Ono što me pokreće u pisanju ovog teksta jest Ljubav. Ljubav je odlučila da piše o Ljubavi. Ljubav želi da analizira samu sebe jer je vrlo moguće da je ostala uhvaćena u iluziji o sebi samoj. “Želim da otkrijem sama sebe!”- šapnula mi je. “U redu.” rekao sam ja. “Hajde da otkrijemo tko si ti a tko sam ja?” Tako smo krenuli, zajedno. Još uvijek smo zajedno. To je put koji nema kraja.
“Vidim, zoveš me, tražiš me, dobivaš me. Ja vidim tebe ali ti ne vidiš mene. Zašto ja vidim tebe a ti ne vidiš mene?”
Tako je počeo naš razgovor. Ovoga puta ja sam bio pitan. Uglavnom ja postavljam pitanja ali ovog puta je bilo drugačije. “Ne znaš, a misliš da znaš. Misliš da voliš, a ne voliš. Misliš da vidiš, a ne vidiš. Ne vidiš jer projiciraš. Projiciraš na mene ono što misliš da jesam, a ja to zapravo nisam. Misliš da sam slijepa a nikada bolje nisam vidjela. Ja sam ti a ti si ja. Pogledaj se u ogledalo i kaži mi, koga tamo vidiš? Oko vidi samo sebe. Tako ja vidim tebe. Sebe vidim kroz tebe. Da nema tebe ne bi bilo ni mene.” Stao sam. “Uvijek sam s tobom. Tu sam, nigdje ne idem. Nikada nisam ni otišla. U tebi sam i oko tebe sam. Ne vodim te nigdje. Idemo zajedno.” “Hvala ti. Znaš, uvijek sam to znao. Sada znam. Sada zauvijek znam.” “U redu. Pa da krenemo?” “Pratim te.”
*Ako ne sada, kada?*
To me je Ljubav pitala. To me je često pitala. “Ako ne sada, kada?” Nisam znao da joj odgovorim. Zapravo, nije joj ni trebao odgovor. Pitanje je odgovor samo za sebe. Pitanje daje odgovor. Aha! Kao bljesak, shvatio sam. “Nemam više što da te pitam. Shvatio si.” rekla je. “Da, sada razumijem.” “Vodim te sada sa sobom.” “A gdje to?” “Na zemlju.” rekla je. “Idi sada i kaži ljudima ono što sam ti ja rekla. I ne brini se, ja sam s tobom, kao što sam i sa njima.” “Važi! Idem ja sada.” “Ne zaboravi, ja sam s tobom.”
I evo me. Došao sam. Došao sam sa novom porukom, sa novim razumijevanjem. Ne znam odakle da počnem. “Od sebe.” šapnula mi je. “U redu, krenut ću odatle.”
Moram vam priznati, birao sam. Ranije sam birao. Postavljao sam uvjete. Crtao sam granice. Odvajao sam. Dodavao sam ali sam i “od davao”. Stalno sam birao. Tebe neću, tebe hoću. Ti mi trebaš, ti mi ne trebaš. Tko si ti? Odakle ti pravo? Znaš li ti tko sam ja? Ja sam Strahinja Mojsović! Samnom nema zajebancije. Ili hoćeš ili nećeš. I onda, nekoliko trenutaka kasnije… BUM! TRAS! O ne! Slomilo se! Tišina. Nema me. Nekoliko trenutaka… Opet tišina. I od tada, tišina. Nema Strahinje, nema Mojsovića, nema čovjeka, nema riječi, nema pojma, nema forme. Rodila se Ljubav, Ljubav sa velikim Lj. Tada sam čuo: “Dobrodošao kući! Nije te dugo bilo.” Tada sam bio kući, i sada sam. Ovdje i sada, pred vama. Nemam ništa na sebi. Ne treba mi! Nikada mi više ne treba! Ne krijem se više. Jedno sam sa vama.
Ljubav je sloboda, sloboda je spontanost, spontanost je sreća, sreća je unutarnji mir.
Počnimo sa pretpostavkom da je ljubav slijepa. Da li je ljubav stvarno slijepa? Što to sprječava ljubav da vidi samu sebe? Ako još uvijek mislite da je ljubav slijepa, griješite. Ništa ne vidi tako čisto i jasno kao ljubav. Možda vi uopće ni ne volite pa zbog toga i mislite da je ljubav slijepa. Tko si ti uopće, Ljubavi? Najbolje će te znati što je Ljubav kada vidite što ona nije. Jako je teško reći, Ljubav je to i to… Zaista je teško.
Nema puta do ljubavi, ljubav je put
“Ah! Tako mi trebaš. Ne mogu da provedem ni jednu sekundu bez tebe. Fališ mi!” Ova rečenica nema apsolutno nikakve veze sa ljubavlju. Ovo je čista potreba. Jasno izrečena potreba. Koliko je potreba toliko je i ovisnost o toj osobi ili stvari. Vi tu drugu osobu ili stvar vidite kao nešto neophodno, kao nešto bez čega ne možete zamisliti svoj život. Toliko ste postali ovisni da ne vidite ništa drugo oko sebe. Postali ste emocionalno-mentalni ovisnici. Kolika je samo ovo iluzija. Toliko je čvrsto ukorijenjena u nama da se nikada ni ne upitamo da li je to stvarno ljubav? Zapamtite ovo, gdje god ima potrebe, ovisnosti i kontrole tu nema Ljubavi.
„Ako nekoga zaista voliš daj mu slobodu; ako ostane, zauvijek je tvoj, a ako ode, nikad nije ni bio!“
Mi uopće ne volimo jedni druge. Mi iskorištavamo jedni druge. Vlastite nedostatke, potrebe i ovisnosti “punimo” drugim ljudima i stvarima. Zovemo jedni druge ne da bi uživali u društvu jedni drugih već da bi “punili” vlastite nedostatke. Ne družimo se zato što uživamo jedni u drugima već zato što nam fali nečega u životu. “Ajde dođi u pet u ovaj i onaj kafić da me ispuniš malo.” Ne samo da iskorištavamo jedni druge već pravimo robove jedni od drugih. Ako pozovete drugoga da vas usreći on će vas taj put možda i usrećiti. Kada vidi da ima moć da manipulira vašim emocionalnim stanjem sljedeći put će vas iznervirati zato što je svjestan toga da to može. Malo će vas podignuti pa će malo da vas spusti. Radit će po vlastitoj želji. Kada mu nešto treba, učinit će da vam bude lijepo i onda će uraditi to što mu treba. Zar ne vidite ovo? Zar ne vidite kako lako manipuliramo jedni drugima? I onda kažemo da volimo jedni druge? Nesvjesni ovoga ljudi svoje odnose baziraju na ovakvim vrijednostima. Nije ni čudo što se sve okolo naokolo raspada. Znam, ovo sada može izgledati bolno, ali vrijeme je, prestanemo sa iluzijama. Zato je prvi korak uvesti svjesnost u svoj život. Svjesnost je uvijek prvi korak. Postanite svjesni svakog svog odnosa i veze. Svjesno pogledajte u njih. To je ono što mora da se dogodi. Jednostavno viđenje, viđenje širom otvorenih očiju. Ovo je prvi korak na putu ka Ljubavi, bivanje u sadašnjem trenutku. Vi se uporno držite lažnog uvjerenja da su vam drugi potrebni kako biste osjetili Ljubav u svom životu. I ovo je još jedna ogromna iluzija. Nema potrebe da budete voljeni. Ne možete nikoga natjerati da vas voli. Ni ne treba. Nemojte to raditi. Društvo nam je usadilo ovo lažno uvjerenje da moramo biti prihvaćeni i voljeni od strane drugih ili inače nismo ništa postigli u svom životu. Kakva laž. Zbog ovog lažnog uvjerenja smo i stvorili ovakav svijet. Svijet pun ovisnika. Vi nemate potrebu da budete voljeni, vi volite! Ne morate ništa uraditi da biste voljeli. Nemojte ništa raditi. Za početak, svjesno vidite kako stvarate svoj život i na osnovu kojih vrijednosti ga gradite.
Strahinja
Izvor: svjetlosvjesnosti
.
Vezani postovi:
Comments are closed.