U jednom momentu Živjeti Svjesno dobija sasvim drugačije značenje, dublje u odnosu na ono što je bilo prije toga. I tada shvatite da bez obzira koliko ste do sada naučili i koliko znate, to je bilo samo još jedno nesvjesno zatvaranje, samodefinisanje, pokušaj da se definišite na načine koje činite u tom trenutku.
Sve što ste govorili dobije neko dublje značenje i počne da se ispoljava nekim drugačijim vibracijama. Počinjete da shvaćate da NIKOM nije oduzeta mogućnost za samorazvoj, da je to samo njegova odluka i da na ovom svijetu ima mnoštvo znakova i onih koji ukazuju Put, i da vi više ne možete biti dio tog znakovlja i ukazivanja. Te da je vrijeme da i to odbacite.
Možda će to izazvati neke malene otpore u vama, neka žaljenja, možda će to prizvati sjećanja na ugodna druženja, priče, filozofije, ali … to nije to. Žudnja za ispunjenjem Obećanja koje ste Sebi dali mnogo je jača. I više nema vremena da se čeka.
Sve što radite ako je prožeto Svijesnošću Sebe, kao osnovnom cijelog Života Univerzuma, je ono što vas vodi Oslobođenju. Problem nastaje kada riječi “Oslobođenje” nakačimo značenja koja ni ne poznajemo, a koja ona ni nema.
Značenje te riječi je prosto kao što je i ona sama. O Sloboditi Se.
Čega?
Zamišljene slike života koji živimo, slike o sebi koju imamo, slike o svijetu koju obnavljamo svakim trenutkom. I ne samo sliku o svijetu, već i sliku života i nas samih. Svaki trenutak odabiramo živjeti u robstvu.
Kažem: svaki trenutak. Jer čak i onda kada Radite na Sebi vi samo odabirate jedan oblik u kojem se potvrđujete. Ali ovo ne znači da sada treba da dignete ruke od Rada, ili bilo kojeg oblika Spiritualnosti, već da proučite sve što Radite, bez obzira koji autoritet vam rekao da je to dobro, potrebno ili šta već.
Na kraju, ako želite da se Oslobodite, moraćete odbaciti i sam Rad, i sam autoritet, a nimalo ne grešim kada kažem da ćete morati odbaciti i samog Sebe, Univerzum, Boga, Svrhu ili kako želite da to nazovete.
Osloboditi se nečega znači Živjeti svoju Prirodu. A vaša Priroda nije ništa od onoga što percepirate očima, čujete ušima, dodirujete kožom, mirišete njuhom, okušavate okusom. Prag između vas i vaše Istinske Prirode je upravo JA koje to sve doživljava.
Ni ono nije stvarno i ono je samo produkt Ispoljenja, ali je mnogo stvarnije od bilo čega što percepirate bilo kojim čulom, mnogo stvarnije od bilo kojeg tijela koje imate.
Ta Ja Svijest koja stoji u pozadini svakog i jednog jedinog Utiska, koji traje manje od stotinke sekunde, jeste Prag preko kojeg morate na kraju prekoračiti i Osloboditi se čak i te Ja Svijesti.
Vi čak niste ni stanje, jer i stanje je samo način ispoljenja Prirode. Ni famozno “Ja Jesam” jer i ono je samo drugi naziv na duboki osjećaj Ja Svijesti.
Ne postoji Stanje Svijesti koje je vaša Isinska Priroda. Stanje je samo osnova ispljenja ograničenog Sopstva. Granica u čijim se okvirima ispoljava svaki dio nas, svaki dio Univerzuma. Stoga i ono niste vi.
U momentu kada odlučite da živite Svjesno, same Sebe, desiće se određena reakcija Stvarnosti oko vas. Koja će vam ponekad činiti se kao neki ispit, iskušenje, ali to je samo jedno tumačenje filtera Uma koje još uvijek podržavamo, kojem dajemo snagu.
Jer kada odlučimo da živimo Svjesno, Sebe, ono što Jesmo (što god vam sada to značilo), još uvijek nismo naučili što to znači. Takva Odluka prizilazi iz situacionog pritiska oko vas i vašeg unutrašnjeg pritiska.
Možemo sada da to sve pojašnjavamo raznim metodama i ideologijama, konceptima i idejama, ali sve to su samo različite metode, ideologije, koncepti i ideje, i nikakve pretjerane koristi od njih.
Ako je vaša odluka Istinska, i ako ste stvarno odlučili živjeti Sebe, tj. Živjeti Život koji Jeste i koji nema nikakvo ograničenje sem prividne opne u kojoj je smješteno sve s čim ste poistovjećeni, onda morate shvatiti da svi sistemi služe samo da vam daju određeni osjećaj sigurnosti koji vam je još uvijek potreban kako biste naučili da pustite to Sebe da Živi. Ako se za njih uhvatite kao “pijan plota” bojim se da samo odgađate svoju odluku na neko neodređeno vrijeme dok ne shvatite da je to također samo ograda koju oko sebe gradite jer se bojite da budete protočni, otvoreni, slobodni (iako još ne znate što to znači).
Ali, iako još uvijek ne znate što to znači, nećete ni saznati ako ne učinite korak ka tome.
No, prvi korak je shvatiti ovo što sam napisao.
Ako ne vidim svoje ograničenje, kako znam da sam ograničen njime?
Kada krene Predavanje Životu (iako imamo dojam da je to nešto izvan nas samih) kreće serija djelovanja Životne Sile u našem pravcu koji možemo protumačiti na razne načine, ali baš ta serija Životne Sile, ta Kalii koja uništava sve ispred nas, pretvara nam “život” u noćnu moru, jeste Milost Života koji nam ukazuje na naša ograničenja, strahove, ideje koje smo ugradili u sliku o sebi i svom duhovnom radu i koja ima cilj, ne uništenje jer uništiti se ne može ono što je Živo, samo smrtno može biti uništeno, koja nam ukazuje na blokove, strahove, bojazni koje još postoje i kojih se moramo osloboditi.
A kako ćemo se Osloboditi nečega ako se toga čvrsto držimo s mišlju da smo to mi?
Teško.
Sjećam se jednog Majstora koji je odgovorio na pitanje jednog Učenika koji ga je pitao što bi nam to on dao da može da nam da. Ovaj je odgovorio: “Neustrašivost. To je jedino što vam je potrebno.”
Savršen odgovor.
Ali ta Neustrašivot nije suprotnost od Strašivosti i Straha. Ona nije nešto što ćemo izgraditi imitacijom Hrabrosti i Neustrašivosti na temeljima Straha i kukavičluka.
Ona je transcedencija. A transcedencija znači prevazilaženje nečega pomoću Razumijevanja. A Razumijevanje je direktno srazmjerno Biću ili Svjesti koju “imate”, tj. Svjesnosti samog Sebe. A Svjesnost samog Sebe započinje korak i Odlukom da Živite Svjesno Život koji Jeste. A ta Odluka započinje uviđanjem robstva u kojem ste sebe zatvorili, i shvatanjem da ste vi Odgovorni za Život koji ubijate. A Odgovornost je razumijevanje da niko vam nije nametnuo bilo šta od onoga što vi niste NESVJESNO prihvatili i krenuli da živite njihova pravila i ideje.
I tako dolazimo do početka interesovanja za nečim što zovemo Oslobođenje. A ono započinje trenutkom kada sve ovo shvatimo, doživimo i Odlučimo da Živimo Svjesno.
Živjeti Svjesno nije teško, teško je vaćati se Odluci da Živimo Svjesno, jer zbog čestih i jakih Identifikacija stalno zaboravljamo Odluku koju smo donijeli.
No, baš stalnim vraćanjem na Odluku koju smo donijeli, razvijamo Volju, koja vremenom preuzima ulogu vodića i vodi nas Cilju koji smo postavili i finalnom Razumijevanju da nikada nismo ni bili zarobljeni, da nikada nismo ni mogli biti zarobljeni jer Život može uzeti uloge i igre i “zaigrati” se, ali ne može se zarobiti.
No, Put do toga nazivamo raznim imenima, Spiritualnim, religioznim, Radom ili kako već. Nebitno.
U jednom momentu Život nas stavi u ulogu Vodiča nekim drugim oblicima Života i mi igramo ulogu, palčajući cijenu svog Oslobođenja. To svako igra na svoj način sa shvatanjem da ne postoji samostalno biće odvojeno od Cjeline i da Cjelina kroz njega ispoljava saznanja koja ima drugim Oblicima, naizgled, “ispod sebe”. Tj. onima koji sada prolaze koracima kojim ste vi nekada prolazili. Nekada te ljude prepoznajemo kao Majstore, nekada kao ljude sa iskustvom i nebitno kako ih prepoznajemo jer ni jedno od tim imena nije bitno i nešto pretjerano značajno.
I to traje neko vrijeme, dok to Biće, ne osjeti da je vrijeme da ide dalje. Da se upusti u igru koja je mnogo dublja i tada mora da ide svojim Putem. Ali dao vam je način ali ne može da vam da svoje Razumijevanje i Slobodu koju ima. To je naš Put, naša Odluka, Suočavanje.
U jednom momentu Živjeti Svjesno dobija sasvim drugačije značenje, dublje u odnosu na ono što je bilo prije toga. I tada shvatite da bez obzira koliko ste do sada naučili i koliko znate, to je bilo samo još jedno nesvjesno zatvaranje, samodefinisanje, pokušaj da se definišite na načine koje činite u tom trenutku.
Sve što ste govorili dobije neko dublje značenje i počne da se ispoljava nekim drugačijim vibracijama. Počinjete da shvaćate da NIKOM nije oduzeta mogućnost za samorazvoj, da je to samo njegova odluka i da na ovom svijetu ima mnoštvo znakova i onih koji ukazuju Put, i da vi više ne možete biti dio tog znakovlja i ukazivanja. Te da je vrijeme da i to odbacite.
Možda će to izazvati neke malene otpore u vama, neka žaljenja, možda će to prizvati sjećanja na ugodna druženja, priče, filozofije, ali … to nije to. Žudnja za ispunjenjem Obećanja koje ste Sebi dali mnogo je jača. I više nema vremena da se čeka.
Ili osjećate da se više ne možete ugraditi u uska gledišta oko vas, uloge koje ste do jučer igrali i shvatate da morate da ih se Oslobodite.
Nekada se Oslobođenje dešava trenutno, iako je to rijetko. Malo je ljudi koji su došli ovdje samo da bi se finalno Oslobodili, i obično takve ljude pamtimo kao vrhunske Majstore.
Mi ostali moramo korak po korak. A možda i ne moramo.
No, moramo stajati iza onog što smo sebi rekli, ako želimo bilo šta da učinimo. Ako smo rekli da želimo Živjeti Svjesno same Sebe, onda to tako mora biti. To je Put, to je način koji smo izabrali.
A taj način, puno puta, znači odbaciti sve što nije vaše.
Nijedan Put koji sljedite nije vaš. Ali da bi došlo do tog trenutka Razumijevanja, morate ići Stazom koja nije vaša.
Dok ne postanete Doktor i ne krenete da radite onako kako osjećate, morate se školovati načinom koji je za to propisan. Tada ćete imati određenu Slobodu da radite na taj način ili da smislite neki svoj, koji dolazi duboko iz vas.
Isti slučaj je i sa Putem.
Idete tuđim Putem, sljedite principe, pravila i onda ih odbacite. Krenete sa Radom. I ako je Rad ispunio svoju srhu, tada ćete i njega odbaciti. I tek tada, doćićete do onoga što ste nekad davno odlučili: Živjeti Samog Sebe.
Zahvalno se okrenuti i pozdraviti se sa svim koje znate, sa svim Majstorima, Učenjima, Učenicima, idejama, ideologijama, konceptima i slično.
Reći im sa Punim Srcem: HVALA.
I otići svojom Stazom, kud god vas ona vodila.
Dragi moji, došlo je da idem svojom Stazom, kud god ona vodila.
Hetio sam otići bez pozdrava, osjetio sam da to mogu i da je to možda najbolje.
No, u tom momentu kada sam to osjetio, osjetio sam i da mogu i ovo i da je i ovo u redu.
Stoga moj zadnji tekst, Vama, koji god da jeste, s kojim god ciljem bili ovdje.
Ja sam završio što sam trebao da završim. I moram da idem dalje svojim Putem.
Znam da ćemo se sresti, možda vidjeti, ili šta već.
Ako tako treba da bude, biće.
