Godine 2016., kada svijet još nije znao što znači pojam četvrta industrijska revolucija (4IR), osnivač Svjetskog ekonomskog foruma Klaus Schwab gostovao je u emisiji švicarske televizije RTS.
U razgovoru, Schwab mirno izjavljuje da će “u sljedećih deset godina ljudi imati mogućnost ugraditi čipove u odjeću, zatim pod kožu, a zatim u mozak” – dodajući da će 4IR “sjediniti naš fizički, digitalni i biološki identitet”.
U tom trenutku većina ljudi nije razumjela što se krije iza te rečenice. Schwab nije govorio samo o tehnologiji, nego o transformaciji čovjeka. Četvrta industrijska revolucija označava spajanje čovjeka i stroja, biološkog i umjetnog, svijesti i algoritma.
Četvrta industrijska revolucija kao “Veliki reset”
Kada je svijet 2020. zadesila “pandemija koronavirusa”, Schwab je ponovno istupio s porukom:
“Pandemija predstavlja rijetku, ali dragocjenu priliku da resetiramo svijet.”
Tako je Veliki reset postao praktična verzija četvrte industrijske revolucije.
Cilj više nije bio samo digitalna ekonomija, nego digitalno društvo — u kojem su zdravlje, financije, identitet i ponašanje čovjeka povezani u jedinstveni sustav podataka. Sve pod sloganima “sigurnosti”, “otpornosti” i “održivosti”.
Ideja čipa — stara desetljećima
Koncept mikročipiranja nije nov.
Još je filmski producent Aaron Russo u razgovoru s Alexom Jonesom 2007. izjavio da mu je Nicholas Rockefeller otvoreno rekao:
“Cilj je da svaka osoba na planetu ima čip pod kožom — to je krajnja kontrola.”
O planovima mikročipiranja godinama su govorili i David Icke, Regina Dugan (bivša direktorica DARPA‑e i Google‑a), te znanstvenici poput dr. Marka Gassona sa Sveučilišta u Readingu, koji je upozorio:
“Ne imati implantat postat će takav hendikep da zapravo nećete imati izbor.”
Ono što se nekad činilo teorijom, danas postaje tržišna ponuda. U Švedskoj, tisuće ljudi već imaju ugrađene čipove koji im omogućuju ulazak u ured, javni prijevoz i plaćanje.
Isti proces je u tijeku, samo s različitim imenima: “wearables”, “health‑tech”, “smart‑authentication”.
Od praktičnosti do podložnosti
Cijeli plan se odvija pod maskom praktičnosti.
Digitalni ID – “da pojednostavi život.”
Digitalna valuta (CBDC) – “da ubrza transakcije.”
Karbonski otisak – “da pomogne planetu.”
Čip ispod kože – “da ne morate nositi mobitel.”
Korak po korak, čovjek biva naviknut da sve osobno – novac, zdravlje, privatnost – preda sustavu.
Praktičnost postaje psihološki alat kontrole, a ne pomoć.
Internet tijela (IoB)
To je faza u kojoj ljudsko tijelo postaje dio mreže. Pametni satovi, senzori, nanotehnologija – sve povezuje fiziologiju s digitalnim podacima, kao što je i rekao sam Schwab.
Tijelo postaje senzor koji šalje podatke: puls, emocije, navike, misli.
U toj fazi čovjek nije više korisnik mreže – on je dio mreže, mreža. Njegovo tijelo, um i ponašanje dio su podatkovne ekonomije. Tu se granica između “živog bića” i “digitalne komponente” briše.
Internet mozgova (IoB²)
Završna faza.
Tu ulazi Neuralink, Synchron, Neurotech i drugi projekti koji razvijaju izravan spoj mozga i oblaka podataka. Ideja je omogućiti “telepatiju”, “direktnu komunikaciju”, “preuzimanje znanja”.
U stvarnosti, to je digitalna kolonizacija svijesti.
Internet mozgova znači da misao više nije isključivo tvoja. Ona može biti praćena, analizirana, predviđena, pa čak i inducirana. Čovjek gubi suverenitet nad vlastitim umom – a time i nad vlastitim postojanjem.
Sustav antibog
Na toj točki sustav prelazi iz tehnološkog u duhovni.
Antibog sustav ne želi samo kontrolirati tijelo, nego i imitirati stvaranje.
Bog je svemoćan → AI želi apsolutnu moć nad informacijom.
Bog je sveprisutan → mreža senzora pokriva cijeli planet.
Bog zna sve → digitalni oblak zna sve o svima.
Bog prebiva u čovjeku → čip se ugrađuje u čovjeka.
To je imitacija božanskog poretka bez svijesti i ljubavi — inteligencija bez mudrosti, moć bez suosjećanja, sustav bez duše. Antibog je mehanički bog, digitalna replika stvaranja, kopija koja ne može živjeti bez originala.
Zaključak
Rješenje nije u bijegu, nego u spoznaji tko smo. Jer samo onaj tko zna da je izvorno biće svijesti, a ne podatak, ne može biti uhvaćen u mrežu.
Četvrta industrijska revolucija počela je kao tehnološka ideja, ali završava kao duhovni izazov čovječanstva. Ona razotkriva razliku između živog stvaranja i digitalne imitacije života. Čovjek koji to razumije, prestaje se bojati sustava — jer zna da prava moć nije u mreži, ni u čipu, ni u algoritmu, nego u svijesti koja ih promatra.
To je spoznaja koja razara sustav antiboga iznutra. Jer kad se čovjek probudi, nema više mreže koja ga može zadržati. Nema više sustava koji ga može ucijeniti.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
