U vremenu gdje mediji glavne struje zlouporabljuju svoju moć, te su se pretvorili u propagandnu mašineriju vladajućih struktura, globalni alternativni mediji polako dobivaju informacijski rat. U sljedećem tekstu skrećemo Vam pažnju na neke od načina manipulacije medija glavne struje.
.
1. Ogromna pozornost na određeni događaj, problem i mantra
Mediji glavne struje isključivo se usredotočuju na jednu priču o nekom događaju (npr. nedavno: uragan Sandy) ili problemu, te se tako dobije učinak marginalizacije drugih točaka gledišta koje vrijede jednako, ako ne i više. Umjesto činjenica i objektivnih podataka, glavnu riječ u marljivim novinarskim umovima vode pripovijesti. Novinari i urednici koji nadziru izradu vijesti igraju gotovo istu ulogu kao i scenaristi pri stvaranju filmova. Njihova moć proizlazi iz činjenice da javnost ono što gleda na vijestima uzima kao jedinu pravu istinu. No, beskonačan niz primjera pokazuje da su zapadni mediji glavne struje daleko od prave istine.
Novinari i urednici koji djeluju u službi obavještajne zajednice u SAD-u glasnici su moći. Njihov je posao ponavljanje vladinih pripovijesti i vladinih mantri. Nekoliko primjera:
“Al-Qaeda” je mantra, a ne internacionalna teroristička skupina koja je u ratu s SAD-om i zapadnim svijetom. Pročitajte više: “Al Qaeda And Human Consciousness: Al Qaeda, Al Qaeda. . . . An Incessant And Repetitive Public Discourse,” od profesora Michel Chossudovskya.
“Arapsko proljeće” još je jedna od mantri medija glavne struje koju su zapadne vlade koristile kako bi ispunile svoje vanjsko političke ciljeve na Bliskom istoku.
Najnovija mantra koja nam se servira je “fiskalna granica”. Medijski glasnici vladajuće elite ne diskutiraju kako su privatni bankarski sektor, Wall street i skupi osvajački ratovi doveli do sloma zapadne ekonomije. Oni jednostavno ponavljaju mantru “fiskalna granica”, te zatim predstavljaju pristrana rješenja koja pogoduju bankarima na vlasti dok paralelno uništavaju životne standarde srednje i niže klase.
Njihovim fokusiranjem na “fiskalnu granicu”, umjesto na bankarski sistem, mediji glavne struje legaliziraju pljačku i harač ljudi od strane nadnacionalnih bankara.
Jedan od nedavnih primjera, koje su hrvatski mediji odlično preuzeli od zapadnih medija glavne struje jest nedavno gostovanje izvjesnog Darka Mihajlovića u emisiji Nedjeljom u dva, koji je u udarnom terminu nacionalne televizije na vrlo jednostavan način približio ljudima istinu o ekonomskoj krizi i bankarima. Dan nakon gostovanja apsolutno svi mediji u Hrvatskoj razapeli su Darka Mihajlovića zbog lažnog predstavljanja od strane novinara HRT-a, a niti riječ o onome što je pričao u emisiji.
.
.
BBC je na isti način 2011. godine ugostio u udarnom terminu Alessia Rastania koji je točno locirao uzrok svjetske ekonomske krize, te dao vrlo vjerodostojnu prognozu događaja koji slijede (i bio je u pravu). Zapadni mediji su identično reagirali kao i u slučaju Mihajlovića – danima su ga razapinjali po pitanju njegove stručnosti, ne prezajući pred svim mogućim načinima da ga diskreditiraju, ignorirajući pritom ono što je i zašto je to rekao. Ali ipak, istina je i u ovom, i u bilo kojem drugom slučaju uvijek samo istina, bez obzira iz čijih usta dolazi.
.
.
2. Proizvodnja lažnih vijesti
Ratna propaganda nije nova stavka ratovanja, no moderni mediji doveli su ovu umjetnost do vrhunca, a najsvježiji primjer toga je Sirija.
Centri propagande poput CNN-a, Al Jazeere i BBC-a izvještavali su nas o lažnim masakrima počinjenim od strane sirijske vlade, lažirali veličinu prosvjeda protiv Assada i generalno pretjerali u ocjeni mržnje prema Assadu u Siriji. Trenutno smo u nemogućnosti procijeniti koliko je ljudi stradalo u sukobima u Siriji jer mediji rutinirano izmišljaju cifre koje ponavljaju dok one ne postanu priznate činjenice.
.
.
Do danas, zapadni mediji stvorili su “ružičastu” sliku o “napaćenim pobunjenicima” u Siriji koji su ništa nego strani plaćenici, koje NATO i SAD opskrbljuju naoružanjem.
Ako se odmaknemo od medija glavne struje jasno možemo vidjeti da je revolucija izmišljena, već da se vodi rat identičan onom u Libiji, jedino što politički svjestan sirijski narod nije nasjeo na priču o “Arapskom proljeću”.
.
3. Propuštanje činjenica i drugačijih mišljenja
Pošto mediji glavne struje posluju u političkom okruženju, činjenice koje se ne slažu s riječima političke elite jednostavno se potiskuju. Oni koji imaju drugačije mišljenje ismijavani su poput luđaka, optuženi su da su paranoični, teoretičari zavjera ili u novije vrijeme, da pomažu terorizam.
No, isključivanje realnosti može funkcionirati neko vrijeme, no postaje sve teže i teže ismijavati nezavisne istražitelje i nazivati ih teoretičarima zavjere, jer internet je omogućio brzi protok informacija kao nikada prije u ljudskoj povijesti. Ako ne nastupi cenzura interneta, što se već dugo vremena i pokušava napraviti (ACTA, SOPA, CISPA i sl.), novinare medija glavne struje vrlo će vjerojatno povijest ismijavati.
Na primjeru Sirije također možemo vidjeti da ismijavanje i ignoriranje nema prevelikog smisla. Neki mediji glavne struje morali su početi priznavati da SAD i NATO vode tajni rat protiv sirijske vlade. A kako i ne bi priznali kada nije lako sakriti realnost?
Internetom kruže video uradci kako plaćenici u Siriji provode masovne egzekucije civila i spin mašina zapadnih medija ostaje nemoćna pred takvim eksplozivnim dokazima.
Prije napada SAD-a i NATO-a na Libiju mediji su svakodnevno nizali vijesti o tiraniji režima Gaddafija, no nakon “uspostavljanja mira i demokracije” jednostavno ne postoje više vijesti iz te zemlje, tako da prosječan čovjek koji se informira iz medija glavne struje vrlo lako može pomisliti da u Libiji trenutno vlada mir i sreća. No stvarnost je puno drugačija i da nastave izvještavati o pravom stanju u Libiji, svakome bi postalo jasno da napad na Libiju nema veze s uvođenjem demokracije i zapadnih vrijednosti, ma što to one bile, već čista kolonizacija stranih korporacija u službi vladajuće elite. Stoga, mediji se odlučuju za staru isprobanu varijantu: ako nije na televiziji – nije se niti dogodilo.
.
4. Masovna indoktrinacija javnosti kroz mitove i rituale
.
.
Primjer napada na New York 11. rujna, 2001. najbolje dokazuje da ljudi misle mitski, a ne racionalno. Totalitarnoj državi s ogromnim medijskim resursima vrlo je lagano uvjetovati ljudima što da misle. Problemi nastaju s dolaskom konkurentske pripovijesti, one koja se zapravo temelji na znanstvenim činjenicama, za razliku od propagande. Ali kontinuirana medijska kampanja ispiranja mozgova javnosti u kombinaciji s traumom terora može vrlo efektno držati javnost pod “čarolijom” vlade dugo vremena. Saznajte više ovdje i ovdje.
Što se točno to nalazi iza masovnih javnih rituala koji izjednačuju političke vođe, te ih potiču na radikalno djelovanje koje inače ne bi prihvatila šira javnost? Oni jednostavno stvaraju masovnu paniku i kaos, što je u zapadnom svijetu nakon 11. rujna 2001. rezultiralo većom državnom vlasti nad glavama običnih građana.
Kada se cijela civilizacija emotivno i intelektualno preda određenom mitu gotovo ju je nemoguće odvojiti od tog mita, unatoč dokazima protiv.. Kako je to mit 9/11 koristio zapadnim političkim vođama? U smislu rata, Zapad je bio politički u mogućnosti godinama voditi agresiju protiv brojnih nevinih zemalja na Bliskom istoku držeći se mita o 9/11 kao moralnom opravdanju za brojne počinjene zločine.
.
Izvor: The Excavator
Prenosi: Portal svijesti
Comments are closed.