Zabranjeni mediji. Očite laži na naslovnicama. Analitičari koji već treću zimu “sigurno znaju” da će Rusija ostati bez goriva, bez čipova, bez vojske, bez hrane – i bez Putina. A istina? Niti je provjerena. Niti je itko za njom ozbiljno tragao.
Tko kontrolira narativ – kontrolira i percepciju
U doba informacijske buke, istina više nije ono što se dogodilo — nego ono što se može “uvjerljivo” ispričati. A to rade oni koji imaju medijsku moć. Zašto su ruski mediji zabranjeni, a zapadni — bez obzira na dokazano netočne tvrdnje — ne samo dopušteni, nego i promovirani?
Zašto nitko ne odgovara kad objavi dezinformaciju koja potiče rat, uništava reputaciju ili izaziva paniku?
Zašto tzv. fact-checkeri revno ispravljaju Facebook objave običnih građana, ali šute kad “naši” mediji oćto prenose neistine?
Julian Assange je upozorio:
“Gotovo svaki rat u proteklih 50 godina rezultat je medijskih laži. Ako laž može započeti rat, istina ga može zaustaviti.”
Assange ovom izjavom ukazuje na ključnu ulogu medija u oblikovanju percepcije javnosti — osobito kada se radi o ratu. Bez pristanka javnosti, ratovi bi bili puno teže izvedivi. A taj pristanak se često ne traži putem istine, nego putem laži, straha i manipulacije. On ne kaže da su mediji sami po sebi zli — nego da kada služe interesima moćnih, mogu postati oružje za pokretanje ratova, opravdavanje agresije i gušenje istine.
Njegove riječi nisu puka filozofija – već sažetak stvarnosti koju mnogi ignoriraju. Assange je objavio dokaze o ratnim zločinima, o manipulaciji, o tome kako se stvaraju “pristanak” i “neprijatelji” uz pomoć laži. Za to nije dobio nagradu — nego zatvorsku kaznu.
Mediji nisu (nužno) zli — ali nisu ni neutralni
Glavni problem nije to što mediji griješe — svi griješimo. Problem je što ne postoji odgovornost.
- Rat u Iraku (2003.)
– Pokrenut zbog lažnih tvrdnji o “oružju za masovno uništenje”.
– Mediji (npr. New York Times) su aktivno pomagali u širenju tih tvrdnji.
– Kasnije je potvrđeno da oružja nije bilo — ali rat je već bio vođen, stotine tisuća
mrtvih. Nijedan glavni medij nije povukao lažne tvrdnje o oružju za masovno uništenje u Iraku. - Libija (2011.)
– NATO intervencija opravdana tvrdnjama o “masovnim pokoljima koje Gaddafi
priprema”.
– Te tvrdnje nisu nikada potvrđene, a Libija je danas propala država. - Sirija, Afganistan…
– U svim tim sukobima informacijska priprema terena bila je ključna.
Zato se opravdano pitamo: što je istina — a što konstrukcija?
“Fact-checkeri” ili čuvari narativa?
U teoriji, postoje da štite istinu. U praksi?
• Fokusirani su na “alternativne izvore” i društvene mreže.
• Rijetko (ili nikad) provjeravaju tvrdnje HRT-a, Jutarnjeg, N1, BBC-a, CNN-a…
• Djeluju kao filtar mišljenja, ne kao neutralni provjeravatelji činjenica.
Kad netko kaže da je “istina relativna”, to nije filozofija — to je alibi. Niti jedan fact-checker nije doveo u pitanje tvrdnje da će Rusija kolabirati “do ljeta 2022.”. Da je Putin teško bolestan, i da će uskoro umrijeti. Da rusija ostaje bez vojske, da čipove za oružje vadi iz starih uređaja…
Šutnja je saučesništvo
Ako znamo da su gotovo svi moderni ratovi pokrenuti uz pomoć laži — zašto šutimo kad ih prepoznamo i ovaj put?
• Zašto zatvaramo oči kad “naši” lažu?
• Zašto vrijeđamo one koji postavljaju pitanja?
• I zašto se mirimo s tim da će Assange trunuti u zatvoru — dok PR-stručnjaci vode “rat za istinu”?
Jer je lakše vjerovati narativu, nego istini koja traži odgovornost.
Zaključak:
Assangeova rečenica nije samo mudra — već opasna. Ne zbog njega — nego zbog onih na koje se odnosi.
“Ako laž može pokrenuti rat, istina ga može zaustaviti.”
Ali istinu moraš imati hrabrosti reći — pogotovo kad ide protiv mase. I pogotovo kad svi drugi šute.
Laž pokreće rat – istina ga može zaustaviti – ali samo ako ljudi žele gledati istini u oči, i
prepoznati propagandu bez obzira od koga dolazi.
Uskoro drugi dio pod nazivom: Laž, rat i istina (II): Kako propaganda ubija
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
