„Razmišljanje Ratnika Svjetlosti seže dalje od obzorja. Ako sam ne učini ništa za svijet, nitko to neće učiniti umjesto njega.“
Priručnik za Ratnika Svjetlosti (Poulo Coelho)
Ovaj tekst posvećujem prijateljici Snežani-nemoj željeti da budeš nešto, nego budi ono što već jesi-Ratnik Svjetlosti!
Nakon prvog teksta o osobnom iskustvu s Rekonekcijom, znao sam da neće biti i zadnji. Već tad sam znao da sam na jednom predivnom i čudesnom putovanju koje nikada neće stati jer život nema kraja. Baš kao i za prvi i drugi tekst, tako i za ovaj mogu reći da ima svoju težinu i vrijednost upravo zbog toga jer je temeljen na fizičkom ( i energetskom/duhovnom) osobnom iskustvu. A osobno životno iskustvo koje čovjek proživi je neprocjenjivo i ono vam ga nitko ne može oduzeti. Na samom početku ovog putovanja nisam niti mogao pojmiti da ću vidjeti nevidljivo, dodirnuti nedodirljivo, osjetiti neosjetljivo… Jednom kad sam samo ležao i uživao u reakcijama energije, zapitao sam se što li ću još doživjeti? Unutarnji glas mi je rekao-pojmit ćeš nepojmljivo… Naravno, niti u najluđim snovima nisam mogao sanjati što to doista znači… Nisam mogao niti približno naslutiti da ću svojim vlastitim očima vidjeti bića iz viših dimenzija. Doslovno tako. I o tome će ovdje biti riječ. Ovo pišem samo da prenesem informaciju i svjetlo. Da vam prenesem informaciju da sve ovo što se piše i govori o nekim promjenama, da to više nisu samo bajke i pričice. Na vama je kako će te pristupiti tim informacijama. To više nije samo subjektivan osjećaj da se osjećamo predivno, krasno, znamo sve o teorijama urote, o egu, promjenama itd. To je iskustvo koje je temeljeno na pravom istinskom viđenju.
Sad znam da sam doslovno vidio vječnost i da me je ona doslovno dodirnula. A zašto doslovno, to ću objasniti kasnije.
Ja sad to znam jer sam vidio svojim očima. Sve ovo što ću napisati temelji se na znanju i viđenju… Na početku bi još postavio pitanje, što je to pravo znanje? Za mene je pravo znanje, ono koje je temeljeno na osobnom iskustvu jer je ono neprocjenjivo. Na taj način najviše naučimo a ne čitajući i slušajući druge. Naravno, i tako se uči i napreduje, ali vlastito iskustvo je najdragocjenije i najviše obogati čovjeka!
Kratka priča kojom se sve objašnjava.
Kada majka reče djetetu da ne dira peć jer će se opeći, to dijete ima znanje da je vruče nešto loše. Ali dijete još nije spoznalo što to doista znači vruče. I dijete stavi na ruku na peć i opeče se. Sad, to dijete ima znanje. To iskustvo je neprocjenjivo i vječno.
Takvo znanje imam i ja. Samo ono nije negativno nego upravo suprotno, ono je veličanstveno i nadasve čudesno.
Još ću vas na početku zamoliti da samo na tren odložite model svijeta kakvog vam ga je modeliralo društvo. Samo na tren odložite taj kalup, pa ga poslije ponovno vratite. Znam da imate potrebu da stalno sudite, time se ne zamaram jer u potpunosti razumijem tu potrebu (kad sam i ja bio takav), ali budite samo na tren kao Alisa, Alisa u zemlji čudesa.
I više nismo na zemlji…..
„Sigurno si lud, jer inače ne bi ni došao.“
Nepoznati upučenik novom inicijantu u tajno društvo
Većina ovoga što ću napisati o iskustvu, dogodila se je jedne noći. Tu noć sam nazvao „Noć viđenja.“ Da saznam što mi se je doista dogodilo te noći, morat će proći još određeno vrijeme. Možda konačnu istinu neću niti saznati u ovom životu, no to mi više niti nije toliko bitno.
„Biti ratnik znači biti iskustvo iskustava“
Don Huan (iz romana Carlosa Castanede)
Krećemo…
To je bila noć koju ću pamtiti dokle god ću biti na ovom čudesnom svijetu. Prije spavanja, uvijek volim leći, opustiti se, prepuštati se energiji, gledati svjetlost (petu dimenziju) koju vidim… pa tako sam i te noći. Sve je počelo sa mojom namjerom. Namjera mi je bila da postanem jedno sa Svemirom, sa beskonačnom ljubavlju, da se odvojim od tijela… samo što sve te želje uvijek pretočim u osjećaje. Polako se je pred mojom glavom počela formirati svjetlost u obliku nepravilnog kruga iz kojeg izbijaju nepravilne zrake svjetla indigo boje. Kako sam imao sve veću želju da postanem „jedno“ tako se je i to svjetlo pojačavalo, sve dok mi cijelo vidno polje nije bilo ljubičasto. Po tijelu sam osjećao strašno jako strujanje energije. Temperatura tijela, u 2-3 sekunde je nenormalno porasla. Osjećao sam da sam, ne vrući nego bio sam vreli ali se uopće nisam znojio. Viđenje svjetla je trajalo nekih 10-20 sekundi i bilo je nepojmljivo. To je za mene bila takva sreća i radost da sam se cijelo vrijeme smijao i smijao… Viđenje je trajalo kratko, ali je doista bilo pravo viđenje a fizički osjećaji vrlo intenzivni. Kao da sam bio na putu u više sfere i dimenzije… To je toliko iscrpilo moj organizam da sam u nekih 30-40 minuta morao ići na WC 3 do 4 puta mokriti. Iz mene je izlazila samo voda i to u velikim količinama. Bilo mi je jasno i po temperaturi tijela tokom viđenja, da mi je metabolizam radio sto na sat. Nakon nekog vremena malko sam se smirio i pokušao sam zaspati. Za mene je to bilo sve te noći. Grdno sam se prevario. Vječnost me je tek čekala. Nikako nisam mogao zaspati. Pretpostavljam da negdje poslije ponoći, da sam se okrenuo na leđa. Pošto nikako nisam mogao zaspati odlučio sam otvoriti oči i gledati bljeskove svjetlosti. No, tad se je počelo događati nešto čudno. Bljeskovi svjetlosti, umjesto da bljesnu i nestanu kao inače, odjednom su počeli doslovno padati, kao pahulje.
I tad su se ni manje ni više pred mojim otvorenim očima, doslovno pojavila bića iz druge dimenzije!!! (Vidi priloženu sliku)
Ratnici svjetlosti iz Porodice Svjetlosti
Ono što me je najviše iznenadilo je to da se nije pojavilo biće ljudskog oblika (ili bar nešto slično), nego se je pojavila glava „životinje“. Bila je to glava “psa.“ Biće imalo je izduženu njušku i uši. Prikazalo mi se je iz profila. I bilo je nestvarne indigo boje. Ono što je još bilo zanimljivo, je to da mu je oko, zapravo zjenica oka nekoliko puta jako bljesnula, kao dijamant. Meni je prvo trebalo nekih 3-4 sekunde da uopće povjerujem da to vidim. To biće je bilo toliko dobro vidljivo, linije, rubovi, obrisi, da sam čak vidio da mu nije bljesnulo oko nego baš zjenica. To biće je bilo toliko dobro vidljivo baš kao što vi možete prepoznati ova slova pa znate da je slovo A, slovo A, a ne neko drugo! No, zapazio sam da je i uz glavu ovog bića i slabije vidljiva glava još jednog bića ljudskog oblika koje je bilo okrenuto prema meni. Samo, on se nije toliko dobro vidio. Ovo viđenje je trajalo nekih 1-2 minute, tako da sam dobro mogao sve to vidjeti. Ono što sam tad i poslije osjećao, je bilo čuđenje, jednostavno veličanstveno čuđenje. Svaki put kad o tome razmišljam, ponovno i ponovno se zamislim i čudim se tome. Oni su mi se prikazali u 2 dimenzije (ili se je to meni činilo), ali svejedno, gledajući u oko tog bića, bilo je očito kako me promatra i gleda baš u mene… i onda ti bljeskovi njegovog oka…. Doista nepojmljivo… Nakon što su oni nestali, odjednom su se oko mene počele formirati bezbrojne formacije nekih bića, „predmeta“, oblika…
„Glupo je vjerovati da je svijet samo ono što ti misliš da je. Svijet je tajanstveno mjesto.“
Don Huan
Idućih 3-4 sata, kao da sam bio na nekom drugom planetu, kao da sam bio u zemlji čudesa, zemlji snova. Pored moje glave je proletjela neka moderna letjelica sa dugačkim krilima, veličine nekih jedan metar, (ona je bila vidljiva u 3 dimenzije), pa su se počeli formirati kao neki neobični predmeti… kasnije sam pogledao u ruke i vidio sam da na malim mjestima na dlanu izbija zelenkasta svjetlost. Samo sam pomislio-Isuse bože ja zbilja vidim svjetlo!!! A na mjestima gdje je to svjetlo izbijalo jasno su se nazirale linije kože. Pogledavši opet oko sebe, i dalje su oko mene bila sva moguća i nemoguća čuda. Ponovno neki predmeti u obliku letjelica sa vrlo jasnim vidljivim linijama, pa ponovno neka bića koja su me opet podsjećala na neke životinje. Samo kod tih bića sam vidio samo jedan dio tijela, odnosno, nisu se više tako jasno vidjela kao ona bića na početku. Ali opet, sve je bilo i više nego jasno da su to neka bića. Sve to je bilo predivne indigo boje, nestvarno i nedokučivo. I kad čovjek pomisli da je vidio sve… U jednom trenu ponovno sam pogledao u dlanove i vidio sam u njima doslovno neku rupu (na lijevom i desnom dlanu). Ta rupa je imala „potrgane“ rubove i jasno se je vidjela dubina. U tim rupama, vidio sam kao mehanizam nekakvog uređaja, kao unutrašnjost nekakvog sata, pa su se pojavile neke prostorije. I sve je to bilo vidljivo kao dan!!! Doista je bilo nestvarno. Jedan od zadnjih prizora koje sam vidio je bio ni manje ni više nego prizor kukca koji mi je preletio blizu glave (o tome kasnije). Ovo viđenje je trajalo bar nekih 2-3 sata. Iduće jutro, po cijelom tijelu, osjećao sam strašno jako strujanje energije. Kao da vas trese lagana struja. Taj osjećaj je bio ugodan i vrlo vrlo intenzivan. U unutrašnjosti sam osjećao strašno veliku temperaturu, kao da gorim iznutra. Do podneva, morao sam čak dva puta dobro doručkovati, a i ne pamtim kad sam zadnji put bio toliko gladan. To strujanje energije i toplina u tijelu je trajala skoro sve do kasno poslijepodne. Bilo mi je jasno da me je to viđenje iscrpilo, bolje rečeno, metabolizam mi je radio sto na sat, jer sam se fizički jako dobro osjećao.
Pokušao sam sve ovo dočarati riječima, ali sam shvatio da je to nemoguće. Nemoguće je riječima dokučiti nedokučivo, teško je riječima prikazati nevidljive svjetove, jednostavno čudesno i veličanstveno.
„Viđenje je za besprijekorne ljude. Očeliči sada svoj duh, postani ratnik, nauči da vidiš, i onda ćeš uvidjeti da za naše oči postoji bezbroj novih svjetova.“
Don Huan
Nakon tog viđenja, neke stvari su mi postale još jasnije i bistrije. Nakon nekih tri dana, čitao sam knjigu o Egiptu. Vidio sam sliku kukca kojeg sam vidio i u „Noći viđenja.“ To je bio Skarabej. Za drevne egipćane, Skarabej je značio „Onaj koji se razvija“, simbolizirao je rast i razvoj. Pošto sam svojim očima vidio sva ta čuda, i doslovno iz dana u dan ih doživljavam, znam da to nije slučajno što mi je prikazan Skarabej, nije slučajno da sam baš nakon toga čitao knjigu o Egiptu, sve tu ima vrlo duboko značenje.
„Postoji jezik koji je s onu stranu riječi“
Alkemičar (P.Coelho)
Sad mi je sve jasno. Što se tiče nekih stvari za mene više nema dvojbe. Sad znam da sam bio i bit ću vođen u ovom životu. Sad znam da sve informacije koje sam dobio o životu, da nisam došao do njih slučajno nego su mi podarene i bio sam odveden do njih. Zapravo, do nekih informacija sam došao na vrlo čudan i neobičan način uz neke vrlo čudne pojave, ali nema potrebe da čitatelja zamaram detaljima. Sad znam da sve ove informacije koje sam napisao u prijašnjim tekstovima i koje ću napisati u ovom, da ih preko mene šalje život, Univerzum, Porodica svjetlosti-kako želite, baš svejedno. Ja znam tko mi daje te informacije i ja sam pronašao svoju subjektivnu istinu koju ne temeljim na nekoj intuiciji, osjećaju nego na temelju viđenja. Da znam, već vidim negative komentare, ali ja znam, vidim i smijem se.
Zapravo, uviđam da sve više ljudi dobiva informacije izravno od života, planete Zemlje, drugih entiteta itd… očito da će ljudi gledati na život kao i nekad u drevna vremena. Na primjer, mnogi neupućeni ne znaju da su ljudi za vrijeme drevne Atene, bili potpuno uvjereni da preko njih progovaraju druga bića, viši entiteti i to doslovno!!! Baš kao što smo mi danas uvjereni da mi sami upravljamo svojim mislima i govorom, što i je točno ali samo do određene razine. Danas (možda danas više i ne) bi takve ljude proglasili ludima, samo ti drevni „luđaci“ su u to vrijeme izgradili jednu od najvećih civilizacija u povijesti. A danas se o Platonu, Sokratu, Pitagori… govori i uči na fakultetima ali se naravno studentima ne govori kakav je u to vrijeme bio svjetonazor. Jer bi na filozofskim fakultetima po današnjim poimanjima oni bili luđaci. U novije vrijeme takvi „luđaci“ su zapravo i najveći genijalci. N.Tesla-koji je i pričao sa energijom Svemira, T.A. Edison koji je dolazio do ideja tako da mu je um odlazio u viša stanja svijesti (to je radio metodom koju baš ne bi preporučio), R. Steiner itd. Zanimljiva je zgoda kada je veliki psihoanalitičar,Jung, upoznao Steinera (koji je vjerovao u bestjelesne duhove). Nakon tog susret, Jung ga je proglasio shizofrenikom. No pred smrt, Jung je došao do zaključka „da su psihološki kompleksi autonomni utoliko što su posve neovisni o ljudskom mozgu. Dakle-u bogovima više nije vidio halucinacije-ni individualne ni kolektivne, nego oblike više inteligencije, on je zapravo prihvatio stav drevne filozofije koji je stavljao um ispred materije.“ (Izvadak iz knjige „Tajna povijest svijeta“)
Naučio sam da u životu imam vodiče koji me vode kroz život. I kad se čovjek prepusti životu, kad se prepusti rijeci života da ga nosi, vidi koliko je sve lako i jednostavno. Naučio sam da se prepustim ne-djelovanju!!! Dakle, prepuštam se rijeci života, ali ne dopuštam da potonem. I doista, život mi je počeo ostavljati bezbrojne znakove koje prije nisam znao čitati. Recimo, brinem se oko financija i onda negdje vidim broj 333, i tad se od srca nasmijem i znam da će sve biti u redu-i bude. Ima još zbilja mnogo takvih sitnica, ali ne želim time zamarati čitatelja.
Život uvijek pred nas postavlja znamenje i navodi nas na pravi put. Samo mi nikad ne obraćamo pažnju i ne vidimo te znakove jer ne vjerujemo u život. I onda uvijek zalutamo.
Život je kao autocesta. Imamo start i cilj. Prije nego dođemo na zemlju dobijemo auto. Na tom putu svatko bira kako će voziti, gdje će skrenuti, da li će nekome stati, zalutati. I baš kao što na cesti imamo znakove, tako ih imamo i u životu. A vozački ispit se polaže u svakom prošlom životu. Naravno, koliko ste naučili u prošloj „auto školi“ ovisi kako će te proći na ovoj vožnji (ispitu). Čim više naučimo, to bolje čitamo znakove.
Zapravo, svi mi imamo vodiče u životu (vidi knjigu;“Anđeli koji mi šapću“), samo ljudi na život ne gledaju kao na veliku tajnu. Ljudi su zarobljeni u materiji i ne vide život. Sad znam da se na planeti Zemlji odvija jedan veliki kozmički šou. Doista je velika čast da živimo baš u ovom trenutku na Zemlji. Velika je čast jer imamo povijesnu priliku da promijenimo svijet. U vas su baš ovog trena uperene brojne oči i potiču vas da rastete i da se razvijate. Ali jedno od kozmičkih pravila je da nitko ali nitko ne može utjecati na vašu slobodnu volju. Primijetio sam da se mnogi boje o tom prelasku na više razine-dobra vijest, nećete priječi ako ne želite. To temeljim na znanju i viđenju!
„Okani se tvog civiliziranog svijeta. Neka sve bude onako kako je.“
Don Huan
Naravno, sad će se pojaviti one tipične priče o palim anđelima, zlim bićima koja nas pokušaju zavesti itd… dok netko spominje takve stvari, odmah vidim, da on još puno mora naučiti o životu i da vrlo malo zna o životu, i u konačnici, takve osobe su samo teoretičari. U zadnje vrijeme sam dobio enormnu količinu informacija, ali i prije toga mi je bilo jasno da svo to znanje koje imam i koje ću dobiti, da je ono kao zrnce pijeska u pustinji. Slobodno mogu reći da znam neke „tajne“ o životu. Evo dvije vrlo važne.
Prva: Ako vi dopustite da u vaš dom uđe svijetlo, a pod domom podrazumijevam vaše tijelo, um, duh i srce, vi postajete svjetionik. S vremenom vi postajete jedan reflektor, žarulja sa milijun vata, počinjete sjati kao Sunce… pa neka mi netko objasni, kako se pred neki reflektor može stvoriti neki mrak, tama… ako dovoljno jako svijetlite, nikakva tama vam ne može prići niti na „kilometar.“
„Kako ljudsko biće prikuplja iskustvo, tako počinje da svijetli.“
Don Huan
Opće je poznato da se bojimo nepoznatog. Dakle STRAH=NEZNANJE! Ali, oni koji se boje viših entiteta ne znaju i slijedeće STRAH=SLABOST! Ako uopće i postoje neka bića koja čekaju da vas zaskoče i viknu BUUUU (kako bi rekao E.Pearl), sigurno je da čekaju slabe. Jer strah je ujedno i mamac.
Samo imaj čisto srce i sjaj kao stotinu sunaca. Tako se postaje svjetionikom u mraku, tako postaješ svijetlost svijeta.
„Imaj povjerenja u svoju unutrašnju moć. to je sve ono što čovjek uopće i može da ima u ovom tajanstvenom svijetu.“
Don Huan
Druga: Primijetio sam da neki histerično paničare jer se boje prelaska u više dimenzije. Ponovno primjer neznanja. Univerzum funkcionira na temelju slobodne volje. Ako želite ostati tamo gdje jeste, tu će te i ostati. Ako želite doživjeti evoluciju (jer ovdje je doista riječ o evoluciji ali o tome kasnije), doživjet će te ju. I još tome, dobit će te podršku na tom putu. I doista je tako. Ako se čovjek prepusti životnoj rijeci i ne-djelovanju, sve će sjesti na svoje mjesto!!!
„Ako si u nešto uvjeren, to znači da si ti gospodar svakog svog postupka.“
Don Huan
I sam otvorenim očima vidim, kada osjetim želju da budem dio Univerzuma, bljeskanje energije se pojačava, indigo boja se pojavljuje, fluktuacija svjetla (energije) također se pojača. Kada radim i ne mislim na to, ništa ne osjećam (osim izbijanje energije iz dlanova), ali samo kad ponovno poželim biti dio svega toga, u trenu po tijelu počinjem osjećati energiju u različitim formama-strujanje,toplina, dodir itd…
Slobodna volja je ključ.
„Kukavice svijet vide kao prijetnju i opasnost. Oni traže lažnu sigurnost bez izazova, naoružani do zuba da obrane ono što naoko posjeduju. Kukavice kuju rešetke vlastitog života.“
Priručnik za Ratnika Svjetlosti (P.Coehlo)
Nekada sam čitao razne komentare i vidio kako se neki boje prelaska u više dimenzije. S ove u 7., pa sa 7. u 6., pa onda u 5. ili 8 itd…. čovjek se već zabrine za njihovo zdravlje. Da znam, nakon ovog napisanog, mnogi bi se pitali i za moje ali o tome ću samo malo kasnije. Već je po tim napisima vidljivo neznanje i da su ti ljudi samo teoretičari. Ništa više. Hajde uključimo logiku da zaključimo nelogične stvari. Svaki oblik života (ovaj ili onaj) je škola, učenjem napredujem i to razred po razred. Pa tako sa ove 3D plus vrijeme 4D, prelazimo u 5D. Nema preskakanja razreda. To bi bio preveliki „šok“ za nas, ne bi bili potpuno spremni za više. Ako ima više, vjerojatno ima, ko zna.
Da bez brige. Već sam se sam upitao jesam li ja doista lud? Jesam li ja lud? Odgovor nisam niti pokušao tražiti jer sam ga već znao.
„Nije bitno što bilo tko drugi kaže ili čini. Ti moraš da budeš besprijekoran. Borba se vodi upravo ovdje, u ovim grudima.“
Don Huan
Odgovor je ležao u meni i zato ga nisam niti tražio. Zbog svih stvari koje mi se događaju, morao sam odavno odbaciti svoj um i razum. Da… odgovor je bio da… ludost upravlja mojim životom…
„Luđak je odbacio um i razum. Buddha je također odbacio svoj um i razum i između njih nije bilo nikakve razlike osim u jednoj stvari. Luđak je pao ispod ljudske prirode a Buddha se je izdignuo iznad ljudske prirode.“
Osho
Da bi preživio u ovom svijetu, uvijek mi je potrebna određena količina ludosti a sad ju imam i na pretek. I kad se oslobodiš tereta ovih društvenih laži, polako počinješ razumjeti što to znači biti slobodan!!! Da nisam odbacio svoj razum, on bi doživio kolaps i to bi bila prava opasnost. Doživio bi kolaps jer sam doslovno pred svojim očima vidio kako se ruše zidovi ovog materijalnog svijeta.
„Kad smatraš da si racionalan, onda isto tako vjeruješ da dosta dobro poznaješ ovaj svijet, a da li je to tako? Da li ti zaista poznaješ ovaj svijet? Ti si jedino imao priliku da promatraš postupke ljudi. Tvoja iskustva kreću se samo u okvirima onoga što su ljudi učinili tebi ili nekom drugom. Ti ništa ne znaš o ovom tajanstvenom i nepoznatom svijetu.“
Don Huan
Što to znači biti normalan?!!! Što to znači biti lud?!!! Da li je normalno prilagoditi se društvenim normama koje počivaju na glumi da jesmo netko i nešta a zapravo smo nitko i ništa. Sad vidim dalje od horizonta, vidim dalje od drugih ljudi i dok pogledam većinu osoba, dok im pogledam u oči ja zapravo niti ne vidim ljude. Ja vidim utvare!!! Vidim žive mrtvace. Utvare su ljudi koji nemaju onu ljudsku srž, suštinu, ljudsku bit…. To su izgubljeni ljudi koji nemaju smisao u životu. Ti ljudi se boje zapitati ona vječna pitanja-što je život i zbog čega sam došao na planetu Zemlju. Jer da se to zapitaju morali bi prihvatiti činjenicu da im životi nemaju smisao, da su im životi trivijalni, monotoni, bez cilja i isprazni… A da samo znaju, da samo znaju da svatko može biti slobodan. Pa i oni koji su na nekom putu ka višoj razini svijesti, i kod njih se ponekad nazire strah od nepoznatog. I onda ih taj strah od prelaska u više dimenzije zaustavi! Zaustavi na putu ka slobodi, na putu prema evoluciji!
„Sloboda je kao zarazna bolest. Prelazna je, nju prenosi besprijekoran nagual. Ljudi to mogu da ne cijene jer ne žele da budu slobodni. Sloboda je zastrašujuća. Upamti to. Ali ne i za nas.“
Don Huan
Da li je doista sloboda zastrašujuća? Očito za neke i je. Zašto? Zato jer potpuna sloboda zahtjeva i potpunu odgovornost! Odgovornost za vlastiti život. A ljudima je uvijek to bio preveliki teret, teret sa kojima se ne može nositi bilo tko. Naviknuti smo da uvijek netko nešto odradi za nas, da dobijemo sve zapakirano i gotovo. Postali smo kukavice i lijenčine. Još je tu jedna zanimljiva stvar. Kad potpuno preuzmemo odgovornost za vlastiti život, tad za svaku vlastitu pogrešku više ne možemo optužiti nekog drugog osim sebe-mnogi se ježe od te misli.
Mnogi se ježe da će naići na nelogične stvari, da će možda u susretu s nepoznatim morati odbaciti razum, a toliko ga volimo, toliko nam je drag-naš razum. Koliko toga nam je objasnio o životu… zaista predivne stvari i onda odjednom naleti na klimavo tlo pod nogama, počinje osjećati strah, usamljenost, i onda bježi, ne želi se suočiti s nepoznatim.
“Čovjek koji sluša razum izgubljen je: razum sputava sve one čiji duh nije dovoljno snažan da mu se odupre.”
Bernard Shaw
I to nas koči na putu prema evoluciji jer ovdje se doista i radi o tome. Radi se o E v o l u c i j i!!!
Evolucija
„Svijet će promijeniti spontani pokreti ljudi s višom razinom svijesti.“
Dr. Janez Drnovšek
Kad sam prvi put gledao razgovor s E. Pearlom u emisiji „Na rubu znanosti“, na početku emisije E.Pearl kaže da se ovdje radi o ljudskoj evoluciji. Prvi put mi je to samo prošlo kroz uši-tipično. Ono, o čemu ti to govoriš? Sad, znam da sve više ljudi vidi da se doista nešto mijenja. Doista se nešto opipljivo može osjetiti u zraku, neka promjena. Posla ima još mnogo. Ovdje nije riječ o nekoj linearnoj evoluciji nego kvantnoj. Dakle, doživljavamo nagli skok na mnogo višu razinu.
Čitajući tu i tamo koje osobno iskustvo o promjenama koje su ljudi doživjeli shvatio sam slijedeće stvari:
-svatko je odabrao put koji njemu odgovara i ti putevi su različiti ali u konačnici vode prema istome
-svi oni su dakle krenuli različitim putevima ali su isti po tome što su dopustili da u njihov dom uđe svjetlo. Bilo to doslovno (Solarnom jogom, Rekonekcijom) i (ili) u prenesenom smislu odbacivši tugu, žalost i tamu u srcu i duhu
-vrlo malo i nimalo spominju strah, jer imaju znanje (pravo znanje temeljeno na iskustvu)
-trude se svim srcem živjeti sad i ovdje u ovom trenutku
-na tom putu prikupili su enormnu količinu znanja i imaju potrebu da ga podijele sa drugima
-dodirnuli su Zemlju, travu, drveće… a to biće je dodirnulo njih… i to ravno u srce…
„Transformacija se ne događa poboljšavanjem osobnosti, nego potpunim napuštanjem osobnosti.“
Osho
Promjena je tu. Sad znam, vidim i smijem se.
Ja ovdje pišem o iskustvu nakon kontakta sa Rekonekcijom. Putevi prema evoluciji kao i iskustva su različita (bilo to u Rekonekciji ili bilo čemu drugom). Ključ svega je da dopustimo da u naš dom uđe svijetlo. To je velika „tajna“. Reakcije (fizičke, duhovne, emotivne) na tom putu ovise o raznim stvarima (o tome kasnije), no to je manje važno, jer onaj tko svojom voljom odluči da želi preči na višu razinu, on će ju i dosegnuti prije ili poslije. I postao si svijetlost svijeta.
„U svakom ratniku, moć je uobličena na poseban način svojstven samo njemu, a i ratnik sam tokom svog života uspijeva da izgradi svoj stav prema moći. Sve je to neka vrsta igre, jednostavno, sve je to jedan pokret vođen snagom njegove unutrašnje moći.“
Don Huan
Da bi doista znali o čemu se točno radi, potrebno je poznavati višu povijest planete Zemlje. Tako ćemo i lakše razumjeti i budućnost.
Planeta Zemlja je tokom svoje povijesti prolazila i prolazi kroz nekoliko faza.
Prva je bila faza (element) vatre, druga faza je bila element vode, treća je element zemlje (u kojoj smo sada), a slijedeća je element zraka.
U elementu vatre, na Zemlji su živjela bića koja su bila nešto nama najrazumljivije- energetskog oblika. Tad je došao element vode. U to vrijeme je živjela drevna civilizacija Lemurija i Atlantida za koju smo svi ćuli i koja je povijesno gledajući Zemlju, poprilično mlada civilizacija. U elementu vode, materija još nije bila jako zgusnuta, pa su se viša bića, bića iz viših dimenzija još mogla materijalizirati i pojavljivati na planeti. Razdoblje za vrijeme pada Atlantide i nakon nje, značajno je po totalnom kaosu, ratovima „bogova“, „bogova“ i ljudi… uglavnom potpuni kaos. Nakon toga došao je na red elementa zemlje koji je značajan po materiji. Za svaku fazu je značajno to da pri kraju tog ciklusa, element u kojem se nalazi Zemlja, bude jako izražen iliti zgusnut. Pa tako kao što možemo i vidjeti, pri kraju ovog ciklusa, jako je izražena materija. Još na samom početku ciklusa, materija nije bila jako zgusnuta, pa su se viša bića još uvijek mogla manifestirati na Zemlji. S vremenom, materija se je sve više zgušnjavala i postajala izraženija pa tako se je i tim bićima bilo teško materijalizirati na tu nižu razinu. Ovaj ciklus se bliži kraju. I kako se on polako završava i kako prelazimo u element zraka (energija), bića iz viših dimenzija, ponovno su se počela pojavljivati. I to sa razlogom. Zapravo ovdje među nama nisu samo neka bića iz viših dimenzija nego ovdje među nama su došli sami bogovi!!! Zašto bogovi? Zato jer su oni i stvorili čovjeka sa određenim razlogom. O bogovima i stvaranju čovjeka neki drugi put.
Slijedeća stvar o kojoj sam prikupio znanje je ego.
Ego
Tu i tamo čitajući koji tekst o egu, primijetio sam da ljudi baš nisu shvatili što je to. Ego se poprilično često svrstava u negativni kontekst, a neki su toliko promašili cijelu ovu priču sa egom da ga stavljaju uz bok sa samim zlom… naježim se dok vidim takve usporedbe. Što je dakle ego? Ego je dar. To je jedan veličanstven poklon koji smo dobili od stvaraoca. Kako bi rekao E.Pearl-zar doista mislite da je onomu tko nas je stvarao slučajno „pao“ ego u čovjeka i onda rekao-Ups, slučajno!!! Ego nije slučajno u nama, sigurno to nije neka greška, sigurno nije došlo do zabune prilikom našeg stvaranja. Ego je predivan poklon, koji ljudi ne znaju cijeniti. Ego nam je omogućio da osjetimo kako je to biti odvojen od svijeta, on nam omogućuje da imamo slobodu izbora. Kao što svi znamo, tu leži jedna zamka-ali baš u toj zamci i je bit i ključ!!! Baš kao i kod one kratke priče s djetetom na početku. Ego nam omogućuje da griješimo, da napravimo pogrešku-da se opečemo. Jer tek kada se opečemo na vruću peć, tek tada imamo znanje!!! Druga stvar je u tome da kad napravimo grešku, mi imamo znanje i mogućnost da biramo-doista veličanstven dar!!! Jer da imamo samo „mogućnost“ da radimo dobro, kakav bi to bio „izbor?“ Izbor bi bio beznačajan.
„Grešnici mogu napustiti svoj egoizam lakše od svetaca jer oni nikad nisu bili protiv njega. Oni su ga hranili, uživali u njemu, potpuno živjeli u njemu. A sveci su se uvijek borili s egom, dakle, nikad mu nisu dopustili da postane zreo.“
Osho
Da bi pobijedili neprijatelja, prvo ga treba dobro upoznati. Tek kad se ego napuše, kad ta peć ponekad i nije vruća, onda znamo postati bahati i ego se napuhava. Kad se počinje napuhavati tek tada on postane opasan za okolinu. Opasnost je također, da bi mogli početi osjećati da smo potpuno odvojeni od svijeta (Zemlje,Svemira…). Kao što je vidljivo u ljudskoj povijesti, zamka je vrlo opasna. Prema tajnim predajama „Kozmički je plan bio da ljudski duhovi zadobiju individualnost, da steknu sposobnost slobodnog mišljenja, izražavanja slobodne volje i odabira onoga koga će voljeti. Da bi se za to stvorili uvjeti, materija se još više zgusnula, sve dok svi individualni duhovi nisu ostali konačno izolirani u vlastitoj glavi. Ljudskim mislima i voljom nisu više potpuno upravljali bogovi, anđeli i duhovi.“
Jedan od ciljeva materijalnog svijeta i ega je da čovjek iskusi individualnost i slobodnu misao na način koji je nemoguć u višim dimenzijama. Da se razumijemo, „tamo“ vlada apsolutna sloboda na način koji mi ne možemo pojmiti ali u drugačijoj formi. Razlika između ljudi na višoj razini svijesti i onih koji to nisu, je ta, da ovi prvi i dalje i maju ego, samo on je toliko mali da više nema potreba da se potvrđuje da je živ! Ego će uvijek biti dio nas, samo neki će doći do te razine kada doista više neće osjećati ego, on će biti tu ali kao da nije. I kada dođe do toga, kad ga nećete osjećati, vi ćete postati nitko i ništa.
„Ratnici se spremaju da budu svjesni, a potpuna svijest im dolazi tek kada u njima nema više nimalo samovažnosti. Tek kada su ništa, oni postaju sve.“
Don Huan
A kad postanete nitko i ništa, tek tada postajete sve…
Bio sam znatiželjan, želio sam probati, osjetiti, vidjeti… opekao sam se, bio sam izgubljen, zbunjen i usamljen. Želio sam nestati sa lica zemlje. Birao sam put i odabrao sam, odabrao sam put sreće, smijeha i svijetla… dobio sam dar da biram…
Ovaj dio o egu je čista logika. Tu nema filozofije. Naš um bi stalno nešto filozofirao a često puta odgovori na najveća ljudska pitanja su toliko jednostavni da ih previdimo ili ih namjerno previdimo jer jednostavno ne možemo vjerovati da su odgovori tako jednostavni i da su nam cijelo vrijeme pred nosom. Ego je dar, i treba ga na vrijeme prepoznati, jer ako to učinimo one se neće napuhati i neće biti nikakvih negativnih posljedica po nas i okolinu. Došlo je vrijeme da na ego počnite gledati sa potpuno novog kuta.
Za kraj
Sad znam da postoje bezbrojni drugi svjetovi. Mi smo jedan od njih. Ali mi smo posebni. Planet Zemlja je posebna jer ovdje postoje razne rase sa drugih svjetova bilo križanjem gena ili preko inkarnacije . Mnogi vas promatraju samo vi to ne vidite. Prema tajnoj povijesti „Poneki su veliki pojedinci poput Melkisedeka bili avatari, utjelovljenje velikih duhovnih bića, ljudi koji su bili stalno sposobni biti u kontaktu s višim bićima. Neki su bili upućenici, ali u prošlim životima, pa su moć upućenika prenijeli u novu inkarnaciju. Za Mozarta se vjeruje da je prošao niz kratkih inkarnacija čiji je cilj bio samo kratki prekid doživljaja duhovnih svjetova tako da u inkarnaciji još uzmogne čuti muziku sfera. Neki poput,Ivane Orleanske, nastanjuju tijela pripremljena da budu tako osjetljiva, tako fino ugođena, da kroz njih uzmognu djelovati duhovi vrlo visoke razine, iako ti ljudi nisu ni u kom pogledu inkarnacija tih duhova. Moderni mediji su pak ljudi koji su u djetinjstvu pretrpjeli traumu koja je razderala membranu između materijalnog i duhovnog svijeta.“
Dakle, na planeti nas ima svakakvih i to je jedan od razloga zašto je moć u nama uobličena (reakcije) na različite načine, ali ponavljam-to je manje bitno-onaj tko želi doživjeti evoluciju taj će ju i doživjeti!!! Ja sam za sebe pronašao svoju osobnu i subjektivnu istinu. Ja sam se probudio. Kažem, subjektivnu istinu jer odgovori uvijek leže u nama ali u konačnici ona je opet objektivna.
Ljudi su kao kapi vode koje prolaze različite forme i oblike. Svaka ima svoj put preobrazbe. Nakon dugog putovanja one se vračaju iz mjesta od kud su potekle, svojoj kući-oceanu. I tad, u svojem zadnjem padu sa, svojem zadnjem veličanstvenom labuđem pjevu ona sjaji i blješti jače nego ikad prije. A kad padne u ocean, ta mala kap, više nije sama, ona je pala u ocean, ona je postala sve.
Objektivno je to da nas sve veže Svemir i da smo svi dio njega i da mu se i trebamo vratiti. Ovaj svijet je kao „Trumanov show“ (http://www.youtube.com/watch?v=NkZM2oWcleM).
Baš kao i Truman, sami birate želite li pronaći izlaz iz ovog svijeta u kojem je puno toga umjetno i namješteno. Sami birate želite li pronaći vrata koja vode u novi svijet, vrata prema slobodi.
Za one koji su gledali film neka se prisjete završetka (http://www.youtube.com/watch?v=-1LM7Q3Hqi4&feature=g-vrec&context=G21f60e7RVAAAAAAAAAA). Oni koji ga nisu gledali, neka preskoče ovaj link i neka pogledaju cijeli film-isplati se.
Kod inicijacije u tajno društvo, novi inicijant doživljava neposredno iskustvo i doživljaj viših sfera.
„Postupak inicijacije daje izravno, egzistencijalno, nedvojbeno najneposrednije znanje o tome da duh može živjeti i izvan tijela, a sam kandidat u takvom stanju postaje duh među duhovima, bog među bogovima. Kad se novi upućenik „ponovno“ rodi u svakodnevni materijalni svijet, kad ga okrune kao upućenika, on zadržava mnoge bogolike moći u smislu percepcije i sposobnosti upravljanja zbivanjima.“-iz Tajne povijesti svijeta.
Ali sad, po prvi put nakon velikog pada, više ne morate biti inicirani u neko tajno društvo da bi ste spoznali više sfere. Živimo u doista veličanstvenim vremenima kada svatko tko to želi može doživjeti evoluciju i preči na višu razinu svijesti. U ovim vremenima, tajne više nisu tajne jer oni koji su spremni i osjete viši poziv, oni će prepoznati put, oni koji nisu spremni, na to će gledati kao na budalaštine. U tajna društva može ući samo onaj tko je potpuno spreman. Sad sve to pada u vodu jer smo dobili veliki dar vremena i Univerzuma.
Korak do oslobađanja.
Čovjek je stvoren na taj način da je vrlo usko povezan sa planetima. Prema tajnim predajama „u svom individualnom životu, pa i kolektivno, svi se mi vrtimo u krugovima što su ih zacrtale zvijezde i planeti. Ako, međutim, tih ciklusa postanemo svjesni, ako postanemo svjesni aktivnosti zvijezda i planeta u našem životu i to svjesni na najintimniji način, onda više, na stanovit način, i nismo njihovi zarobljenici. Oni nas više ne zarobljuju, nego se uzdižemo iznad njih pa više ne kružimo u krugu, nego se uspinjemo po spirali.“ Ljudi su od pojave prvih civilizacija proučavali zvijezde. Kasnije se to proučavanje razgranilo pa tako poznajemo znanstvene discipline i one ezoterične kao što je horoskop. Sve više vidim ljudi koji se oslobađaju djelovanja planeta. Neki su svjesni toga neki ne. Detaljnije o tome možete pronaći u filozofiji Rudolfa Steinera koji je ostavio poprilično materijala na tu temu. Rudolf Steiner predstavlja istinsku maticu rozenkrojcerskog mišljenja, a među svim je ezoteričnim učiteljima modernog doba dao najpodrobniji opis evolucije svijesti.
Za one koji nisu upućeni u njegovu filozofiju, malo „upozorenje“- čitajući Steinera, mogli bi ste osjetiti i „zamor“ jer je doista ostavio bogato naslijeđe, no tu i tamo uvijek možete pronaći vrijednu informaciju.
Preko ljeta, znao sam stajati ispod zvjezdanog neba i slati svoje misli i osjećaje u nebeske svjetove. Doslovno sam vikao u svojim mislima! Vikao sam da ima nade za ovaj svijet, da je ova borba doista vrijedna svakog truda, neka bića iz drugih svjetova dođu na Zemlju i neka nam pomognu… Jesu li me čula ta nebeska bića i posjetila me tu noć kad sam ih vidio! Znam da je uvijek netko uz mene, za mene nema dvojbe, tu noć su oko mene bila bezbrojna čudesna bića…
Nedavno mi je život ponovno postavio jedan znak. I to znak u obliku crtanog filma-Horton Hears a Who (http://www.youtube.com/watch?v=MIQFTBsGccA&feature=related). Svakako ga preporučujem. Većina je gledala stariju verziju. Oni koji nisu gledali novu verziju neka obavezno pogledaju jer će te plakati, i to od smijeha a i nešto naučiti o svjetovima. Odlična preporuka je to da slonu daje glas Jim Carrey.
Ono što je obuzelo moju pažnju, bila je slijedeća rečenica: „Mi smo nekako kozmički spojeni, dva različita svijeta. Moj je ogroman tvoj sićušan. Ali ipak smo uspjeli da ostvarimo kontakt. Kad malo razmisliš o tome, prilično je nevjerojatno.“
Mi smo samo jedan svijet od bezbroj njih. Svaki od njih je na određenom stupnju razvoja. A mi se nalazimo u jednom velikom usponu, na jednom veličanstvenom putu.
Putevi koji imaju srca, putevi bez daha:
Svatko tko je krenuo na put oslobađanja zapeo je na neku prepreku.
„Put ratnika čini toliko opasnim je to što je on suprotan životnim okolnostima suvremenog čovjeka. Suvremeni čovjek je napustio carstvo nepoznatog i tajanstvenog i naselio se u carstvo funkcionalnog.“
Don Huan
Krenuo si na put. Naišao si na nerazumijevanje, odbijanje. Tražio si odgovore, dobio si veliko znanje koje ti je podario život. Borio si se, pokušao dokazati da si u pravu. Ostao si sam na svojem putu i na kraju si došao do odgovora:
„Ratnik se ne treba dokazivati pred drugima-on je to što jest.“
Priručnik za Ratnika Svjetlosti (P.Coelho)
I onda si vidio da nisi sam, nisi jedini. Vidio si da je tvoj put bez mane i da hodiš s njime u miru i spokojno. Sad vidiš, znaš i smiješ se.
Ovaj život je jedna predivna tajna. A pošto taj život činite VI, ta tajna je zapravo u vama. Nigdje drugdje. Ja sam pronašao svoje odgovore. Jednom kada sam bio u miru i tišini, govorio sam sebi da je ljudima suđeno da budu bačeni u nepoznate svjetove, tad mi je unutarnji glas rekao: pa ti i jesi u nepoznatom svijetu… tad mi je sve bilo jasno. Ovo je za mene bilo buđenje u Zen stilu. Shvatio sam da sam doista u nepoznatom svijetu, a moj dom, poznati svijet je negdje drugdje i sad se vraćam kući… a ovdje sam došao sa određenim razlogom.
„Kako mogu da znam tko sam, kad sam sve ovo.“
Reče Don Huan prelazeći po okolini pokretom glave.
I svatko more za sebe pronaći odgovore jer nas oni oslobađaju.
Što je moć? Moć je samo igračka u nama a vječnost je dijete koje se igra.
Što čekate. Zaigrajte igru. Ona je jedinstvena i posebna u cijelom Svemiru. U njoj nema gubitnika ni pobjednika. Postoji samo igra. Ništa više. Samo igra. Ona je toliko veličanstvena da se ovome mora svjedočiti. Postanite svjedok. Okanite se predrasuda. Naš um je takav. Uvijek će htjeti biti sudac. Nikad neće gledati na svijet onakvim kakvim doista i jest-kao na veliku tajnu!!! I zato treba biti lud i odbaciti um… kad bi samo pričali o moći, to ne bi imalo smisla, to bi bilo isprazno. Zato iskoristite tu igračku i zaigrajte igru.
Ovo je put prema oslobođenju i vječnosti. Na početku sam spomenuo da vidim vječnost i da me je ona dodirnula. Mene su dodirnula svjetlosna bića, svojim očima vidim svjetlost… a svjetlo je vječno, ono ne nestaje kao materija. Doista, ovo je dodir vječnosti!!! Osjetite ga, dokučite ga…
Često puta se i ja sam sa sobom našalim da sam vidio svemirca i njegovog kućnog ljubimca , jer na kraju što mi drugo i preostaje nego da se smijem i okrenem na igru.
„Ratnikov duh ne smije da bude popustljiv ni sklon da se žali, niti smije da mu bude važno da li dobija ili gubi. Ratnikov duh mora biti usmjeren samo na borbu, a svaka njegova bitka je posljednja bitka na ovome svijetu… ratnik u svojoj posljednjoj bitki na ovom svijetu pušta svoj duh da teče slobodno i jasno. I znajući da je njegova volja bez mane, ratnik se u toj borbi smije i smije.“
Probudite se Ratnici Svjetlosti, zove vas Zemlja, zove vas Univerzum. Zovu vas na jedinstveni kozmički šou kojem treba svjedočiti. Proljeće 2012 je početak novog buđenja, dolazak novog vala svjetlosti. Razvijte krila percepcije da se vinete visoko, jer zove vas Nebo.
Ivan Žganec
Vezani postovi:
Rekonekcija iskustvo 1. dio
Osobna Rekonekcija – Iskustvo (nastavak) 2. dio
Comments are closed.