Još u prvom članku, spomenuto je kako su promjene jedino moguće mijenjajući sebe, ne samo iz razloga što jedino što i možemo mijenjati, jesmo mi, već mijenjajući sebe mijenjamo i svijet oko sebe. Kad tražimo da se netko ili nešto mijenja da bi nama bilo bolje, to je samo dokaz, pokazatelj da ono što trebamo mijenjati, nije negdje vani, netko ili nešto, već mi sami.
… ljudi se moraju sami promijeniti, drugo nešto niti nije promjena, drugo je samo reakcija na prisilu… istinska promjena dolazi našom voljom iz našeg srca…kršćani vjeruju kako se čovjek ne može promijeniti bez Božje milosti, i uistinu ne može… samo što ta Božja milost ne dolazi s neba, ili odnekud izvana, od nekog višeg bića, već je ta milost ljubav koja se nalazi u svima nama, ljubav koja mi jesmo, i nitko nam drugi ne može pomoći ako mi sami ne otkrijemo tu ljubav u sebi, ako ne prihvatimo njeno prisustvo…
Mi moramo biti ta promjena koju želimo vidjeti u svijetu, mi moramo biti taj val promjena, jer na posljetku, mi i jesmo ta promjena. Da bi promijene bile moguće, čovječanstvo mora spoznati svoje istinsko, odbaciti ILUZIJE u koje su se zarobili vjerujući da su stvarnost. Spoznati istinsku bezuvjetnu ljubav, slobodu. Odbaciti iluzije slobode, ljubavi, sreća, vremena, straha …itd.
Sve što se događa, sve što se događalo u povijesti, od ratova, revolucija, raznih promjena sustava … događalo se u istom krugu iluzija stvarnosti u kojem živimo i danas, bilo da se radi o samom središtu kruga ili na samom rubu kruga, događalo se unutar kruga, a sve što je unutar kruga je u krugu, u istoj iluziji. Kako nekada čovječanstvo nije bilo slobodno, tako nije ni danas, i ukoliko ne iskorači van kruga, neće niti biti, već će i dalje prihvaćati ropstvo kao slobodu.
Nekada su postojale sluge, robovi kojima je bilo jasno dano na znanja da su robovi, i robovi koji su vjerovali da su slobodni, koji su živjeli u iluziji slobode, što je puno, puno gore. Današnje društvo je društvo robova, koje vjeruje da je slobodno, koje živi u nametnutoj iluziji slobode, društvo koje se ne može izboriti, zatražiti slobodu, jer kako bi i moglo, kada vjeruje da je slobodno. Današnje društvo ne samo da živi u iluziji slobode, već i u iluziji misli, vjerovanja, vremena, sreće, ljubavi, smrti ……….. pa kako očekivati od tog društva spavaća, da čine promjene. Svaki napor društva spavaća, svaki pokušaj, svaka ideja za promjene, proizlazi iz kruga iluzija u kojem žive, u koji su se uhvatili. Isti takvi spavaći, pokušavali su činiti promijene kroz čitavu povijest čovječanstva, no nitko nije uspio, zašto? Zato što promijene nisu moguće sa istom razinom inteligencije (svijesti), ne može ona razina inteligencije (svijesti) koja se nalazi u krugu iluzija, mijenjati iluziju stvarnosti unutar kruga, već je samo može dalje održavati.
Da bismo istinski krenuli ka promjenama, slobodi, prvo moramo spoznati da smo robovi. Robovi vlastitih misli, vjerovanja, uvjeranja, propisa, odredbi, zakona, institucija, religija, dogmi, vlada, kompletnog sustava kojeg poznajemo. Sve što proizlazi iz ovog sustava, održava ovaj sustav. Ovo je sustav robovanja na svim razinama u društvu.
Mijenjajući sebe mijenjamo svijet oko sebe. Da bismo promijenili sebe, moramo odbaciti iluzije u koje smo se uhvatili, iluzije za koje vjerujemo da su stvarnost, istina. Kada odbacimo iluzije, spoznamo istinsku stvarnost u kojoj živimo, tek tada možemo mijenjati svijet, tek tada naš izbor postaje naš istinski izbor, prvi korak van kruga iluzija i strahova u koji smo se uhvatili.
Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.
Strah je glavni alat gušenja promjene u društvu, bilo da se radi o strahu od novog i nepoznatog, ili pak o strahu od gubitka starog i dobro poznatog. Strah je onaj koji kontrolira svaki naš izbor, tako da je svaki naš izbor naposljetku posljedica straha, odnosno svaki naš izbor se odnosi na stvarnost unutar kruga iluzija i strahova, pošto i jest tvorevina iluzija i strahova. Izbor kao takav se ne može nazvati izborom, slobodom, već iluzijom izbora i slobode koja ne može ništa drugo nego li održavati, manifestirati ovu stvarnost iluzija i strahova u kojoj živimo.
Informacija stvara znanje, znanje podiže razinu svijesti, a svijest se diže iznad iluzija i strahova koji nas kontroliraju. Dizanjem iznad iluzija i strahova, dolazimo do istinskog izbora, činom izbora dolazimo do spoznaje beskonačne mogućnosti koja jesmo, beskonačnosti koja je krug, sve unutar kruga i sve izvan kruga.
Velimir Gašparić
