Digitalni ID – Tiha prijetnja slobodi: Čak i s gotovinom, kontrola ostaje?

 

Dok se sve više raspravlja o rizicima digitalne valute i ukidanju gotovine, često zanemarujemo drugi, jednako opasan mehanizam kontrole — digitalni identitet (digital ID).
Zavaravamo se ako mislimo da ćemo očuvanjem gotovine automatski sačuvati slobodu.

Bez paralelne borbe protiv obaveznih digitalnih ID sustava, ta sloboda ostaje iluzija ukoliko digitalni ID postane jedino važeće sredstvo identifikacije, ili način pristupa internetu, uslugama i robama.

Što je digitalni ID — i zašto bi nas trebao zabrinuti?

Digitalni ID nije samo digitalna osobna iskaznica. To je platforma za nadzor. U nekim zemljama već je implementiran kao jedini način pristupa internetu, javnim uslugama, bankama, putovanjima, obrazovanju, pa čak i fizičkom ulasku u trgovinu.

U tom slučaju ako nemate digitalni ID — vi “ne postojite” u sustavu, i za sustav.
To znači da:
• Ne možete kupiti kartu za vlak.
• Ne možete otvoriti bankovni račun.
• Ne možete rezervirati liječnički pregled.
• Ne možete se logirati na internet.
• Ne možete živjeti kao slobodan čovjek.
A sada zamislite da vam se digitalni ID blokira zbog “neprimjerenog ponašanja”, “govora mržnje”, “dezinformacija”, “neposluha” ili čak — nepodržavanja sustava.

Ali gotovina nas štiti? — Ne nužno.
Ako država ne uvede digitalni novac, ali istovremeno:
• uvede obavezan digitalni ID
• i veže pristup svakodnevnim uslugama uz njega …onda čak i ako imate gotovinu — ne možete je koristiti bez “digitalne propusnice”. Nadzora. Odobrenja.
Zvuči pretjerano? Pogledajmo što se već događa u praksi:

• U Indiji, građani bez Aadhaar ID-a ne mogu primati socijalne naknade, iako su
zakonski na njih upisani.
• U Nigeriji, građani bez NIN digitalnog ID-a gube pristup mobilnim mrežama i
bankama.
• Dok EU razvija “Europski digitalni identitet” (EUDI), koji bi mogao postati obavezan za
online identifikaciju, pristup uslugama i putovanja.

Upozorenje: Digitalni ID otvara vrata “socijalnom kreditu”
Kina je već integrirala digitalni ID sa sustavom socijalnog bodovanja. Nepoželjno ponašanje? Kazna. Loša ocjena? Nema putovanja. Previše pitanja? Blokiran račun. Sve se to može primijeniti i drugdje, samo pod drugačijim nazivima.
Uvođenje digitalnog ID-a može biti tiši, opasniji korak prema gubitku slobode od same digitalne valute. Stoga fizičke identifikacije moraju biti zaštićene Ustavom i zakonom baš kao i gotovina. Kao i anonimnost.

Što možete učiniti:
Protivite se obaveznom digitalnom ID-u.
Zahtijevajte dobrovoljnost, transparentnost i mogućnost anonimnog pristupa osnovnim
uslugama. Tražite zakon koji jamči pravo na anonimnost i privatnost. Pravo na gotovinu ne znači ništa ako ne možete kupiti kruh bez digitalne identifikacije koja će bilježiti ili ograničavati svaku vašu kupnju i transakciju.
Dignite glas prije nego to više nećete moći. Jednom kad digitalni ID postane uvjet za korištenje interneta — svaka rasprava postaje “dozvola“, a ne pravo.
Povežite se s drugima – jer otpor je moguć samo zajednički. Organizirajte tribine, dijelite informacije, razgovarajte s ljudima – dok još možete bez pristanka sustava.

Zaključak:
Sloboda u digitalnom dobu ne ovisi samo o novcu koji koristimo — već i o načinu na koji nas sustav prepoznaje. Digitalni ID može postati alat za:
• praćenje
• ocjenjivanje

•cenzuru
• isključenje
Bez gotovine i bez anonimnosti — nema više stvarne slobode.
Ne čekaj da te zaključa sustav – traži da se sloboda ugradi u zakon. Jer pravo na anonimnu kupovinu, anonimnu komunikaciju i anoniman život — nije luksuz. To je temelj ljudskog dostojanstva.



OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.