Jednu stvar, samo jednu stvar, kada bi ljudi u potpunosti shvatili/osvijestili – sve bi potom jednostavno i lako bilo razriješeno i došlo na svoje mjesto!
Najveći broj nas nikada u svom životu niti jednog jedinog trenutka nije sebi dopustio da dođe do te kardinalne pozicije svijesti i svjesnosti. Jedan dio tragaoca u pojedinim trenucima uspijeva u realizaciji toga, ali ta svjesnost po pravilu ubrzo se gubi i iščezava. Dok, samo malobrojni – tzv. „Pro-buđeni“ – konstantno jesu, bivaju i ostaju u tome. Dakle, o kakvoj se to sad „misteriji“ radi?…
Poenta je zapravo u sljedećem: Koliko je nas uopće, i ikada, svijesno te suštinske činjenice postojanja da – unutar naše komunikacije sa drugima, i svijetom uopće, nikada ne komuniciramo sa tim „drugima“ ili „svijetom“, već uvijek i isključivo sa svojim vlastitim PREDSTAVAMA (interpretacijama) tog svijeta?! Odnosno: kada god percipiramo taj izvanjski svijet, mi zapravo nikada i ni na koji način ne percipiramo „to“ (što nam se čini), već uvijek samo i isključivo – SVOJU VLASTITU PREDSTAVU (ocjenu, interpretaciju) svijeta! …Te stoga i cjelokupan svoj život (svjesnost o njemu) provodimo unutar tog virtualnog „Balona“ svoje vlastite, ego-kreirane iluzije i umotvorine. I njenu ispravnost i istinitost uglavnom nikada ne dovodimo u pitanje. Zato jasno uviđanje, sagledavanje i shvaćanje ovoga, ispred iznjetog, jest prvi i osnovni korak puta totalnog i „ne-obranjivog“ raskrinkavanja Iluzije i realizacije Slobode!
(Za podrobnije i „plastičnije“ razumijevanje ovog gore iznesenog, usrdno preporučujem video pripravak na na You-tubeu – „Holografski svemir“ I i II)
http://www.youtube.com/watch?v=aVWWiUHQRWw
http://www.youtube.com/watch?v=8W74KZ2-y-c
E sada, iako se ovo čini kao kakva „relativno naivna i minorna spoznaja“, njeno neposredno i direktno iskustvo ima upravo nesagledive posljedice po cjelokupnu našu egzistenciju. Jer, kada direktno spoznaš i uvidiš, da sve ono sa čime se uopće i ikada suočavaš u svom izvanjskom (a također i onom unutrašnjem) svijetu jest tvoj vlastiti unutarnji (projicirani) sadržaj, tvoja vlastita predstava/projekcija (tvoje vlastito „dijete“), odnosno – TI SAM – tada napokon prestaje robovanje iluziji da „tamo napolju“ postoji nečeg (ičeg) drugog osim tebe samoga: prestaje moć ILUZIJE ODVOJENOSTI …koja nas, stalno i uvijek, u svojoj vlasti drži čak jače nego što jaka nuklearna sila (kao najjača poznata u prirodi) drži na okupu elementarne čestice unutar same atomske jezgre. I čime to tada rezultira? Rezultira veoma specifičnim „Buđenjem“, i svjesnošću velike Istine: U cjelokupnom, ovom, uniuverzumu nema nikoga i ničega „drugog“ osim – MENE: vječnog, vječitog i beskonačnog MENE! …I odjednom bivamo, i zatičemo se, na poziciji identičnoj onoga vedskog mudraca u trenu kada je izgovarao onu čuvenu istinu oličenu u „mističnoj“ mantri: „Mano matra jagat“ („Cijeli ovaj svijet je kreacija uma“).
Implikacije direktnog uvida u ovu istinu, sveobuhvatne su u odnosu na cjelokupno naše postojanje i život uopće. Prije svega stoga što konačno – ne da (što bi neki rekli) stavljamo sebe u centar vlastitoga postojanja, već konačno PRESTAJEMO SEBE IZMJEŠTATI IZ TOG CENTRA (iz svoje istinske i izvorne pozicije), i stoga je to realizacija, svoje, ISTINE! Tako, kada smo najzad u toj svjesnosti, tada to u potpunosti mijenja naš odnos prema prirodi, svijetu i drugima uopće, i počinjemo kontinuirano bivati iz pozicije krajnje, potpune i nepodijeljene ljubavi, pažnje, odgovornosti i zahvalnosti u odnosu na sve-što-jest, prije svega iz svjesnosti da sve to činimo SEBI, odnosno – ZBOG sebe, ZA sebe i SEBI. …I tada se konačno oslobađamo onog toliko snažnog i moćnog, okivajućeg ropstva Iluziji (Odvojenosti, odnosno postojanju-u-stanju-odvojenosti). Ujedno, konačno i nepovratno raskrinkavamo to vrhovno licemjerje našeg ovosvjetovnog postojanja, tu vrhovnu ego-varku koja naš racionalni um stalno i uvijek uvjerava kako je „ljubav prema sebi“ najveći i neoprostivi grijeh – jer time (bože-moj) sve drugo, i sve druge, stavljamo u podređeni (niži) položaj i u „drugi plan“. Na taj način, ego nas u toj mjeri bezočno uspijeva izmanipulirati da se mi, čak i u onim najiskrenijim i najplemenitijim namjerama i nastojanjima, ustvari – svojim „nesebičnim i požrtvovanim okretanjem od sebe ka drugima i svijetu uopće“, nesvjesni cjelokupne „predstave“, time upravo odričemo tog istoga svijeta dok se istovremeno u vrhovnom licemjerju prikazujemo kao onaj koji sve to „ne-sebi-čno“ čini! Zašto je to čin vrhunskog licemjerja? – Pa zato što, jednostavno, SVE ŠTO UOPCE I IKADA ČINIMO, činimo ZBOG SVOG VLASTITOG INTERESA: uvijek i zauvijek. Drugačije to, jednostavno, nije moguće! No …nije licemjerje u tome što je to tako, već je licemjerje u tome što mi konstantno (bilo svjesno, bilo nesvjesno) to previđamo dok istovremeno nastojimo prikazivati, i sebi i drugima, u sasvim drugačijem svjetlu. To je naša konstantna ovo-zemaljska realnost.
Stoga, kao što bi i sam Krišnamurti o tome rekao: „Cjelokupna hipokrizija našeg življenja nije u našoj, i sveukupnoj, sebičnosti – već u njenom poricanju.“ A na što sve bi potom Osho rekao:
– „Mojim ljudima ja govorim: prvo budi sebičan, krajnje sebičan – rascvjetavaj se. Dođi
do cvijeta i mirisa a onda to širi. Tada to dijeli sa tim nesretnim ljudima, koji imaju istu
mogućnost kao i ti, ali njima život nije dao priliku da uđu u sebe, da dobiju ukus svog
božanstva. Ja sam sasvim protiv religija, jer za mene je, to što su one, sasvim beskorisno. Ali oni to “rade” koristeći divna imena za to, sakrivajući svoje radnje u divne riječi.
Ja te učim da budeš prirodan. I učim te da prihvatiš svoju prirodnost.
Ja znam jednu stvar sa sigurnošću – da kada se rascvjetaš ti ćeš dijeliti. Nema načina
da se to izbjegne. Kada se cvijet otvori nema nikakve mogućnosti da to bude bez mirisa
i da bude zadržano. Miomirisi se sami šire. Oni se prostiru u svim pravcima.
Zato prvo budi ispunjen, budi sadržajan. Prvo budi. Potom će iz tvog bića mirisi
poteći mnogima. Tada to neće biti služba, to će biti naprosto veselo davanje. A nema ništa
radosnije no dijeliti svoju radost.„
Ta, i takva – Božanska Sebi-čnost – jest najdublja priroda svakoga od nas i svega što postoji. I to je tako božanski Ok, jer da nije tako – da Bog nije Sebi-čan – cjelokupno Postojanje, kao i sva Ljubav, koja univerzum drži na okupu, ne bi bilo moguće. Sve što postoji, za svoju egzistenciju duguje isključivo toj LJUBAVI BIĆA (samog Boga/našeg Istinskog Sebstva, i svega što On/o jeste) PREMA SAMOME – SEBI. Da toga – te Sebi-čnosti – nema, ne bi bilo ni Ljubavi, jer to „dvoje“ je ustvari JEDNO i ISTO!
Zato, bivanje u svjesnosti Centra, svjesnosti Cjeline, cjelokupno tvoje biće se otvara za nježnu valovitu plovidbu, unutar beskonačnog i sveokružujućeg oceana Ljubavi. I u tom stanju konačno prestaješ igrati one vječne „igre i igrice“ sa samim sobom (vlastitim ego-om), i životu po prvi put ikada prilaziš apsolutno iskreno, slobodno, bez kalkulacija, otvoreno i bez straha – čime se konačno MIRIŠ sa samim sobom, a time i sa cijelim svijetom i cjelokupnim postojanjem.
Ujedno, to je i trenutak naše najviše i istinske hrabrosti, jer zahtjeva potpuno i cjelovito odricanje od sebe samoga – od samoga EGA …svega onoga što smo oduvijek „mislili i pret(po)stavljali da jesmo“ – i zato jest čin najviše (istinske) nesebičnosti a time i Ljubavi same. …Tada, u jedinstvu sa njom, postajemo instrument Ljubavi same, a ona se kroz i putem nas cjelovito i neometano izliva, preliva i uliva gdje god je to potrebno, neophodno i …višom svrhom predodređeno.
Zbog svega toga, Ljubavi, i istinske ne-sebičnosti, nema i ne može biti bez Slobode – slobode bića od svake vrste iluzije i uvjetovanosti – a Slobode nema bez te Centriranosti unutar svesti Istine i Cjelovitosti: svjesne Centriranosti unutar svoga istinskog Bića. Ovo sve stoga što to Biće (jedino i isključivo Ono!) jest Istina, jest Sloboda, jest Centar cjelokupnog postojanja, i jest Ljubav. I, što je najčudesnije i najdivnije: jest – ONO ŠTO TI ISTINSKI JESI !
I za sam kraj, evo svima jednog nagradnog pitanja: Što mislite, na što je Krist konkretno mislio izrekavši nam one dvije ključne i najviše Zapovjedi (u kojima je uzgred, i iz kojih proizlazi, sve što nam uopće tokom života treba činiti):
– „Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijed. A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ (Matej 22, 36-39)
Dakle, ako ste shvatili da on tu govori sa pozicije „razdvojenosti“, odnosno o nekome (drugom) ili nečemu (drugom), onda je poanta uistinu katastrofalno promašena… i ozbiljno je pitanje kada će i na koji način greška u percepciji moći biti sanirana. No, ako svojom prozorljivom i oslobođenom svjesnošću jasno uviđate da je srž ove poruke usmjerena (i u jednom i u drugom slučaju) samo i isključivo na TEBE – koji jesi Bog, i koji jesi Ljubav, i koji tim iskrenim i potpunim ljubljenjem i štovanjem konačno dopuštaš svoje utapanje u Veliko Jedinstvo …stapanje sa oceanom svepostojeće Ljubavi; odnosno ako jasno i nedvojbeno shvaćamo da bi On, samo kad ne bi mnogima zazvučalo krajnje nejasno i nerazumljivo, vrlo rado tada izostavio ono „kao“ (pa bi izvorno bilo: „Ljubi bližnjega svoga – samoga sebe.“) – jer ti tada i time zaista i činiš upravo to: kroz i putem „njih“ stapaš se sa svojim unutarnjim Tokom Ljubavi; dakle …ako već jeste unutar tog i takvog razumijevanja i svjesnosti, tada ste najveću moguću nagradu – već dobili i njome ste blagoslovljeni! 😉
Sva slava pripada Tebi, Jednome, koji Jesi – uvijek i zauvijek!
Alakh Niranjan
apsolutnaistina.com
Comments are closed.