Relativnost Vremena i Relativnost Znanja

Pošto je sve ovisno o tumačenju Uma kakog imamo i ništa ne možemo percepirati izvan njega, mi možemo reći da je sve oko nas Relativno takvo kakvo izleda a da pod tim mislimo da je sve u skladu sa razinom Uma koji imamo. Da bi se bilo šta izmjenilo moramo proširiti Svijest i samim tim proporcijalno tome Um se širi i pročišćava.
U zadnje vrijeme, svuda oko nas, niču različite teorije o vremenu, znanju, učenjima i slično. Pojavljuju se razne teorije o ljudskoj svrsi, načinima ispunjenja te svrhe, cijeloj ljudskoj evoluciji i slično. Kao i u svemu drugom prenaglašeni dojmovi o svrsishodnosti čovjeka uvijek dolaze u prvi plan.
“Cijeli univerzum se vrti oko nas. I mi smo njegov centar.”; “Nigdje u univerzume nema ovakvog mjesta kao ovdje.”; “Čovjek je bogu najugodniji.” – i slične nabuloze.
Ista stvar je u svemu oko nas. Sklonost Uma nije nikada da bude u sredini i da razumije stanje oko njega a samim tim i stvarnost u kojoj se nalazi, već da ili prenaglašava činjenice ili da ih umanjuje, ili što je još očitije, da ih ne vidi i zanemaruje.
Kada počeno obračati pažnju na oscilacije Uma primjećujemo da on ne može da bude u sredini, da on nije sposoban da se ustabili, niti da samim tim bude u ravnoteži. O načinu kako je došlo do te situacije u vezi Uma postoji niz, što Ezoteričnih, što Spiritualnih teorija, i ja ne bih na njima previše gubio vrijeme.
No, evidentno je da Um kakav trenutno imamo nije sposoban da dođe do bilo čega novog ili da bilo šta ispravno razumije i postoji niz razloga za to. A o nekima smo već pričali i pisali, tako da ne treba ponovo da ih ponavljamo.

Tako u zadnje vrijeme (koje traje zadnjih niz godina a ja ga pamtim i primjećujem zadnjih 36 godina) iz raznih Umnih rupa, izgmiljuju kao zmije, razne teorije o ubrzanju vremena. Sve su one na neki način zanimljive jer govore o tome da su ljudi primjetili da nešto nije u redu sa osjećajem vremena koji imamo, ali također govori da ljudi, sem teorija, nemaju nikakvo stvarno pojašnjenje zašto imaju takav osjećaj o ubrzanju vremenskog protoka i da rado prihvataju pojašnjenja i objašnjenja koja se slažu sa generalnim Kodom njihovog Uma i da sve prihvataju nekritički, niti razumiju to što su prihvatili.
U mnogim spiritualnim učenjima govori se da nije bitno da li razumijete, već je bitno da praktikujete to što radite i Znanje, Probuđenje ili šta već, će doći samo od sebe.
Ne bih se baš složio sa tim.
No, uzećemo da možete doživjeti to što vam pojašnjavaju, i da možete ostati kokoška koja je doživjela probuđenje. Znate li kakvi ćete biti?
Bićete glupi svetac. Odite u neke manastire ili ashrame ili tome slično i naćićete mnoštvo glupih svetaca, učtelja i slično. Oni jesu Probuđeni, ali nisu sposobni ništa da učine na bilo kojoj razini.
Ista stvar je upravo i sa Učenicima koji na taj način ulaze u učenja. Oni “znaju” to što im se servira, ali ništa sami nisu sposobni napraviti, nisu sposobni ništa sami shvatiti.
Znanje se nalazi oko nas u svakom momentu. Svaki dio ovog Univerzuma očitava osnovni Prapočetak ili osnovni Uzorak nastanka. Od največeg do najmanjeg segmenta Univerzuma. Ništa ne može biti izvan tog osnovnog Uzorka. To je osnovni Kod Univerzuma.
Na svim razinama vladaju isti zakoni, ali su oni prilagođeni veličini tih razina kao i njihovoj svrsishodnosti. Tako da kada posmatramo odnose unutar Univerzuma mi imamo dojam, u skladu sa razinom na kojoj se sami nalazimo, da u nekim razinama vrijeme prolazi brže, a u nekim drugim razinama vrijeme prolazi sporije. Ali to možemo iskusiti ili spoznati samo na način usporedbe, jer Um može samo tako funkcionisati. Tako recimo ako uzmemo tumačenje vremena u našem iskustvu i usporedimo ga sa “nižom” razinom oni žive jednu godinu uspoređujući ih sa našim životom od recimo 70 godina i načinom kako mi mjerimo i doživljavamo vrijeme. S druge strane njihova svjesnost ne može biti u prosjeku ni 40 sekundi kao što je u čovjeka, već recimo 4 sekunde kao u životinje. Tako da oni doživljavaju tu godinu dana svog planetarnog življenja kao mi što doživljavamo 70 godina. Ili recimo uzmimo razine “iznad” nas.
Oni imaju planetarni životni vijek od, recimo, 700 godina. Naših 70 godina za njih je kao njiovih 10 godina i oni misle da mi jako kratko živimo. Naša prosječna svjesnost je recimo, 40 sekundi, a njihova recimo 400 sekundi. Što mislite kolika je razlika između nas?
Ogromna.

Sada pogledajmo relativnost vremena u odnosu na naš subjektivni doživljaj sa našim planetarnim tijelom i Umom koji dolazi sa njim.
No, da bi ga mogi imalo ispravno pojmiti daću neko pojašnjenje po Ezoteričnim Učenjima o ljudskom Umu.
U Ezoteričnom Učenju postoje informacije da ljudski Um kakav je danas, nije bio i u prošlosti. Te da je ljudima ugrađena jedna određena funkcija unutar Uma koja je trebala da mu zamagli osjećaj za stvarnost te da mu ne dopusti da vidi stvarnost u nekom određenom vremenu već da stvarnost upravo doživljava onako kako mu ta funkcija to dopušta ili dozvoljava. Neću ulaziti u širinu ovog jer nemate koristi od toga, a ako se malo potrudite naćićete neke izvore koji pričaju o tome.
Elem, ta funkcija unutar Uma koja je ugrađena u čovjeka imala je svoju svrhu neko vrijeme, zbog planetarnih zbivanja na našoj planeti ali i na planetama oko nas. Kada su se ta zbivanja završila, taj dio je deinstaliran, da tako kažem i čovjekov Um je trebao ubrzo da se vrati u prvobitno stanje. Ali se to nije desilo. On je zadržao naviku da stvarnost vidi obojen sopstvenim iskustvom a ne onako kako stvarnost izgleda. Zbog toga se na ovoj planeti s vremena na vrijeme inkarniraju vrhunski Majstori kojima je cilj da čovjeku pokažu put kako da promjeni svoj Um i da shodno tome zadobije mogućnosti koje ima kao Čovjek, a ne da živi kao Kokoš u kokošinjcu. Ali zbog navike Uma koju je stekao dok je imao ugrađen organ koji mu nije dozvoljavao da vidi stvarnost kakva jeste, on svako učenje koje se pojavi iskrivi i prilagodi svojoj razini i tako ta učenja umiru zajedno sa njihovim osnivačima.

Sada idemo dalje.
Sve oko nas ovisi o tumačenju našeg Uma. Jer Um je jedan ogroman filter sa mnoštvom informacija koje mu pomažu i filterisanju stvarnosti.
Nivo Svijesti koje imamo kao ljudi je upravo ono što odgovara tačno stanju u kojem se nalazimo. Da bi imali mogućnost daljenje Evolucije mi moramo postati Svijesniji. Nesvjesna Evolucija ne postoji. Naravno i o ovome imate masu tumačenja, koja liče na sve samo ne na ono što bi trebala ličiti.
Evolucija izvan Svijesti ne postoji i ona ne može biti nesvjesna. Ne možete na nesvjestan način doživjeti Probuđenje i širenje Svijesti. To je apsurdno.
Stoga sva teorija spiritualnih učenja o nesvjesnom napretku pada u vodu (samo vi ponavljajte mantre i vjerujte svom Guruu Jeremiji i sve će OK).
Da bi mogli da napredujemo moramo da Osvjestimo naš Um.
E sada što to znači?
Što znači “osvijestiti“?
Sama riječ kaže što to znači. Dovesti Svijest u određene razine.
To ne znači dovesti Svijest tamo negdje, već jasno ovdje i jasno sada. Ali da bi “donijeli” Svijest morate je prvo imati. Također, mi smo ispunjeni mišljenjem da mi imamo Svijest i da ne treba ništa da donosimo, samo to treba da shvatimo. Zanimljivo. Mi sve imamo a i dalje se koprcamo u blatu.
Razina Svijesti se može na neki način izmjeriti, iako je to poprilično teško i mi možemo imati samo naznake nečije Svijesti. No, Svijeste ovisi proporcijalno Biću i cjelovitosti čovjeka.
Mi kao ljudi prolazimo (teoretski) nekoliko razina Svijesti. I između njih ne postoje jasne granice, već one jedna drugu ispunjavaju i isprepliču. Tako mi prolazimo kroz tri stanja Svijesti sa mogućnošću Četvrtog. Ali što znači prolaziti kroz ta stanja Svijesti?
Ta stanja mi nazivamo, dubokim snom, sanjanjem (spavanjem) i budnošću (dnevna svijest – ovo ime samo liči na ono što bi trebalo značiti. Prije bih rekao da je to budno sanjanje nego budnost.) Treće stanje koje nazivamo Budnost je stanje koje bi trebalo nazvati Samosješću, tj. Svijesnošću sebe. Tako da bi mogao reći, kao što to i Ezoterična učenja govore, da mi u stvari živimo u dva stanja Svijesti. Duboki san i Sanjanje (spavanje) s tim da je Sanjanje ekvivalentno stanju dnevne svijesti. Samo čovjek koji Radi na Sebi i na širenju Svijesti može reći da ima mogućnost postati Samosvjestan ili Budan, a to znači da ima Kristalizovano Ja ili Ja Svijest o Sebi. Tek takav čovjek dobija mogućnost da “osvoji” i Četvrto stanje Svijesti koje se naziva Objektivna Svijest ili Četvrto Transcedentalno stanje Svijesti.

Pošto mi ljudi živimo u dva stanja Svijesti mi u njima naizgled funkcionišemo. Tj. mi uopšte ne funkcionišemo već živimo pod određenim zakonima što zakonima Univerzuma u kojem se nalazimo, frekvencije u kojoj vibriramo, zakona Sunčevog Sistema, zakona Zemlje i Planeta i zakona Evolutivnih Sila. Kroz nas se ti zakoni ispoljavaju i šire svoje frekvencije u smislu Evolucije ostalih elemenata koji ovise o nama i koji se naizgled nalaze ispod nas. Shodno tome, čovječanstvo ima za cilj da obezbjedi funkcionisanje “nižih” sfera postojanja ali i da služi kao provodnik određenih sila u Univerzumu.
On sam ne mora biti Svijestan i to se od njega ne traži. Njegova sudbina je da služi tim Silama. I naravno, imamo mi teorije i o tome koje smo dobili od Ezoteričnih učenja i naravno izokrenuli, izmjenili, prilagodili, optužili Orlove, Letače i ko zna koga sve ne.. u stvari sami sebe tužili, branili, osudili i nakraju ćemo biti svoj sopstveni dželat, al sve to u rok službe ili uz poštanske troškove.

Pošto je sve ovisno o tumačenju Uma kakog imamo i ništa ne možemo percepirati izvan njega, mi možemo reći da je sve oko nas Relativno takvo kakvo izleda a da pod tim mislimo da je sve u skladu sa razinom Uma koji imamo. Da bi se bilo šta izmjenilo moramo proširiti Svijest i samim tim proporcijalno tome Um se širi i pročišćava.
Na istina način mi percepiramo vrijeme i prostor oko nas ali i znanja i informacije.
Vrijeme i Prostor ostavljeno je na tumačenje Uma i njegovu percepciju i mi promjene u vremenu i prostoru možemo samo percepirati filterima Uma. A Um je pod komandom Ja Svijesti.
Pošto čovjek nema ni S od Svijesnosti logično je da on ima iskrivljenu percepciju vremena i prostora. I da ne može da percepira vrijeme shodo Stvarnosti, već samo shodno Umu koji ima i svojoj razini Svijesnosti.

Tzv. činjeniva ubrzanja vremena je samo činjenica unutar Uma. Samo vrijeme se nije ubrzalo, niti se usporili, ali se ubrzava naša percepcija vremena i njegove protočnosti.
Brzina protočnosti vremena proporcijonalna je Svijesti koju imamo.
Kada spavate, recimo osam sati, i ujutro se probudite vi imate osjećaj kao da ste legli prije pet minuta, jel tako?
Zašto?
Zato što nije bilo Svijesnosti unutar tih osam sati spavanja.
Također, zbog upravo tog razloga vrijeme u tzv. dnevnoj svijesti mi imamo osjećaj da je vrijeme ubrzano i da ono brže protiče. Vrijeme je ostalo isto, ali smo mi postali nesvjesniji.
Kada ste zauzeti sa nekim poslom, i kada ga završite primjetite kako je brzo prošlo vrijeme. Isto tako kada fantazirate, maštate, kada ste obizeti mentalom ili astralom (mislima i emocijama) i kada vas nešto izvana vrati u dnevnu svijest vi imate osjećaj da je vrijeme brzo prošlo i kao zaključak donosite tvrdnju kako se vrijeme ubrzalo.
Također, čovjek je zadnjih godina sve više i više obuzet zarađivanjem, stresom, strahovima, problemima, materijalnom sigurnošću, bomabardovan je televizijama, kompjuterima, igricama i s čim sve ne i sve manje je Prisutan u svom životu, što odgovara kreatorima ove planetarne igre ili korporacimama te se zdušno trude da vam ponude sve više i više mogućnosti bježanja od samih sebe i života koji vodite. Shodno tome vi niste prisutni u svom životu.
Onda je savršeno normalno da vam se vrijeme ubrzalo, zar ne?
Vas u vašem životu nema. Pošto vas nema postoji sve ostalo što postoji i radi ono što treba da radi. Kada se na trenutke nepotpuno razbudite u toku dana vi primjećujete kako je vrijeme prošlo “kao rukom odneseno”.

Također, kada radite, vi se trudite da vam to vrijeme što prije prođe, zar ne?
Pa želja vam je ispunjena.
Nema problema. Uživajte u ono malo vremena što vam je ostalo.
Kako bi rekao Mula Nasrudin: “Tražili ste! Dobili ste!”

Evo vam testa. Da mi ne vjerujete na riječ.
Probajte biti psirutni.
Probajte se potruditi biti što više prisutni danas.
I onda mi recite da nisam u pravu.

Ako ste uspjeli produžiti prisutnost, primjetili ste kako se na neki magičan način, vjerovatn opet nekom đavoljom rabotom, vrijeme naglo produžilo, ili usporilo, jel tako?
To vam je odgovor.
A možda ste kroz ovaj tekst našli još neke odgovore, naravno, ako možete da čitate i razumijete što piše.

Comments are closed.