„Dodirnut ćeš nebo Jonathane, kad dosegneš savršenu brzinu. To ne znači letjeti tisuću kilometara na sat, ni milijun, niti letjeti brzinom svjetlosti. Jer, svaki broj je ograničenje, a savršenstvo nema granica. Savršena brzina, dijete moje , znači biti ondje.“
Ovo je priča koja je nadahnula milijune čitatelja. Ovo je priča za koju je Richard Bach jedva našao izdavača, jer gotovo se niti jednom nije sviđala. Ali kada je konačno objavljena, ova priča je doživjela nevjerojatnu pažnju čitatelja i medija, jer su se mnogi pronašli u ovoj kratkoj ali čudesnoj priči o dosezanju granica i prelazak preko u njih u prostranstva koja ne poznaju ograničenja životne radosti i igre.
Naslov knjige: Galeb Jonathan Livingston
Autor: Richard Bach
Naslov izvornika: Jonathan Livingston Seagull
Broj stranica: 88
Ovo je priča o onima koji su oduvijek željeli letjeti beskrajnim prostranstvima života. Ovo je za letače i hodače po oblacima. Ovo je za one koji hodaju u snu i svjesni su svojih snova.
Richard Bach je bio jedan od pionira popularnih pisaca koji su pisali da je savršenstvo ovdje i sada, i to u vrijeme kada se još nije u potpunosti shvaćalo što to doista i znači. A ova priča digla ga je u nebesa slave i popularnosti.
Bach, kaže da je priča bila odbijena 18 puta od izdavačkih kuća. Mnogima je bila neobična ideja o galebu koji govori, što je bio jedan od glavnih razloga tom neuspjehu kod izdavačkih kuća. Vjerovali su u njegove sposobnosti kao pisca ali ne i u nekog galeba koji brblja. Priču je počeo pisati 1959. i nije objavljena sve do 1970. Ovu priču je počeo pisati u nekom naletu inspiracije koji je odjednom došao. Priču je ostavio bez kraja, inspiracije je jednostavno ponestalo. Mislio je da će naći neku ideju za kraj, ali ona nije dolazila. Tek, dugih osam godina kasnije, došla je inspiracija za završetak ove knjige. To je ujedno i bio početak potrage za izdavačem. Niti sam Richard zašto je trebalo toliko godina da se objavi „Galeb Jonathan Livingston“. Konačno, kada je knjiga objavljena, ostvarila je nevjerojatan i potpuno neočekivan uspjeh.
„Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo se dođemo do ribljih glava, a sada imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i postanemo slobodni!“
Najkraće i najjednostavnije rečeno, ovo je priča o galebu koji je bio drugačiji od drugih. Zbog svoji drugačijih stavova, mišljenja, pogleda na svijet i ideja, bio je odbačen iz društva. Zbog toga, odlučio je ostaviti zajednicu i krenuti svojim stopama. Na putu pronalazi istomišljenike, društvo u kojem pronalazi sreću i ispunjenje. Konačno tamo može raditi ono što je oduvijek želio, letjeti i letjeti.
No ima tu nešto više od tipične priče prenesenog značenja o odbacivanju ljudi koji su drugačiji od nas.
„Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kamo hrlimo, ne misleći na sutra. Znaš li koliko smo života preživjeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Tisuću života, Jone, deset tisuća! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nismo naučili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima.“
Zbog društvenih uvjerenja, vjerovanja i zadanih normi, ova lektira, ova priča, nikad se nije djeci i odraslima prezentirala (recenzirala), u pravom svijetlu. Baš suprotno, ovdje nije tema odbacivanje drugačijih iz društva, nego ovdje je riječ o duhovnim putnicima i tragačima koji putuju iz života u život, iz dimenzije u dimenziju. Ovo je priča o reinkarnaciji i putovanju duša koje su u potrazi za smislom svojeg postojanja i savršenstvom! Priča nije samo materijalne prirode, nego postoji i puno dublja duhovna komponenta o tragačima za slobodom, zemljom bez granica u kojoj mogu slobodno letjeti, težiti savršenstvu a ne boriti se za obične riblje glave. Borba za riblje glave, samo je simbolika primitivnosti ljudske rase, koja teži zadovoljavanju plitkoumnih potreba. I tako, naš glavni junak, osjeća unutrašnju potrebu i poziv da krene drugim životnim putevima. Društvo ga nije razumjelo i zato je bio odbačen. Pa čak i istjeran. Jonathan je bio odmalena drugačija duša. Uvijek je stremila nečem višem i boljem. Odrastanjem, taj unutrašnji poziv nije zamro, nego upravo suprotno, budio se je u njemu iz dana u dan.
Ovo se ne odnosi samo na ljude koji su jednostavno drugačiji, imaju posebne želje i potrebe. Ovdje se radi o unutrašnjem, duhovnom pozivu, to je poziv za buđenje i potragom za Istinom. I to Istinom o našem osobnom životnom putu, tko smo, što smo i što radimo ovdje „dolje“? Pitanja su koja si postavljaju istinski tragači za Istinom, baš kakav je i galeb Jonathan.
„Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni. Možemo naučiti letjeti!“
Richard Bach, poznati je zaljubljenik u letenje, što je i iskoristio u ovoj priči. Letenje je oduvijek bilo simbol slobode i radosti. Tako, letenje i pokušaji obaranja brzinskog rekorda galeba Jonathana, je samo stepenica više prema potrazi za savršenstvom. Tek kad upozna letače koji su kao i on, počinje shvaćati, da mu letenje može dati puno više, više nego što je i mogao zamisliti u najluđim snovima.
„Mi smo iz tvog jata, Jonathane. Mi smo tvoja braća. Riječi su zvučale snažno i mirno. Došli smo da te odvedemo kući… Jonathanu se učini da je taj trenutak pun razumijevanja i svjetlosti nosio u sebi cijeli život. Imaju pravo. On zna letjeti više, došao je trenutak da pođe kući.“
Tek kad je Jonathan otišao svojoj kući, tamo onkraj granica prostora i vremena, tek je tamo osjećao mir. Ali ni to nije bio potpuni mir, jer je tražio više. Želio je naučiti, spoznati savršenstvo. Tek među galebovima koji su bili kao i oni, našao je pravog učitelja koji ga je podučavao savršenstvu. I tako, spoznavši samog sebe (savršenstvo), Jonathan poželi da se vrati na Zemlju. To je bio unutrašnji poziv koji mu nije dao mira. To je bio poziv svemira, koji je zvao volontere da se vrate natrag i pomognu onima koji su im slični u životnoj potrazi. Tako, u povratku na zemlju, Jonathan nađe galeba sličnog sebi. To je bio galeb Fletcher, mlad i neobuzdan. Jonathan postaje vrhunski učitelj i majstor letenja, letenja kroz prostranstva Savršenstva i neobuzdane igre života.
I opet, ovdje imamo simbolike ali i jasne poruke, koje se izbjegavaju objasniti mlađim uzrastima, njihova prava značenja. Ovdje se govori o putovanju duša iz jedne dimenzije (one koju zovemo višim) i njihov povratak u nižu (koju zovemo materijalni svijet). Na svojem putu spoznaje, duše uče i u ovom i u onim svjetovima. Duše koje su imale lekcije u višim svjetovima, brže i lakše su napredovale, od onih koje uče samo u ovom svijetu zbog kojekakvih razloga o kojima nećemo u ovoj recenziji. Takve duše, vračaju se ponovno na Zemlju, da bi onima koji traže, pokazale put kojim mogu poći da bi spoznale sebe – Savršenstvo!
Još jedan događaj u priči, pokazuje jasnu namjeru Richarda Bacha, prikazati putovanje duša, a to je nesreća galeba Fletchera. Spoznajom svoje prirode, galeb Fletcher oslobađa se okova materije.
Iako pisac, Richard Bach, nekim svojim životnim potezima ne predstavlja pravi primjer mudraca, ne smijemo se prepustiti prosuđivanju i osuđivanju, nego treba dozvoliti da čarolija njegovih riječi samo djeluje.
Nakon mnogo desetljeća nakon što je objavio knjigu galeba J. L., Bach je pronašao stare zapise koji su bili zagubljeni, a bili su završni dio (četvrti), knjige Jonathana L. (http://www.jonathanlivingstonseagull.com/part-four/). Potpuno izdanje, za sada nije dostupno na hrvatskom jeziku.
Zbog predivne čarolije njegovih riječi, ponovno ćemo pisati o knjigama Richarda Bacha. Svakako posjetite njegove službene stranice:
http://www.jonathanlivingstonseagull.com/
. I za kraj jedna od Bachovih poruka iz jednog intervjua: „ Mi imamo učitelja. Učitelj smo mi sami. Mi već znamo sve što treba znati – naš izazov je da otkrijemo da to znamo. Ako se okrenemo guruu, mislim da postajemo guru ovisnici, isto kao i ovisnost o drogi, alkoholu – izvanjska potreba sile koja kontrolira naše živote. Svatko od nas je slobodan da pomakne svjesnost kroz beskonačni uzorak mogućnosti kako ga je volja.“
„Ti luda ptico – reče blago. Ako je itko kadar pokazati tamo dolje na zemlji kako se može vidjeti na tisuću kilometara, onda je to galeb Jonathan Livingston. Zagleda se u pijesak. Zbogom, Jone, prijatelju moj!. Zbogom, Sully! Do viđenja. Tim riječima se Jonathan oprosti i prenese u mislima među veliko jato galebova, na obalu nekog drugog vremena, i shvati s uvježbanom lakoćom da nije samo kost i perje, već ničim ograničen, savršen simbol slobode i leta.“
.
Comments are closed.