.
Roditeljski pritisak na djecu često je povezan s programiranošcu koja se zove “Moraš nešto postići u životu“. To znači biti ‘uspješan’ na načine za koje sustav – i ljudi koje je programirao sustav – kažu da predstavljaju uspjeh. To je u golemoj većini slučajeva povezano s jednom od dvije stvari, a obično obje: statusom i novcem. Možemo vidjeti statusnu programiranost u onome što zovemo slavne osobe, ali to se širi na sve poslove i titule koje nas čine ‘uspješnim’ prema definiciji sustava. To uključuje status predsjednika ili premijera, odvjetnika, suca, šefa policije, vojnog zapovjednika, liječnika, vrhunskog poslovnog čovjeka, burzovnog mešetara ili televizijskog spikera. To su iluzije koje održavaju kontinuitet veće iluzije, i zato sustav lupa žig ‘uspješan‘ na njihove životopise. Zašto sustav – Matrix – ne bi htio da ljudi teže ulogama koje mu najbolje služe? Nije nikakva slučajnost što su poslovi koji se smatraju ‘najuspješnijima’ upravo oni koji nabolje služe sustavu. Ali tu stvar s uspjehom treba pobliže razmotriti:
- Liječnik je mafijaška sponzoruša u sindikatu organiziranog kriminala poznatom
kao farmaceutski kartel. Oni diktiraju koju će terapiju liječnik prepisivati
(npr. rak = kemoterapija), zajedno s nacionalnim medicinskim udruženjima
koje kartel nadzire. Liječnici su programirani službenim gledištem na tijelo
i zdravlje kroz svoje ‘školovanje’, i prihvate li ovu verziju medicine iz Kamenog
doba, sustav ih nagrađuje njihovim dokumentima o stečenim kvalifikacijama.
Kao rezultat toga, jedan od najvećih uzročnika smrti su liječnici.
Je li to stvarno uspjeh?
- Vođe transnacionalnih korporacija obično smatramo ekstremno uspješnim
ljudima koji zarađuju ogromne plaće. Ali što je s pustošenjem koje uzrokuju
diljem svijeta? Zauzimaju poljoprivredno zemljište i tjeraju lokalno stanovništvo
u glad; plaćaju im sitniš da mukotrpno rade nakon što im unište sve
alternative za zaposlenje i podmićuju korumpirane vlade i sigurnosne agencije
da napadaju sve one koji ugrožavaju njihovu korporacijsku diktaturu. Što je s
ubojstvima i genocidom koje mnoge od ovih korporacija izazivaju, i ratovima
koji se vode za obranu ili promicanje njihovih interesa?
Je li to stvarno uspjeh?
- Burzovni mešetari mogu zaraditi toliko ‘novaca’ da neke od za život najskupljih
dijelova Londona često nazivaju ‘mešetarski pojas’. Ali, što su ti ljudi
zapravo? Oni su profesionalni kockari poput onih koji igraju za stolovima u
Las Vegasu. Jedina je razlika u tome što se burzovni mešetari igraju sa životima
milijardi ljudi širom svijeta koji trpe posljedice načina na koji ti tipovi ‘investiraju’
(kockaju) ‘novac’ svojih klijenata. Dobar posao za njih može značiti
siromaštvo i glad za ljude čijeg postojanja oni nisu ni svjesni. Imamo cijele
televizijske kanale posvećene praćenju ruletskih stolova Wall Streeta i londonskog
Citya pod krinkom ‘financijskog tržišta’. Mogli bi isto tako izvještavati
o partijama pokera u MGM Grandu. Burzovni mešetari su možda slavni po
svom bogatstvu, ali svoj ‘novac’ zarađuju na manipuliranju i tuđoj bijedi.
Je li to stvarno uspjeh?
- Televizijski spikeri i njihovi kolege novinari prikazuju svijet u obliku koji
neprestano učvršćuje iluziju, izvještavajući o događajima na načine koji odgovaraju
sustavu i programu problem-reakcija-rješenje. Većina njih – iako ne
svi – radi to zato što nemaju pojma što se stvarno događa, pa samo ponavljaju
službene izvore. Druge ‘zvijezde’ malih ekrana prezentiraju zatupljujuće banalnosti
koje prevladavaju u programima i hipnotiziraju gledatelje u cjeloživotni
drijemež.
Je li to stvarno uspjeh?
- Vojska vodi ratove i osvaja zemlje u skladu s planovima sustava, prodajući
sebi i narodu priču da bezuman pokolj nad ljudima predstavlja ‘obranu slobode’.
Mnogi su iz vlastitog iskustva u Iraku shvatili kakvo su topovsko meso i
koliko političari koji ih šalju u bitke malo mare za posljedice po njih i njihove
obitelji.
Je li to stvarno uspjeh?
- Policajci igraju istu ulogu, silom provodeći zakone kako bi nametnuli volju
sustava i obranili je od suprotstavljanja. Čak i oni koji su istinski pošteni
prisiljeni su biti pokorni ili lete s posla. Policajci ne služe prvenstveno ljudima,
oni služe sustavu, s časnim izuzecima. Sustav je taj koji ih plaća, i kroz njihovu
uniformu ili nalog za uhićenje, daje im moć nad drugima, moć za kojom
mnogi čeznu.
Je li to stvarno uspjeh?
- Odvjetnici koji s najviše entuzijazma i bespogovorno ližu dupe sustavu
mogu napredovati do još većeg uspjeha koji se zove sudac. Oni vode brigu da
uvijek pobjeđuje volja sustava, a oni kojima se najviše može vjerovati da će
donijeti ‘pravu’ odluku uvijek će dobivati važne slučajeve u kojima sustav najviše
želi pobijediti. Oni su pijuni sustava, poput političara, i mnogi su duboko
korumpirani unutar, iz temelja korumpirane, pravne septičke jame.
Je li to stvarno uspjeh?
- Odvjetnik služi sustavu provodeći zakone koji su skrojeni kako bi stanovništvo
zarobili u moru pravila, regulativa i birokracije. Odvjetnici glavne struje
tako masno naplaćuju svoje služenje sustavu da to velikoj većini ljudi uskraćuje
pristup procesu ili mogućnosti da se suprotstave prisilama vlade, sudova i
policije koji mogu koristiti novac poreznih obveznika za obranu sustava od tih
istih poreznih obveznika kojima bi trebali služiti. Oni zatvaraju ljude koristeći
njihov ‘novac’. Većina ‘zakona’ koje provode odvjetnici ionako su prijevara.
Je li to stvarno uspjeh?
- Predsjednici i premijeri su marionete sila koje diktiraju njihove odluke
i, u slučaju Georgea W. Busha, Obame kao i mnogih drugih, jasno je da imbecil može
biti ‘uspješan’ dosegavši ‘najviši položaj’. Ljudi ga mogu zvati predsjednikom
Sjedinjenih Država, ali on je i dalje imbecil. Njegov status to nimalo ne mijenja,
osim u našoj izmanipuliranoj percepciji. A da biste se uspeli po nauljenom stupu
politike morate imati korumpiranost u krvi i sposobnost da vam je laganje
refleksna reakcija.
Je li to stvarno uspjeh?
Ne, sve su to sranja. U svim tim profesijama postoje ljudi koji se pokušavaju usprotiviti sustavu, ali pogledajte što se događa liječniku koji svoje pacijente želi liječiti metodama koje se suprotstavljaju farmaceutskoj diktaturi, ili sveučilišnom profesoru koji svojim studentima pokušava pružiti širi pogled na mogućnosti. Poput poštenih policajaca, novinara i drugih, oni ili postaju konformisti ili ostaju bez posla. Tako su najuspješniji ljudi u ovim simbolima uspjeha oni koji najropskije služe sustavu. To je rezultat plana, a ne propusta.
Uvijek kad se računa ‘uspješnost’, negdje u kombinaciji bit će i novac, često odmah na prvom mjestu. Novine i magazini zasljepljuju nas izvještajima o bogatstvu nekih ljudi, kao da je to mjerilo bilo čega. To nije čak ni mjerilo koliko novca imaju, jer ne postoji novac – samo reciklirani dug. Ako ne postoji novac, kako bilo tko može imati novac ili dugovati novac? Čovjek je možda seronja, ali je milijarderski seronja, i to mu daje status. Zašto? Često je upravo činjenica da je seronja to što ga je učinilo milijarderom, zbog bezobzirnosti koja je potrebna da se nagomila sav taj dug, oprostite, ‘novac’. Trka za statusom, moći i kontrolom kroz novac učinila je ljude robovima njihovih iluzija.
David Icke
Ne mogu Vam dati recept za uspjeh, ali Vam mogu reći formulu za neuspjeh: NASTOJTE SVAKOME UGODITI!
Herbert B. Swop
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
