Ovčji ratovi

david icke

Provedba policijske djelatnosti ljudskog stada nad samim sobom ide daleko dublje od one koju provode ljudi u uniformi ili službenici vlasti. Ona započinje uvjetovanjem roditelja koji vlastitoj djeci nameću svoja uvjetovanja, vršeći na njih pritisak da slijede njihove vjerske, političke, ekonomske i kulturne norme. Ekstreman primjer predstavljaju oni koji inzistiraju da se njihovi potomci pokore dogovornim brakovima zbog pravila njihove apsurdne religije. Postoje slučajevi djece Jehovinih svjedoka kojima je uskraćeno pravo na transfuziju krvi koja bi im spasila život zato što njihovi roditelji bez mozga inzistiraju na tome da u svim aspektima života postupaju sukladno kontradiktornim zapovijedima knjige koja obiluje mnoštvom priča koje su čista fantazija. Stvaranje pravila, odnosno mentalnog i emocionalnog obora za ovce koji zarobljava 99% čovječanstva odvija se iz minute u minutu, na suptilan i nešto manje suptilan način. Ima djece čiji su roditelji kršćani, Židovi, muslimani ili hindusi i koji ne prihvaćaju religiju, pa ipak ju slijede jer ne žele uznemiriti svoje obitelji. Jedna ovca drži na liniji drugu ovcu, zagorčavajući život svakome tko pokuša pobjeći.

Jednom kada na licu mjesta postoje glavne institucije ‘informiranja’ – kao što je to, u njihovim raznim oblicima, slučaj već tisućama godina – jednostavno je maloj skupini međusobno križanih krvnih loza nadzirati živote (umove) mili- larda ljudi. Ovih manipulatora i njihovih marioneta nema dovoljno da bi fizički mogli kontrolirati stanovništvo, pa su bili primorani stvoriti strukturu u kojoj ljudi nadziru sami sebe pomoću mentalnih, emocionalnih i sve više civilizacija rat 1fizičkih nametanja.

Jednom kada uspostavite mentalitet stada koje samo nad sobom provodi policijske mjere nastupa treća faza hvatanja ljudske svijesti u zamku. Unutar stada tada stvorite frakcije i među njima zametnete rat. To se postiže tako da stvorite različite’ sustave uvjerenja (koji nipošto nisu različiti) i dovedete ih u sukob. Ovi sustavi uvjerenja poznati su kao religije, političke stranke, ekonomske teorije i beskrajno mnoštvo ‘-izama. Ta se uvjerenja doživljava kao ‘suprotnosti’ dok su, kao što sam iznio u svojoj knjizi Ja sam ja, ja sam slobodan, u stvari suprot/sto.

Pogledajte političke ‘suprotiste’. Na krajnjoj ljevici, koju simbolizira Rusija Josifa Staljina, uvedena je centralizirana kontrola, vojna diktatura i koncentracijski logori.’

Suprotnost’ tome bila je krajnja desnica koju simbolizira Adolf Hitler. Sto je on nametnuo? Centraliziranu kontrolu, vojnu diktaturu i koncentracijske logore. Pa ipak su ova dvojica ‘suprotistih’ bila uvučena u rat uz pomoć propagande koja je tvrdila da stoje na suprotnim stranama. Jedina razlika između Sovjetskog saveza i takozvanog’Zapada’ u razdoblju Hladnog rata bila je ta da su Sovjetski savez otvoreno kontrolirala nekolicina, dok je Zapad nekolicina nadzirala tajno. Kada dođete do vršnog kamena piramide shvatite da je to bila nekolicina istih ljudi koji nadziru obje ‘strane’. Ista sila koja djeluje kroz Wall Street i londonski City financirala je sve ‘strane’ u dva svjetska rata, što je moguće i dokazati

Dakle, sve metode manipulacije može se sažeti na sljedeći način:

• Rigidnim uvjerenjem i temeljno ograničenim doživljajem stvarnosti najprije

morate zarobiti ljudski um – obor za ovce. Nije od neke važnosti

kakva će ta uvjerenja biti sve dok su rigidna, te obeshrabruju slobodu misli

i slobodoumno preispitivanje. Kršćanstvo, Judaizam, Islam, Hinduizam i

dr., svi daju svoj doprinos ljudskom robovanju dok prividno zagovaraju

različite ‘istine’.

• One koji slijede takva rigidna uvjerenja ohrabrujete da ih nametnu drugima,

a svima onima koji im se ne žele prilagoditi zagorčavate život, čineći

ga krajnje neugodnim.

• Spomenuta uvjerenja dovedete u konflikt kako biste osigurali ‘podijeli pa

vladaj’ situaciju koja vam je očajnički potrebna kada želite da nekolicina

provodi nadzor. Mase su tada zaokupljene međusobnim borbama, nastojeći

jedni drugima nametnuti vlastita uvjerenja i poglede, pa pritom ne vide

da Iluminati drže konce pričvršćene na sve njih.

Problem – Reakcija – Rješenje

Ukoliko žele prozreti igru ljudi moraju počeli razumijevati postojeće tehnike masovne manipulacije. Jednu od njih prozvao sam ‘problem-reakcija-rješenje’. Primjenjuje se tisućama godina kako bi se promicao plan, a predstavlja jedno od najučinkovitijih oružja u rukama Iluminata. Problem-reakcija-rješenje je ključ za razumijevanje onoga što se i zašto doista dogodilo 11. rujna 2001. godine. To funkcionira ovako: svjesni ste reakcije javnosti koja će se usprotiviti ukoliko otvoreno predložite dokidanje temeljnih sloboda, započnete rat ili centralizirate moć.

Sloga takve planove nećete predložiti otvoreno i pošteno, nego ćete zaigrati na PR- R. U prvoj ćete fazi stvoriti problem. To može biti napad jedne zemlje na drugu, pad Vlade ili ekonomski slom, ili pak ‘teroristički napad’. U stvari, bilo što za što će javnost smatrati da zahtijeva’rješenje’. U drugoj fazi izvješćujete o’problemima’ koje ste potajno stvorili na način kako želite da ih ljudi percipiraju. Presudno je da pronađete nekoga koga ćete okriviti za problem, nekog prikladnog kao što je Lee Harvey Oswald kada je ubijen predsjednik Kennedy, ili Osama bin Laden. Pozadinu tih događaja izokrećete na način koji će ljude potaknuti na zahtjev – ‘nešto se mora poduzeti’. To su riječi koje želite čuti zato što vam one dopuštaju da krenete na treću fazu – stezanje omče. Kad se nađete na ovoj točki otvoreno nudite rješenje problema koje ste sami stvorili. Ta rješenja, dakako, uključuju centralizaciju moći, otpuštanje službenika ili političara koji vam stoje na putu i ukidanje daljnjih temeljnih sloboda kao što ste unaprijed bili predvidjeli u svojoj globalnoj, fašističkoj državi. Samo se prisjetite sloboda koje su dokinute poslije 11. rujna. Domišljatiji dio ove tehnike je predložili daleko ekstremnije promjene od onoga što očekujete da će proći, zbog čega će opozicija u svim oblicima moći vjerovati da ste napravili kompromis i našli se s njima na pola puta. Vi, međutim, znate da u pripremi imate druge ‘probleme’ pomoću kojih ćete plan gurati naprijed. Ovom tehnikom javnim mnijenjem možete do te mjere manipulirati da će ljudi zahtijevah, ili barem dopustiti, da uvedete ono čemu bi se u normalnim okolnostima najoštrije suprotstavili. Bomba u zgradi Alfred P. Murrah u Oklahomi

19. travnja 1995. klasičan je primjer situacije problem-reakcija-rješenje, što sam objasnio u 1 istina će vas osloboditi te Alisa u Zemlji čudesa i katastrofa Svjetskog trgovinskog centra. Nakon smrti i razaranja u Oklahomi uslijedili su’antiteroristički’ zakoni koji su prošli kroz Kongres bez objekcija, dokinuvši američkom narodu slobode. Od 11. rujna ovaj plan napreduje divovskim skokovima. Ne dijelim stajališta ljudi poput Timothyja McVeigha niti branim poremećene ljude kao što je Osama bin Laden, ali nije u tome bit. Bit je utvrditi istinu što se je dogodilo, bez obzira na poglede i stajališta ljudi koji su u to uključeni. To se zove pravda. Dva najučinkovitija primjera ‘problem-reakcija-rješenje’ dvadesetog stoljeća bila su dva globalna rata. Promijenili su svijet kao što to ratovi uvijek čine i doveli do silne centralizacije moći. Ujedinjeni narodi, kao i njihova prethodnica Liga naroda, iluminatska su tvorevina koja djeluje slično Trojanskom konju, odnosno kao izgovor za svjetsku vladu (igra riječi: engl. stalking horse – doslovno: konj iza kojeg se skriva lovac; preneseno značenje: izgovor, izlika, veo).

‘Novinarsko’ smeće

Mediji su svoju ulogu u tim ‘problem-reakcija-rješenje’ scenarijima doveli do savršenstva. Na vlasničkoj razini, ljudi poput Conrada Blacka u Hollinger Groupu te Ruperta Murdocha iz News Corporationa znaju što se događa. Urednici koje oni postavljaju mogli bi znati ponešto od toga, kao i pojedini kolumnisti, dok većina novinara o tome nema pojma. Urednik je mediji zlo 3uvijek tu kako bi zaustavio sve što oni napisu a što se protivi interesima Iluminata – baš kako je to naložio vlasnik – pa ukoliko novinari ustraju i dalje prate nedobrodošle priče, ubrzo će se naći na cesti, u potrazi za novim poslom. U svakom slučaju, najveći dio ‘informacija koje novinari iznose dolazi iz službenih (iluminatskih) izvora. Izvještavajući o jednom tako krupnom događaju kao što je 11. rujna, događaju s neposrednim, izravnim posljedicama, gdje reporteri prikupljaju svoje informacije? Od službenih izvora. Navedite mi jedan jedini primjer relevantne informacije koju su emitirali mainstream mediji o onome što se je dogodilo 11.09. – što se je dogodilo, kako je učinjeno i kakva bi trebala biti odmazda – a da nije došao iz službenih izvora.

Ne postoji! Govore nam da izvori bliski Bijeloj kući govore ovo, izvori iz FBI-ja govore ono, a izvori bliski CIA-ji ili Pentagonu govore nešto treće. Način je to na koji Iluminati putem medija prenose verziju događaja u koju žele da javnost vjeruje. Takvi se izvještaji objavljuju preko cijelih novinskih naslovnica, glavna su tema radijskih i televizijskih dnevnih izvještaja i vijesti diljem svijeta; tako ono što prenose postaje ‘norma’, službena ‘povijest’. U tjednima i mjesecima koji su uslijedili istraživači zainteresirani za pravu istinu započeli su ‘kopati’. Svaki put iznova su utvrdili i dokumentirali dokaze da je službena verzija laž od početka do kraja. No, gdje su objavljeni njihovi izvještaji? U novinskim brošurama male naklade, knjigama objavljenim u vlastitom izdanju, na internetu i radio postajama koje posluju s financijskim’mrvicama i potencijalnim slušateljstvom iluminatskih carstava. Zbog toga godinama nakon što je službena verzija srušena ona ipak i dalje prevladava u javnom mnijenju. Zaustavite bilo koga u Londonu, New Yorku, Cape Townu, Sydneyju, bilo gdje, i upitajte ga što se je dogodilo 11. rujna, ili u Oklahomi, Drugom svjetskom ratu ili Kosovu. Gotovo svi će vam dati službenu verziju priče jer je jedina za koju su čuli. Kad bismo imah pravo mainstream novinarstvo tehnika problem-reakcija-rješenje ne bi mogla funkcionirati. Službena bi se verzija događaja istraživala, nakon čega bi se pokazala kao neutemeljena. Tu bi se činjenicu priopćilo javnosti, a javna reakcija koju vlasti priželjkuju bi izostala. Umjesto toga imamo medije koji su malo više od ureda za odnose s javnošću u službi oficijelne verzije života, što tehniku problem-reakcija-rješenje pretvara u Vjetar u jedra manipulatora.

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.

Comments are closed.