Piše: Eckhart Tolle
U izvjesnim ekstremnim situacijama možda će vam i dalje biti nemoguće da prihvatite Sadašnji trenutak. A l i kod predaje ćete uvijek dobiti drugu šansu. VAŠA PRVA ŠANSA jeste da svaki trenutak predate realnosti tog trenutka.
Znajući da ono što jeste ne može biti poništeno – jer ono već jeste – vi govorite „da” onome što jeste i l i prihvaćate ono što nije.
Zatim radite ono što morate, što god da situacija nalaže. Ako budete obitavali u ovom stanju prihvaćanja, više nećete stvarati negativnost, patnju, nesreću. Tada ćete živjeti u stanju ne pružanja otpora, stanju milosti i prosvjetljenosti, oslobođeni borbe.
Kad god niste u stanju da to učinite, kad god propustite tu šansu – bilo zbog toga što ne stvarate dovoljno svjesnog prisustva da biste spriječili pojavljivanje nekog uobičajenog i nesvjesnog obrasca otpora, bilo zato što je stanje toliko ekstremno da je za vas apsolutno neprihvatljivo – vi tada stvarate neki oblik bola, neki oblik patnje. Može vam izgledati kao da je situacija ta koja stvara patnju, ali u osnovi nije tako – to čini vaš otpor. EVO SADA VAŠE DRUGE ŠANSE DA SE PREDATE – ako ne možete da prihvatite ono što se nalazi izvana, onda prihvatite ono što se nalazi unutra. Ako ne možete da prihvatite vanjsko stanje, prihvatite unutrašnje. To znači: nemojte se opirati bolu. Dopustite mu da bude tu. Predajte se žalosti, očaju, strahu, usamljenosti i l i bilo kojem o b l i ku koji patnja poprimi. Budite joj svjedok a da je mentalno ne označavate. Prigrlite bol. Onda ćete vidjeti na koji način čudo predavanja duboku patnju preobražava u duboki mir. Ovo je vaše raspeće. Neka ono postane i vaše uskrsnuće i uzdignuće. Kada je vaša bol duboka, sva priča o predaji vjerovatno će djelovati isprazno i beznačajno. Kada je vaša bol duboka, najvjerovatnije ćete osjećati snažan poriv da pobjegnete od nje prije nego da joj se predate. Nećete željeti da osjećate to što osjećate. Ima li ičeg prirodnijeg od toga? A l i ne možete pobjeći, nema izlaza. Postoje mnogi pseudoizlazi – posao, alkohol, droga, bjes, potiskivanje i tako dalje – ali oni vas ne oslobađaju bola. Intenzitet patnje se ne umanjuje time što je pravite nesvjesnom. Kada poričete emocionalni bol, sve što činite i l i mislite, baš kao i vaše veze, postaje zaraženo njime. Vi ga takoreći emitirate kao energiju koja zrači iz vas, a drugi ga podsvjesno prihvaćaju. Ako su nesvjesni, možda će se čak osjetiti prisiljenim da vas napadnu i l i povrede na neki način, i l i ćete možda vi njih povrijediti prilikom nesvjesnog projektiranja vaše boli. Vi privlačite i ispoljavate sve ono što odgovara vašem unutrašnjem stanju. KADA NE POSTOJI IZLAZ, JOŠ UVEK POSTOJI PROLAZ. Stoga nemojte okretati glavu od bola. Suočite se sa njim. Osjetite ga u potpunosti. Nemojte razmišljati o njemu – osjetite ga! Izrazite ga, ako je to neophodno, ali nemojte u svojoj glavi oko njega graditi scenario. Poklonite svu svoju pažnju osjećanju, a ne osobi, događaju i li situaciji za koje vam se čini da su ga prouzrokovali. Nemojte dozvoliti umu da iskoristi bol kako bi iz njega stvorio identitet žrtve za vas. Samosažaljenje i iznošenje svoje priče drugima održavati će vas zatočenim u patnji. Pošto je nemoguće pobjeći od osjećaja, jedina mogućnost promjene jeste da se ude u njega; u suprotnom, ništa se neće izmijeniti. Prema tome, poklonite cjelokupnu pažnju onome što osjećate i pokušajte da to mentalno ne označite. Dok budete zalazili dublje u osjećanje, budite na velikom oprezu. U početku vam se može činiti kao da je u pitanju jedno mračno i užasavajuće mjesto; međutim, kada se bude javio poriv da okrenete glavu od njega, posmatrajte ga, ne reagirajte. Nastavite da usmjeravate svoju pažnju na bol, nastavite da osjećate žalost, strah, prestravljenost, usamljenost, šta god da je prisutno. Ostanite oprezni, ostanite prisutni – prisutni cjelim svojim Bićem, svakom stanicom svog tijela. Dok to budete činili, unosit ćete svjetlost u ovu tamu. To je plamen vaše svijesti. Na ovom stupnju ne morate se više brinuti o predaji. Ona se već odigrala. Kako? Potpuna pažnja isto je što i potpuno prihvaćanje, isto je što i predaja. Posvećivanjem pune pažnje, vi koristite moć Sadašnjeg trenutka, odnosno moć vašeg prisustva. Nijedan skriveni ostatak otpora tu ne može opstati. Prisustvo uklanja vrijeme. A bez vremena, nikakva patnja, nikakva negativnost ne može da opstane. PRIHVAČANJE PATNJE jeste putovanje u smrt. Suočavanje sa dubokim bolom, dopuštanje da on postoji, usmjeravanje pažnje na njega, sve to predstavlja svjestan odlazak u smrt. Kada budete umrli ovom smrću, uvidjet ćete da smrti u stvari nema – i da se nemate čega bojati. Samo ego umire. Zamislite svjetlosnu zraku koja je zaboravila da je neodvojivi dio sunca i sebe zavarava vjerovanjem da mora da se bori za opstanak, stvarajući neki drugi identitet koji nije sunce i grčevito se držeći za njega. Zar smrt ove zablude ne bi predstavljala nevjerovatno oslobođenje? ŽELITE LI LAKU SMRT? Da li biste radije umrli bez bola, bez agonije? Onda svakog trenutka umrite za prošlost i pustite da svjetlost vašeg prisustva svojim zrakama spere teško, vremenom okovano ja, za koje ste mislili da je vaše istinsko ja.
Comments are closed.