Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić je pozvala građane da u što većem broju iziđu na referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Rekla je i da´ako građani odluče da Hrvatska ne treba postati dio EU onda ćemo se suočiti s promijenjenom situacijom i preostat će nam jedina mogućnost da u dogledno vrijeme opet provedemo referendum´ očitovala se ova šefica ˝diplomacije˝, aludirajući vjerojatno na Norvešku koja je do sada tri puta imala EU-referendum s negativnim ishodom i na to da, ukoliko se ne primimo njihovih pravila, stisnut će nas milom ili silom na još jedan referendum. To vam je dragi moji, pravo lice naše politike.
Dakle, politička eufilna elita svim snagama pokušava ostvariti svoj sveti cilj i očito su shvatili da im´gori pod nogama´ i ništa ih neće spriječiti da nas siluju s svojom propagandom.
Službena Vladina kampanja do 22. siječnja temeljit će se na pet glavnih uporišta – transparentnosti, uključenosti, video porukama, informativnim materijalima te brošurama i info telefonu “Halo EU” na koji građani mogu besplatno postavljati sva pitanja.
Beskompromisna Vesna Pusić je na svojim internetskim stranicama objavila i˝sažetke˝Ugovora o pristupanju kao i pregled pregovaračkih poglavlja u kojima su donesene ˝najvažnije informacije˝ o tome što je Hrvatska dobila i koje je odgode primjene europskih standarda izborila tijekom pregovora. Dakako, to su one probrane informacije namijenjena priprostoj svjetini koja ne misli svojom glavom pa im je potrebna dušobrižnička ministrica koja će im sažeti Ugovor i filmićem podvući ono što ona smatra da ljudi trebaju znati. Kako je samo brižna. Tu naravno nema riječi; o tome da ćemo mi (porezni obveznici) godišnje uniju plaćati 4 milijarde kn, o poskupljenju proizvoda zbog rasta PDV-a, o gospodarskom pojasu koji, s obzirom da nije zaštićen, biti će na raspolaganju 500 000 naseljenika i trgovaca, o tome da će nam dug, koji je već sada enorman, abnormalno porasti kao i u svim ostalim zemljama ex komunizma koje su ušle u EU i kojima je dug porastao za 5x, te o mnogim ostalim stvarima. O tome vam ovi udruženi vazalni predstavnici vladajuće klase ne govore!
Ministarstvo stoga već vodi kampanju i preko najčitanijih internetskih portala u Hrvatskoj, objavljivanjem intervjua članova Vlade koji će objašnjavati što znači ulazak za EU u segmentima i resorima koje oni pokrivaju, a na nacionalnim televizijama emitiraju se kratke poruke čelnih ljudi države – predsjednika Josipovića, premijera Milanovića, pet ministara ali i donedavne premijerke Jadranke Kosor. Naša elita je konačno ujedinjena!
Osim nacionalnih televizija, u kampanju će biti uključeno i 17 lokalnih TV i 80 radio postaja. U pripremi je brošura pod naslovom “Sve što ste htjeli znati o EU”(u prijevodu; Što mi želimo da vi mislite o EU) koja će se tiskati u dva milijuna primjeraka i biti dostavljena poštom svim kućanstvima u državi. Na kampanju će se, naravno, potrošiti 4,6 milijuna kuna poreznih obveznika.
Poručili su i jasno; ´protivnicima ulaska zemlje u EU, odnosno euroskepticima i eurofobima preostaje da svoju kampanju vode preko raznih udruga, a ne izravno na račun države!´. Pa gđo. Pusić, gosp. Josipović i Milanović, naravno da nije bilo niti za očekivati da će ´euroskeptici i eurofobi´ voditi kampanju na račun države, jer je država ipak vaše privatno vlasništvo i zna se´tko tamo pije i tko plaća´! Ovim su politički eufili´stavili točku na i´ i jasno dali do znanja cjelokupnom narodu što misle o njemu i koliko im je uistinu stalo do informiranja nacije. Danas u to može vjerovati zaista samo i isključivo onaj tko je podlegao njihovim seansama ispiranja mozga ili onaj s nešto debljim novčanikom kojeg nije briga gdje smo, s kim smo, i hoćemo li imati što jesti.
Kome pripadaju hrvatski mediji?
Kako bi blokirali svaki pristup gorljivim činjenicama, koje govore o tome da je hrvatska politika jednostrana i koje bi poništile legitimnost i pristupnim ugovorima i ovom nadolazećem prijevremenom referendumu, eufilna elita se odlučila agresijom izvršiti pritisak na građane uz manipulaciju emocijama, govoreći u kameru hvalospjeve o EU i istovremeno preteći našom zlom sudbinom koja će nas steći ukoliko u EU ne uniđemo.
Da bismo mogli shvatiti ovu situaciju trebamo dobiti uvid i u to u čijem su, zapravo, rukama hrvatski mediji. Svakako, krenimo od jedne osnovne činjenice; većinu medija u Hrvatskoj drže stranci. U prvom redu tu je njemačka grupacija Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe (WAZ), koja je najveći dioničar Europapress Holdinga (EPH).
Tako EPH i WAZ izdavači su najvećeg broja novina i publikacija. Njihov udio pokriva oko 60% ukupno medijskog prostora u RH. Od novina, među njih spada Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list, a među WAZ publikacijama su Globus, Arena, Auto klub, Auto blic, Gloria, Cosmopolitan, Moto klub, Teen, O.k., Playboy, i td.
WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SDP) i čvrsti zagovornik europske politike. Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrodera od 1998. do 1999. Godine, a zatim i Glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002). Hombach je nedavno izjavio jednom svom tjedniku:- ‘Htio bih se od Zagreba do Dusseldorfa voziti bez putovnice’.
U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA) forsirajući sve više svoju. Većina publikacija EPH su prestale HINI plaćati pretplatu, a kada im zatreba, onda prepisuju vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije, koja još uvijek plaća pretplatu. Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je zatražilo da se konačno objavi tajni ugovor kojim je Sanaderova Vlada 2005. godine prodala Slobodnu Dalmaciju WAZ-u i Europapress Holdingu. Unatoč tom apelu Ugovor o prodaji još uvijek se drži u tajnosti. Osim u Hrvatskoj, WAZ danas kontrolira brojne medije i u susjednim zemljama. U Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji.
Najveći pojedinačni dioničar Novog Lista a izgleda i Glasa Slavonije je donedavno bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim je financijerima i George Soroš (slika gore), poznati kontroverzni investitor i multimilijarder koji spada među 10 najbogatijih Amerikanaca. Tu su se nalazili i još neki opskurni fondovi iza kojih, neki smatraju, da se vjerojatno krije američka CIA. MDLF je registriran u New Yorku kao ‘neprofitna organizacija’ i suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka, Srbin Aleksandar (Saša) Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroševe Zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Od 1990 do 1993. godine Saša Vučinić bio je direktor i glavni urednik beogradskog radija B-92.
Među krupnijim vlasnicima Glasa Slavonije nalazi se i kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka, koja je preuzimanjem Slavonske banke naslijedila njezinih 25 posto dionica. Vučiničev MDLF i Novi List navodno još uvijek posjeduju 25 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara te zaposlenika i novinara Glasa Slavonije koji su svojevremeno za to od Slavonske banke (sada Hypo) dobili poveće kredite, izgleda uz posredovanje MDLFa.
TV postaje
Većinski vlasnik TV postaje RTL njemački je RTL sa 74 posto dionica a Todorićev Agrokor je vlasnik 25 posto dionica. Ali tko je pravi vlasnik njemačkog RTL-a? Prema raspoloživim podatcima, većinski vlasnik njemačkog RTL-a njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG. sa sjedištem u Guterslohu. Ono posjeduje 90.5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Vlasnici Bertelsmann AG-a njemačke su bogataške, milijarderske obitelji Mohn i Bertelsmann kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.
A Bertelsmann Foundation temeljni ciljevi, prema vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Možemo samo nagađati koji bi to bili politički ciljevi Bertelsmann Zaklade u Hrvatskoj. Poduzeće Bertelsmann ima gotovo stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama- te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svom vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara, Bertelsmann su morali priznati da su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No. Bertelsmann Zaklada kaže da su joj sada primarni ciljevi ‘širiti demokraciju’, što bi značilo; Europsku Uniju.
Bertelsmann Zaklada je i 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu organizirala dvodnevni forum pod nazivom ‘Jugoistočna Europa na putu u EU’ na koji su, prema Hini, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset Vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, ministri vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi. To ipak nešto govori o političkoj snazi Bertelsmann Zaklade.
Nova TV također je u stranom vlasništvu. Večinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder. Što je manje poznato, ali mnogo važnije za nas je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986-7 godine a prije toga je u Pentagonu bio podtajnik ministarstva obrane za Europu i NATO. Ovdje se očito ne radi samo o poslovnim interesima. Osim toga Ronald Lauder je jedan od najistaknutijih židovskih patriota i aktivista u svijetu. Predvodi brojna ugledna židovska udruženja po svijetu a bio je i predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. U svibnju 2009. godine Lauder je prodao 31 posto CEMEa, a prema tome i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no on je još uvijek većinski vlasnik.
Od ostalih važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod tutorstvom državne politike i vladajućih političkih elita, još samo državna Hrvatska radiotelevizija, pod vodstvom HDZ-a, i niskotiražni režimski dnevnik Vjesnik, te mreža manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova budućnost postaje neizvjesna jer su i one u zadnje vrijeme zapele za oko pojedinim političkim igračima.
Još jedna zanimljivost; bez obzira što je zakonska obveza svih medija u Hrvatskoj, sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), da su dužni svake godine objaviti svoju vlasničku strukturu, oni to -ne čine.
Ove informacije vam prikazuju ogoljenu stvarnost medija u hrvatskoj te objašnjava sakatost hrvatskog javnog mnijenja. Tko se još sve krije iza ovih imena i ovih misterioznih fondova koja smo spomenuli? Čiji je to zapravo kapital ? Koji su njihovi pravi interesi? Može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:
- Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima podobne političke elite.
- Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički pritisak na novinare i urednike.
- Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani vlasnici nemaju u Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve, što neki i sami priznaju.
- Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su strateški raspoređeni u cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati ne samo na politički život unutar nacionalnih država, nego i potencirati sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim Balkanom.
Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija sredstva javnog priopćavanja preuzmu stranci, zasigurno nisu brinule o hrvatskom medijskom suverenitetu ništa više nego se brinu o hrvatskom državnom suverenitetu.
Političke rasprave u Hrvatskoj su strogo kontrolirane. Rasprave o ulasku Hrvatske u EU su potpuno i apsolutno kontrolirane i prikazuju isključivo verziju istine koja odgovara isključivo političkoj eliti za ostvarenje njihovih ciljeva. Svatko tko ima drugačije mišljenje, nema priliku doći do izražaja i intelektualci su marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim slučajem protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo ne postojite.
Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke donositi, kako će razmišljati, i koju će podaničku političku opciju moći izabrati. U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po zakonu, ne mogu postati značajni vlasnici domaćih medija. Hrvatska je nažalost odustala od svog medijskog suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju. Takvu politiku i tako mišljenje kopiraju i ponavljaju licemjeri na vlasti gledajući na narod kao na bezuman soj, što jasno ilustriraju propagandni filmići o EU.
Koliko narod razmišlja svojom glavom, a ne tuđom, pokazati će na referendumu.
Pročitajte i ostale postove, kopirajte ih i šaljite drugim ljudima, kao i ostale priložene informacije;
