Sezona alergija je prošla, no nikada nije kasno da se piše o ovoj temi. Kao što ćemo vidjeti, ovo nije samo obična priča o nekoj bolesti. Ova priča će nas odvesti puno, puno dalje nego što bi mogli i pomisliti. Ova priča će nas odvesti čak i do pitanja kako odgajati našu djecu, ljude i u konačnici kako transformirati čovjeka u neko bolje biće, biće puno ljubavi, da bi u konačnici transformirali cijeli svijet.
Alergeni su aktivatori stresa
Tekst će biti podijeljen u dva dijela. Čisto zato da čitatelju ne bude zamorno čitati. Analizirat ćemo kako nastaju alergije, njezin uzrok, biti će primjeri događaja koji mogu uzrokovati njen nastanak (ili bilo koje druge bolesti), koji se sve repovi vuku zbog tih događaja, rasprava o odgoju djece i u konačnici ono najvažnije za čitatelja koji ima slične ili iste probleme – kako se iscijeliti, a to je ključna stvar jer nas oslobađa ropstva patnje!
Pa krenimo. Alergija je nepravilno funkcioniranje imunog sistema. Alergija je prekomjerna reakcija organizma na specifičnu, inače neškodljivu tvar ili više njih znanim pod imenom alergeni. I u službenoj i u alternativnoj medicini postoje teorije o nastanku alergije. Sve one drže vodu, ali ispod tih teorija ipak postoji korijen, bit i sam njezin uzrok, koji se baš kao i korijen biljke krije ispod površine. Taj izvorni problem, sigurno i polako probija se na vidjelo dana. Pa čak smatram da je ovdje, kod dijagnoze, službena medicina malo naprednija od alternativne. No to je manje bitno. Na vidjelo dana, probija se prava istina uzroka alergija a to je stres ili trauma. Glavni uzrok alergija je trauma (stres) koji se nakupljaju u našoj psihi i podsvijesti. Ali ne staje se samo tu, jer velika je istina da velika većina bolesti ima uzrok u našoj psihi! Mnoge, možda gotovo i sve osim nekoliko iznimki koje su striktno vezane za gene, ali čak ćemo i to dovesti pod znak pitanja u drugom dijelu teksta. Alergija je službeno zapažena 1906. godine i to od strane bečkog pedijatra Clemensa von Pirqueta. Naravno, alergija je postojala i prije toga, samo nije bila službeno dijagnosticirana. Zapaženo je da je porastao broj alergičnih ljudi u zadnjih nekoliko desetljeća, što se povezuje sa modernim načinom života. A kakav je moderan način života? Pun stresa!!! Već se i na medicinskim fakultetima uči da 4/5 bolesti dolazi iz glave, da to se uči i na našim medicinskim fakultetima. Na žalost, očito je da liječnici te informacije ne shvaćaju ozbiljno. To je naravno problem u obrazovnom sustavu, koji te informacije ne naglašava dovoljno i ne potkrijepi ih čvrstim dokazima (kojih ima na pretek) u literaturi. A opet, te informacije koje dobe, liječnici jednostavno ne znaju primijeniti na pravi način. Tako da ćemo morati pričekati na medicinu koja u obzir uzima čovjeka kao složenije biće. Biće koje se ne sastoji samo od materije i psihe, nego i od podsvijesti i čiste Svijesti (pravi Ja). Dobar dio današnje medicine kod liječenja, počinje od materije prema psihi. A stvari teku obrnutim tokom. Zapravo idu malo drugačijim putem a to je podsvijest – psiha – materija. Na cjelovito – službenu medicinu, morat ćemo pričekati još neko određeno vrijeme. No to je tema za neku drugu raspravu.
I upravo zato možemo dati jednu novu definiciju alergena a to je da su oni u biti aktivatori stresa. Ovaj tekst ne temeljim samo na filozofiji, nego i na izravnom iskustvu sa alergijama, kao i put koji sam prošao i prolazim prema samoiscjeljenju!
Što se događa u organizmu kad se javi reakcija na alergen?
Osoba čiji imunološki sustav vjeruje da je alergen štetan za organizam proizvodi antitijela (IgE) koja napadaju alergen. Taj proces pokreće daljnje biokemijske reakcije koje uzrokuju otpuštanje upalnih medijatora iz upalnih stanica mastocita što dovodi do alergijskog odgovora organizma koji se očituje iritacijom, upalom, te konačno pojavom simptoma alergije.
Kod alergičnih osoba imuni sistem pogrešno shvaća određeni alergen kao neprijatelja i počinje stvarati antitijela da se obrani od njih. Takva antitijela, koja se nazivaju imunoglobulin E (igE), vežu se za mastocite kojih ima u obilju pod površinom kože, u nosu, očima, plućima i gastrointestinalnom traktu.
Kada antitijela IgE pronađu alergen, uhvate ga, izazivajući mastocite da stvaraju moćne kemikalije, uključujući histamin. To izaziva alergijsku reakciju. Alergijska reakcija može se dogoditi odmah ili nakon par sati poslije kontakta sa određenim alergenom.
Najčešći alergeni su:
- grinje
- pelud
- mačke i druge životinje, na primjer, psi, konji, zečevi i svinje
- hrana, kao što su kikiriki, jaja, soja, kravlje mlijeko i plodovi mora
- ubodi insekata
- lijekovi
- plijesan
- lateks
- kikiriki i plodovi mora najčešći su uzroci alergije kod starije djece i odraslih.
Jaja i mliječni proizvodi su najčešći uzroci alergije kod male djece.
Uzrok alergija;
Alternativna i službena medicina, po ovom pitanju se nadopunjuju.
Alternativna medicina nadopunjuje službenu, pa prema njoj, neki od uzroka su paraziti u crijevima. Paraziti koji se nalaze u crijevima stvaraju toksine, koji štete obrambenom mehanizmu. Naravno, tu je bitna zdrava mikroflora u crijevu. Tu su još uključeni loš zrak, hrana, lijekovi, uglavnom moderan način života. Alternativna medicina tu pridodaje još i oslabljeno funkcioniranje jetre.
Prema službenoj medicini, alergijsku reakciju uzrokuju tvari iz našeg okoliša koje zovemo alergeni. Kao što je spomenuto na početku, takva pretjerana reakcija javlja se zbog nepravilnog funkcioniranja obrambenog sistema.
Ono što je ključno, je to da se takva reakcija događa zbog pada, ili nepravilnog funkcioniranja imunološkog sustava. Stanice zadužene za obranu su oslabljene i zbunjene. A to objašnjenje zašto se to događa, polako se budi i postaje sve glasnije. Još uvijek, u raznim medijima to ključno objašnjenje je na marginama, ali postaje sve glasnije i glasnije. A to je ključ izlječenja! To što oslabljuje naš sustav za obranu je virus, trojanski konj, koji je ubačen u naš softver, u naše računalo i zbog tog virusa, ne funkcioniramo baš najbolje. A kad vam računalo dobi virus, na koji način ćete se riješiti te napasti? Hoćete li otvoriti računalo, počistiti ga, čistiti ovaj materijalni dio računala ili ćete na ovog nematerijalnog napasnika primijeniti možda nematerijalnu metodu? Recimo možda antivirus? Zar to nije logično? Zar to ne poprima sada bolji smisao?
Uzrok alergije nije uvijek materijalne prirode i ne možemo ga rješavati na toj razini, kao što računalo zaraženo virusom čistimo antivirusom, tako moramo i sebe da čistimo od bolesti
Ovo je borba ne materije protiv ne materije. Često puta želimo rješavati neke probleme iz ove razine, a problemi potječu sa neke druge razine i onda se čudimo neuspjehu. Zanimljivo je za zapaziti kako službena medicina navodi kako su obrambene stanice zbunjene, i to je jedan od razloga njihove prejake reakcije. Ali ne objašnjava se na dovoljno dobar način zašto se to događa! Stvari se odvijaju baš kao u računalu koje je dobilo virus. Isti slučaj je i sa čovjekom. Pravo objašnjenje na pitanje zašto su obrambene stanice zbunjene, možemo dobiti tek kada ozbiljno primijenimo psiho – somatski model uzroka i posljedica. Ali o tome u drugom dijelu teksta.
„Značajni problemi sa kojima smo suočeni, ne mogu se riješiti istom razinom razmišljanja na kojoj smo bili kad smo ih stvorili.“
Albert Einstein
Iskustvo:
Ovo je moje životno iskustvo kako sam došao do spoznaje i svjesnosti uzroka mojih alergija. Navedena su dva slučaja:
Slučaj prvi:
Još davno, čuo sam od nekih poznanika koji su imali alergiju, kako su im liječnici službene medicine spomenuli da pravi uzrok tih problema potječe iz glave (i zbog toga smatram da je službena medicina po ovom pitanju malo naprednija od alternativne ali to je nebitno). Tada mi je ta informacija samo proletjela kroz uši. Nisam ju shvaćao ozbiljno, ali ipak je ostala urezana negdje u memoriji, što će se nekoliko godina kasnije pokazati kao velika pomoć. I tako, nakon mnogo godina borbe sa alergijom, došao sam do zanimljivih zapažanja kod sebe i svojih prijatelja koji su imali slične probleme. Stvari su bile takve, da nam se je alergija pojačala ili ekstremno izražavala kada smo dolazili kući preko vikenda tokom studiranja. Kod mene su promjene bile ekstremne i radikalne. Kad sam stigao kući na dva tri dana, kihanje se je javljalo i do 10 – 15 puta za redom, jaki svrbež u grlu i očima, crvenilo i suzenje u očima. Kad sam odlazio u mjesto gdje sam studirao, za nekih 2-3 dana, simptomi su nestali kao da je netko zamahnuo čarobnim štapićem iako sam bio na lokaciji koja je gotovo centar ambrozije. Jako slične stvari, zamijetio sam kod svojih prijatelja. Neki, kad su otišli u mjesto gdje studiraju, alergija im se potpuno ili djelomično povukla (ublažila). Ove promjene su bile prenagle i pre očite da se čovjek ne zapita, zašto se to događa? Zanimljivo je, da sam u tim vremenima, radio Solarnu jogu (koje sam se striktno držao do kraja) i prošao neke tretmane energijom. Solarna joga mi je definitivno omogućila ublažavanje simptoma, ali ne i potpuno izlječenje. Kasnije sam shvatio da svatko od nas ima svoj put i da neki jednostavno ne mogu dobiti poklone, u ovom slučaju izlječenje. Ja nisam mogao dobiti taj poklon, jer u tom slučaju ne bi došao do dubljih spoznaja, dublje svjesnosti i do informacija koje vam sada prenosim. Svatko ima svoj put i svoju ulogu. Idemo dalje. Solarna joga se je pokazala kao jedan od bitnih i ključnih faktora i zbog toga, jer sam naučio biti sam sa sobom, posvetiti se sebi, Svemiru, slušati ga i omogućila mi je da nađem unutrašnji mir i tišinu, što je u konačnici i ključno za samoiscjeljenje. Nije mi trebalo dugo da povežem konce. Stvari su bile očite. U mojoj glavi slagale su se puzzle. Jedna puzzla – sjećanje na informacije da i liječnici smatraju da je alergija psihosomatska bolest, druge puzzle – reakcije prijatelja koji imaju alergiju, nagle promjene, informacije koje sam tada upijao o našoj podsvijesti… Itd. Jednom sam te informacije spominjao prijateljici, ona je samo nadodala da se sjeća kako još se automatski zna grčiti u želucu kad čuje mamu kako hoda po stepenicama i ide prema stanu! Podaci su se slagali i povezivali u mojoj glavi jedan za drugim.
Nije bilo nikakve dileme, zaključak je mogao biti samo jedan: alergija je čista psihosomatska bolest. Javlja se zbog doživljenih trauma, koje najčešće doživimo u obitelji!!!
Sve je bilo tako logično, tako jednostavno i u konačnici tako očito!!!
Sad se postavilo jedno jako bitno pitanje: Kako se izliječiti, kako maknuti teška sjećanja i traume? Ovdje za mene nije bilo dileme. Sjećanja na traume iz mlađih dana i djetinjstva, bila su zakopana u meni. Zaključio sam da su to sjećanja na stalnu galamu i viku koju sam morao slušati vikendima, tokom srednje, škole kada sam dolazio kući. Nema potrebe da ulazim u detalje, ali duljom analizom, bio sam svjestan što je uzrokovalo ove probleme. Iako su sjećanja na te događaje bila nepotpuna, opet, bila su dovoljna da budem siguran da su ona uzrok ovakvog stanja. Potraga je bila završena, krenula je druga faza, a to je čišćenje teških vibracija nataloženih u mojem biću. Informacije koje sam prikupljao sa mnogih strana, pomogle su mi da krenem sa procesom samoizlječenja.
Proces samoiscjeljenja Svjesnošću:
Stvar je bila jednostavna. Bio sam psihoterapeut samome sebi. Sam sebi sam bio liječnik, majka, otac, sigurnost i ljubav. Sam sebe sam tješio i voli. Sam sebe sam pazio i čuvao. Tada nisam znao kome u svojem biće se trebam obratiti, umu, podsvijesti, svojem Ja. Tada me je sve to zbunjivalo i nisam bio dovoljno informiran, ali sam nastavljao sa procesom. Sada, znam da se moramo obraćati svojoj podsvijesti ili unutrašnjem djetetu. Svojoj podsvijesti govorio sam tople riječi, tješio sam ju, pružao joj utjehu i ljubav. Neke od rečenica su izgledale ovako:
Sve će biti u redu, dijete moje. Nitko ti nije namjerno nanio bol. Oni nisu znali što rade, i zato nitko nije kriv, oni su bili nesvjesni svojih postupaka. Kad dođeš doma, više ti nitko neće ništa učiniti, sada si siguran. Oni te vole, samo ne znaju to pokazati. Ja te volim! Hvala ti na svemu. Nemoj nikoga kriviti… itd. Na žalost, ali kao djeca premalo slušamo pozitivne riječi od odraslih, pa je poželjno govoriti sebi: ti si predivno i čudesno dijete puno potencijala, ti si ljubav i radost, Volim te, Hvala ti!!!
Zanimljivo je i to, da bolestima, okolini šaljemo informacije. Preispitivajući sebe, otkrio sam da sam alergijom želio poslati slijedeću poruku: ja patim, učinili ste mi nepravdu, pogledajte što ste mi učinili, bole me sve one stvari što ste rekli i napravili, itd…
Bolesti su znakovni jezik naše podsvijesti, bolesti su glas podsvijesti
Dakle, bolest nije samo odraz teških vibracija utisnutih u nama, nego su i glas podsvijesti. Ali o tome nešto poslije. Dakle, ujedno sam morao svojoj podsvijesti govoriti i slijedeće: tebi više ne treba pažnja, nitko na tebe zbog alergije ne obraća pozornost, nitko ne razumije tvoj jezik, ne trebaš privlačiti pažnju na ovakav iskrivljen način, ovime samo sebi nanosiš bol i ništa više, ti ne trebaš više patiti…
Nakon nekoliko tjedana procesa samoiscjeljenja, rezultat je bio radikalan! Alergija se je gotovo u potpunosti povukla, više nije bilo svrbeža, oteklina, teških napadaj kihanja (gdje god da sam bio), i ostalih simptoma. Tu i tamo sam znao kihnuti u prostorijama gdje je bilo mnogo prašine, kada kuham sa začinima, ponekad na livadi, ali promjena je bila ogromna. Disao sam nekim drugim plućima, sa sebe sam bacio ogroman teret ovog života. No, ispostavilo se je da je to samo dio priče.
Slučaj drugi:
Nakon mnogo godina, od ovog slučaja, svjesnosti koju sam doživio i procesa samoizlječenja, dogodilo se je to, da sam ove godine (2013.), doživio ponovno buđenje starih i teških sjećanja. Sjećanja su izašla na površinu kao iz Pandorine kutije i stvorile kaos u mojem tijelu. Ponekad, kod nekih ljudi, traume mogu biti kao santa leda, vidite vrh a kad ono ispod površine nekoliko puta više leda. Sve je započelo naglim napadajima kihanja u prirodi. Napadaji su bili poprilično jaki. Za mene nije bilo dileme. Bio sam odmah svjestan da je ova alergija posljedica nekih teških vibracija koje su duboko zakopane u meni. Nisam čekao niti trena i odmah sam počeo raditi na sebi i svojoj podsvijesti.
Proces samoiscjeljenja Svjesnošću:
Prvo, želja mi je bila da saznam koje je to sjećanje što je izazvalo takvu buru reakcija u meni. U procesima samoizlječenja, ta informacija nije nužna. Ali ako želite ubrzati proces, dobro bi vam došlo da ju imate, jer kad „vidite uzrok problema“, onda se i njegov efekt brže topi. Postoji izvrsna tehnika koja se zove Ho`oponopono. Ona je vrlo jednostavna. Temelji se upravo na tome da čistimo svoju podsvijest, da joj damo ljubav, sigurnost i nježnost. Vrlo je jednostavna. Mogu se koristiti samo riječi Hvala ti i Volim te. Ali ako želimo pojačati efekt i ubrzati ga, poželjno je imati Svjesnost o situaciji, događaju koji je uzrokovao situaciju u kojoj se nalazimo i dodati još po koje riječi koje sam naveo u prvom slučaju. Počeo sam tražiti sjećanje. Nisam bio svjestan uzroka, pa sam krenuo meditacijom. Čekao sam da sjećanje izbije na površinu. I tako, meditirajući u sobi, čuo sam muhu kako zuji. Pomislio sam da bi bilo dobro da na vratima imam zavjese od bambusa koje zveckaju, to bi bilo zgodno, pomislio sam. U idućem trenutku samo sam pomislio kako jureći prolazim kroz takve zavjese od bambusa. I odmah nakon toga pojavio mi se prizor u kojem izlijećem van iz kuće (stare kuće u kojoj sam prije živio), upravo kroz takve bambusove zavjese, a moj me otac, držao za vrat. Vani sam plakao a tata je nešto vikao na mene i mislim da mi je dao koju pljusku. Da, odmah sam se prisjetio tog događaja. Tada, nisam želio jesti ručak, bilo je neko varivo. Moj otac je vjerojatno bio nervozan, uhvatio me je za vrat i tako smo izjurili kroz zavjese van na dvorište. Tamo sam dobio svoju porciju lekcije odgoja. To je bilo to sjećanje. Odmah nakon toga prizora, prisjećam se C. G. Junga i njegovog slavnog slučaja sa skarabejom. Svemir, kolektivno nesvjesno, kako god, poslalo mi je informaciju. Dan, dva posije, ležim na livadi i tješim svoju podsvijest. Gledam u plavo nebo i vidim kako preko mojeg vidnog polja prelijeće leptir. Ponovno se sjećam Junga i njegovu priču sa skarabejom. Svemir mi ponovno šalje znakove. Svemir ponovno razgovara sa mnom. Za nekoga bi to bila samo obična slučajnost, samo još jedan leptir. Za mene ne postoje slučajnosti, doživio sam previše toga u životu da bih te stvari samo tako olako odbacivao. Odavno sam naučio čitati znakovni jezik Svemira. Za mene je leptir bio poruka, simbol preobrazbe!!!
Kako sam se osvijestio uzroka, tako je polagano i nestajala alergija u samom srcu sezone alergena. Ponovno sam svojoj podsvijesti govorio iste stvari: Nitko ti nije namjerno želio nauditi, oni ne znaju voljeti na pravi način i zato nisu krivi, on (moj otac) nije bio svjestan svojeg postupka i zbog toga ne može biti kriv, on je to učinio jer su i njemu radili ružne stvari, on te voli, samo nije to znao pokazati itd…
Kad mi je informacija, odnosno sjećanje izbilo na površinu, samo sam pomislio: to nije u redu što rade djeci, to jednostavno nije u redu…
Ali trebalo je utješiti podsvijest, dati joj ljubav, pažnju i sigurnost.
U ova dva slučaja postoje neke razlike. U prvom slučaju, svjesno, odnosno logikom sam došao do informacije što je uzrokovalo alergiju. To su bili logički zaključci istraživanja. U drugom slučaju, informacija, događaj, bio je duboko u meni zakopan i zato, je bilo iznimno teško čistom logikom doći do nje. Zato je bitno napomenuti i naglasiti još jednom da u pravilu nismo svjesni svojih trauma jer su duboko zakopane u nama!!! Pošto sam tražio, Svemir mi je dao informacije. One su izašle na površinu, počevši sa zujanjem muhe. Čini se smiješno (u neku ruku i je), ali nam je još davno Jung, sa svojim slavnim slučajem sa skarabejom i njezinom pacijenticom, pokazao kako postoje neke slučajnosti koje su toliko slučajne da jednostavno ne mogu biti slučajne. Ti događaji moraju biti vezani i nečim višim. Prema njemu, postoji neka dublja veza. Kvanta fizika, dala nam je i znanstvene temelje takvom razmišljanju. Ovdje su primjeri kako nastaju bolesti i kako ih možete na vrlo jednostavan način maknuti. Vidio sam, probao sam, naučio sam lekcije i krenuo sam dalje. I doista funkcionira. No ovdje su ostali mnogi repovi za prodiskutirati. Njih ostavljam za idući tekst. Da napomenem ponovno svoju misao koju sam osjetio kad sam vidio sjećanje, prozor iz djetinjstva: to nije u redu što rade djeci!!! Već nam ova rečenica ostavlja mnoga pitanja: kako odgajati djecu, kako spriječiti ovakve stvari, je li vika ili koja pljuska doista trauma za dijete, možemo li odgojiti dijete i bez takvih stvari? Mnogo je pitanja ali i odgovora. Do čitanja.
Ivan
Comments are closed.