„U cijeloj povijesti postojale su tri vrste ljudi, Viši, Srednji i Niži. Ciljevi tih skupina apsolutno su nepomirljivi. Cilj Viših jest da ostanu gdje jesu. Cilj Srednjih je da zamjene mjesto s Višima. Cilj Nižih, kad uopće imaju kakav cilj – jer je trajna karakteristika Nižih da su previše potlačeni teškim radom da bi mogli, osim na mahove, biti svjesni bilo čega izvan njihova svakodnevnog života – jest da ukinu sve razlike i stvore društvo u kojem će svi ljudi biti jednaki.“
G. Orwell
Čovjek, nesvjestan prave prirode postojanja, podjarmljuje se vođama kao jedinka u čoporu. Vođa mu daje osjećaj sigurnosti, snage. Čovjek se u masi osjeća moćnim, sigurnim od nepoznatog i okrutnog svijeta. Lakše će sagraditi krov nad glavom i naći plijen. Unutrašnji strahovi od nepoznatog svijeta omogućuju preživljavanje ovakve piramidalne strukture društva već tisućljećima.
Političko glasanje je iluzorno uvjerenje ljudi u stadu da imaju moć i slobodu izbora
Gledajući povijesne promjene, doista je činjenica, da su „niža vrsta ljudi“ uvijek bili tamo gdje i jesu – na samom dnu, potlačeni i izmanipulirani. Uvijek su bili i ostali ovisni od strane „viših“, ali samo iz razloga jer su mase bile uvjerene, da im „viši“ neupitno trebaju. Svjesnost čovjeka, koje je na razini djeteta, jedan je od uzroka velikom padu ljudske rase. Upravo je ova ideja, ideja političkog glasanja i biranja svojeg vođu, jedna od glavnih oružja održavanja piramidalnog poretka. Ova ideja je oštrica bodeža, ubod u srce, a to je mjesto gdje se rađa sloboda.
Neki ljudi idu glasati samo da dođe do neke promjene na vrhu, samo da ne moraju gledati i slušati iste osobe koje lažu i kradu. Neki samo žele nove ljude, iako znaju da moć kvari. Iako znaju povijesnu istinu, da su samo iznimke bile poštene i časne. Ali sistem uništi i osobe koje su poštene. Ali glasati samo da dobijemo novo ime i novo lice, je potez očajnika! Bolje imati manje zlo nego veće, je očajnički čin. To je jadni i bijedni pokušaj produživanje agonije i patnje. To nije promjena, to je produbljivanje patnje i vlastite iluzije! A jedinka u stadu je često puta zbunjena, dezorijentirana, uplašena , zavedena i nesposobna sagledati cjelinu. I tako, ostajemo zavedeni, obmanuti…
„Historia est magistra vitae“
Izreka iz koje čovjek nikada ništa nije naučio. Ne moramo ići daleko u povijest. Dovoljno je da odemo u prošlost zadnjih 300 godina i vidimo da su autoriteti uzrokovali klanje i masakr od nekoliko desetaka milijuna ljudi. I koliko je bolestan ljudski um, da nakon toliko klanja, još uvijek i uvijek vjeruje svojim vođama, političarima i autoritetima. Teška je bolest ljudskog roda. Ta bolest se zove nesposobnost sagledavanje istine! Povijesna je činjenica da su autoriteti odgovorni za klanje na milijune ljudi u zadnjih sto godina, a čovjek u stadu i dalje vjeruje svojim vođama. To su činjenici koje govore u prilog da je čovjek nesvjesno biće puno unutrašnjih strahova i poremećaja kolektivne i osobne svijesti. Nastavljamo s ostalim zabludama.
Zabluda 2: Glasanje je građanska dužnost
U prijevodu: dužnost vam je da budete rob lažnim idejama, svojim ovozemaljskim bogovima, nevidljivom zatvoru. Dužnost – nije ništa drugo nego još jedan mamac kojim se privlače nesvjesne jedinke u krdo da uzdignu vođu. Dužnost – je poziv robu da glasa za svoje ropstvo! Dužnost – je poziv robu, da dâ sve za svojeg vođu, ako treba i svoju krv. Dužnost – je naredba za računalo da aktivira svoj program – poslušnost svojem vođi. Dužnost – je virus u kolektivnom programu društva.
Glasanje je potvrda pojedinca da je nesposoban upravljati resursima i dobrima koja su nam dana
Zabluda 3: Dužnost vođe
Kroz povijest, vođe su imale nekoliko osnovnih funkcija. Funkcije vođe (bar one za koje narod smatra da ih ima), mogli bi svrstati u samo dvije kategorije: osigurati dobra za lagodniji život i zaštita od eventualne prijetnje (ljudske ili prirodne). No, te stvari si može osigurati i sama zajednica bez ikakvog vođe. Činjenica je da su neki ljudi sposobniji od drugih (u nekim stvarima), i da se kao takvi ističu. To ih ne mora automatski svrstati u vođe, što se nažalost olako događa. U zajednici svaki pojedinac može doprinijeti svojim sposobnostima koje vrlo lako mogu zaspati pod utjecajem okoline koja ih ne potiče i pod utjecajem neke vlastite tromosti čim osjetimo da nam netko drugi može pružiti ugodu u nekom aspektu života. Nelagoda, budi naše sposobnosti. Ali, glupo je čekati teške situacije. Čovjek se mora pokrenuti sad i odmah. Jedan od bitnih koraka je preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. To je korak i oslobađanja od vođa koji imaju sljedeće prave funkcije:
1. Započeti rat (podijeliti i vladati)
2. Kočiti ljude u razvoju i jednakosti
3. Raspodijeliti novac i resurse nižem sloju samo da se zadovolje njihove osnovne potrebe.
4. Uvjeriti ljude da su nesposobni upravljati prirodnim resursima i materijalnim dobrima
„Zahtijevanjem slobode masa mi ne zahtijevamo odsutnost prirodnih utjecaja priroda i grupa na život svakoga čovjeka. Sve što želimo jest odsutnost umjetno legitimiziranih utjecaja i privilegija koje ti utjecaji stvaraju. Sloboda moral i ljudsko dostojanstvo sastoje se upravo u tome da čovjek čini dobro, ne zato što mu je to naređeno nego zato što on to shvaća, želi i voli. Ne postoji slobodno društvo, stvarna živuća zajednica slobodnih ljudi. Nego postoji stado životinja nesnosno prinuđenih i ujedinjenih na silu koji slijede samo materijalne ciljeve nepodnošljivo nesvjesni spiritualne strane života.“
Mihail Bakunjin
I zašto onda ne treba glasati? Zato jer u zadnjih nekoliko tisuća godina, osim iznimaka, niti jedan političar ničime nije donio neko dobro ljudskom rodu. Možemo izdvojiti neke iznimke, kao što su Benjamin Franklin, koji je bio izumitelj ali i političar. Možemo izdvojiti sadašnjeg predsjednika Urugvaja, možda neke skandinavske političare i itd. Možemo reći da su političari donijeli neke dobre zakone, recimo zakone protiv GMO hrane, protiv zagađenja okoliša i slično. Ali takve misli se nalaze samo u umovima koji su nesposobni ići dalje od samo-zadanih granica. Jer nisu političari donijeli takve zakone, nego oni se donose jer narod traži te promjene. Traži promjenu i dobit ćeš ju. Da li se takve promjene događaju zbog izbora, glasanjem ili zbog izravnog pritiska masa na autoritete? Odgovor već znamo. Cilj političara je nekada bio da uvjere mase da su retardirane i da su nesposobne raspodijeliti i upravljati resursima koje posjedujemo. Danas, ta zadaća je potpuno nestala i izgubljena je, jer ljudi sami sebe činom glasanja uvjeravaju da su nesposobni primijeniti i raspodijeliti resurse! Dokle god ćemo jedni druge uvjeravati da smo nesposobni upravljati dobrima, tako dugo će to i trajati. Kada počnemo vjerovati da smo sposobni upravljati resursima i materijalnim dobrima bez komande i autoriteta, to ćemo zaista i moći učiniti. Mnogi su umovi nesposobni sagledati istinu. Jer, uvjereni smo da je čovjek lakomo biće, pohlepno i gramzivo. Ali, to je poznati slučaj – stvori problem i ponudi rješenje! Stvori u čovjeku umjetnu pohlepu i destrukciju. Uvjeri ga da je nemoguće živjeti bez autoriteta koji će njima vladati. A on, ne poznajući istinu, koju je zaboravio kada je došao u ovaj svijet, naivno povjerova u te teške laže. I tako, ponuđeno nam je rješenje. Imat ćemo vođe, autoritete i političare koje moramo birati, da bi nas učili kako da živimo. Uvjeravam te čovječe, ili još bolje, samo te podsjećam u onu najdublju istinu koju si možda zaboravio – ti si sposoban živjeti svoj život!!!!
„Sjetit ćeš se da ne vjeruješ u sranja o sudbini, upravljaš svojim životom“
Iz filma Matrix
Zanimljiva je primitivnost jedinke u stadu. Zanimljivo je to da gotovo ništa, niti jedan političar nije dao dobro čovjeku. On nam nije dao iglu za šivanje odjeće, nije nam dao (osmislio) ciglu kojom gradimo kuću i svoj dom. Nije osmislio vlak ili auto kojim putujemo. Nije nam dao struju, svjetlost i računalo, ne radi političar operacije na srcu i spašava ljude, ne radi političar ceste i omogućuje nam da putujemo. Od igle do svemirskim brodova kojim čovjek leti u svemir, apsolutno ništa nisu nam dali, a čovjek, jedinka u krdu i dalje teži tim ljudima, koji nikada nisu bili sposobni stvoriti dobra koja će čovjeku olakšati život? Hoće li ikada to čovjek shvatiti? Zanimljivo je da su ovo duboke životne istine, ali čovjek i dalje misli da mu trebaju vođe, da nužni izbori za vođe, iako činjenice govore da nam ti ljudi nikada, ali nikada nisu podarili tolika dobra kao što su to bili izumitelji, znanstvenici, inovatori…
„Ni u najživljoj mašti ne možemo predvidjeti potencijal ljudi oslobođenih izvanjskih ograničenja“
Emma Goldman
Zabluda 3: Političari usmjeravaju novac u ostvarivanje ideja i materijalnih dobara
Ovakvim idejama opet se pokušava uvjeriti lakoumne, da se bez autoriteta ne može. Ovime se pokušava uvjeriti da je čovjek u stadu nesposoban usmjeriti novac u izgradnju i stvaranje projekata koje su mu važni za lakši i jednostavniji život. Ali kao što je već spomenuto, u čovjeka je usađena ideja da je on nesposoban upravljati resursima, da su mase lakome, teže kaosu, neredu, disharmoniji i sukobu. Ovo je samo još jedna poruka političara, neizravna ali toliko očita, a to je, da je čovjek u masi retardiran. Ali ipak, čovjek u masi može biti i je sposoban sam preusmjeriti novac (ili energiju) u ono što mu je u ovom trenutku neophodno za život. Nevjerojatna je nesposobnost čovjeka u masi, da propitkuje ili bar pokuša propitkivati, samo izmišljene istine određenih vođa.
I tko su onda bili najveći revolucionari? Tko nam je omogućio da imamo krov nad glavom, toplinu u kući, struju i svjetlost u domovima? Tko nam je omogućio da nam život bude bar malo ugodniji? Neki bi rekli da nam je tehnološka revolucija pogoršala živote, što je u neku ruku točno, ali oprez. Ljudski um je takav da će uvijek druge (drugo) optuživati za vlastite nedaće. Dakle, nije nas tehnosfera porobila, porobili smo se sami. I tako, znanost, znanstvenici, genijalci, inovatori i „luđaci“, radnici koji nam grade kuće… Ti ljudi zaslužuju naš „glas“. naravno, ne misli se na opet pravi glas, jer bi se vrlo lako netko od njih mogao promaknuti (od masa) u neki oblik vođe. Oni su bili i jesu najveći revolucionari u našoj povijesti. A tko su oni? Pa mi sami? Da ti čovječe, nema veće promjene od promjene koja leži i spava u tebi. Misliš da je promjena u nekome drugome? Onda samo spavaš kao i drugi ljudi. Usnio si san i progutao pilule laži kojima te šopaju od kad si došao na ovaj svijet.
„Matrica je posvuda, svuda je oko nas, čak i sad u ovoj sobi. Vidiš je kad pogledaš kroz prozor ili kad upališ televizor. osjećaš to kad ideš na posao, kad ideš u crkvu, kad plaćaš porez, to je svijet koji ti je navučen preko očiju da skrije istinu. Koju istinu? da si rob, kao i svi rođen si u ropstvu. Rođen u zatvoru kojeg ne možeš ni mirisati ni okusiti ni opipati. U zatvoru za tvoj um. Nažalost nikome se ne može reći što je matrica, to moraš sam vidjeti. Matrica je sustav Neo, taj sustav je naš neprijatelj. No kad si u njemu i ogledaš se što vidiš?
Poslovne ljude, učitelje, stolare. Umove ljudi koje pokušavamo spasiti. No, dok to ne učinimo, ti ljudi su dio sustava i samim time naši neprijatelji. Moraš shvatiti. Većina tih ljudi nije spremna da bude isključena. Mnogi su toliko naviknuti, tako beznadno ovisni o sustavu da će se boriti kako bi ga zaštitili.“Iz filma Matrix
I tako, nema smisla glasati jer znamo da su mi bolji život omogućili inovatori i znanstvenici, radnici i pioniri novih ideja i filozofija. Nema smisla glasati jer nam vođe i političari nisu dali ništa dobroga, ništa od igle do aviona. Nema smisla glasati jer su autoriteti pobili na milijune ljudi u zadnjih par stotina godina (i nakon toga, koji bolestan um može još uvijek vjerovati vođama?). Nema smisla i logike jer dati glas strancu, i dati mu priliku da odlučuje u moje ime. Nema smisla glasati jer nam može biti svejedno kome će otići glas iz razloga jer su u pravilu svi jednaki, nema smisla glasati jer nam ne trebaju vođe i autoriteti, jer ljudsko biće želi biti i je slobodno. Nema potrebe glasati jer nas ne treba brinuti tko glumi u ovom igrokazu. Nema smisla glasati jer evoluiramo iz jedinke u čoporu do današnjih dana kada postajemo svjesniji nego ikada prije u povijesti i jer više nismo jedinke u krdu koje trebaju vođu. Nema smisla glasati za onoga koji nema unutrašnje poremećaje zvan strah i patološku potrebu za sigurnošću. Nema smisla glasati za onoga tko se osjeća slobodnim.
„Većina uvijek svoju sudbinu predaje u ruke drugih. Nesposobna preuzeti odgovornost, ona slijedi svoje vođe čak i u propast. Bez ambicija i inicijative, kompaktna masa ništa ne mrzi tako kao inovaciju. Uvijek se opirala inovatorima, uvijek je proklinjala i proganjala pionire nove istine“Emma Goldman
O da, kako su nas samo pokušali izigrati. Od samog početka. Pokušali su nam prodati pilule laži i odvući nas od same istine života. Ali ne više, više nikada. Sami sebi smo dali najviše dobra koja posjedujemo. Do današnjeg dana, nikada nismo uspjeli biti potpuno slobodni. To je zato jer ti nikada nisu niti govorili gdje je istinska sloboda. Od rođenja te uvjeravaju da slobodu treba tražiti u drugima i izvana. Nitko ti nije rekao da treba gledati unutra. Koje li ironije ali i duboke istine – ono što nam je najbliže to nam je i najdalje.
Ono što nam je najbliže to nam je i najdalje
Samo smo zaboravili da je istinsko i prirodno stanje i potreba svakog bića, biti slobodan od autoriteta. Ali kad te valovi života nose gore dolje, prijete ti da ćeš se razbiti, tko uopće i razmišlja o sebi? Mislimo samo kako da preživimo. U toj potrazi za spasom, uhvatit ćemo se za svaku slamku spasa, pa makar nam ona izgledala i lažna, jer ipak nada umire posljednja. Ali laži nestaju pred navalom svjetlosti i istine. I tako se smiruju valovi koji su ljudski rod vodili u krivom smjeru, ali samo zato jer smo im to dopustili. I zato, nemoj nikada zaboraviti čovječe, ti si najveća promjena, ti si najveća snaga a ne onaj koji te uvjerava da ti jedino on može ukloniti patnju, strahove, tugu i bol.
Citati Georga Orwella
1. Ljudi su u masi slabi i kukavni stvorovi koji ne mogu podnijeti slobodu niti se suočiti s istinom i njima moraju vladati i sustavno ih obmanjivati drugi koji su jači od njih samih.
2. Temelj hijerarhijskog društva je siromaštvo i neznanje.
3. Sa stajališta novih slojeva koji su bili spremni da prigrabe vlast, ljudska jednakost nije više ideal kojemu se ima težiti nego opasnost koju treba otkloniti.
4. Od njih se zahtijevalo samo primitivno rodoljublje na koje se može apelirati kad god je potrebno: da prihvate recimo, dulje radno vrijeme ili smanjeno sljedovanje. Kad bi se među njima i javilo nezadovoljstvo, što se kad-kad događalo, ono nije vodilo nikamo jer kako su bili bez općih ideja, mogli su ga usredotočiti samo na sitne pojedinačne nepravde. Veća zla su beziznimno izmicala njihovoj pažnji.
5. Pojavila se škola mislilaca koji su tumačili povijest kao ciklički proces i nastojali dokazati da je nejednakost nepromjenjiv zakon ljudskog života.
6. Moglo ih se navesti da prihvate najgrublja narušavanja stvarnosti jer nikad nisu potpuno shvatili koliko se toga od njih zahtijeva, a nije bilo dovoljno zanimanja za javna zbivanja da bi primijetili što se događa.
7. Sa stajališta Nižih, ni jedna povijesna mijena nije značila mnogo više od promijene imena njihova gospodara.
8. U cijeloj povijesti postojale su tri vrste ljudi, Viši, Srednji i Niži. Ciljevi tih skupina apsolutno su nepomirljivi. Cilj Viših jest da ostanu gdje jesu. Cilj Srednjih je da zamjene mjesto s Višima. Cilj Nižih, kad uopće imaju kakav cilj-jer je trajna karakteristika Nižih da su previše potlačeni teškim radom da bi mogli, osim na mahove, biti svjesni bilo čega izvan njihova svakodnevnog života-jest da ukinu sve razlike i stvore društvo u kojem će svi ljudi biti jednaki.
9. Viši prividno sigurno drže vlast, ali prije ili kasnije uvijek dolazi trenutak kad gube ili vjeru u sebe ili sposobnost da djelotvorno vladaju, ili oboje. Tada ih obaraju Srednji, koji vrbuju Niže za svoju stvar, pretvarajući da se bore za slobodu i pravdu. Čim postignu svoj cilj, Srednji potisnu Niže natrag u njihov bivši ropski položaj, a sami postaju Višima. Od tri skupine jedino Niži ne uspijevaju nikad, pa ni privremeno ostvariti svoje ciljeve.
10. Potpuno se ravnodušno gleda na to što mase misle ili ne misle. Njima se može zajamčiti intelektualna sloboda jer nemaju intelekta.
11. U našem društvu oni koji najbolje znaju što se zbiva istodobno su oni koji najmanje vide svijet kakav jest. Općenito uzevši, što je veće shvaćanje, veća je obmana; što je tko pametniji, manje je razborit. Najjasnija ilustracija toga, jest činjenica kako je ratna histerija sve veća po intenzitetu što se čovjek više penje po društvenoj ljestvici. Oni koji prema ratu imaju približno najracionalniji stav potlačeni su narodi spornih teritorija.
12.Jedino se pomirenjem proturječja vlast može sadržati do u nedogled. Nema drugog načina da se prekine drevni ciklus. Ako treba zauvijek spriječiti ljudsku jednakost – ako Viši, kako smo ih nazvali, hoće trajno zadržati svoje mjesto – tada dominantno umno stanje mora biti kontrolirano bezumlje.
13. A i ljudi ispod neba uglavnom su jednaki – posvuda, na cijelom svijetu, stotine tisuća milijuna ljudi, istih ovakvih, ljudi koji ne znaju jedni za druge, ljudi koje dijele zidovi mržnje i laži, a ipak gotovo potpuno jednaki – ljudi koji nikad nisu naučili misliti, ali koji u svojim srcima i utrobama i mišićju prikupljaju snagu koja će jednoga dana preokrenuti svijet. Ako ima nade, ona je u prolima. Iz tih moćnih slabina mora se jednom izroditi rasa svjesnih bića. Mi smo mrtvi; budućnost je njihova. Ali u toj budućnosti možemo sudjelovati ako održavamo na životu duh, kao što oni održavaju tijelo i prenosimo tajni nauk da su dva i dva četiri.
14. Čak i nakon golemih prevrata i naizgled neopozivih mijena, isti bi se poredak ponovno uspostavio, upravo kao što se žiroskop uvijek vraća u ravnotežu, koliko god ga pritiskivali na ovu ili onu stranu.
15. Prepušteni samima sebi, oni će nastaviti od pokoljenja na pokoljenje i od stoljeća na stoljeće raditi, množiti se i umirati, ne samo bez ikakvih poticaja da se bune, nego i bez sposobnosti da shvate kako svijet može biti drugačiji nego što jest.
16. Gdje ima jednakosti ima i zdravog razuma. To će se dogoditi prije ili kasnije,snaga će se pretvoriti u svijest!
Ivan
Ovaj više nego osvještavajući i poučan video uradak posvećen je svim ljudskim bićima koja imaju oči, a ne vide; koja imaju uši, ali ne čuju; ljudima kojima svakodnevna životna rutina nije dozvolila da spoznaju svijet i društvo u kojem žive.
.
Comments are closed.