskim eksperimentima. Bivši nacisti postavljeni su za vođe mnogih osjetljivih programa i postrojenja. Vojna Agencija za balističke rakete povjerena je bivšem SS-ovom časniku Wernheru von Braunu. Kurt Debus, još jedan bivši SS-ov časnik, upravljao je Cape Canaveralom. U to vrijeme znanstvenici su počeli ozbiljnije raditi na “crnim” projektima, uključujući pokušaje da se “izgubljene” teorije Nikole Tesle konačno razviju za vojne i obavještajne primjene.
Tesla je još 1915. razvio metode daljinskog upravljanja zrakoplovom, nagovijestivši bespilotne letjelice s današnjih bojišta. Godine 1934. Tesla je ponudio da će izraditi “smrtonosne zrake” koje će neprijateljsko zrakoplovstvo učiniti beskorisnim. To je jedna od najranijih zabilježenih izjava o oružjima s usmjerenom energijom. Tesla je ponudio da će izraditi taj uređaj za američku vladu po vrlo niskoj cijeni, ali uz mnoga upozorenja, odbili su ga dužnosnici kojima je bilo draže umjesto toga pumpati novac u novo Američko vojno zrakoplovstvo, koje je pak dovelo do rađanja vojno-avijacijskog kompleksa koji danas imamo.
Prije rata civilna zrakoplovna industrija nije bila značajan dio američkog ekonomskog života. Međutim, zahvaljujući ogromnim ugovorima potpisanim za vrijeme rata, moć korporacija kao što su Hughes, McDonnell Douglas, Lockheed i Northrop brzo je narasla uz financijski eldorado otkriven na europskim i pacifičkim bojištima. Te kompanije formirale su jezgru “vojno-industrijskog kompleksa”. Njihovi investitori i menadžeri počeli su učvršćivati svoj utjecaj u političkim krugovima kako bi održali naciju na ratnom ekonomskom režimu. Jedno jednostavno i vrlo moćno oružje koje bi avione, bombe, rakete i pripadajuću industriju učinilo nepotrebnim svakako je moralo biti shvaćeno kao izravna prijetnja rastućoj moći vojnog arsenala. Umjesto toga, pokrenut je “crnobudžetni” program koji je iskoristio rad Roberta Oppenheimera, Alberta Einsteina i drugih. Projekt Manhattan, koji je 1942. pripremilo Ministarstvo obrane, stvorio je strahovito razorno oružje za koje je bila potrebna razvijena i nevjerojatno skupa aviokozmička industrija, zajedno s dotad neviđenim razinama tajnosti i neovisnosti o Kongresu i javnosti.
Istraživanja nesmrtonosnih oružja
Duga je povijest koja ilustrira da su američke obavještajne operacije imale tragične rezultate za mnoge uključene osobe. Međutim, oko tih crnih operacija nije bilo nikakvih javnih debata zato što su bile proglašene tajnima pod izgovorom nacionalne sigurnosti. MK-ULTRA, projekt Pandora, testiranje plutonija i mnoge druge projekte Ministarstva obrane i CIA-e razotkrili su tijekom 1970-ih odbori pod vodstvom senatora Rockefellera i Churcha. Međutim, do strožih ograničenja u pogledu eksperimentiranja na ljudima, uključujući odgovornost i transparentnost, nije došlo sve do 1997. kada je predsjednik Clinton uveo izmijenjene protokole o eksperimentima na ljudima. Službeni izvještaji uporno tvrde da su rezultati istraživanja s eksperimentima od 1950-ih do 1970-ih uništeni. Ipak, znanstvenici koji su bili uključeni u njih prošli su nekažnjeno, slobodni da nastave svoje karijere.
Imajući u vidu razinu trenutnog istraživanja EM tehnologije, kao i nedavno retroaktivno odobrenje mučenja po Zakonu o vojnim odborima, moguće je da se ljudska testiranja odvijaju pod protokolima nacionalne sigurnosti usvojenima nakon 11. rujna. Možemo li prihvatiti da su sva psihološka istraživanja provedena uz vladino financiranje do 1970-ih jednostavno uništena? U ovom trenutku američka javnost ni na koji način ne može odgovoriti na to pitanje. Trenutna administracija proglašava tajnima više informacija od bilo koje dosadašnje američke administracije. čak su i dokumenti s kojih je bila skinuta tajnost ponovno proglašeni tajnima.
Javnost je 1980-ih saznala za eksperimente s nuklearnim zračenjem na ljudima, a ruski testovi s korištenjem EM spektra bili su razotkriveni. Zemlje širom svijeta usvojile su zakone i potpisale sporazume kao odgovor na prijetnju oružja koja bi mogla štetno utjecati na ljudsko ponašanje ili manipulirati ljudskom spoznajom. Rusi su 2001. zabranili sva EM oružja. Ti sporazumi imaju korijene u eksperimentima s ozračivanjem ljudi iz 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih. Ti su sporazumi praktično objavili osnovna načela ljudskih prava i spoznajnih sloboda.
U utrci za globalnom vojnom nadmoći potkraj 1990-ih SAD su povećale financiranje koncepta “Ratnik budućnosti” koji uključuje upotrebu napredne nanotehnologije. Ideja je bila modernizirati oružane snage, povećati djelotvornost vojnika, kontrolirati borbu u stvarnom vremenu i smanjiti smrtnost vojnika. Koncepcija je uključivala poboljšanje sposobnosti vojnika na terenu da komuniciraju s računalnim sustavima pomoću vlastitih moždanih valova.
Predsjednik George H. W. Bush 1990-e godine proglasio je “Desetljećem mozga”. Istovremeno su na sveučilišta počela pritjecati sredstva za razvoj tehnologije sučelja računalo-čovjek, a Agencija za napredne istraživačke obrambene projekte intenzivirala je svoja istraživanja i razvoj. Na sveučilištima je to područje postalo poznato kao “kognitivna znanost”, a u DARPA-i je rođen termin “povećana spoznaja”. Dok se istraživanje mozga nametljivo propagira zbog zapanjujućeg terapijskog napretka na području medicine, ono je prvenstveno u službi potreba američke vojske.
Amerikanci ne znaju gotovo ništa o istraživanjima u vezi s mogućnostima elektromagnetizma, usmjerene akustike ili sučelja računala i čovjeka. Većina Amerikanaca ne zna da ta oružja novih koncepcija trenutno koristimo u Iraku i Afganistanu. Profesor prava sa Sveučilišta u Indiani, David Fidler, izjavio je za Economist (30. siječnja 2003.) da “budući da će se ta oružja najvjerojatnije koristiti na civilima, nije jasno da li je njihova upotreba legalna po međunarodnim zakonima o oružanim sukobima… Ako se koriste u kombinaciji s konvencionalnim oružjima, mogla bi rat učiniti pogubnijim, umjesto manje pogubnim”.
Zaviriti u taj američki arsenal oružja slično je kao pogledati znanstveno-fantastični film. DARPA i razni vojni istraživački laboratoriji pružaju pregled trenutno dostupne tehnologije za poboljšanje djelotvornosti američkih vojnika na terenu i manipuliranje emocijama i ponašanjem onih koje doživljavaju kao protivnike. Dok Amerikanci postaju sve nezadovoljniji ratom u Iraku, kao i svojim predsjednikom, vjerojatno je da će doći do porasta domaće građanske neposlušnosti, kao što se dogodilo u mnogim zemljama kao reakcija na američku vanjsku politiku.
Kontrola masa pomoću elektromagnetskog spektra
Elektromagnetski spektar pružio je vojsci velik broj oružja – koja su operativna i već su danas u vojnoj i privatnoj upotrebi – u obliku milimetarskih valova, pulsnih energetskih projektila i magnetskih oružja velike snage.
• Pulsni energetski projektili (PEP) oblik su oružja koje se koristi za paraliziranje žrtava pomoću bola. Ekspandirajuća plazma djeluje na živčane stanice, ali dugoročni učinak ostaje zagonetka za javnost. članak objavljen 2001. u magazinu Time objašnjava da PEP tehnologija “…snažno zagrijava površinsku vlagu oko cilja tako brzo da ona doslovno eksplodira, stvarajući jak bljesak i glasan prasak. Učinak je sličan paralizirajućoj granati, ali za razliku od granate, PEP putuje gotovo brzinom svjetlosti i može neutralizirati cilj velikom preciznošću… do daljine od čak 2 kilometra”.
• Usmjereni akustični uređaji za glasove u glavi su neuro-elektromagnetska nesmrtonosna oružja koja mogu stvarati zvukove u ljudskoj lubanji. Jedna slična tehnologija, poznata kao hipersonični zvuk, koristi se na sličan način. Prema njenom izumitelju, Elwoodu Norrisu iz American Technology Corporationa (ATC), ručni zvučnik može fokusirati zvučne valove izravno na neku osobu, tako da taj zvuk ne čuje nitko drugi. Tehnologiju testiraju korporacije poput McDonaldsa i Wal-Marta za usmjeravanje reklamnih poruka u glave potrošača.
• Dugometne akustične uređaje (LRAD) vojska koristi u situacijama kao što su kontrola masa, masovno obavještavanje i osiguranje obrambenih linija. Na primjer, nemirna gomila u nekim slučajevima ne čuje upozorenje da se raziđe upućeno tradicionalnom akustičnom tehnologijom, ili se može dogoditi da pogranični agenti trebaju upozoriti uljeza da se vrati ili suoči s fizičkim posljedicama. Ta tehnologija ima prednosti nad smrtonosnom silom, ali ima i potencijal za izazivanje fizičkih ozljeda, emocionalnog manipuliranja i smrti.
Neurološka tehnologija
Neurobiologija ima mnoge aspekte, uključujući terapijske primjene kod Alzheimerove bolesti, epilepsije, depresije i žrtava moždanog udara pomoću transkranijalne magnetske stimulacije (TMS). Desetljeće mozga također je dovelo do izvanrednog napretka za osobe s ozljedama leđne moždine koji paraliziranim osobama omogućuje da upravljaju ekranom računala ili udom pomoću implantata u mozgu. Od sveučilišta do privatnih tvrtki i vojske napredak u neurotehnologiji može se koristiti u zapanjujuće dobre svrhe. Međutim, kao što smo naučili iz povijesti Hladnog rata, tehnologija koja je u stanju liječiti, također je u stanju i nauditi.
TMS se razvija za vojne svrhe, i uključuje upotrebu električnih impulsa u neposrednoj blizini lubanje za mijenjanje raspoloženja, djelovanje na obrasce spavanja i povećanje kreativnosti.
Još jedno područje istraživanja mozga su živčani implantati. Sve donedavno implantati su bili futuristička fantazija. Trenutni napredak u privatnom i vojnom sektoru doveo je do stvaranja implantata koji žrtvi ozljede leđne moždine može omogućiti da ponovno hoda ili osobi s amputiranom nogom dati sposobnost da upravlja protezom pomoću uma. U privatnom sektoru, Cyberkinetics vodi prema oslobađanju nekih ljudi od invalidskih kolica. Ta je tehnologija put prema funkcionalnijem načinu života, ali je također moguća zlonamjerna upotreba implantata.
John Donohoe, osnivač, glavni znanstvenik i direktor Cyberkineticsa, govorio je o pitanju kontrole uma i živčanih implantata kad ga je magazin Discover (studeni 2004.) pitao hoće li stvaranje sučelja čovjek-računalo otvoriti vrata kontroli uma: “Mi to cijelo vrijeme radimo.”, rekao je. “Reklamiranje je kontrola uma. čak su i farmaceutska sredstva oblik kontrole uma. Kad se ljudi ponašaju na način koji znatno odstupa od normalnog, dajemo im lijekove koji njihove umove vraćaju natrag u područje ponašanja koje zovemo normalnim. Ako dijete treba dobiti epileptički napadaj i izgubiti svijest zbog napadaja, a mi uspijemo kontrolirati njegov um tako da ne dobije napadaje, to bi bila divna stvar. To je ono čime se želimo baviti.”
Korporacije u ugovornom odnosu s Ministarstvom obrane
Korporacije koje imaju ugovore s vojskom vode ratove zajedno s vladajućim elitama. Korporacije također imaju moć odlučivanja o tome za koje će studije javnost saznati. U interesu svog budžeta, vojska pušta da se o negativnim ili alarmantnim studijama ne govori dovoljno u medijima, ili da se one izgube u moru tajnih dokumenata.
Moć vojske i korporacija koje su u ugovornom odnosu s Ministarstvom obrane je zapanjujuća. U interesu nacionalne sigurnosti i kao rezultat lekcija naučenih iz otvorene demokracije tijekom 1970-ih i 1990-ih, operacije su postale crnje. U biti, nitko sa sigurnošću ne zna što američka vojska, vlada i korporacije spremaju svijetu, iako imamo neke nagovještaje.
U svibnju 2006. Američko vojno zrakoplovstvo potpisalo je ugovore vrijedne 24 milijuna dolara za “istraživanje i razvoj elektromagnetskih efekata” s kompanijama Northrop Grumman, Voss Scientific, Lockheed Martin, Electro Magnetic Applications i SAIC, između ostalih. Još 1996. Ministarstvo obrane je elektromagnetska istraživanja i razvoj smatralo ključnom komponentom u budućim ratovima.
Pored kompanija koje rade za Ministarstvo obrane, područje nesmrtonosnih oružja obuhvaća sveučilišta s milijunima dolara u stipendijama i potporama za istraživanja. Pensilvanijsko državno sveučilište sponzorira Institut za nesmrtonosne obrambene tehnologije (INLDT), Medicinsko i stomatološko sveučilište u New Jerseyu ima Institut za stres i motivirano ponašanje, pri Sveučilištu u New Hampshireu je Centar za inovacije u nesmrtonosnim tehnologijama, a mnoge američke vojne škole imaju predavanja izravno povezana s tehnologijom nesmrtonosnih oružja.
Američka udružena uprava za nesmrtonosna oružja objavila je 2004. članak “Modeli i simulacije kontroliranja masa” u kojima se raspravlja o promjenama ponašanja induciranim kod stanovništva. činjenica da Ministarstvo obrane traži nove sustave oružja namijenjene djelovanju na psihološke temelje stanovništva aktivistima za ljudska prava trebala bi biti snažan razlog za uzbunu.
Spoznajne slobode protiv nacionalne sigurnosti
Danas SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo postaju društva s totalnim nadzorom koji se provodi u ime nacionalne sigurnosti. Poput gradova širom SAD-a, cijeli je London opremljen kamerama. Svakodnevne aktivnosti ljudi snimaju se uređajima za prepoznavanje videa i glasa, dok se istovremeno prati naše korištenje elektronske pošte i kompjutera. Povećana potražnja za resursima, nestanak srednje klase, rat, siromaštvo i ekološke katastrofe faktori su koji su povijesno vodili do društvenih ustanaka i infiltracija političkih granica. Dok vlade sve jače naglašavaju prijetnju od terorizma, ljudi se sve više okreću svojim vladama da ih zaštite.
SAD imaju dugu povijest kršenja ljudskih prava kroz uznemiravanje, prisluškivanje telefona, video-nadzor, manipuliranje ponašanja, mučenje, drogama izazvana stanja svijesti i psihološku kontrolu. Usvajanje Zakona o vojnim komisijama iz 2006. stavilo je opća ljudska prava izvan domene američke politike. Danas vlada SAD-a koristi tehnološki najnaprednije oblike nadzora i kontrole zajedno s propagandom straha i zastrašivanjem svojih građana. SAD se bave tajnim mučenjima, tajnim zatočenjima, pojačavaju cenzuru i masovno proglašavaju vladine dokumente tajnima.
Istaknuti pokojni neuroznanstvenik Francis Crick 1994. izjavio je “vaše radosti i vaše žalosti, vaša sjećanja i vaše ambicije, vaš osjećaj osobnog identiteta i slobode volje u stvari nisu ništa više od ponašanja goleme nakupine živčanih stanica i s njima povezanih molekula”. Je li moguće da današnji znanstvenici u službi američke neokonzervativne elite koja želi globalnu dominaciju vjeruju to isto?
John Norseen, neuroznanstvenik koji se zanima za biofuziju (odnos između ljudi i računala), 2000. je izjavio: “Budu li ova istraživanja uspješna, moći ćete početi manipulirati onim što netko misli prije nego što oni toga postanu svjesni.” Norseen je rekao da je agnostik u pogledu moralnih posljedica ovih istraživanja i da nije “ludi” znanstvenik, nego samo predani znanstvenik.
“Etika me se ne tiče”, rekao je, “ali trebala bi se ticati nekog drugog.”
Mi, autori ovog izvještaja, tvrdimo da bi se ljudska etika trebala ticati svake osobe koja vjeruje u ljudska prava i želi imati nadzor nad vlastitim umom i tijelom. Naši umovi kontroliraju naša tijela, postupke i misaone procese. Ako vlada i znanstvenici koje oni upošljavaju doživljavaju ljudski um samo kao nakupinu neurona, tada postaje moguće opravdati nadziranje ljudskog uma i tijela zbog interesa nacionalne sigurnosti.
Pod zaštitom tajnosti koju pružaju tvrdnje o nacionalnoj sigurnosti, istraživači u službi visokih krugova političke elite implantirali su elektrode u ljudske subjekte radi kontroliranja njihovih umova i mučili zarobljenike i mentalno bolesne osobe, nastojeći pronaći bolje tehnike “pranja mozga”. Otrovali su tisuće ljudi atomskim testovima, eksperimentirali su na maloj djeci koristeći droge, traume i hipnozu, zaprašivali su najveće gradove biološkim agensima u sklopu priprema za buduće napade, svrgavali su vlade, pokretali masovna ubijanja i upuštali se u svaki oblik iskrivljavanja informacija.
Trenutni “Rat protiv terorizma” javnosti je otkrio neka od sredstava koja je vojska desetljećima razvijala. Razvikani sustavi oružja prikazuju se na večernjim vijestima glavnih televizijskih mreža, uključujući visinske “nevidljive” bombardere na zrnatim, zelenkastim snimkama iz nosa “pametnih” bombi. S vremena na vrijeme, mediji nam nakratko pokažu ono što je jedan članak nazvao “čudesnim oružjima” – oružjima koja spadaju pod vojnu kategoriju “nesmrtonosnih oružja”.
Vladajuće elite koje financiraju i podržavaju napore da se potisne volja naroda čine to s najviših instancija. Njihova sposobnost da preusmjere pažnju javnosti prema vanjskim prijetnjama i daleko od njihovih motiva djelotvorno ušutkava protivljenje njihovim programima. Kontrolirajući tok informacija u društvu, vladajuće elite javnosti pružaju ograničen izbor u svim pitanjima koja imaju veze s vladinim spletkarenjem i korporacijskom kontrolom. Raspolažući naprednijim tehnologijama za kontrolu informacija, beskrupulozni pojedinci koji pristaju uz filozofiju “tko je jači taj kvači”, lako bi mogli iznaći načine i sredstva da te tehnologije upotrijebe protiv onih koji se suprotstavljaju njihovim planovima. |
